Počeo sastanak šefova država "V4+HR" u mađarskom Balatonfüredu

Falsificiranje povijesti i podmetanje teze o rođenju Hrvatske kao države u Topuskom 1944., a ne odlukom Hrvatskog sabora 1990. i u Domovinskom obrambenom ratu devedesetih. Osim toga hrvatska državnost ne počinje ni 1941. ni 1991., nego davne 925., s prvim hrvatskim kraljem Tomislavom. Hrvatska nije bila nikakva kolonija,nego je bila kraljevstvo kroz tisuću ljeta, prvo u realnoj uniji s Ugarskom, a od 1527. kao dio Austrijskog Carstva, čime smo uspjeli održati samosvojnost pred nadirućom pogibelji.

Ono što su nas učili u školi za vrijeme Jugoslavije zapravo je trebalo nivelirati sve jugoslavenske narode u istu priču, narodnjačku priču o tuđinu i vjekovnoj okupaciji koja je trajala do „oslobođenja" koje je slijedilo nastankom Jugoslavije. Pokazalo se da su Jugoslavije promašeni pokusi, jer nisu vodili računa o kulturološkim divergencijama kojima svjedočimo i danas, na primjer za nedavnog posjeta srbijanskog ministra Vulina. Vidimo koliko je taj kulturološki jaz još uvijek velik, zbog pripadnosti različitim civilizacijama. U tom kontekstu Hrvatska se treba jasno samoodrediti i pozicionirati.

Hrvatska se NE nalazi na Balkanu, niti je ikada bila dio Balkana, unatoč balkanizaciji posljednjih 100 godina u Jugoslavijama i prilivu stanovništva s Balkana. Pojam Balkan nedvosmisleno je definirao tvorac termina njemački geograf August Zeune 1808.godine. On je definirao Balkan kao „Europsku Tursku". Tada je europska Turska obuhvaćala područje po zadnjem Beogradskom miru iz 1738. i obuhvaćala je: Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Bugarsku, Grčku osim Jonskih otoka, Moldaviju, Vlašku i dio Crne Gore. Boka Kotorska nije spadala pod to, Budva itd....

Vidimo po arhitekturi razliku između Balkana i Mediterana. Reći da je netko dio Balkana ne znači reći da manje vrijedi, niti to što Hrvatska njemu ne pripada znači da mi trebamo prema njemu gajiti bilo kakvu netrpeljivost. Naprotiv, i dio hrvatskog naroda je na Balkanu i crta koja razdvaja Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu zapravo ocrtava razdjelnicu istog narodnog tkiva, presječenog arbitražnom granicom koja je uspostavljena 1945. od strane Tita. Tim AVNOJ-evskim fetišnim razgraničenjem su vraćene kolonijalne granice iz 1738. i Hrvatska je prepolovljena površinom sa 110 000 km2 na 56 000 km2 i precvikana na dva dijela kod etnički hrvatskog Neuma, pa mi zato sada moramo graditi skupi most da bi povezali dva dijela Hrvatske.

Ovom kljaštrenju Hrvatske partija parira mitom o oslobođenju Istre i Dalmacije. Partija se u svojoj ćudi nije nikad promijenila. Ona nastavlja s fabriciranjem parastvarnosti, s javnim sustavnim nadrogiravanjem javnosti sa spinovima, čijim ponavljanjem bi teze trebale postati stvarnost. Ovo ima svojstva psihičkog zaražavanja društva, kojim bi se kao fenomenom trebali pozabaviti sociolozi i psiholozi.

Pokazalo se da su Jugoslavije promašeni pokusi, jer nisu vodili računa o kulturološkim divergencijama kojima svjedočimo i danas, na primjer za nedavnog posjeta srbijanskog ministra Vulina. Vidimo koliko je taj kulturološki jaz još uvijek velik, zbog pripadnosti različitim civilizacijama. U tom kontekstu Hrvatska se treba jasno samoodrediti i pozicionirati.