Hajduk Split

Zar nas netko nije uvjeravao da NH nije Torcida ?


Ili ide po potrebi kako vitar puše

Laganje koje je u razini nas Srba .

Sexual Tyrannosaurus wrote:Zar nas netko nije uvjeravao da NH nije Torcida ?


Ili ide po potrebi kako vitar puše

Naravno da nije, samo da bi to razumio moraš imati nešto u glavi

Btw. Torcida ne može smijeniti predsjednika Uprave (no može kazati svoje mišljenje, što je demokracija), to može samo NO. No članovi Hajduka mogu iskazati nepovjerenje i isforsirati prijevremene izbore za NO ako smatraju da rade totalno krivo. I to je demokracija, nije savršen model ali puno bolji nego diktatura kao kad primjerice jedan čovjek s par svojih zavlada udrugom građana i onemogući tim građanima (koji btw. financiraju tu istu udrugu) da sudjeluju u izboru ljudi koji će voditi klub, pa iz iste udruge izvlači novac tako da dijelu odštetu za igrače koje klub proda.

Citiram Torcida je osnivač udruge Naš Hajduk .

Ali nije to isto ,razumijem ,fantomska udruga poput udruge građana i čuvenih sestrinskih d.o.o.-a gdje se nabijaju dugovi ,no pravno su odvojene skupine

Magla ,magla oko nas

Sexual Tyrannosaurus wrote:Citiram Torcida je osnivač udruge Naš Hajduk .

Ali nije to isto ,razumijem ,fantomska udruga poput udruge građana i čuvenih sestrinskih d.o.o.-a gdje se nabijaju dugovi ,no pravno su odvojene skupine

Magla ,magla oko nas

Citiram: Zar nas netko nije uvjeravao da NH nije Torcida ?
______________

Ti očigledno hoćeš reći da jest. To što je ideja o NH nastala u samoj Torcidi, među pojedinim članovima, što se ideja o NH tamo rodila,što su istaknuti članovi Torcide osnovali udrugu NH ne znači da je NH=Torcida. NH ima svoje članove, svoje vodstvo koje se bira između tih članova i sasvim su odvojene udruge koje ne moraju imati isto mišljenje. Mimoilaženja će u budučnosti biti i više, i to je normalno i ok.

Da si imalo ozbiljan upitao bi te o kakvoj fantomskoj udrugi građana se radi i kakve čuvene sestrinske d.o.o., ali ne virujem da bi odgovorio

Ali ako je klub pučki,navijački onda je NH samo ime za legalne glasače navijače Hajduka koji su simpatizeri Hajduka ,ali nisu Torcida ?

Govorim o Croatiji šjor Canjuge .


Iako ni jedni ni drugi me ne zanimaju .
Samo Etar Veliko Tarnovo .

Sexual Tyrannosaurus wrote:
Ali ako je klub pučki,navijački onda je NH samo ime za legalne glasače navijače Hajduka koji su simpatizeri Hajduka ,ali nisu Torcida ?

Govorim o Croatiji šjor Canjuge .


Iako ni jedni ni drugi me ne zanimaju .
Samo  Etar Veliko Tarnovo .

Da te Hajduk zanima, to pokazuješ tu, ma koliko bio ironičan.

Ne znam kakve veze Croatija šjor Canjuge ima veze s ovom pričom, no nemam potrebe tu o tome pričati (o tome se ionako sve ispričalo). Ne znam ni jesi li na ono "fantomska udruga" mislio na udrugu NH, ali ne bi me čudilo. 

Pučki, navijački, legalni glasači koji su simpatizeri, a nisu Torcida. Sve ti nabrojio, nadrobio u jednoj rečenici
Iako se vjerojatno radi o trabunjanju bez nekakvog posebnog smisla, tek tako pojasnit ću malo što je udruga NH, a što Torcida, koja je veze između njih (opet naglašavam bez obzira ima li smisla to tebi pisati ili ne, ali eto).

Ideja o osnivanju udruge NH je stvorena među nekim istaknutim članovima Torcide (tada malo starija, iskusnija ekipa od kojih su neki i visoko obrazovani). Razlog osnivanje udruge je okupljanje članova koji bi između sebe na demokratskim izborima birali NO kluba u ime većinskog vlasnika (grad Split) koji dalje bira Upravu kluba (kasnije udruga odlučila otkupljivati dionice kluba). Razlozi zašto se došlo od ideje osnivanja udruge NH su poznati i davno ispričani. Veza između Torcide je u tome što se unutar te navijačke skupine rodila ideja,a i druga je veze što obje udruge imaju istu svrhu postojanja (nogometni klub Hajduk Split).I to je sva veza. Prvi predsjednik udruge NH je bio pokojni Žan Ojdanić (koji je u prošlosti bio predsjednik Torcide). Današnji predsjednik udruge NH je bivši tajnik Torcide. No, nijedan od njih nikad nije bio istovremeno na nekoj važnijoj funkciji u Torcidi i udruzi NH. Isto tako, današnji tajnik i najaktivniji u udruzi koliko ja znam nikad nije bio na nekoj istaknutoj funkciji u Torcidi.

Da ne duljim, radi se o dvije udruge koje imaju istu svrhu postojanja, ali su sasvim različite s različitim djelovanjem. Ako si član udruge NH, ne moraš nužno biti član udruge Torcida (vrijedi i obratno). Dakle,može biti član udruge NH pa se i kandidirati za neku funkciju unutar udruge, a da nemaš ama baš nikakve veze s udrugom Torcida.

Eto, tek toliko kao obrazloženje da Torcida nije isto što NH, (ili pak NH isto što i Torcida).

I da završim s onom"fantomska udruga" kako neki u hrvatskoj znaju nazvati udrugu NH. Samo u vukojebeni poput Hrvatske (i sličnim vukojebinama) netko može nazvati jednu udrugu, koja osnovana po demokratskim načelima gdje su okupljeni članovi jednog kluba koji na demokratskim izborima biraju NO kluba među nezavisnim kandidatima koji zadovoljavaju uvjete natječaja, a da taj netko nije na samoj margini društva ( u prijevodu totalno nebitan i bez ikakvog utjecaja u nekoj društvenoj, sportskoj,kulturnoj ili bilo kojoj drugoj bitnoj djelatnosti). No, eto radi se o vukojebini Hrvatskoj di je normalno da netko u udruzi građana uspostavi diktaturu, kroz udrugu građana (koju btw. financiraju tu isti građani) izvlači milijune, puni svoje i džepove svoje familije!

A ti si netko bitan i školovan ?

Mora da si Srbin kad toliko lažeš :D

Sexual Tyrannosaurus wrote:A ti si netko bitan i školovan ?

A ha, sad hoćeš da pričamo malo o meni? 
Ja sam nebitan, kao i sve što se tu piše,pričao sam o tome kako neki u javnosti pričaju. Zna se od koga je krenulo to "fantomska udruga"

Da si ozbiljan pitao bi te da mi kažeš što sam lagao i obrazložiš, ali nisi pa neću.

Btw. kad te već zanima, ja sam tajlanđanin

fridrih_niche wrote:Slazen se, nisu vridni diskusije niti da in se odgovara...
(Y)
Trudin se da in ne odgovaran, nekad pokleknen, fak it...
Naravno da je ovo sve orkestrirano, iz aviona se vide njihove namjere...
Hanzekovicevi mediji i HDZ-ov HRT dobro udaraju po Hajduku, to im je oduvik bila omiljena razbibriga...
Fascinantno je da je Hajduk jos uvik tu, kad se uzme u obzir broj neprijatelja koji mu konstantno rade o glavi...
Jos kad vidiš ove ‘prijatelje’ koji su ‘hajdukovci od rođenja’, muka te uvati...
Sta je reka ovaj jedan, “kad vidin ko se sve diga na noge i samo udara po Hajduku, onda san 1000 % siguran kako smo na pravom putu”...
;)

Pa dobro i govori. Moraš bit miran ka bubica kad vidiš koja guba te sve napada. Čim te takvi počnu hvalit... e onda se triba ozbiljno zamislit nad sudbinom kluba.
Ali nemoš ne primjetit obrazac koji svi oni slijede u ovon cilon štrapanju. Sve zakuvaju igrači koji biraju utakmice koje će igrat, ali oni prolaze lišo. Udara se orkestrirano samo po modelu upravljanja klubom. Bez brige, da klub izručimo "jednom gazdi", hdz-u i "legendama" da opet malo zajaše sad kad je kasa puna mogli bi izgubit i 10 zaredom, ne tribaš se bojat, ne bi bilo onda "šokova i kaosa na poljudu".
Dobro je Berni jučer napisa:

[size=49]Nije mi čudno što su mnogi kojima je Hajduk trn u oku putem svojih medijskih vazala jedva dočekali vatru koju su upalili navijači na utakmici protiv Rudeša tjedan dana zalijevati kanaderima punim benzina. Jasno je zašto mnogi žele da ovakav narodni pokret ne uspije. Jer ako uspije ovaj, mogao bi uspjeti još jedan. Pa još jedan. Pa još mnogi. A ako umjesto ovaca, nojeva i pudlica imaš narod koji misli svojom glavom, složno radi za svoju dobrobit i ne da se zajebavati, onda si generalno u problemu kako ga kontrolirati i eksploatirati.[/size]


Besmisleno je objašnjavat ovo hrvatu vulgaris koji je glup ka kurac i čiji je mozak nakon godina i godina indoktrinacije s crkvenih oltara i režimskih glasila nepovratno zaražen potrebom da bude rob kojem triba gazda ili ovca kojoj triba čoban.
No na njihovu nesriću model je prema vani zabetoniran kupnjom kvarat dionica kluba. Ostaje in samo da pokušaju nas natirat da naudimo sami sebi, iznutra. Podili pa vladaj, okreni jedne protiv drugih. Već oprobani recept koji je savršeno uspija u zagrebu. Samo, na svu sriću, split nije zagreb.

Nego vidija san da si se i ti na dnevnoj dozi pridružija šou programu s juniorima R1 legendi

Je, je aktivan san san na Dozi, a i kod Jurišića hahah...
B-)
Mali Dzonijev me iziritira samo tako, a posto san bija bar duplo bolji igrač onda san i zatražija od Hajduka duplo vise para nego sta je on ima dok je ‘igra’ za Hajduka...
:^O
A Jurišić lipo piše, milina mi ga je citat...
Nekad se ne slazen s nekim njegovim stavovima (al to su već promili), al uvik mi ga je lipo procitat...
Staloženo, kritički, pošteno, s vrlo malom dozom subjektivnosti od koje se ne može pobic...
E da su svi sportski novinari ka on, to bi bila beleca...
;)

fridrih_niche wrote:Je, je aktivan san san na Dozi, a i kod Jurišića hahah...
B-)
Mali Dzonijev me iziritira samo tako, a posto san bija bar duplo bolji igrač onda san i zatražija od Hajduka duplo vise para nego sta je on ima dok je ‘igra’ za Hajduka...
:^O
A Jurišić lipo piše, milina mi ga je citat...
Nekad se ne slazen s nekim njegovim stavovima (al to su već promili), al uvik mi ga je lipo procitat...
Staloženo, kritički, pošteno, s vrlo malom dozom subjektivnosti od koje se ne može pobic...
E da su svi sportski novinari ka on, to bi bila beleca...
;)

Nemoguće da su svi ko on. To bi bio gotovo savršen svijet

A jebat ga, bilo bi dosadno bez Zorka iz SN i sličnih Tattinih govana...
Lipo je gledat koliko se nisko spuštaju u službi zla...
;)

fridrih_niche wrote:A jebat ga, bilo bi dosadno bez Zorka iz SN i sličnih Tattinih govana...
Lipo je gledat koliko se nisko spuštaju u službi zla...
;)

Jurišić je pošten, nije plačenik (zato su ga i potjerali iz SN) misli svojom glavom i ima s čime misliti, za razliku od mnogih, reka bi za razliku od većine.

“Znam da od igrača tražim puno”

Željko Kopić novi je Hajdukov trener. Podsjećamo na njegov veliki intervju za Telesport

Turobno i kišovito poslijepodne u unutrašnjosti koprivničkoga trgovačkog centra. Glasnice polako pucaju i razgovor se privodi kraju, iako bi mogao trajati još satima. Željko Kopić na svom laptopu pokazuje standardnu pripremu utakmice, koja za svakog suparnika, bio to Hajduk ili Cibalia, izgleda isto.

Svaki je idući suparnik predstavljen kroz tri posljednje utakmice. To je prvi folder. U idućem je svaka od triju utakmica podijeljena na poluvremena, dok su u sljedećem podfolderu elementi igre suparnika podijeljeni situacijski – najprije u napadačkoj pa potom u obrambenoj fazi. Tranzicija, prekidi, razvijanje igre od golmana, kretanja između linija, otvaranja za prijem lopte… Unutar svake te stavke ima prosječno 20-ak video-isječaka, koje za trenera Slaven Belupa pripremaju njegovi pomoćnici Zlatko Bašić i Toni Golem, dok on selektira što će od toga kroz tjedan pokazivati igračima.

„To je da se ‘razvališ’ od posla dok to napraviš“, kaže Kopić i napominje da se isti proces odvija i nakon svake utakmice koju njegova momčad odigra. „Nikad ne počinjemo proces pripreme za novu utakmicu dok nismo odradili analizu one odigrane.“

Otvara Kopić potom novi dokument, svojevrsnu vlastitu nogometnu Bibliju.

Na 400-tinjak je stranica i predstavlja nogometni DNK 39-godišnjeg Osječanina. Tu ima mali milijun grafika i dijagrama, situacijskih elemenata s treninga ciljano namijenjenih uvježbavanju pojedinih aspekata nogometne igre. Pitam Kopića je li sadržaj dokumenta zapravo gradivo s nogometne akademije. Uglavnom nije, odgovara. Gledajući sve te grafikone s rasporedom i iscrtanim linijama kretanja igrača prisjećam se Ivana ‘Đalme’ Markovića, koji mi je vrlo sličnu građu prije nekih 15-ak godina pokazivao u svom stanu, kompletno iscrtanu olovkom i spremljenu u desetke debelih fascikala.

„Đalma je bio ispred svog vremena“, komentirao Kopić, kojega je Marković trenirao u Dinamovim juniorima sredinom 1990-ih. „Zadnjeg veznog igrao je Igor Bišćan. Lijevo je bio Igor Ilić, a desno Davor Silić. Dva napadača – Antonio Franja lijevo, odnosno Zvonimir Kiseljak desno, igrali su vrlo široko, a ja sam se kretao negdje između. Razmišljao sam o tome baš prije neki dan. Igrali smo s falš-devetkom kod Đalme prije više od 20 godina!“

Pochettino iz HNL-a

Kopić je, dakle, bio ta lažna devetka u Đalminoj taktičkoj postavki. Bio je i juniorski reprezentativac u generaciji s Igorom Bišćanom, Ivanom Lekom i Igorom Tudorom. Negdje u to doba završio je trećeplasiran u Večernjakovom izboru za nadu godine u svojoj generaciji, završivši upravo iza Leke i Tudora. Spojite sve te ljude skupa i dobit ćete, moguće je, najtalentiraniju generaciju trenera u povijesti hrvatskog nogometa.

Njegova je igračka karijera bila ispodprosječna.

Koljeno je teško ozljeđivao i tri puta operirao nastupajući za Čakovec, Marsoniju (gdje je igrao s Ivicom Olićem) i australski Sydney United. Prekinuo je 2006. u dresu Hrvatskog dragovoljca, te je istog trenutka preuzeo darovitu generaciju pionira kluba iz Sigeta, u kojoj je igrao Marcelo Brozović. Taj tada 156 centimetara visoki i 49 kilograma teški dječačić definitivno će odrediti važan element Kopićeve nogometne filozofije: igru s playmakerom na poziciji zadnjega veznog igrača.

„Nogomet je u jednom dijelu igra intenziteta, duela i kontakta. U drugom je igra inteligencije u prostoru“, počinje svoj izlaganje. „Ako tako promatramo nekadašnji Ajaxov sustav 4-3-3, ili kasnije ono što je kod Guardiole radio Sergio Busquets, onda je igrač na toj poziciji – kompjuter. Ja ne želim klasičnoga zadnjeg veznog igrača, nego igrača koji igra s još dvojicom u liniji i koji se također u danom trenutku može dići na terenu. Ako želiš biti taj koji diktira stvari, onda na ključnoj poziciji na terenu moraš imati igrača koji diktira stvari. Ako želiš biti defenzivan, braniti i razbijati suparničke napade, onda ćeš tu staviti takav tip igrača. Brozović je još kao pionir bio izuzetan u viziji igre i u odlukama koje je donosio. To što se poslije razvio u igrača box-to-box profila posljedica je njegove enormne trkačke moći i intenziteta kojim igra.“

Uvijek je nastojao da njegova momčad bude ta koja kontrolira igru i uspostavi dominantni gard, stoga je tražio igrače koji to mogu. Tako je dolazio do rješenja s igračima kao što su Ljuban Crepulja, Nikola Jambor, kasnije Nikola Pokrivač, Selim Bouadla i Dalibor Stevanović.

„ Ako je priča o dvojici ‘šestica’, onda radije biram dva takva, primjerice Pokrivača i Jambora (s kojima je Slaven dobio Rijeku u opjevanoj utakmici polufinala Kupa prošle godine, op. a.) ili ove sezone Stevanovića i Bouadlu. Sve da bismo mi bili ti koji će diktirati razvoj događaja.“

Otkako je prije nepune dvije godine preuzeo Slaven Belupo i time potvrdio ono što se prethodno događalo u NK Zagrebu, Kopić je za mene postao izuzetno važan trener. Nisam siguran da smo ikad imali trenera tvrdolinijaša, koji je imao volje ići težim putem stvaranja igre kroz posjed. Imali smo velikih, svjetskih trenera, poput Tomislava Ivića i Branka Zebeca, ali koliko god genijalni bili, bili su reakcionari. Išli su linijom manjeg otpora, čekajući akciju suparnika. Moguće je da Kopić nikad neće doći ni blizu takvih veličina, ali je činjenica da je takvih trenera malo, čak i na svjetskoj sceni. On je zapravo HNL-inačica Mauricija Pochettina.

U ‘crvenoj zoni’

Pitam ga o trenutku i uzroku koji su ga formirali u tom smjeru. Isprva se muči pronaći ih, nakon čega napokon priziva u sjećanje djetinjstvo na osječkim ulicama.

„Mislim da je proaktivnost vrlo bitna. Da djeluješ, da nisi defenzivan. U Osijeku sam, kao klinac na haklu, želio igrati. Nisam želio trčati za protivnikom. Ja sam želio biti taj koji igra, koji ima loptu u nogama. Mislim da je to ono iskonsko u svakom nogometašu. Da naprave anketu među nogometašima s jednostavnim pitanjem zašto su počeli i zašto i dalje igraju nogomet, svaki bi odgovorio – zato da se dodajemo, da zabijamo golove… Naravno da postoji taj drugi dio, faza obrane, koji baš zato mora biti ekstra agresivan u pritisku da loptu čim prije vratimo, da opet bude kod nas. Iskreno, to je dio mene. Nisam ni o čemu drugome niti razmišljao previše. Uvijek sam mislio na to kako da moja ekipa uživa u igri.“

Kopić se zaustavlja. Već me treći put opominje da ne smatra to što radi ni po čemu posebnim, da je samo jedan u nizu mladih trenera od kojih su mnogi neobjašnjivo nestali sa scene iako su obećavali, te da se to sasvim sigurno može dogoditi i njemu. Ono što ne poriče, jer ne može, jest da je to što on pokušava igrati sa svojim momčadima najteže.

Što je to konkretno, molim ga da formulira sam.

„Volim da su načela jasno poznata. Kroz teoretski i praktički dio nastojimo da ekipa usvoji načela igre u fazi obrane, u fazi napada i u tranzicijama. Naravno, ovisno o protivniku, jer ne možeš s Rijekom i nekim drugim igrati na isti način. Pokušavamo da igrači podsvjesno nauče na individualnoj i na momčadskoj razini kako reagirati u svakoj situaciji. Nastojimo ih kodirati na zajedničke akcije. Tako treniramo. Pokušavamo da to bude jasna organizacije igre prema naprijed, počevši od vratara i zadnje linije. Jedna ideja je kontinuirani napad, druga je da se po izgubljenoj lopti isti čas pokuša reagirati i vratiti posjed.

Kaže kako je teško pronaći igrače za takav izuzetno visoki intenzitet igre.

„Velika je razlika između stalnog napadanja lopte i stavljanja pod pritisak i stajanja u zoni, gdje ti čekaš, usmjeravaš i tjeraš protivnika na krivi pas da bi je oduzeo. Mi jednostavno želimo stalni i agresivni pritisak na zonu lopte, a to je dosta teško za igrati s mentalnog i fizičkog aspekta, jer zahtijeva veliku potrošnju i automatizmom vodi padu koncentracije u nekim trenucima utakmice zato jer dosta vremena provodiš u ‘crvenoj zoni’. Da bi to mogli igrati, igrači trebaju dosta naporno trenirati, a to nije uvijek i svugdje lako sprovesti.“

Dugo je Kopić zdvajao, razmišljao kako pristupiti problemu s obzirom na opasnost od preopterećivanja igrača i njihova posljedičnog zasićenja.

„Došao sam do zaključka da je ipak bolje da im ja dam sve, a oni neka konzumiraju koliko žele – odnosno, mogu“, kaže. „Trener bi uvijek želio više, a igrač se podsvjesno pokušava izvući s čim manje.“

Važna pobjeda nad Dinamom

Slaven Belupo vrlo dobro izlazi iz presinga kroz pas igru od golmana i zadnje linije do veznjaka koji se uvijek spuštaju koliko treba. Te kretnje, međutim, ne prate napadači. Isto se događalo u Zagrebu i Lučkom. Pitam ga je li to princip ili problem.

„Uvijek nam je cilj u određenom dijelu terena postići brojčanu superiornost. Ako igramo na Rujevici i znamo da će Rijeka krenuti s visokim pritiskom, gledamo da u takvoj utakmici dvojica napadača koji su šire postavljeni ne dopuste Zuti i Ristovskom da izlaze u visoki pritisak. Stoperi po defaultu moraju držati liniju, gdje želimo da naša dvojica vežu četvoricu njihovih, a ostalih osam naših plus vratar igraju osam, odnosno devet, na šest. Dakle, da tu napravimo brojčani višak i da ih odmaknemo od pritiska koji rade. Ako su naprijed tri napadača, onda je to sedam protiv šest.“

Problem kod takvog pristupa je, kaže, što njegovi igrači trenutno nisu osobito dobri po sposobnosti podnošenja duela, odnosno zadržavanja lopte pod suparničkim presingom. To ih košta dosta suparničkih tranzicija.

„Tu pokušavamo tražiti neka rješenja, kao protiv Rijeke nedavno, dugim loptama na Hebera. Ne da bismo pustili suparnika da nas napada, nego da bismo mi izašli u presing, remeteći mu plan igre.“

Sve jake ekipe poput Dinama, Rijeke i Hajduka, kaže Kopić, po defaultu vole ‘gaziti’, odnosno trčati prema naprijed.

„Ne vole kad moraju trčati povratno. Mi ih pokušavamo živcirati. Naša je prva ideja uvijek igrati, ali zbog određenih okolnosti, kad ne uspiješ plan sprovesti, ideš tražiti pomoćna sredstva da bi suparnika taktički poremetio i probao doći do rezultata. Idealna priča bila bi da kroz posjed izvučeš protivnika van, zadržiš loptu i da na tu visoku postavku imaš izravan prostor iza leđa i da to koristiš. Prvo je, dakle, moraš zadržati u drugoj trećini, a onda, kad postanu svjesni problema iza leđa, jer se svi obrambeni igrači boje dubine, i kad se povuku, da imaš kvalitetu igre među linijama, dizanje bokova i da učiniš protivnika defenzivnim. Mi to, nažalost, u ovom trenutku ne možemo. A ne možemo zato jer naprijed nemamo igrača sposobnog primiti i zadržati loptu u otvorenom stavu.

Osim osobnog zadovoljstva, u opredjeljenju za proaktivni nogomet nije nevažna i ekonomska računica.

„Kad netko vidi stopera čiji su zahtjevi ispucati loptu i izaći, onda to vrijedi pet jedinica nečega. Kad na toj poziciji vidi igrača koji zna organizirati iz zadnje linije, spojiti između linija, koji može okrenuti stranu, onda takav vrijedi 15 istih jedinica. I to onda nosi benefite svima – igraču, klubu i treneru. Daje dimenziju više.“

Kaže da je njegova momčad ovog proljeća radila naporno, imala loše i bolje dane. Sve utakmice koje su bile 50-50, po njemu, odlazile su na stranu suparnika. Zato je pobjeda nad Dinamom značila jako puno, jer se tada sve vratilo.

„Znam da od igrača tražim puno. U njima se podsvjesno stvara protest“, zaključit će. „Zato je nagrada kroz rezultat neophodna. Da bi igrači shvatili kako se naporan rad isplati i da bi ovakav projekt uopće mogao opstati. Moraš stalno pomalo rasti da bi zadržavao status. Svaki sustav koji stagnira osuđen je na propast.“
_______________________________

U svakom slučaju talentirani i perspektivni trener. No ovo je ispit njegove trenerske karijere i prekretnica. Ako uspije nešto napraviti u sredini di Mourinho ne bi garantira uspjeh, može raditi takoreći svugdje.
Eto, nije iz Splita ali je hrvat, i u stožeru ima dva pomočnika koji su proveli gotovo cijeli staž omladinskoj školi Hajduka, jedan je rođeni splićanin, rekli bi neki u Hajduku moraju biti ljudi iz Splita, jeli

Ne moraju, bolje da je ovaj dinamovac.

Zeko wrote:Ne moraju, bolje da je ovaj dinamovac.

A ne ... nije!

Najtragičnije i istovremeno najsmješnije kad netko priča: predsjednik treba biti iz Splita, trener treba biti iz Splita, sportski direktor,voditelj škole nogometa,itd.
Ne mora nitko biti iz Splita, a mogu biti svi. Pa gdje je to u normalnom svijetu ikakav značajan argument odakle netko dolazi kad pričamo o funkcijama u nogometu? To se pitanje može postavljati samo u vukojebini poput Hrvatske, nažalost. Pojedinci ne da nisu napredniji u razmišljanju, nego debelo zaostaju za onima od prije 100-njak godina. Prvih desetak i više trenera Hajduka su bili stranci, pa tada nisu radili toliko problema kao danas.

Btw. kad smo već kod Kopića, reka sam mlad i ambiciozan trener, malo sam danas bacija oko na njegov rad u Belupu i drago mi je viditi što je ima hrabrosti gurnuti i kojeg mlađeg igrača,što sam prigovara Carillu još dok je sve bilo dobro, dok je Hajduk igra dobro. Nadam se da će slično raditi i u Hajduku, ma koliko Hajduk ima veće ambicije i koliko god je ovo sasvim druga priča. 
I zanimljivost, od kad je ove Uprave, ovog sportskog menađera i dva trenera koja su radila u Hajduku (Pušnik, Carillo) nijedan novi mladi igrač Hajduka nije promoviran u ozbiljnijoj ulozi u prvoj ekipi, ali u tom vremenu je Kopić ko trener Belupa uzeo jednog i promovirao ko standardnog u Belupu (Ante Vrljičak).

Ne sviđa mi se izbor Kopica, HNL treneri su svi smeće...
Kek je najbolji, al i on nije neki ekstra kvalitet...
Volija bi da je Reja bija izabran...
;)