Posrednik između uvrijeđenog Boga i grešnog naroda

Čitavu povijest Crkve prati pijetizam tipa fra Ive Pavića, sva vjera i Crkva neprestance su izloženi iskušenju bijega iz duha u mit, iz logosa u mithos, iz svijesti u iracionalnost, iz slobode u ropstvo, iz napora u tromost, iz dosljednosti i odgovornosti u senzacionalnost, ali je u svakom trenutku te povijesti ostajala dominantna snažna vizionarska vjera nadahnuta iskrenom predanošću živome Bogu kojom preuzima svu angažiranu odgovornost za sebe i svoj svijet. Čini se da nikada kao danas ta vjera nije bila tako ugrožena u Crkvi koja sebe naziva Crkva u Hrvata
Fra Ivo Pavić u katoličkoj hrvatskoj javnosti u BiH i u Hrvatskoj slovi kao poznati karizmatik kojemu vjernici hodočaste i koji na svojim molitvenim susretima okuplja desetke tisuća ljudi. Njegova publika su mahom ljudi nekritičke svijesti s kojima je lako manipulirati, dakle ljudi nižeg društvenog sloja, neizobraženi, ljudi usmene i neprosvijećene vjere, radnici, domaćice, siromasi, bolesnici, hrvatski branitelji s PTSP-om,ljudi u kojima poruka i misija fra Ive Pavića i sličnih snažno odjekuje, odazivaju joj se i predaju. Populističkikatolički mediji poput Radio Mir Međugorja i Radio Marije, lokalne radio-postaje i brojne web-stranice, katolički mediji nacionalne religioznosti, poput novijeg Svjetla riječi,obilato prenose misiju toga karizmatika. Javno mnijenje je uvelike podijeljeno u procjeni toga fenomena, intelektualni slojevi na to gledaju s indignacijom ali ne reagiraju, dok klerikalni beskrupulozni utilitaristi nastoje u tome naći svoj interes. Svojim djelovanjem fra Ivo Pavić nesporno utječe na duhovno i psihičko zdravlje mnogih ljudi, a osobito na vjeru vjernika, vodi je i usmjerava i utječe na rezultate te vjere. Odnos odgovornih u Katoličkoj crkvi prema fenomenu fra Ive Pavića je nedorastao i neprimjeren trenutku, upravo je slika trenutnog stanja vjere i Crkve u Hrvata. Stoga je potrebno ovaj fenomen analizirati multidisciplinarnim kriterijima, a ovdje se taj fenomen podvrgava praktično-teološkoj analizi.
Na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu u okviru seminara iz Pastoralne teologije jedan student je izvadio 3.700 riječi koje je fra Ivo Pavić izgovorio na svojim molitvenim susretima i raščlanio ih po dominantnim značajkama njegove retorike: jezik katoličke pobožnosti, strah, grijeh i ja-jezik. Retorika fra Ive Pavića dakle ima ta četiri dominantna elementa koji su ritmički dosta pravilno raspoređeni i obuhvaćaju po cca 25% teksta ako se uvaži ne samo količina riječi nego i njihova snaga i konotacija.
Prvi bi se sloj te retorike mogao nazvati integrativni veo koji se sastoji od standardnog jezika katoličke pobožnosti po kojoj fra Ivini molitveni susreti ostavljaju dojam da se radi o pravom, normalnom i redovitom kršćanskom katoličkom susretu i molitvi. Radi se dakle o standardnom katoličkom jeziku vjere, uvodi se u ambijent susreta radi Boga i predanosti Bogu. Tek kada se malo bolje analizira slika Boga u toj molitvi, otkriva se da ipak nije biblijski i crkveno intonirana,ne radise o Bogu ljubavi, milosrđa i praštanja, nego radije o strogom, pravednom Bogu sucu populističke pobožnosti koji je uvrijeđen grijesima ljudi zbog kojih se toliko opasnoga zla nastanilou svijetu, zla s kojim su ljudi zarobljeni i od kojega se ne mogu sami osloboditi, nego su im potrebni osloboditelji poput fra Ive Pavića.
 
Takva slika Boga jasno se reflektira iz drugog elementa retorike fra Ive Pavića, a to je uvođenje u ambijent straha. Isusova krv čestim ponavljanjem zacrvenjuje i okrvavljuje sav ambijent. U Molitvi otklinjanjaod 532 riječi oko 200 – blizu 40% riječi konotiraju strah. Vrlo su česte riječi krv (45 na 3.700 riječi), križ, snaga, moć, urok, prokletstvo, zatim sintagme poput Vrhovništava i Vlasti, puno je demona, sotone, đavao je prisutan u stanovima, instalacijama, u umjetnosti, osobito u glazbi rocka, popa, tehna, panka, zatim u filmu, televiziji, tisku, dakle u popularnoj kulturi i u supkulturi, u urotničkim ideologijama.
Treći element retorike fra Ive Pavića je ambijent grijeha i grešnosti, opća ništetnost i grešnost ljudi, ljudi su nesposobni za slobodu, nemoćni su pred izazovima, iskušenjima i napastima osobito seksa, predbračnoga i vanbračnoga, pred zavodljivostima ovoga potrošačkoga svijeta, pred zavodničkim praznovjerjem koje konkurira fra Ivinu konceptu.Obiluju riječi vrlo spretno izdvojene i poredane, hipnotičkom snagom izgovorene poput duha samoljublja i samovolje, prkosa i samodopadnosti, srdžbe i ogorčenosti, odbojnosti i mržnje, nepraštanja, zloće, osvete i umorstva, kletve, proklinjanja i zaklinjanja, kako se zorno vidi iz fra Ivine Molitve za oslobođenje.

Četvrti element retorike fra Ive Pavića je ON sam, fra Ivo Pavić. Jezik kršćanskih susreta je mi-jezik, jezik zajednice, a jezik fra Ivinih molitvenih susreta je ja-jezik: molim te, ja te molim, zapovijedam, naređujem, prekidam; zatim puno je imperativa, zapovijedi: dođi, iziđi, učini, blagoslovi – jednostavno je Bog pasivni Deus koji sluša i pokorava se riječima fra Ive Pavića, Isus je sredstvo u fra Ivinim rukama. Doda li se tome još njegov nastup s impresivnim likom i govorom dovedenim do sugestivne savršenosti, onda se dobije cjelovita slika ambijenta fra Ivinih susreta. Fra Ivo je očito naučio hipnotizirati masu svojim likom, on ne gleda ni u koga, zagledan je u sebe da privuče pozornost, zna stati i hodati da bude poseban i da ga se vidi predana i opunomoćena za djelo koje čini. Impostacija i intonacija njegova glasa je također dovedena do hipnotičke učinkovitosti.
Iz sve te retorike zorno se vidi da sva seansa konvergira ne na Boga i susret vjernika, nego na njega: fra Ivo Pavić je posrednik između uvrijeđenog Boga i grešnog naroda, magični mag kojega je Bog poslao i ovlastio da budeizbavitelj ljudi iz stanja iz kojega sami ne mogu izići. Fra Ivo Pavić naređuje i zapovijeda dusima i zlodusima: Sveti Mihovile, naređujem ti, u ime Isusa iz Nazareta (Tolisa 2005). Fra Ivo je razvio sposobnost vrhunskog komunikatora i mobilizatora mase, karizmatična i gorljiva govornika. U svojoj duhovnosti on je sebe uvjerio da je Bog na njega prenio svoje moći, ovlastio ga da čini što drugi ne mogu činiti, fra Ivo Pavić je savršeni primjer narcisoidne identifikacije svetoga sa samim sobom. Fra Ivo tu vještinu nije učio ni uvježbavao ni u kakvoj školi, nego u crkvi, na oltaru kada je otkrio područje u kojemu je mogao izići iz svoje anonimnosti i zadobiti moć, društveni ugled, novac, sve pod moćnim velom pobožnosti svoje Crkve, što je on nazvao krštenjem Duhom Svetim. Ta struktura egzorcističkih seansifra Ive Pavića, u kojima se demoni ne izgone nego ugone, zorno se vidi iz uvodnih riječi smolitvenog susreta u Tolisi 2005.

Gospodine Isuse Kriste, ti vidiš ovaj narod! To je tvoje tijelo, tvoja Crkva. Ti znaš, Gospodine, zašto su oni ovdje došli. Znaš da nisu došli zbog mene nego zbog Tebe. I oni to znaju. Molim te, Gospodine, položi svoje ozdravljujuće ruke na braću i sestre. Digni ono što nisi ti i što nije od tebe! Natopi njihove rane svojom krvlju! Otkupi ih po snazi svoga križa! Molim Te, Gospodine, neka Tvoja krv ozdravi njihovu krv! U ime Isusovo dvosjeklim mačem Duha Svetoga poništavam sve crne mise koje su izgovorene protiv vas, vaših obitelji, djece i potomstva. U Isusovo ime poništavam svako prokletstvo i urok koje je ušlo preko hrane i pića. Krvi Kristova, isperi svaki želudac!
Taj osobni imidž fra Ive Pavića u ambijentu straha i osjećaja grešnosti na njegovim seansama obogaćen je zajedničkim pjevanjem, pljeskom, ponavljanjem fraza koje izgovara fra Ivo, što sve stvara ambijent masovne psihoze. Masovna psihoza počiva na jednostavnim populističkim emocijama i izbjegava svaki duhovni napor, samosvijest i složenije emocije. U psihi grupe, krda, zajedničko osjećanje koje se nametne i prevlada u grupi postaje osnovni nazivnik duha grupe i određuje sve primitivne emocije i reakcije grupe. Radi se o svođenju strukture društva na primordijalnu, primitivnu, pred-civilizacijsku razinu u kojoj se osoba utapa i predaje masi koju vodi vođa. Na seansama fra Ive Pavića svijest se sustavno gasi, reducira se u utonuće u masu i ovisnost o vođi. Zato se na fra Ivinim molitvenim susretima ne radi o vjeri, nego o magiji. Razdjelnica između vjere i magije je strah. U vjeri se vjernik predaje Bogu, apsolutnoj, stvoriteljskoj,objavljenoj Ljubavi iz koje je došao, u kojoj živi i kojoj ide, što joj se više predaje, ulazi dublje u osjećaj darovane ljubljenosti u kojoj prestaje svaka podjela, negacija i odbacivanje. U magiji pak čovjek je totalno u strahu od neprijateljskih sila od kojih se brani magijskim činima. Na fra Ivinim susretima Bog i Isus, vjera i Crkva, svedeni su na magijska sredstva kojima fra Ivo brani svoje degradirane pacijente od tih neprijateljskih sila. Izbezumljenoj masise u ambijentu straha pod okriljem fra Ive Pavića priviđa da je nadišla strah, odnosno da je krštena Duhom Svetim, kako to fra Ivo artikulira. I onda na kraju slijedi izvrsna prezentacija te moći vođe fra Ive Pavića nad poniženim jadnicima, on na njih polaže ruke a oni pred njegovom moći padaju sa svojih nogu. Svu je snagu iz njih izvadio, obesnažio ih je i onemoćao da snagom njegove sugestije klonu, što danas znanstvena mjerenja energija u mozgu zorno demitologiziraju.
PHOTO/EPA:KAY NIETFELD
Duhovnost fra Ive Pavića korespondira s nacionalnom religioznošću narodne Crkve kakva prevladava u hrvatskom katoličanstvu i osobito u srpskom pravoslavlju. U toj duhovnosti obilato se s jedne strane govori o ljubavi prema Bogu i posebno prema svome narodu, često toliko da se zaboravi samoga Boga, da se nacija stavi na Božje mjesto. No unatoč Božjoj zaštiti, Gospi, mnoštvu svetaca i anđela, s druge je strane ta ljubav ugrožena od mnoštva neprijatelja pa se te neprijatelje sotonizira i opsjeda s njima do zaborava i Boga, i domovine, i vjere i Crkve. Sotonizacija zna dosezati razmjere zaslijepljenosti i opsjednutosti neprijateljem, vragom. U toj duhovnosti popularan je slogan da je najveći Sotonin uspjeh uvjeriti ljude da on ne postoji. Upravo je tajna zla, banalnost zla rekla bi Hannah Arendt, u sotonizaciji neprijatelja, drugoga, jer svatko tko čini zlo, drži da čini najveće dobro jer uništava veće zlo. A onda što više netko vjeruje da je onaj drugi samo zlo, sam postaje agresivniji i pokazuje sve više socio-patološke osobine. Zato se primatelji takve poruke nikako ne nađu u ambijentu ljubavi, nego podjele, obrane, mržnje, straha, agresije, napada.
Nevjerojatno je da fra Ivo Pavić sa svojom tako prozirnom pobožnom manipulacijom uživa podršku katoličkih ordinarija odgovornih za djelovanje klera u Crkvi, konkretno Banjalučke biskupije, Vrhbosanske nadbiskupije te Franjevačkog provincijalata Bosne Srebrene – svoju podršku mu izražavaju javnim posjetima, izjavama, zajedničkim snimkama, a ponajviše neodgovornim odnosom kojim mu omogućuju da djeluje s tom svojom pobožnjačkom patvorinom. Polovicom veljače 2015. fra Ivo je držao duhovnu obnovu u crkvi Franjevačkog provincijalata Bosne Srebrene u Sarajevu o čemu njihov portalizvještava i najavljuje da će svakoga mjeseca dolaziti u Sarajevo, što je svakako tužna ilustracija stanja među franjevcima u BiH koji bi trebali biti povratak evanđelju iz istrošenih tradicijskih patvorina. Diljem Hrvatske i BiH po župama i diljem svijeta po hrvatskim misijama fra Ivo Pavić putuje i prodaje svoju patvorinu. Upitate li te župnike i misionare koji ga primaju, zašto to rade kada vide kako je njegova duhovnost bolesna, većina njih odgovara: mora se živjeti, hajde ti napravi crkvu i zaradi lovu bez ovakvih stvari. Jedina biskupija koja se odgovorno ponijela prema fenomenu fra Ive Pavića je Đakovačka nadbiskupija. Nakon što je 2012. na poziv HVIDR-e Osijek držao nekoliko seansi u toj biskupiji, Đakovačka nadbiskupija je, nakon što su informirali provincijala Bosne Srebrene fra Lovru Gavrana, izdala priopćenje u kojemu stoji: Budući da je … svojim djelovanjem dao povoda zbunjenosti i pitanjima, kako vjernika tako i svećenika, odlukom Nadbiskupskog Ordinarijata u Đakovu od 5. listopada 2012. (br. 1262/2012.), fra Ivi Paviću, danom 15. listopada 2012. godine, na temelju kan. 678 § 1. (usp. kan 1320), kan 764 i kan. 967 § 2. Zakonika kanonskoga prava do daljnjega se oduzima ovlast propovijedanja Božje riječi, slavljenja euharistijske žrtve te sakramenata i blagoslovina na području Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Čitavu povijest Crkve prati pijetizam tipa fra Ive Pavića, sva vjera i Crkva neprestance su izloženi iskušenju bijega iz duha u mit, iz logosa u mithos, iz svijesti u iracionalnost, iz slobode u ropstvo, iz napora u tromost, iz dosljednosti i odgovornosti u senzacionalnost, ali je u svakom trenutku te povijesti ostajala dominantna snažna vizionarska vjera nadahnuta iskrenom predanošću živome Bogu kojom preuzima svu angažiranu odgovornost za sebe i svoj svijet. Čini se da nikada kao danas ta vjera nije bila tako ugrožena u Crkvi koja sebe naziva Crkva u Hrvata. Između ostaloga to svjedoči tako prazan a moćan fenomen fra Ive Pavića i sličnih. A snaga toga fenomena recipročna je jadu i beznađu u koji je sveden i u kojemu živi taj jadni katolički hrvatski narod.
http://www.e-novine.com/stav/118312-Posrednik-izmeu-uvrijeenog-Boga-grenog-naroda.html

potpuno pogrešno, neznalački, podrugljivo, ovo kao da je pisala Iluzija..   nisam nikad bila kod Ive Pavića ali jesam kod Zvjezdana Linića.. promašeno promatranje i zaključivanje nekoga izvan KC .. a što se tiče zabrane propovijedanja Ivi Paviću ne znam za nju ali ovaj video govori drugačije:

Pa da si se malo potrudila vidjela bi da je autor teksta fra Ivo Marković.

provjerila sam, što se tiče popovijedanja na području Đakovačko osječke nadbiskupije (ako u međuvremenu nije ukinuta) zabrana postoji ali ne zbog sadržaja propovijedi nego zbog propovijedanja bez dozvole nadređenog nadbiskupa.. hijerarhija je u KC jako stroga...

Triny wrote:Pa da si se malo potrudila vidjela bi da je autor teksta fra Ivo Marković.

mogao je biti i don Ivan Grubišić  

rekla bih još da u hijerarhijskoj Crkvi postoje izraziti animoziteti prema karizmaticima i karizmama.. ze znam zašto je to tako, možda zbog straha da time ne upravlja Duh Sveti, pa i ja sam dosta skeptična prema tome.. moj prijašnji župnik izuzetno je podrugljivo govorio o Međugorju, Taboru i sličnim mjestima... pogledaj primjer i Zlatka Sudca, njemu svako malo zabrane pastoralni rad... ništa neobično, Crkva je jako sklona preispitivanju čuda i "čuda i čudotvoraca" na što nas upućuje i Evanđelje

metilda wrote:

Triny wrote:Pa da si se malo potrudila vidjela bi da je autor teksta fra Ivo Marković.

mogao je biti i don Ivan Grubišić  

Mogao je ali nije.
Svejedno, ipak netko unutar KC.

O Međugorju ću napisati još jednom, kako onaj fra nagovara ni manje ni više nego druge svećenike da lažu kako su vidjeli Gospu.

Triny wrote:

metilda wrote:

Triny wrote:Pa da si se malo potrudila vidjela bi da je autor teksta fra Ivo Marković.

mogao je biti i don Ivan Grubišić  

Mogao je ali nije.
Svejedno, ipak netko unutar KC.

unutar KC se nećeš vjerovati smije razmišljati i reći svoje mišljenje... spomenuh ti primjer mog župnika.. no ja znam da su u Taboru ozdravili moja kćer, moj sin i ja... poznajem osobe koje su posjećivale fra Ivu Pavića, nisam htjela ići.. ne volim gomile svijeta.. samo iz tog razloga... o Međugorju ima toliko negativnih napisa da ti sigurno neće biti teško pronaći ih makar stotinjak...

metilda wrote:

Triny wrote:

metilda wrote:

Triny wrote:Pa da si se malo potrudila vidjela bi da je autor teksta fra Ivo Marković.

mogao je biti i don Ivan Grubišić  

Mogao je ali nije.
Svejedno, ipak netko unutar KC.

unutar KC se nećeš vjerovati smije razmišljati i reći svoje mišljenje... spomenuh ti primjer mog župnika.. no ja znam da su u Taboru ozdravili moja kćer, moj sin i ja... poznajem osobe koje su posjećivale fra Ivu Pavića, nisam htjela ići.. ne volim gomile svijeta.. samo iz tog razloga... o Međugorju ima toliko negativnih napisa da ti sigurno neće biti teško pronaći ih makar stotinjak...

Kako  se ti okrećeš iz posta u post, te stroga hijerarhija, a onda se može imati svoje mišljenje...može, ali samo neslužbeno :)
Ne moram ja ništa tražiti o Međugorju , čula iz prve ruke od bratića svećenika  kojega je famozni fra nagovarao na tu laž.
Ma već sam pisala o tome.

Triny wrote:

metilda wrote:

Triny wrote:

metilda wrote:

Triny wrote:Pa da si se malo potrudila vidjela bi da je autor teksta fra Ivo Marković.

mogao je biti i don Ivan Grubišić  

Mogao je ali nije.
Svejedno, ipak netko unutar KC.

unutar KC se nećeš vjerovati smije razmišljati i reći svoje mišljenje... spomenuh ti primjer mog župnika.. no ja znam da su u Taboru ozdravili moja kćer, moj sin i ja... poznajem osobe koje su posjećivale fra Ivu Pavića, nisam htjela ići.. ne volim gomile svijeta.. samo iz tog razloga... o Međugorju ima toliko negativnih napisa da ti sigurno neće biti teško pronaći ih makar stotinjak...

Kako  se ti okrećeš iz posta u post, te stroga hijerarhija, a onda se može imati svoje mišljenje...može, ali samo neslužbeno :)
Ne moram ja ništa tražiti o Međugorju , čula iz prve ruke od bratića svećenika  kojega je famozni fra nagovarao na tu laž.
Ma već sam pisala o tome.

 ne okrećem se iz posta u post.. u Crkvi vladaju pravila kojih se njeni članovi, posebno svećenici moraju držati.. evo link koji objašnjava zbog čega je Ivo Pavić dobio zabranu propovijedanja .. naprosto se nije držao pravila ponašanja što je bio dužan prema biskupu:

http://zupa-gospe-brze-pomoci.hr/zupa/najavljujemo-prikaz.php?IDnajavljujemo=268

što se tiče primjedbi autora članka koji stavlja fokus na autoritativno ponašanje Ive Pavića prema nepismenim domaćicama navest ću opet svoj osobni primjer - i sin i kćer i ja fakultetski smo obrazovani ljudi a za primjer zapovijedanja zlodusima načinom na koji je to činio Ivo Pavić citirat ću dio Molitve protiv svakoga zla koju mi je dao dijecezanski svećenik i koju sam jedno vrijeme molila svaki dan:


" Naređujem i zapovijedam, snagom Boga svemogućega, u ime Isusa Krista Spasitelja po zagovoru Bezgriješne Djevice, svim nečistim dusima, svim bićima koja me uznemiruju, da me odmah sada napuste, da me zauvijek ostave i idu u vječni pakao, vezani od Svetog Mihovila Arkanđela, od Svetog Gabrijela, od Svetog Rafaela, od naših anđela čuvara, zgnječeni pod nogama presvete Bezgriješne Djevice. Amen! "

Moje bake su bile praktički nepismene, čitale su samo Bibliju, molitvenike i nekakav glasnik, ali se nisu bavile ovakvim budalaštinama kakvima se ti baviš i čime zaglupljuješ svoju djecu.

duovne nase cure...

Sačuvaj me Bože takvih posrednika.

Mad_Vlad wrote:Sačuvaj me Bože takvih posrednika.

ma imate i vi makar jednog planetarno poznatog - Maimonidesa:

Main article: Jewish principles of faith
In his commentary on the Mishnah (tractate Sanhedrin, chapter 10), Maimonides formulates his "13 principles of faith". They summarized what he viewed as the required beliefs of Judaism:
 
The existence of God.
God's unity and indivisibility into elements.
God's spirituality and incorporeality.
God's eternity.
God alone should be the object of worship.
Revelation through God's prophets.
The preeminence of Moses among the prophets.
The Torah that we have today is the one dictated to Moses by God.
The Torah given by Moses will not be replaced and that nothing may be added or removed from it.
God's awareness of all human actions and thoughts.
Reward of good and punishment of evil.
The coming of the Jewish Messiah.
The resurrection of the dead.
Maimonides compiled the principles from various Talmudic sources. These principles were controversial when first proposed, evoking criticism by Rabbis Hasdai Crescas and Joseph Albo, and were effectively ignored by much of the Jewish community for the next few centuries. ("Dogma in Medieval Jewish Thought," Menachem Kellner). However, these principles have become widely held; today, Orthodox Judaism holds these beliefs to be obligatory.[52] Two poetic restatements of these principles (Ani Ma'amin and Yigdal) eventually became canonized in many editions of the "Siddur" (Jewish prayer book). 

a imate i planetarno poznatog Mojsija:

Revnost levita
(25) Kad je Mojsije vidio kako je narod postao razuzdan - ta Aron ih je pustio da padnu u idolopoklonstvo među svojim neprijateljima - (26) stade na taborskim vratima i povika: "Tko je za Jahvu, k meni!" Svi se sinovi Levijevi okupe oko njega. (27) On im reče: "Ovako govori Jahve, Bog Izraela: 'Neka svatko pripaše mač o bedro i pođe taborom od vrata do vrata pa neka ubije tko svoga brata, tko svoga prijatelja, tko svoga susjeda.'" (28) Sinovi Levijevi izvršiše Mojsijev nalog, i toga dana pade naroda oko tri tisuće ljudi. (29) "Danas ste se posvetili Jahvi za službu", reče Mojsije, "tko uz cijenu svoga sina, tko uz cijenu svoga brata, tako da vam danas daje blagoslov."

Triny wrote:Moje bake su bile praktički nepismene, čitale su samo Bibliju, molitvenike i nekakav glasnik, ali se nisu bavile ovakvim budalaštinama kakvima se ti baviš i čime zaglupljuješ svoju djecu.

gle, meni je sad sasvim jasno, ako sam i sumnjala o tome, da ti nisi ni pročitala Evanđelja. Isus stalno govori o oslobađanju i istjerivanju zloduha.. najpoznatija je ona priča o slanju zloduha u svinje.. pa ako vjerujem u Evanđelja i u Isusovo djelovanje onda vjerujem i u postojanje zloduha.. o da.. oni itekako postoje no oni koji su opsjednuti niti ne raspoznaju tu činjenicu ali vidljivo je da izbjegavaju Svete Mise i Vjerovanje...i uopće govor o Isusu i Crkvi.. a ako i govore o tome onda je to podrugljivo i oholo...

Ima takvih poput Pavića na svakom ćošku. Neka vam ih.

Mad_Vlad wrote:Ima takvih poput Pavića na svakom ćošku. Neka vam ih.

pa naši karizmatici ne ubijaju kao vaši 
i nema ih na svakom ćošku, od Vatikana su priznata samo nekolicina od kojih je najpoznatiji umro:

karizmatici u Hrvatskoj

metilda wrote:

Triny wrote:Moje bake su bile praktički nepismene, čitale su samo Bibliju, molitvenike i nekakav glasnik, ali se nisu bavile ovakvim budalaštinama kakvima se ti baviš i čime zaglupljuješ svoju djecu.

gle, meni je sad sasvim jasno, ako sam i sumnjala o tome, da ti nisi ni pročitala Evanđelja. Isus stalno govori o oslobađanju i istjerivanju zloduha.. najpoznatija je ona priča o slanju zloduha u svinje.. pa ako vjerujem u Evanđelja i u Isusovo djelovanje onda vjerujem i u postojanje zloduha.. o da.. oni itekako postoje no oni koji su opsjednuti niti ne raspoznaju tu činjenicu ali vidljivo je da izbjegavaju Svete Mise i Vjerovanje...i uopće govor o Isusu i Crkvi.. a ako i govore o tome onda je to podrugljivo i oholo...

Pa vidi, ja sam odgojena u katoličkoj sredini u kojoj se ama baš nitko počevši od mojih roditelja, rodbine i ostatka sela NIKADA nije bavio takvim glupostima.
Za njih je postojao samo Bog i bilo je nešto dostojanstveno u toj vjeri.
Ovo sada s tim posrednicima, pa to je postala lakrdija, to što vi radite od vjere je cirkus, a boga ste sveli na plemenskog vrača.
To više nije bog, napravili ste klauna od njega.