Teške droge

by jastreb 14/9/2015, 09:36

wikimedia.org

LAKO JE DODATI ZASEBNO PISMO

+AAA-

[size=35]Kako ćirilicu izbaciti iz latinice?[/size]

Autor: Tvrtko Dolić / 7dnevno / 11. rujna 2015.Subota, 12. Rujan 2015. u 16:03

Jezik ka govor i pismo je koncept nacije, koji ne triba pripustit sumnjivim znanstvenicima iz politike. Sama njihova prisutnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kvari znanstvenu klimu.

Koje je nacionalno ime originalno nase, a koje nam je nametnuto? Davna genit skoro je nerisiva, pa nam priostaje sliditi Branimirov prilazak pod derzavnopravno i kurijsko okrilje Rima. Kako zvati narod u kojemu je vladar dux Croatorum? Jesmo li Horvati ili Croate? Krakow ni tako nazvan po Horvatima. Sa starijim nazivom Horvata u odnosu na Croate nismo se vratili svome originalnom imenu, jer kentum linija ide sve do Horita, a satem oblici do Sarmata. Ime Croatia za Lipu nasu je substancijalno, dok je ime Hrvatska izvan duha crolinque. Ako smo u stolitu sedmom stigli na Jadran i u Dalmatiu, onda to ni bila Hrvatska, nego je postala Croatia ili Horvatska kroz dolazak Croata ili Horvata, kroz nase sudbonosno Doseljenje. Horvatska i Horvati mogu se koristiti u tverbama koje su korinjem helene, horitske, perzijske i sclavske, odnosno zlovenske (slavenske). Ime Croata otvara prostor za zgodan prefix cro, nasuprot sclavskom prefixu zlo, koji je plemenima Sclavie izvanjski nametnut. Izkonski je cro izraz onaj koji ukazuje na saderzinu a ne na pripadnost i posvajanje. Stari Croate rikli bi da je nesto politika a ne političko.

Niti jen ozbiljniji ruski ili ukrajinski povistnik ili arheolog ne derzi Croate zlovenskom skupinom. Gledano na razini Sclavie, kod Croata je velja prisutnost avarskih gena nego zlovenih heterogena. Glede pripora oko godine Doseljenja, znakovito je da su Avari 626. opsidali Carigrad. Prema Porfirogenetovom “De administrando imperio” raniji bizantski imperator Herakleios zatragio je pomog Croata. Najpoznatiji gospodar avarskih prstenova (logora) bio je Bajan, koji je 567. nadisao Karpate. Franacki markgrof Erich Furlanski je 796. zajeno sa horvatskim panonskim vladarom Uuonomirom konacno potisnuo Avare. Zar ne bi bilo zgodno da HV preimenujemo u UC – Uuona Croata. Ustaški pokret tribao se tako nazvati. Pa da laka zruka izbacimo ta zlova elementarne nepogode. Baš je strašna žima, i još šumi šuma! Halo! Stigli smo na Jadran! To udara bura! Kida ti jidro! Ne mora svaka rik poceti sa “u”, ali je istina da ta litera ima svoju estetiku. I stoji samostalno!

Kako se dogodilo da prostor iztokne Europe prisvoji simbole zla? Pa, iza granica Rimskog Carstva prostirala se mitska Sclavia. Spominjala se u negativnom kontekstu, pa se dogodilo da je prva uvezena pismenost nametnula vanjske predrasude, rimske i bizantske. Sclavima je pripisivano zlo, pa je ono postalo prefix za sve. Neporobljenost je postala zloboda. Bol-je zauzima prostor dobrog. U Bosni vele dobrije za bolje. Kome triba naziv zlovo umisto litera? Svitnik mi svake godine blagozlovi dom ka da sam u nekoj sekti. Kreirani narodi Serba i Zlovca (Slovenaca) ponosno nose svoja imena-nadimke. Da su rimski robovlasnici Sclaviju nazvali Vragozijom, Zlovci bi bili Vrazi. Nikakvo cudo da se Stanko Vraz ositio Croatom. Cili taj konfliktni simbolni sistem, ka rodjen za politiku, priuzeli su i Croate, kroz jake doze zlovinja, tako da je ime Hrvati virovatno najgora varijanta. Isusovac Juraj Rattkay derzao je da ime Hrvat dolazi od glagola hrvati se. Nakon zloniranja i stvarnog porobljavanja, Croate su ka Hrvati pokusali prikriti o cemu se tu radi, pa su izmislili zlavene, referentno sclavima. Govorimo o onoj Sclaviji u kojoj su Huni i Mongoli imali relativno visoke civilizacije. Ovdi napominjem da umisto sustav radije kažem sistem – sustav koristim ka pristajanje uz neku misao, odnosno zahvat neke ideje.

Duhovne razdilnice

Struktura temeljne crolinque je jenostavna. Svi samoglasnici pojavljuju se i samostalno, a suglasnik ni samotnik – u protivnom ni suglasnik. Zaboravite “s” jer je prirodno “sa”, bez obzira koje zlovo, litera ili grama vodi slidnu zlokot, verb ili lexu, odnosno rik. Znate ono zapinjeno “riko sam ja njemu” – ni svaki govor povika, odnosno rika. Nejeno imamo 2-literne tverbe: sa, za, ta, to, ka, ca, je, da, ne, ni, no, na, iz, uz, pa, po i zlicne. Primirice, “k tome” triba biti “ka tome”. Unutar nametnute kompatibilnosti sa serbskim govorom, crolinqua je prepuna zlovnih “sk” i “čk”, ka i svih tih rugoba, nastalih transliteracijom na bazi zloskupa čćđšž.

Latinica u svome nazivu saderzi trend civilizacijskog kapilarnog razlivanja, koji se pomalo oslanja i na njenu jenostavnost. Razlika razlivenog postala je osnova novog pisma Sclavie, koje je Carigrad poticao za potribe potiskivanja latinice i uticaja Rima. Kod nas je nametnuta zmisana “helenska latinica”. Dodali smo zlova za potribe kompatibilnosti sa serbskom verzijom ilirske helenice. Helenska ilirica imenovana je ka ćirilica, u smislu reference na nekakvog svitnika Ćirila. Serbe jako smeta albansko i bugarsko korinje njihove pismenosti. Serbi su bili udaljeni od pomorskih putova, pa su morali pricekati dolazak alfabeta, koji se najprije pojavio u Ugaritu, antiknoj mediteranskoj metropoli. Zasebna horilirica zajeno sa glagolicom pripada jenoj izumrloj civilizaciji, koja je bila kulturno bogata, iztovrimeno kristna i manika iliti manihejska. Nakon Branimirova priklanjanja Rimu, mnoge su korino nase zupe ostale u bizantskoj kurijskoj topologiji. Imali smo nekoliko faza nasilnog poserbljenja nasih “pravoslavaca”.

Nesritni Wienski ugovor croatskih linquista i serbskih jezikozlovaca dogodio se polovinom 19. stolita, kada se oruzano normirao marksizam a europski kristni adventizam posve krahirao. Kada se Croatia oslobodila kmetstva, ne i ropstva. Croate su tada primali jake doze ruskog uticaja, ali umisto da cro govor ostane blizje ruskom, u smislu zaderzavanja samoglasnika, Croate su bolnosusidski poderzali serbsko odbacivanje samoglasnika. Primirice, Rusi kazu golod za glad – izgladnjivan je i jezik. Serbi su do tada koristili pravoslavni kurijazlojezik. Nezadovoljstvo prema novom valu uniformiranog zlovisanja izkazali su cro filolozi i cropisari Fran Kurelac i Adolfo Veber Tkalcevic. Derzali su da crolinqua triba biti zasebna sinteza stokavice, cakavice i kajkavice. Kurelac je izpravno mislio “da narjecja treba u jedno da izplove, da se sliju u jedno korito”, a Veber je prihvatio stokavski hercegovski izraz ka temeljni – dopustio je da cakavski i kajkavski priskoce “tamo gdje uztreba” i da ne valja zapustiti literalno bogatstvo starih cropisara. Ideja je bila da se u Croatii sve cro varijante spoje u jen cro jezik, jenu crolinquu, ali se to ni dogodilo. Kako se vratiti na razkristje sa kojeg smo krivo zakrenuli? Ca veli Lacan, svatko ima svoj osebni jezik. Poput naivnog diteta, koje je hrabro zato ca ne pripoznaje opasnost, ovdi pokusavam modelirati jenu stariju crolinquu.

Neznanje je blagozlov

Uvazeni Mateo Zagar, redoviti profesor croatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, posve je dekriptirao ka politiku aktualne sukobe oko duazlovja ili dvozla glede serbske albanice u Croatii. Prije nekoliko godina organizirao je skup “Hrvatska ćirilična baština”, na kojemu je ukazao na to “da je ćirilica treće hrvatsko pismo, odmah iza glagoljice i latinice. Ćirilicom su naši preci pisali barem od XI. stoljeća, a tragove najzapadnije nalazimo u tzv. Supetarskom ulomku iz XII. stoljeća, iz Svetog Petra u istarskoj Šumi. Nekoliko ćiriličnih slova nalazimo i na Bašćanskoj ploči. Naši su glagoljaši poznavali ćirilicu – glagoljica s ćirilicom dijeli grčku pravopisnu osnovicu. Zazor od ćirilice u Hrvatskoj pothranjuje beogradska velikosrpska politika.” Znate, imamo fenomen da Croate ne dopisuju nazive na svojoj ilirici i svojoj glagolici, niti za potribe turizma, da ne iritiraju Serbe i ostale kreirane etnitete i entitete, a onda nam Serbi nametnu bugarsku albanicu, iako crolatinicu cilom svitu prezentiraju ka svoje pismo. Profesor Ante Bezen, autonomni linquist, ako je takva pozicija prihvatljiva, tverdi da serbski pravopis iz 2013. kvalificira crolatinicu ka serbsko pismo.

Ni svako stvaranje iztovrimeno kreacija. Jen, dua/dva/dvo, tri/tro, quad, pent, … Tko je smislio naziv “če-tri” ka oznaku za broj nakon 3? Tko se pentrao i uzpentrao sa svih pent? Moramo paziti da pentranje do temeljnog bita nacije ne postane pad. Iza nas su dua stolita opakog zlovisanja u sinci otpora uticajima Austrougarske i Italije. Kako dokuciti i kako ponovno udomiti stare sentencijske forme? Croata se toliko navikao na tuji duh jezika, da se tezje otvara pozitivnim “retrogradnim” korekcijama prema tverdini nacije, zapravo prema velikim kulturama i bazi civilizacije. Kada te zbog nekog mista u Croatii ili svitu boli duhja, to je znak da ti je tamo bilo tezino. Zlovisanje u Austrougarskoj iztovrimeno je bilo kanal veloruske i veloserbske politike. U to plavljenje pustare pridodalo se pola Europe. Udicu su progutali i neki austrofili, na planu potapanja nacija poput croatske, tzeske i ljeske unutar austrosclavizma. Metropole sclavistike bili su Wiena i Graz! Upravo su nimacke i austrijske skole zlovistike najvela smetnja pranju crolinque od nistavila politike.

Alfabet Emone sadrži samo 25 litera. Horalfabet je idiotski kumuliran na 30 zlova, ca ni donilo laku komunikaciju, nego lako poserbljivanje. Nakon ca su uskladili pisma, Croate i Serbi poceli su komunicirati oruzjem. Sa druge strane, Serbi su prihvatili Gajevu raztoru latinicu da bi lakje poserbili Croate na latinici, a neki naivni Croate pripoznali su to ka ustupak, ca je smisno i smihno. Kada su Serbi dostigli taj svoj stratezni cilj, jenostrano su napustili proklamiranu koncepciju ijekavice, i vratili se svojoj ekavici i svome serbskom izricaju. Da su Croate nacija zburanog identiteta, vidimo po tome ca su u formalno samostalnoj RH pristali na provedene okupacione korekcije, a tome pridonose i neki dobronamirni croatisti, koji nastoje zaderzati dio rafinirano izgradjenog izraza pod okupacijom. Mi se sporimo oko maksime “Za dom”, a tverba je oslonjena na nase duhovno korinje – Croate vele Domovina, a Serbi Otadžbina. Sclavna “poboljsanja” crolinque danas su smetnja odbacivanju kukolja.

Da vas podsitim

Crolinqua je uvik bila i bojno polje. Mislite li da su Mate, Milorad i Bojan na “Odsjeku za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu” jer znaju lipo opisati zalazak Sunca na Jadranu? Neki Milorad sa FFZ-a ima zanimljivo pitanje: cabi se dogodilo da 1946. u Jasenovcu ni dopustena latinica? Ne da dodaje svoje pismo, nego ukida nase! Neki Mate iztovara na FFZ-u svoje fekalije, o trosku svih nas i na nasu sramotu, pa veli “Serem vam se na Bleiburg!” Zamislite da netko tako nastupi prema Judejcima glede Auschwitza! Tko je imao priliku viditi hiljade kostura dice u Hudoj jami, zna o cemu govorim. Fekalni Mate usudi se tako izraziti o jezovitom genocid nad Croatima! To ukazuje na poodmaklu reokupaciju RH. Uz svu tu tiraniju profesionalnih Serba i profesionalnih antifasista, paralelno se provodi nasilje kroz dilove znanosti koji su zapravo opaki karcinomi.

Virovali ili ne, jen politolog koji je više puta zgrozio RH, redoviti je profesor na “Odsjeku za međunarodnu politiku i diplomaciju Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu”, i predstojnik iztog odsika. Savituje Horvate da priznaju da su serbski i horvatski jen jezik, pa je onda dvozlo u Vukovaru nepotribno. Takav lik na našem glavnom sveucilistu preodgaja nasu dicu, na trosak svih nas. Siti smo obrnute diskriminacije za Serbe i Jugozlovene. Ka i te komocije u osporavanju kulturne i derzavnopravne zasebnosti Croata, koja postaje negiranje cronacije, pa i negiranje nekakve korne croatske gradjanske samosvojnosti. Ako su crolinqua i serbski jezik jeno izto, kako tverdi politološ, kome triba dvozlo u Vukovaru? Dok smo se mi bavili Vukovarom, neki Bauk postavio je u Uuoniu i Uerhovju table sa serbskim pismom. Ca god kazete ili poduzmete, reokupacija Croatie nastavlja se nezaderzivo.

Nase najvele linquistikne pogrihe

Za crolinquu tribamo se boriti kroz njenu strukturu. Vokabularom povratno minjamo strukturu linque. Kultura neke europske linque ekvivalentna je saderzini latinskog i helenskog. Cili svit ima linquiste, pa ne vidim za ca se mi kitimo jezikozlovcima. Svaka pohvala onome tko je pao za Croatiu, a tu ulazimo u victimologiju a ne u nekakvo “žrtvozlovlje”. Dugo je tribalo da shvatimo kako se geografija razlikuje od zemljopisa. Croate iliti Horvati primili su solidnu dozu helenskog jezika na bazi velikog bizantskog uticaja do kraja 9. stolita. Helenoromanska lingua dugo je bila jezik ulice u samom Rimu. Kasnje je prevladao oskudniji vokabular Latina, ali smo takve divinizacije svoje linque u najgorji trenutak odbacili. Mislenja sam da su Horvati jaku dozu helenog uticaja, pa i kristnog, ka i manike, primili i prije Doseljenja. Na neki nacin smo se nesvisno zatvorili. Primirice, nimacka linqua usisala je latinski i helenski vokabular, pa je otpor prema germanizaciji doveo do toga da usput odbacimo i one tverbe latinog i helenog korinja koje su se udomile u crolinqui prije nimackog uticaja. Prazan prostor opet je potopio strani uticaj, a tome je pridonila i kreirana zlovistika. Serbi su izkoristili ponudjenu priliku i podredili nase pismo, govor i kulturu serbskim pretenzijama. Serbi su uspili skoro posve poserbiti horvatske pravoslavce.

Starcević je pisao: dozvolja, smehati se, večnji, monarkia, jemstvo, milionac, narava, oseba. Propis je pisao ka pripis. Starcevica je ka i NDH zahvatila nasa stolitna nacionalna bolest – kroatiziranje crolinque: slog – stil, žalbina – penali, zvjezdarstvo – astronomija, poslanstvo – misija, tvorničtvo – industrija, ustav – konstitucija, zakonarstvo – legislatura, utjelovljenje – aneksija, i tome slično. Svako izbacivanje tujica koje to zapravo nisu, kompliciralo je pravopis. I ponistilo cili milenij jene kulture. Na kraju smo unistili i ono ca su lingvisti za NDH spasili.

Osebno sam rano proniknuo tu pogrihu, ali se krivo interpretira moje davanje pridnosti latinim i helenim tverbama. U dugom i poraznom razdoblju prevlasti Serba, Croatima je preostalo da grade razdilnice kroz rafinirano cro tkanje nametnutog standarda. Stoga danas imamo problem sa ponositim linquistima i pisarima kada dio svoje cro saderzine potiskujemo u korist latinih i helenih izraza. Naravski, ta croatna saderzina ocuvat ce se u nasoj literaturi. Koristim sve stupnjeve sa aspekta trajanja: stav, stajaliste i stanoviste. Ne brine me koji su izraz odabrali Serbi. U protivnom slidi ono sto imamo: serbska galama standardizira se i razvija, a crolinqua se stalno samo razvija, u nekim croatskim sastavnicama na gorje. Uz sve to, imamo razlicne nepomirljive skole unutar cro topologije i croatskih institucija. Koliko je nasilje provedeno, dovoljno je kazati da Croate lakje razume starje serbske autore nego svoje. Tu je i nesritan izbir ijekavice umisto ikavice. Ni lako.

Korienska tuga

Wienski dogovor bio je velika glupost, jer su zajene tverbe komunikacijska pridnost po sebi i ni razlog da jezici moraju postati identicni. Croserbski imao je smisla koliko i nimacko-danski ili tzesko-ljeski. Koji je znamen standardizacije u zemlji raznolicja? Godine 1850. u Wieni je zacrtano nacionalno samoubojstvo Croata. Sastali su se Ivan Kukuljevic Sakcinski, Dimitrije Demeter, Ivan Mazuranic, Vinko Pacel i Franjo Miklosic, te Vuk Stefanovit Karadzic, Gjuro Danicic i Stjepan Pejakovic. Ustanovili su ijekavski stokavski standard za komunikaciju Croata i Serba. Wienski dogovor uslidio je nakon gusenja pobuna sirotinje u Pesti i Wieni od strane croatskog bana Josipa Jelacica, u vrime kada je isti ban ukinuo kmetstvo. “Za Ilirstva ne biaše drugo nego da budeš Ilir ili Magjaron. Retji da si Hŏrvat, znamenova da si Magjaron.” – kaže nam Ante Starcevic u svojim memoarima.

Ljudevit Gaj ne samo da ni nazocio Wienskom dogovoru, nego je prema njemu izrazio svoje rezerve. Ranije 1830. Gaj je u Budimu tiskao knjigu “Kratka osnova hŏrvatzko-slavenskog pravopisanja” na horvatskom i nimackom jeziku. Godine 1842. osnovana je Matica ilirska sa namirom tiskanja horvatske literature Dubrovnika i Dalmacie. Gaj je pokrenuo “Novine hŏrvatzke”, koje su kasnje postale “Ilirskim narodnim novinama” sa nediljnim prilogom “Danica hŏrvatska, slavonska i dalmatinska”. Gaj reformira horalfabet tako da za svaki glas koristi samo jeno zlovo u tako kreiranoj raztoroj crolatinici (zbog toga su stolito kasnje programeri plakali, kada je stigla kodna stranica 437). Do tada je vridilo koriensko pravilo: pisati za oko, citati za uho. Zapravo je sve pokvarilo pravilo Johanna Adelunga iz njegove “Vollstandige Anweisung zur deutschen Orthographie” – Schreib wie du sprichst (Govori kako pises), ca je slidio i Serbin Vuk Karadzic. U pripremama za wienski sastanak, dogovoreno je da jeni ponude literarnu podlogu a ostali prilagode jezgro za univerzalni croserbski standard. “Ne valja miešajuci narjecja graditi narjecje novo”. Odabrano je croatno hercegovsko ijekavsko naricje, a Vuku je dato napisati glavna pravila novog standarda, sa apliciranjem ije umisto zlovenskog jat (ě, poznato ka rogato e).

Kod Croata su protiv Wienskog dogovora ustali Ante Starcevic, Fran Kurelac i Adolfo Veber Tkalcevic. Starcevic je pitao za ca bi Croate i Serbi tribali biti jen narod? Ni prihvatio niti maksimu da jen narod triba imat samo jenu literaturu. Smetalo ga i sclavenstvo ka rasna kategorija. Ka ime se oslanjalo na latinsko sclavi, robovi. Smetalo ga i ime Serbi (servi), pa je Vukovu tverdnju “Srbi svi i svuda” grubo interpretirao ka robovsku želju nekakvih sclavoserva, odnosno dvostrukih robova, ca za jen kristni narod ne triba biti uvrida. Vukov panzlovizam, odnosno Kopitarev austrozlovizam, razotkrio se ka prikrivena veloserbska i velozlovna pretenzija, pa u tom smislu možemo promatrati i Vukovo prikrivanje ruskog okrilja. Sclavci/Zlovci (Slovenci) i Servi/Serbi uzeli su ka svoju rasno-kulturnu pripadnost zloveni umisto zlaveni, u smislu da je korin “zlovo”, a ne Sclavia, ali je to bedasto tverditi za stepske pustare. Napominjem da “zloveni” namirno pisem s pocetnom malom literom, jer je zaista rasna kategorija. Zloveni nisu iznjedrili Ćirila, nego su ga prihvatili.

Sclavne pustopoljine

Starcevic je bio protiv da se vokalno r (po njemu glas pasjeg rezanja) ima pisati bez predhodnoga e odnosno a (mrazimo se sclavno do smrěti ili směrti). Ne triba smetnuti sa uma fakat da su Zlovci ka nacija poderzani relativno kasno. Serbi su ka pravoslavna zlovenska skupina izkoristili toleranciju Turske za pravoslavne konfesije, odnosno usmirenost Turske protiv rimske Ekklesie katolika ili katolike Rimske kurije, kako vam drago. Serbi su izkoristili i prikriveni patronat pravoslavne Rusije. Serbski ustanci pratili su tursko-ruske ratove. Zlovisanje Croata provedeno je na ideji otpora Austroagarskoj. Kreirane su mnoge sclavske nacije, koje su nacinile zlovenski cvor jezika. Vuk je odabrao rusku gradjansku iliricu ka serbsku ćirilicu i uveo izgovorni, odnosno fonetski pravopis. Mudro je pricekao da Gaj odvede Croate u krivo, a onda se vratio agresivnoj svetosavskoj koncepciji.

Ne triba zaboravit da je Gaj zaderzao etimologni korienski pravopis, po ugledu na mnoge europske linque. Sadanji fonetski croatski pravopis nametnuo je 1891. ban Khuen-Hedervary ka ustupak Serbima za potribe slamanja cro opozicije, pa i ka nekakvo svodjenje crolinque na primitivniju razinu, na cro jezik tezje gramatike i nesavladivog pravopisa, kojim govori samo onaj tko mora. Dilo je Ivana Broza, koji je bio pod uticajem Vuka i Danicica. Poserbljivanje je nastavio zagrebski filolog Dragutin Boranic. Izbacivani su kajkavizmi (tjedan, rubac, križ, …), a udova, kupaona i blagovaona potisnute su vukovskim varijantama udovica, kupaonica i blagovaonica, koje danas imaju status cro izraza. Godine 1930. nametnut je Belitov pravopis, odnosno Boranitova prilagodba za croatski jezik. Protiv fonetskog pravopisa i u korist korienskog postavili su se Antun i Stjepan Radic. HSS-ove novine tiskane su na korienskom pravopisu: liep, mlieko, obkoliti, obhoditi, šibka, svjedocba, ženitba, otac-otca, razstaviti. Korienski pravopis pazi na postanak tverbe – cuva korin i osnovu tverbe, a u suglasnim skupovima ostavlja neprominjene suglasnike: nadkriliti, bolestan – bolestnik, oči – predočba. Fonetski pravopis nametnut je u Dalmaciji tek 1918. Croate su danas praktično odrizani od svoje nacionalne Doline kraljeva, od svog viteznog doba, odnosno od svoje rane pismenosti.

Kako se dogodila sva ta ćirilica u latinici? U svoj alfabet iliti abecedu uveli smo dvozlovne “dž”, “lj” i “nj”, ca je ludilo kakva nema niti u ćirilici. Zlovni dodatak “čćđšž” zapravo je serbski. Gaj je u svojoj ludoj gajici priuzeo tzeska zlova “čšž”. Gaj je priuzeo tzesko ň i zlovačko ľ, koji su zaminjeni sa “nj” i “lj”, dok je Gajevo ǧ zaminjeno sa poljskim “dž”. Tzesko “ť” postalo je “tj” i kasnje ć. Umisto tzeskog ď uveo je “đ” ka “dj” a mogao je dodati i “gj”, pa da je i Gjalski namiren. Umisto mnogostrukog pisanja i izgovaranja glasa jat (ije, i, e) uveo je ě – takozvano “rogato e”. Sve je to pogriha, jer je mnogo boljih aplikacija modelirano u dugoj cro povisti. Ne dajte se obmanuti sa podatkom da je neko razdoblje karakterizirala diktatura, jer se linqua razvija i u najgorim formacijama.

Autor: Tvrtko Dolić / 7dnevno / 11. rujna 2015.

by jastreb 14/9/2015, 10:13

albatros wrote:

Nesritni Wienski ugovor croatskih linquista i serbskih jezikozlovaca dogodio se polovinom 19. stolita, kada se oruzano normirao marksizam a europski kristni adventizam posve krahirao. Kada se Croatia oslobodila kmetstva, ne i ropstva. Croate su tada primali jake doze ruskog uticaja, ali umisto da cro govor ostane blizje ruskom, u smislu zaderzavanja samoglasnika, Croate su bolnosusidski poderzali serbsko odbacivanje samoglasnika. Primirice, Rusi kazu golod za glad – izgladnjivan je i jezik. Serbi su do tada koristili pravoslavni kurijazlojezik.

!!!

by jastreb 14/9/2015, 10:14

Najbolje da se prešaltamo na ovaj jezik kojim piše uvaženi Dolić.

Samo kako bi se što više razlikovali od Srba.

by aben 14/9/2015, 11:51

obavezno odvojiti državu i znanost.

by Sponsored content

Teške droge

Teške droge

Re: Teške droge

Re: Teške droge

Re: Teške droge

Re: Teške droge