Povijest vjerovanja-Mirce Eliade

Kapitalno djelo jednoga od najutjecajnijih povjesničara religije današnjice sastoji se od tri sveska koji obuhvaćaju razdoblja od kamenoga doba do eleuzinskih misterija, od Gautame Buddhe do pobjede kršćanstva te od Muhameda do reformacije. Cilj ove knjige, što je ujedno i ideja koja prožima svekoliki Eliadeov opus, jest temeljno jedinstvo ljudskoga duha, transcendentalnost obreda, mitova, vjerovanja i, općenito, iskustva svetoga, kao i raznolikost modela njihovih izražavanja. Sveto je, kaže autor, element u strukturi svijesti, a ne neki stupanj u povijesti te svijesti. Iskustvo svetoga je, stoga, iskustvo svega što je čovjek prepoznao kao zbiljsko i vrijedno, za razliku od onoga što je lišeno tih svojstava, odnosno, “kaotičnoga i opasnoga tijeka stvari, njihovih slučajnih i besmislenih pojavljivanja i nastajanja”. Prvi svezak naslovljen “Od kamenoga doba do eleuzinskih misterija” sustavno i iscrpno obrađuje teme kao što su religije pračovjeka, mezolitičkih i neolitičkih kultura, Mezopotamije, Egipta, Indije, Hetita, Kanaanaca, Izraela, Grčke, Irana te orfičke i eleuzinske misterije.

POVJESNIČARU RELIGIJA VAŽNO JE svako očitovanje svetoga; svaki obred, svaki mit, svako vjerovanje ili božanski oblik odražavaju iskustvo svetoga, te stoga sadrže pojmove bića, značenja i istine. Kao što sam u drugoj prigodi primijetio, "teško je zamisliti kako bi ljudski duh mogao djelovati bez uvjerenja da u svijetu postoji nešto što je potpuno stvarno. Isto tako, nemoguće je zamisliti kako bi se mogla pojaviti svijest a da se čovjekovim nagonima i iskustvima ne pridoda neko značenje. Svijest o stvarnom svijetu i svijetu koji nešto znači duboko je povezana s otkrićem svetoga. Iskustvom svetoga ljudski duh shvatio je razliku između onoga što se pokazuje kao stvarno, jako, bogato i vrijedno i onoga što je lišeno tih svojstava, odnosno kaotičnoga i opasnoga tijeka stvari, njihovih slučajnih i besmislenih pojavljivanja i nestajanja." (La nostalgie des Origines, 1969., str. 7 i dalje.) Ukratko, "sveto" je element u strukturi svijesti, a ne neki stupanj u povijesti te svijesti. Na najdrevnijim razinama kulture živjeti kao ljudsko biće samo je po sebi religiozan čin jer hranjenje, seksualni život i rad imaju sakramentalnu vrijednost. Drugim riječima, biti - ili čak postati - čovjek, znači biti "religiozan" (ib., str. 9).
----------------
Upravo pročitao I tom, iako na momente zna biti suhoparan većinski je predivna knjiga...uživajte i vozdra




http://www.mediafire.com/view/taxdl4rll2w19px/Istorija_verovanja_i_religijskih_ideja_I.pdf

http://www.mediafire.com/view/vn70oqteo0nn06t/Istorija_verovanja_i_religijskih_ideja_II.pdf

http://www.mediafire.com/view/85klgoov87bht93/Istorija_verovanja_i_religijskih_ideja_III.pdf

Predobro, predobro...Mogao bih to opet prelistati uskoro.

von_Starhemberg wrote:Predobro, predobro...Mogao bih to opet prelistati uskoro.

Šteta da nisu u stanju otisnuti i druga dva dijela toma a što dovoljno govori koliko je ova zemlja u kurčini...