projektanti u splitskom škveru ujutro projektiraju najveći jedrenjak na svijetu, a popodne - nose limove

http://www.slobodnadalmacija.hr/dalmacija/split/clanak/id/496958/najnoviji-hit-iz-brodosplita-projektanti-u-splitskom-skveru-ujutro-projektiraju-najveci-jedrenjak-na-svijetu-a-popodne--nose-limove

gotov komunizam u skveru
dobro dosli u rodjacki kapitalizam

debotoijusto wrote:http://www.slobodnadalmacija.hr/dalmacija/split/clanak/id/496958/najnoviji-hit-iz-brodosplita-projektanti-u-splitskom-skveru-ujutro-projektiraju-najveci-jedrenjak-na-svijetu-a-popodne--nose-limove

gotov komunizam u skveru
dobro dosli u rodjacki kapitalizam

Malo šljake nikome nije naškodilo.
Evo baš u petak prije podne sam odrađivao neke poslove sa strancima, velike svote su bile u pitanju, barem sa stanovišta male firme u kojoj radim, popodne sam pomagao pri utovaru i istovaru šlepera :)
U firmi u kojoj radim inače smo svi plaćeni jednako, i nitko se ne buni. Meni osobno ne smeta malo zapeti sa skladištarima. Barem znam koliko se realno posla može napraviti, da ne obećam kupcu da će roba bit kod njega za 10 dana, ako je realno neostvarivo. A ako baš mora bit u nekom periodu, uvijek i sebe uračunavam u šljakerske poslove.
Nije baš da projektiram jedrenjake, ali sam jedna od ključnih osoba koje osiguravaju da svi svaki mjesec svi dobijemo plaću. Ali nisam umišljena pizda.

Popio sam pivo u dućanu s Pavlom Matošićem, zamjenikom predsjednika sindikata Škvera...ali koja je to ekipa, da ne vjeruješ!

Doduše on je popio pivo i konjačić :D

pa tim inžinjerima i ostalim kancelarijskim poslovima, dobro dođe da se razgibaju.. idealno bi bilo 3 dana u kancelariji, i 2 dana fizikale, idealno za zdravlje...

što se tiče škvera, dno dna firma.. radnici im bježe glavom bez obzira, i dalje upiru na plaće od 4000kn, radnici bježe, a poslovi im kasne jer nema stručnih radnika..

ona trpaju bosance po barakama za 3000kn, ovi neznaju ništa radit, pa ih obilaze inspekcije, pa ih onda protjeraju, pa dođu novi bosanci, a domaće cijede.. domaći idu za njemačku, irsku, gdje rade za 2000€ i više, 8h dnevno, 5x tjedno... kod debeljaka je 600€ 9h dnevno 6x tjedno..

škver treba srušit i sagradit plažu i otel

i otvoriti agencije za financijski inženjering, tu je lova

marcellus wrote:škver treba srušit i sagradit plažu i otel

Ne triba rušit ništa. A hotela u Hrvatskoj kojima je potrebna sanacija i koji spavaju u ruševinama ima mrav i pljeva. Te hotele treba obnoviti.

jastreb wrote:

marcellus wrote:škver treba srušit i sagradit plažu i otel

Ne triba rušit ništa. A hotela u Hrvatskoj kojima je potrebna sanacija i koji spavaju u ruševinama ima mrav i pljeva. Te hotele treba obnoviti.

Betonski spavači

Četverodijela dokumentarna serija 'Betonski spavači' bavi se napuštenim i ruševnim zgradama iznimne arhitektonske vrijednosti koje su izgrađene u 20. stoljeću, a nalaze se u Hrvatskoj. Prva epizoda prikazala nam je tako nesretnu sudbinu hotelskog naselja Haludovo na otoku Krku i ako ste je gledali, nije vas mogla ostaviti ravnodušnima

'To ćemo sve srušiti', navodno je, prema pričama nekadašnjih djelatnika hotelskog naselja Haludovo početkom devedesetih rekao tadašnji ministar turizma, Janko Vranyczany Dobrinović, posprdno se na luksuzni kompleks osvrnuvši kao na tipični komunistički mastodont. Riječi mu se nisu baš sasvim ispunile jer zgrade hotelskog kompleksa i danas (uglavnom) stoje tamo gdje su izgrađene, ali s tom je konstatacijom pred zaprepaštenim očima dotadašnjih zaposlenika Haludova počela tužna priča o propadanju.

'Betonski spavači', sudeći po prvoj epizodi u kojoj se raspreda priča o Haludovu, izvrsna je dokumentarna serija o takvim, arhitektonski vrijednim zdanjima u našoj zemlji, koja su zbog raznih mutnih razloga prepuštena propadanju. Od posprdnih izjava ministara iz doba kada je državom vladala garnitura čiji se estetski domet bazirao na austougarskom operetnom kičeraju, preko brutalnog 'iseljavanja' kuhinjske opreme i svega što je Haludovo moglo osposobiti da ponovno bude u hotelskoj funkciji, masovnog bacanja dokumenata kojima su se mogle dokazati nepravilnosti u privatizaciji (a čiji je jedan dio iskopan pa je na temelju njih jedan od rukovoditelja hotelskog kompleksa dobio spor na sudu), pa sve do prodaje stranim investitorima koji s naseljem ili nisu radili ništa ili od njega žele napraviti resort zatvorenog tipa - priča je to koja vas mora, ako već ne razljutiti, a onda barem rastužiti.

Koje objekte moderne hrvatske arhitekture obrađujete u nastavku serijala?

Haludovo, dakako, nije jedini takav slučaj - gotovo svako mjesto uz hrvatsku obalu (a i šire) ima jedan svoj dokaz o tome kako su se sve vlasti od izbijanja slobode i demokracije do danas kvalitetno brinule za postojeće resurse i njihovu važnost za domaće stanovništvo - no priča je posebno bolna kada je riječ o iznimnim arhitektonskim djelima, čime su se 'Betonski spavači' posebno pozabavili u svoje četiri epizode.

Žao mi je samo zbog dvije stvari. Prva je ta što, barem u slučaju Haludova, glavni igrači koji su ga doveli do stanja u kojem je danas više nisu dostupni da ih se priupita štogod o briljantnim odlukama (Vranyczany Dobrinović je, primjerice, preminuo prije otprilike godinu dana). Druga je ta što je Hrvatska televizija ovaj izvrstan serijal, po svemu dostojan udarnog termina, utrpala u poslijepodnevni, 'spavački' termin oko 17.30, kada je vrlo velika vjerojatnost da ga čak ni oni gledatelji koji još gledaju program javne televizije - neće vidjeti. I još ga je navalila prikazivati svaki dan ovaj tjedan, od ponedjeljka do četvrtka, da se što prije potroši, što prije zaboravi, da što manje ljudi postavlja što manje pitanja.

Pozivam vas zato da, ako ikako možete, ipak pogledate ovaj serijal. Živimo u modernim vremenima, mnogo vas ima snimalice, gledanje s odgodom na prijamnicima kabelske televizije i slično. 'Betonski spavači' otvaraju važnu temu - čisti je grijeh da ostane zaboravljena.





Još je zanimljiviji primjer dječjeg lječilišta u Krvavici koje je funkcioniralo kao čuvani vojni objekt te nije ni ucrtano u katastar, no svejedno je komuniciralo s lokalnom zajednicom. Mještani su radili u lječilištu, kupali se na plaži ispod njega, tamo išli liječniku kad je bilo hitno, a u televizijskoj je sali pola sela redovito gledalo nogometne utakmice. S hotelima je to još više bio slučaj: kako je to u vezi s Marinom Lučicom sročio načelnik Primoštena, danas mnogo poznatiji Stipe Petrina, “živilo se s mistom i za misto, a misto je višestruko to vraćalo”.

Kao još jedan paradoks izdvaja se činjenica da su modernističke megastrukture, golemi hoteli-gradovi, zapravo štitili obalu od daljnje gradnje. Kako u zadnjoj epizodi objašnjava Neven Kovačević, direktor Urbanističkog instituta SR Hrvatske od 1973. do 1985., koji prostorno planiranje vidi kao pitanje demokracije, ideja je bila da se na obali formiraju posebne zone s većom koncentracijom turističkih sadržaja. Tako bi se s jedne strane izbjeglo dodatno uništavanje obale, a s druge bi se gradovi mogli razvijati kao gradovi, bez toga da preko ljeta ne mogu disati, a preko zime zjape prazni.

Uz kreativnu slobodu dopuštenu arhitektima u nedemokratskom društvu te začudno vezivanje zabave i užitka uz visoku umjetnost, Betonski spavači podcrtavaju još nekoliko proturječja onog vremena, posebno paradoksalnih kada se usporede s današnjicom. Kao što dobro pokazuje slučaj hotelskog kompleksa Haludovo, čak i kada je bio elitan, tada je turizam bio namijenjen svima. Hotel Palace u Haludovu u specifično jugoslavenskom očijukanju socijalizma s kapitalizmom primao je zvijezde i političare s globalne i lokalne scene kao i “obične ljude”, a ranih je 70-ih nekoliko godina čak bio službeno odmaralište urednika časopisa Penthouse i njegove svite. Načelnik Malinske Haludovo opisuje kao “otvoreni kompleks” u državi koja je bila “zatvorena”. Današnji vlasnik, armenski trgovac dijamantima, s druge strane, traži zatvaranje plaže za javnost kao preduvjet za početak gradnje budućeg zatvorenog resorta.

Iako su ti hoteli većinom betonski, njihov je cilj upravo bio sačuvati obalu od prekomjerne betonizacije s kakvom imamo posla danas. Umjesto nekoliko većih kompleksa, danas smo suočeni s beskrajnim nizom manjih apartmana, građenih bez plana i kriterija, a često i bez osnovne javne infrastrukture, poput pločnika, javne rasvjete itd. Mrduljaš za to ne krivi ljude, već državu. Opisuje taj fenomen kao “s onu stranu dobra i zla” jer ljudi moraju od nečega živjeti i moraju negdje ljetovati.

BIVŠE ODMARALIŠTE JNA
Devastirani kompleks postao kulturno dobro, lokalna zajednica ogorčena

Bivše vojno odmaralište Krvavica pored Makarske, kojim je do 2002. godine upravljao MORH, a od tada je pod ingerencijom Cluba Adriatic, stavljeno je odlukom Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u Splitu pod trogodišnju zaštitu i bit će upisano u Registar kulturnih dobara

https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/devastirani-kompleks-postao-kulturno-dobro-lokalna-zajednica-ogorcena-20120914

Uništili su i poharali sve što se moglo.

Tvrdili su pri tome,kako je to što su poharali bilo gubitaško ili je zastarjelo.

No kako opravdati uništenje Hotelskog grada Haludovo? Hotel Palace,unutar Haludova,bio je zasigurno najbolji,najljepši i najveći hotel na jadranskoj obali i bio je sve samo ne gubitaš. Bio je opremeljen najsuvremenijim konforom,imao je kongresne dvorane,ogromne restorane,night bar,kasino,dva bazena,ambulantu,sportske centre, kuglanu,terase,barove,muziku,ama bio je to pravi mali gradić.

I kako je to moglo propasti?

Kad šetam ruševinama onoga što se nekada zvalo haludovo osjećam se kao da mi je netko granatirao rodno mjesto. To je nemoguće opisati.

Dijelom treba kriviti i halapljive i glupe radnike koji su povjerovali slatkorječivim ponudama novog vlasnika i prodali mu sve dionice za pišljivih 2.000 DM-a. Uvjeravao ih je kako hotel čeka svjetla budućnost,kako u socijalizmu nisu zarađivali ni 10% koliko će imati ubuduće.

I ljudi su nasjeli. Ne svi,ali većina.

jastreb wrote:Uništili su i poharali sve što se moglo.

Tvrdili su pri tome,kako je to što su poharali bilo gubitaško ili je zastarjelo.

No kako opravdati uništenje Hotelskog grada Haludovo? Hotel Palace,unutar Haludova,bio je zasigurno najbolji,najljepši i najveći hotel na jadranskoj obali i bio je sve samo ne gubitaš. Bio je opremeljen najsuvremenijim konforom,imao je kongresne dvorane,ogromne restorane,night bar,kasino,dva bazena,ambulantu,sportske centre, kuglanu,terase,barove,muziku,ama bio je to pravi mali gradić.

I kako je to moglo propasti?

pitaj kretena nepismenog marčela on neka ti odgovori.

Ja znam zašto. U to vrijeme je još u Hrvatskoj bilo puno Srba, pa smo se morali njima baviti.

Dok smo ih se uspjeli riješiti prošle su godine i kad smo napokon došli i pogledali, vidimo da nam je sve propalo,

crvenkasti wrote:Ja znam zašto. U to vrijeme je još u Hrvatskoj bilo puno Srba, pa smo se morali njima baviti.

Dok smo ih se uspjeli riješiti prošle su godine i kad smo napokon došli i pogledali, vidimo da nam je sve propalo,

čekam mentalno poremećenog zločinca marčela neka on objasni.

Gnječ wrote:

crvenkasti wrote:Ja znam zašto. U to vrijeme je još u Hrvatskoj bilo puno Srba, pa smo se morali njima baviti.

Dok smo ih se uspjeli riješiti prošle su godine i kad smo napokon došli i pogledali, vidimo da nam je sve propalo,

čekam mentalno poremećenog zločinca marčela neka on objasni.

Tragedija Haludova tipična je novohrvatsko-kapitalistička priča.

Eh da je Haludovo jedino koje je stradalo,još bi nekako mogli i preboljeti,ali hrvatska obala danas je puna Haludova.

Tu treba ubrojiti i bivše kasarne JNA,koje su umjesto da se i dalje u njima nalazi vojska,ili da se prenamjene za turizam ili industriju,sada u derutnom stanju i propadaju,a u njima se okupljaju narkomani,klošari,manijaci i štovatelji Sotone.

jastreb wrote:

Gnječ wrote:

crvenkasti wrote:Ja znam zašto. U to vrijeme je još u Hrvatskoj bilo puno Srba, pa smo se morali njima baviti.

Dok smo ih se uspjeli riješiti prošle su godine i kad smo napokon došli i pogledali, vidimo da nam je sve propalo,

čekam mentalno poremećenog zločinca marčela neka on objasni.

Tragedija Haludova tipična je novohrvatsko-kapitalistička priča.

Eh da je Haludovo jedino koje je stradalo,još bi nekako mogli i preboljeti,ali hrvatska obala danas je puna Haludova.

Tu treba ubrojiti i bivše kasarne JNA,koje su umjesto da se i dalje u njima nalazi vojska,ili da se prenamjene za turizam ili industriju,sada u derutnom stanju i propadaju,a u njima se okupljaju narkomani,klošari,manijaci i štovatelji Sotone.

ima tu mnogo čardak ekipe koja si je odavno potpisala smrtnu kaznu streljanjem zbog veleizdaje jer uništiti ovakvo nešto je čin veleizdaje što piše i u Ustavu RH.

The Haludovo Palace Hotel is an abandoned resort hotel on the Croatian island Krk north of Malinska. The hotel is named after a nearby beach. Bob Guccione, the founder of Penthouse magazine, invested 45 million US-dollars in the project and officially opened the Penthouse Adriatic Club casino located in the hotel in 1972.[1][2] Due to constraints on foreign investment in communist Yugoslavia, the hotel was owned by the Rijeka-based Brodokomerc 'company'. Today the hotel resort is abandoned with the interior effectively destroyed while the buildings remain intact.

Gnječ wrote:
ima tu mnogo čardak ekipe koja si je odavno potpisala smrtnu kaznu streljanjem zbog veleizdaje jer uništiti ovakvo nešto je čin veleizdaje što piše i u Ustavu RH.

Da ironija bude veća taj isti Ustav napisan je upravo u hotelskom gradu Haludovo.



Mala grupa na čelu sa Šeksom otišla je na dva tjedna u Haludovo, na otoku Krku i tamo pisala Ustav.



http://povijest.hr/nadanasnjidan/bozicni-ustav-prvi-demokratski-ustav-u-hrvatskoj-povijesti-1990/