Kako se osjecate danas?

ne bih znao..mora biti neki koji obiluje vlagom,ravan je,i bez drveca..jako neobicno izgleda..
kao biljaski stol doslovno sa onim rupama,dodaj i koju u sredini..neobicno..

iam na jutubu subscribe za nekog tipa koji zivi negdje u nekoj zemunici,sta li,neki ludi rud,odlucio napustiti grad i zivi u nekoj sumi,on i zec,ima neki solarni panel,pec,hrpu knjiga,ljudi ga posjecuju,donose mu hrane itd a tip svako malo snimi neki video i pusti,stavicu ovdje par kad uhvatim vremena,mozda cak i danas ali kasnije

to je taj lik 

budale mene, dinan je u bretanji

a meni samo normandija u glavi

beti,jedem li ti kupus,pa gdje si ti 

radim, suti :D

sta radis jadna nebila? na kompjuteru i to jos na forumu,kuvaj bolje kupus 

ne znam kuhat :p

betty.boop wrote:ne znam kuhat :p

...i jos se cudis sto si nesretna    bome ja znam al mi to nije neka omiljena slobodna aktivnost 

teska jutra nekad..

tek utorak,ceka se petak   stalno se nesto ceka

evo i ja čekam mrkvu :D

kakvu mrkvu 

lijepo je vidjeti zelene grane opet vani..

proljece da,sve cvijeta 

Iznenađujuće dobro. :)

ponedjeljak,vikend prodje prebrzo 

Osjećam se izdano. 

Da, izdaja bi mogla biti riječ koja bi objedinila sve ove emocije koje su me preplavile kad sam saznala da me osoba, do koje mi je stalo, lagala. I to sustavno nekoliko godina. A uopće nije bilo potrebe za tim. 
Nije bilo potrebe niti za najmanjom laži u ovom odnosu, zato nikad nisam lagala i jednostavno sam očekivala iskrenost do kraja. 

Ne vidim smisla njenom laganju i nije mi jasno zašto? Laž koja je sama sebi svrha, štoli? Osoba koja je nesigurna, kvarna, nestabilna, nedosljedna, zapravo jadna? 

Zbunjena sam.  

Bljaks. Koji ružan osjećaj. 

Vjerujem ti....


Ja se osjecam zbunjeno i imam osjecaj da nesto nije u redu.....

Ja:

Rabarbara wrote:Osjećam se izdano. 

Da, izdaja bi mogla biti riječ koja bi objedinila sve ove emocije koje su me preplavile kad sam saznala da me osoba, do koje mi je stalo, lagala. I to sustavno nekoliko godina. A uopće nije bilo potrebe za tim. 
Nije bilo potrebe niti za najmanjom laži u ovom odnosu, zato nikad nisam lagala i jednostavno sam očekivala iskrenost do kraja. 

Ne vidim smisla njenom laganju i nije mi jasno zašto? Laž koja je sama sebi svrha, štoli? Osoba koja je nesigurna, kvarna, nestabilna, nedosljedna, zapravo jadna? 

Zbunjena sam.  

Bljaks. Koji ružan osjećaj. 

A jooj... Nekako mi se cini da je u osnovi vecine lazi - strah. I kad lazemo druge, zapravo, skrivamo pred sobom istinu s kojom se ne mozemo suociti. Lazuci druge, bjezimo od (dijela) vlastite stvarnosti koju ne mozemo prihvatiti. A zalosno je da, dok i taj dio ne prihvatimo, ne mozemo ga promijeniti. Osim ako doista ta osoba ne spada u kategoriju "djubretara" (svjesno, sustavno manipulira drugim osobama zbog vlastite koristi - amoralni egoist), onda si ne treba previse zbog toga predbacivati u smislu samookrivljavanja (tipa, naivna sam kozetina), vec imati na umu da se ta osoba nalazi na losem mjestu.