UUOT! (upravo u ovom trenutku)

kic wrote:
svatko ima neku svoju priču, većina će se složiti da je veći dio iseljenika 'bolje' prošao.. i ja sam sad jednom prijatelju pomogao i posudio da može otići, a sam nemam više takvih misli..

ja volim svoju dom ali ne krivim nikog što misli na svoju egzistenciju najprije, mislim da veliki ožiljak podsvjesno ostaje na svim tim ljudima koji odu van, osjećaj napuštenog zavičaja zauvijek ostaje ispod svega..

općenito mislim da je to velika tragedija što ljudi više ne znaju više svoj zavičaj, ili možda djetinjstvo uvijek najjače sjaji ali, meni je selo bilo kao proširena obitelj u Bosni, svi su bili dobro nastrojeni prema tebi, sjećam se sjela, proslava svetaca, igre, sve je to bilo nekako ispunjeno..

sad je selo prazno, kad stari nazove djeda da pita šta ima, ovaj kaže: pa nema se šta događat kad nema ljudi..  djed je nekad kupovao sjeno, a sad livade stoje netaknute, no oke, ljudi su bitniji glupa sentimentalnost..  samo eto..

Zagy wrote:Ta nostalgija prode.....zivot se moze izgraditi bilo gdje.....

kic wrote:
nije to samo sentiment, zavičajni život s užom, širom obitelji, i selom kao još širom obitelji je prilično ispunjen život zapravo.. sve je sveto i ima smisla, od začeća, rođenja, čuvanja djece, kad se krava razboli susjedi tuguju s tobom.. naravno nije sve idila ali ima svoju zaokruženost sve..