dnevnik snova

i je, u svojim malim svjetovima :), i to je dobro....

cjelivah ti lice poljupcima..

Koja romantika!

:300poljubaca

Bar!

potrebna je inflacija poljubaca po licu, ne znam ca smo skrti.. jos uvijek mi je ugodan osjecaj, a san!

dobro,sad tamo na onoj temi zalipi neku Šišmiš-curu u depresivnoj obleki...

Sanjala sam da me neki lik drži zatocenu

1. san

Izbjegavala sam prostoriju s ormarom koji je dominirao njome. Poznata prostorija. Obavljala sam svakodnevne poslove, ali nju sam zaobilazila. Citavo me je vrijeme izjedala tjeskoba. Ipak, u jednom sam trenutku, morala uci u nju. Koracala sam oprezno i osjecala ormar kao Pandorinu kutiju. Moja svijest odjednom je otplovila iz snolikog tijela. Promatrala sam se izvana kako moje tijelo otvara ormar. U njemu, bilo je mnostvo naslaganih mrtvih dvojnica. Moje tijelo, tj. snolika ja, guralo je u nj jos jednu unesrecenu doppelgangericu.

2. san

Bila sam na otoku sa skolskim kolegama. Isprva nisam shvacala zasto se bojim i cemu skrivanje. Ubrzo sam uocila nepoznatu priliku kako muci jednog kolegu i ubija ga. Bili smo "mi" i bili su "oni". Ubojice, eksperimentatori. Sakatili su nas, oduzimali zivote. Imala sam osjecaj da nisam ljudsko bice. Ali posjedovala sam emocije, inteligenciju, empatiju. Mozda smo bili zivotinje. Ili androidi. Ili bica nezemaljskog podrijetla. Doista ne znam. Nase ubojice bili su ljudi. Nekoliko puta uspjesno sam pobjegla s otoka ali san me je uvijek vracao na pocetnu poziciju pa sam morala iznalaziti nove nacine za bijeg. San se konstantno azurirao do trenutka kad sam shvatila da sam u *ebenoj igrici iz koje ne mogu izaci.

3. san

Ovaj me je najvise pogodio. Bio je jedan od onih telepatskih.. Pojavio se jucer u ranojutarnjim satima. Usnula sam daljnju rodjakinju koju dotad nikada nisam sanjala. Nismo bliske. Druzile smo se kao djevojcice prilikom mojih posjeta baki. Dakle, dijeli nas mnogo, previse kilometara, stil zivota i nacin razmisljanja. Nismo bas u kontaktu. Izmjenjujemo cestitke postom za blagdane. Usnula sam nas slucajan susret. Nismo se poznavale, ali zapodjenula sam razgovor. Osjetih da bjezi od necega. Ponudila sam joj smjestaj na nekoliko dana. Bijah mnogo starija od nje (na javi smo vrsnjakinje) pa sam se ponasala majcinski prema njoj. Sjecam se scene u kojoj joj pripravljam palacinke ne bih li je oraspolozila. Veli mi da mora poci. I nestaje. Probudila sam se s gorucom zeljom kontaktirati je i upitati za majcino zdravlje. Ali bilo je suvise rano pa su me obaveze odvukle od svega i rasprsile tragove sna. Poslijepodne, istog dana, nazvao nas je stric i javio nam da joj je majka umrla. Zaustavljena iznutra, automatiziranim sam pokretima birala brojeve. Javila se. Izrazila sam zal i prepricala joj nasu iznenadnu povezanost. Osjetila sam da sam joj olaksala tugu. K vragu, i pisem sve ovo ne bih li spomenula kako postajem sve uvjerenija da nikada nismo doista sami. Uvijek nas netko osjeca.

Laku noc..

Sanjala sam mačke

I čekam da se jedna omaci

Zadnjih nekoliko tjedana svi mi snovi snazno upucuju na rasvjetljavanje davnih trauma i njihovo otpustanje. Recimo, nedavno sam usnula ormar kojeg vise nemam. Zajednickim smo naporima izvlacili iz njega stare predmete koji su u sebi zadrzali energiju odredjenih dogadjaja. Tako sam, u jednom trenutku, ugledala svoje roditelje prije mog rodjenja, dok jos nisu ni bili zajedno. :-) Ono neobicno u svemu tome jest da na javi pocinjem slucajno susretati osobe iz davne osobne povijesti na koje sam potpuno zaboravila ili mi uopce ne iskrsavaju u mislima. Kao da se priprema velik pomak u svijesti koji me uci: prihvati i otpusti.

noćas sam sanjala da sam dobila na poklon kućicu iz snova na tatinom otoku..
i da imam 21 godinu i da sam napravila brazilku....
u mojim godinama.. fuj....

Sta, prerano? :-D

neki tulum/zabava u ogromnom prostoru, iz sobe u sobu je drugacije, od turskog, japanskog do nekog goth stila, pa cak i hip-hop, setam i uglavnom prolazim samo, nije mi nitko poznat previse..

upada policija, jedan vice: uobicajeno, vezu na pod neku azijatkinju, crnca, nekog rokera mrsavog, ja s ruksakom na ledjima samo cekam kad ce mene, ali prolazim medju ljudima koji su se bacili na pod, na kraju dodjem do zida policajaca, pojavljuje se jedan s kapom, ja sirim ruke kao da ce me pretrest, on isto siri ruke ali onda napravi znak kriza i na njemackom mi kaze: Ich sehe durch deinr Augen, i pusta me, netko mi skida nesto s mene i ja ode..

Sanjam danas Žuto cvijece....ko neki tulipanI samo duži....

kic wrote:
neki tulum/zabava u ogromnom prostoru, iz sobe u sobu je drugacije, od turskog, japanskog do nekog goth stila, pa cak i hip-hop, setam i uglavnom prolazim samo, nije mi nitko poznat previse..

upada policija, jedan vice: uobicajeno, vezu na pod neku azijatkinju, crnca, nekog rokera mrsavog, ja s ruksakom na ledjima samo cekam kad ce mene, ali prolazim medju ljudima koji su se bacili na pod, na kraju dodjem do zida policajaca, pojavljuje se jedan s kapom, ja sirim ruke kao da ce me pretrest, on isto siri ruke ali onda napravi znak kriza i na njemackom mi kaze: Ich sehe durch deinr Augen, i pusta me, netko mi skida nesto s mene i ja ode..

Kao epizoda teen serije

Lik mi ubio curu,ne namjerno,ali je nju ubio da bi sebe spasio..gonjam ga preko ijelog svijeta i kad ga konacno ulovih,izgubih volju da ga ubijem..morao je platiti 10 miljuna ojrova odstetu..

"A study at the University of Colorado has suggested that a hypnic jerk could be "an archaic reflex to the brain's misinterpretation of muscle relaxation with the onset of sleep as a signal that a sleeping primate is falling out of a tree. The reflex may also have had selective value by having the sleeper readjust or review his or her sleeping position in a nest or on a branch in order to assure that a fall did not occur."

aha zato me stalno trza, ja sam malo majmunce :^^

neko malo dvoriste iza neke srednjovjekovne utvrde, dovode neko dijete i spustaju ga u neki jarak, zatvaraju oko njega neke kapke, nesto se okrecu, krc krc krc, dolazi covjek sa smedjom maramom na glavi i prslukom od koze, dijete odnose u naramku, okrece se prema meni, lice mu je istetovirano vidim sad, razni zivotinjski prikazi, ugrizi, animalna borba, pocinje mi govoriti kao uvod u neku horor igru: roditelji sami dovode svoju djecu, svaki tjedan ih donesu i prave od njih male invalide, pa ih nose u more gdje ih ispustaju, zasto to rade.. jesi bio u selu iza onog sela koje ima izvor zute vode, u njemu zivi samo jedan covjek, nema nijednog grama mesa na sebi, kazu da je dvospolan i da zivi vjecno.. tetovirani covjek se okrece i pitam se tko tu koga..

Kakav san.. Jako zanimljive slike koje prizivaju neke metafizicke teorije. Napisat cu ono prvo sto mi je proslo umom dok sam sve to citala..

Dakle, dvoriste iza utvrde i spustanje djece u jarak, te neko krckanje meni se prikazuje kao cin zaceca i rodjenja djeteta.

Svaki tjedan roditelji donose jedno - dakle, donose novo bice na svijet.

Sakacenje - "pad u materiju", visedimenzionalna bica ulaze u osjetilnu stvarnost, ne mogu percipirati nista izvan onoga sto im osjetila dostavljaju. Dakle, to jest svojevrsno "osakacenje", "invalidnost". U jednoj epizodi TNG-a, brodska savjetnica Troi s Betazoida, izgubila je sposobnost empatije, nije mogla osjecati druge ljude, ondje gdje je bila raskos boja, sada se prikazivao bijeli papir. To je stanje kapetanu Picardu pojasnila usporedivsi ga s ljudskim gubitkom jednog od osjetila.. Dakle, radjamo se u drugacijoj okolini, svoju visedimenzionalnost svodimo na "plosnozemlje", postajemo invalidi.

Covjek s maramom, kozuhom i tetovazama s animalnim prikazima - cini se poput kakve muske babice, tvog duhovnog "vodica" :-), ali meni je prva misao bila aktivacija "sjecanja predaka". Pojasnjava ti natalozena iskustva i vjerovanja prijasnjih generacija. Zato spominje "covjeka uronjenog u zutu vodu, dvospolca, bez koze". Prikaz boga koji je, zapravo, samo Sunce. Zuta voda njegova je svjetlost. Dvospolan je i bez koze jer ti tvoj "vodic" spominje ono razdoblje daleke proslosti u kojem se Sunce polako pretvara u personalnog boga (ili bogove).

More, u koje roditelji ispustaju djecu, moglo bi predstavljati zaborav koji nas prekriva "padom u materiju". Doduse, ova mi je slika nekako nejasna. Tocnije, vidim je dvojako. Kao "zaborav" ili kao "akaske zapise" - jedinstvena kozmicka "arhiva" koja se konstantno nadopunjuje novim ískustvima pojedinaca i vrste. Vise me vuce na ovo drugo. "Rodjenjem" vec stjecemo nova iskustva "plosnozemlja" pa se ta golema baza, golema poput mora/oceana, nadopunjuje vaznim zivotodajnim informacijama.


:-)

Eto, ukratko. :-D Moje vidjenje tvog sna.