Pernar: Radi objektivnosti osjećam potrebu spomenuti Jasenovac...

hrvati su iz bosanske krajine očišćeni u proljeće 1992., iz posavine do konca navedene godine, znači opet 1992. nadalje se išlo s pokušajima etničkog čišćenja hrvata iz srednje bosne do sredine 1993, i osmah usporedo išlo se sa ofenzivom dolinom neretve kako bi se i iz zapadne hercegovine pokrenuo egzodus hrvata.... u svim tim čišćenjima, koliko god to ološu, koji voli ustaške kune, a ne voli hrvatsku državu, ne odgovara, je razvidno da su se dogodila izvan svih dogovora koji se predmnijevaju, i da je do zadnjeg etničkog čišćenja došlo u vojvodini i srbijanskom posavlju uključujući i beograd, nakon Oluje.... mešutim činjenica je da su hrvati u hrvatskoj i BiH bili isprva izloženi etničkom čišćenju, pa je tek naknadno činjenica da su se srbi iz hrvatske, sa okupiranih područja tzv krajine, sao, samoočistili iz straha od odmazde zbog neviđenih zvjerstava koja su počinili nad preostalim nesrpskim stanovništvom.... čitaj uglavnom nad hrvatima.... evo priloga 
16. rujna 1991. – ubojstvo bračnog para Pirker i A. Štajcara (Petrinja, Malinova ulica) Pirker Mihajlo – Mišo, r. oko 1915., njegova supruga Ana (Ankica), r. oko 1925. usmrćeni su hicima iz vatrenog oružja u svojoj obiteljskoj kući u Petrinji. S njima je ubijen i Antun Štajcar - Tona, r. 1926. iz Petrinje. 
16. rujna 1991. - nestanak bračnog para Sukalić (Petrinja, Ulica M. Wood) Valentin Sukalić, r. 1935. i njegova supruga Blaža Sukalić, r. 1932. posljednji puta viđeni su u Petrinji 16. rujna 1991., a nakon toga im se gubi trag. Proglašeni su umrlima 31.12.1991. 
19. rujna 1991. – ubojstvo bračnog para Hrnić (Petrinja, Malinova ulica) Adem Hrnić, r. 1930. i njegova supruga Munifa, r. 1930. odvedeni su iz obiteljske kuće u Petrinji u susjednu ulicu, gdje su oboje usmrćeni hicima iz vatrenog oružja. Prethodno su se odbili učlaniti u SDS. •
23. rujna 1991. – ubojstvo tročlane obitelji Iskrić (Petrinja, Vinogradi) Josip Iskrić, r. 1936., supruga Tereza Iskrić, r. 1936., te njihova kćer Ankica, udata Vujanović, r. 1957. usmrćeni su rafalnim hicima ispred obiteljske kuće. Neposredno prije toga njihovu je kuću pogodila tenkovska granata. • 
25. rujna 1991. – ubojstvo bračnog para Mikšić (Petrinja, Radićeva ulica) Pavao Mikšić, r. 1918. i njegova supruga Katarina Mikšić, r. 1908. usmrćeni su hicima iz vatrenog oružja ispred svoje kuće u Petrinji. Pokopani su u masovnoj grobnici "Marinka" u Petrinji. • 
rujan/prosinac 1991 – ubojstvo Josipe Lončarević i Selima Muharemaja (Petrinja, Ulica I. Trnskog) Josipa Lončarević, stara oko 60 godina, ubijena je/zapaljena u svojoj kući u Petrinji. Posmrtni ostaci pronađeni su na zgarištu kuće. S Josipom je živio Selim Muharemaj, no njegovi posmrtni ostaci nisu pronađeni. • 
rujan/prosinac 1991 – ubojstvo bračnog para Barberić (Petrinja, Radićeva ulica) Emilija Barberić, r. oko 1934. i njen suprug Mato Barberić, r. oko 1932. usmrćeni su hicima iz vatrenog oružja na nasipu Petrinjčice u Petrinji. Neposredno prije toga sklonili su se iz susjednog Taborišta kod rođaka u Radićevoj ulici, odakle su odvedeni, a potom ubijeni. 04. studenoga 1991. – ubojstvo četveročlane obitelji Kozbašić (Petrinja, Meštrovićeva ulica) Milan Kozbašić, r. 1953., njegova supruga Gordana, r. 1956., i njihovo dvoje maloljetne djece Tamara, r. 1978. i Alen, r. 1982., svi usmrćeni hicima iz vatrenog oružja u obiteljskoj kući u Petrinji. Sahranjeni su na mjesnome groblju u G. Sanici, Ključ (BiH). Neposredno prije ubojstva Milan Kozbašić odbio je prihvatiti poziv za mobilizaciju u okupiranoj Petrinji
29. studenoga 1991. – ubojstvo Ane i Mirka Krnjaić (Petrinja, Sisačka ulica) Ana Krnjaić, r. 1933. i njen sin Mirko Krnjaić, r. 1955. usmrćeni su u kući u predgrađu Petrinje. Prema navodima svjedoka tijela su nakon usmrćenja osakaćena. • 
Studeni/prosinac 1991. - ubojstvo bračnog para Crnolatac (Petrinja, Slatina) Josip Crnolatac, r. 1920. i njegova supruga Kata Crnolatac, r. 1919. ubijeni su u biteljskoj kući u Petrinji. Tijelo Josipa Crnolatca ekshumirano je i identificirano tijekom 2006., no posmrtni ostaci Kate Crnolatac još nisu pronađeni. • 
22. prosinca 1991. – ubojstvo tročlane obitelji Križević (Petrinja, Vlahovićeva ulica) Ivan Križević, r. 1936., njegova supruga Ana, r. 1945., te njihov sin Damir, r. 1983. usmrćeni su hicima iz vatrenog oružja tipa AP u svojoj kući u Petrinji. Pokopani u zajedničku grobnicu na groblju Sv. Benedikt u Petrinji, no prilikom ekshumacije pronađeni su samo posmrtni ostaci Damir Križevića. • 
06. siječnja 1992. - ubojstvo bračnog para Cindrić (Petrinja, Jošavica) Paula Cindrić, r. 1943. i njen suprug Stjepan Cindrić, r. 1948., oboje poznati stomatolozi u Petrinji, odvedeni su automobilom u Jošavicu gdje su u blizini kbr. 1 usmrćeni sa više hitaca iz vatrenog oružja. • 
27. siječnja 1992. - ubojstvo bračnog para Malinac i Lucije Vojnović (Petrinja, Radićeva ulica) Ivan Malinac, r. 1929., njegova supruga Marija, r. 1930., te njena majka Lucija Vojnović, r. 1903. ubijeni su hicima iz vatrenog oružja u obiteljskoj kući u Petrinji. • 
20. svibnja 1992. - ubojstvo bračnog para Štromar (Petrinja, Duga ulica) Eduard Štromar, r. 1941. i njegova supruga Dragica Štromar, r. oko 1936., oboje usmrćeni hicima iz vatrenog oružja u svojoj kući u Petrinji. Od rujna 1991., pa sve do srpnja 1992. u samome gradu Petrinji i okolnim selima su osim grupnih počinjena brojna pojedinačna ubojstva civila, čija imena navodimo u nastavku. • 
Bogdanić Tvrtko (1941); posmrtni ostaci pronađeni su u dvorištu njegove kuće u Petrinji 1996., a prilikom pronalaska utvrđeno je da je glava odvojena od tijela; • 
Boltužić Mara (1929) ubijena je 16.09.1991. hicima iz vatrenog oružja u kući Katice Jajčinović (1936), koja je tom prilikom također ubijena, • 
Brnad Josip (1936) ubijen je na nasipu kod Petrinjčice hicima iz vatrenog oružja; • Brozović Ivan, star oko 76 godina, nestao na dan pada Petrinje, • 
Bubaš Kata (1939), ubijena zajedno sa susjedom Barbarom Matijević (1910), u čijem su vrtu potom obje pokopane, • 
Budimirović Zvonimir (1928) smrtno stradao od granate na ulici, • 
Bugarin Ivica (1967) zarobljen u Peckom 16.08.1991. zajedno s još dva pripadnika pričuvnog sastava MUP-a, Horvat Đurom (1963), Horvat Matom (1959). Sva su trojica potom ubijena i masakrirana, • 
Bugarin Stanko (1945) koji se iz Peckog sa obitelji sklonio u Petrinju, zarobljen je 06.10. 1991., nakon čega mu se gubi svaki trag. • 
Bunjan Jela (1907) ubijena je na području Prekope u blizini kuće njenih srodnika u kojoj je tada stanovala, • 
Bunjan Tomo (1949) nestao 30. rujna 1991., • 
Čačić Marija (1912) ubijena kod svoje kuće u Petrinji, • 
Čajić Hasan (1932), ubijen, • 
Cerjak Ivan (1939) ubijen u dvorištu svoje kuće u Taborištu 06.10.1991. dok je zbrinjavao domaće životinje, • 
Ćorić Nada (1928) ubijena hladnim oružjem, • 
Danić Ratko (1935), ubijen iz razloga što je hranio životinje izbjeglim Hrvatima, • 
Debić Kata (1904) nestala na području Gora tijekom jeseni 1991., • 
Demonja Stevo (1953) pobunjeni Srbi odvode ga u pravcu Nove bolnice gdje je ubijen sa još dvije osobe, • 
Domitrović Franjo (1938) i Nevenka (1942), supružnici, oboje usmrćeni u svojoj kući hicima iz neposredne blizine u glavu, • 
Dumbović Ilija (1946) je prilikom ulaska JNA i paravojnih formacija u pogon Gavrilovića izdvojen od ostalih radnika, gdje se pretpostavlja da je i ubijen • 
Dumbović Ivan (1943) ubijen u dvorištu kuće u Cepelišu za vrijeme dok je zbrinjavao stoku, • 
Dumbović Kata (1934) i Dumbović Nikola (1929) nestali. Prema nekim informacijama oboje su u prosincu 1991. odvedeni u Strašnik, gdje su ubijeni i zapaljeni u jednoj od kuća, • 
Đurasinović Zora, stara oko 60 godina, nestala u Petrinji. • 
Fabac Zvonko (1936) ubijen je u susjednoj kući u Petrinji, • 
Galeković Anka, stara oko 70 godina, ubijena je i zapaljena u svojoj kući, • 
Galeković Vinko (1931) ubijen hladnim oružjem u svojoj kući, • 
Gener Mato (1904) ubijen u svojoj kući, • 
Grudenić Marica (1925) ubijena hicima iz vatrenog oružja iz neposredne blizine u svojoj kući u Novom Selištu, • 
Hanjec Jelica (r. oko 1910) ubijena u selu Hrastovica, • 
Haramina Mima, stara oko 80 godina, zapaljena u svojoj kući zajedno sa Krović Jelom (1906), čiji su posmrtni ostaci pronađeni na zgarištu kuće potkraj 1995, • 
Hodalj Nikola (1929) ubijen vatrenim oružjem u kući, • 
Horvat Stjepan, (r. oko 1935), usmrćen 16.08.1991. vatrenim oružjem ispred svoje kuće u Peckom • 
Ivančan Đuro (1905) ubijen hicima iz vatrenog oružja u dvorištu svoje kuće, • 
Ivančan Katarina (1921) ubijena u svojoj kući, a njeno tijelo odvezeno je u nepoznatom pravcu, •
Ivo Valent (1927) nestao u Petrinji,. • 
Jakupić Matija (1939) ubijen u selu Hrastovica, • 
Jašo Antun (1927) ubijen hladnim oružjem na nasipu kod Petrinjčice, • 
Jelekovac Nikola (1935) ubijen i zapaljen u svojoj kući u Novoj Drenčini, • 
Juričić Jelena (1938) nestala tijekom 1993. godine, • 
Juričić Veljko (1931) preminuo pod točno nerazjašnjenim okolnostima, • 
Kardaš Antun (1931) zaputio se iz Petrinje u Dragotince kako bi zbrinuo stoku. Zaustavljen na putu sa četiri pripadnika ZNG-a. Dvojica su razmijenjeni, no Antun, Radošević Luka i Lovreković (?) su nestali. Tijelo A. Kardaša ekshumirano je na području Opačke Kose. • 
Kišur Rudolf (1940) ubijen u svojoj kući, • Knezić Marica (1924) ubijena hladnim oružjem u rodnoj kući u Taborištu, • Kolarić Antun (1926), zarobljen nakon pada Petrinje, a potom ubijen, • Konjuh Ana (r. oko 1920) ubijena u dvorištu vatrenim oružjem, a zatim prema nekim navodima i zapaljena, • Korečić Emil (1925), ubijen kod Nove bolnice sa zarobljenim braniteljima, • 
Kosanović Višnja, stara oko 50 godina, ubijena. Njeno tijelo i tijelo susjede Ivanke Cesarec pronađeno je na ulici ispred kapije u kojoj je stanovala. • 
Kosovac Stevan (1912) ubijen u dvorištu kuće iz vatrenog oružja, jer je štitio hrvatske kuće, • 
Kovačević Branko (1927) odveden od kuće zajedno sa Kukolić Ivanom (1931) i braniteljem Šiftar Marijanom (1952), a potom su sva trojica ubijeni, no tijela nisu pronađena, • 
Krčelić Ivan (1928) ubijen u Taborištu, a njegovo tijelo bačeno je u bunar ispred njegove kuće, • 
Krleža Amalija (1910) ubijena na dan pada Petrinje, no njeno tijelo nije pronađeno, • Kudlek Ivan, (r. oko 1940), ubijen u svojoj kući u Novom Selištu, • 
Kušan Bara (1914) ubijena i masakrirana. Prilikom ekshumacije glava je pronađena odvojena od tijela. • Lončarević Branko (1930), ubijen hicima iz vatrenog oružja u kući gdje se sklonio nakon pada Petrinje, • Lončarević Josip (1937) odbio je napustiti kuću, nestao. • 
Mandić Agata (1904) nestala. Pretpostavlja se da je ubijena u selu Hrastovica, a njeno tijelo bačeno je u bunar. • 
Mara Jajčinović (1912) ubijena, a njeno tijelo bačeno u bunar • 
Mareković Mijo (1936) nestao 21.09.1991., • 
Marković Filka (1921) ubijena, kao i njena susjeda Mavrlja Jaga (1922) koja je mučena i ubijena, • Matanović Antun (1929) ubijen rafalnom paljbom iz tenkovskog vozila na dan pada Petrinje. Tijelo nije pronađeno. • 
Matanović Marijan (1921) nestao, • 
Medić Pepica (1925) ubijena, • 
Mileković Josip (1901) nestao na području Glinske Poljane, gdje je boravio kod rođaka, • 
Milošić Pavao (1929) ubijen u svojoj kući, • 
Mitarević Milan (1934) ubijen vatrenim oružjem, • 
Moučka Alojz (1932) ubijen za vrijeme drugog napada na Petrinju 16. 09.1991., kada je natjeran u živi štit ispred oklopnog vozila u Dugoj ulici, • 
Mrazovac Ivica, policajac, ubijen iz zasjede dok se vraćao sa smjene, • 
Nikić Mijo (1926) i Jelica (1925) za vrijeme ulaska pripadnika srpskih paravojnih jedinica u selo Donja Budičina sklonili su se u kuću I. K., no nakon toga oboje su nestali, • 
Novosel Marica (1930) odvedena iz Strašnika u Glinu, gdje je ubijena: Njeno tijelo bačeno je u rijeku Glinu, a isplivalo kod mjesta Stari Brod. • 
Obradović Savo (1935) ubijen hladnim i vatrenim oružjem u svojoj kući nakon što se odbio priključiti pobunjenim Srbima, • 
Olija Stjepan (1941) prema nekim informacijama zapaljen u obiteljskoj kući u Gori zajedno sa nevjenčanom suprugom Marom. • 
Ovanin Kata (1906) nestala, • 
Palaić Jelica (1911) usmrćena u Taborištu prilikom pljačkanja njene kuće i staje, • 
Panjkret Dragutin (1920) usmrćen u gradu nakon pada Petrinje, • 
Pasariček Ivan (1936) nestao tijekom 1993. iz Petrinje, • 
Pasariček Vlado (1930) ubijen tijekom 1993. u Petrinji, • 
Pavičić Đuro (1939) zarobljen u svom vinogradu, te odvezen u Knezovljane, gdje je i ubijen, • 
Pavković Ankica, ubijena u svojoj kući, • 
Pejaković Antun (1942) ubijen i zapaljen u kući, • 
Pezelj Miljenko (1939), predsjednik Općinskog suda u Petrinji, ubijen u svojoj kući, te pokopan u vrtu, • Pipalović Mara (1925) ubijena 15.08.1991. u Kraljevčanima zajedno sa Turković Maricom prilikom pokušaja gašenja staje koja im je zapaljena, • 
Pipalović Nikola (1927) usmrćen eksplozivnom napravom u Kraljevčanima 15.08.1991. prilikom ulaska srpskim paravojnim formacija u selo, • 
Rakas Katarina (1911) nestala, • 
Rebselj Marica (1931) usmrćena vatrenim oružjem, • 
Roksa Josip (1945) ubijen hladnim oružjem, • 
Rovišan Tomislav (1936) odveden iz skloništa, a potom ubijen, • 
Sadiković Anka (oko 1927) ubijena hicima iz vatrenog oružja zajedno sa obitelji Iskrić, kod koje se sklonila, Šarić Štefanija (1921) ubijena hicima iz vatrenog oružja u svojoj kući, • 
Sigur Josip (1905) nestao. Pretpostavlja se da je sa još nekoliko mještana ubijen ispred crkve u Gori, • Sigur Josip (1927) ubijen na cesti prilikom ulaska pripadnika srpskih paravojnih formacija u selo Hrastovica, Simić Štefanija (1930) nestala u selu Križ Hrastovački, • 
Škrljac Blaž (1927) ubijen vatrenim oružjem na dan pada Petrinje, • 
Šoštarić Maga (1931), Blaž Dražetić (1930), Vrbanac Jagica (1921) i Vrbanac Tomo (1918). na silu su 03.10.1991. dovedeni u dvorište Šoštarić Mage u selu Sibić, gdje su usmrćeni hicima iz vatrenog oružja, • Sremić Dragutin (1942) ubijen u blizini centralne knjižare, • 
Stanešić Stjepan (1944) ubijen u Novom Selištu; posmrtni ostaci pronađeni 1996. vezani bodljikavom žicom • Stanić Josip (1902) nestao. Pretpostavlja se da je ubijen i zapaljen u kući u Križu Hrastovačkom • Stojanović Josip (1939) ubijen u podrumu obiteljske kuće, • 
Stubljar Mirko (1920) ubijen početkom prosinca 1991. u petrinjskom Novom Selištu, •
Šubić Stjepan (1923) nestao tijekom 1992. u Novom Selištu, • 
Šustić Ana (1936) usmrćena rafalnim hicima. • 
Šustić Nikola (1938) raznesen tromblonskom minom u kući u Kraljevčanima 15.08.1991., • 
Tominović Marica (1920) nestala u okupiranoj Gori, dok je njen suprug Tominović Stjepan (1919) ubijen. Njegovo tijelo pronađeno je tijekom 2007. na području Marin Broda. • 
Turković Marija (1923) ubijena u u Kraljevčanima 15.08.1991. •
Vlatka Antić (1946), ubijena na ulici u blizini groblja za vrijeme dok se kretala na posao, • 
Vračan Josip (1923) ubijen u obiteljskoj kući u Hrastovici. Tijelo nije pronađeno. • 
Vračan Marija (1927) ubijena u dvorištu svoje kuće u Hrastovici zajedno sa Jelicom Hanjec, • 
Vračan Stjepan (1923) ubijen u selu Hrastovica prilikom pokušaja gašenja zapaljene staje • 
Vučak Jana (1927) ubijena u Strašniku udaracima tvrdim predmetom po glavi, • 
Vujasić Jaga (1906) ubijena u dvorištu kuće u Taborištu hicima iz vatrenog oružja, • 
Vujasić Mato (1924) zaustavljen na biciklu u Taborištu i pretučen metalnom šipkom, od posljedica premlaćivanja preminuo sljedećeg dana; • 
Vujatović Pero (1955) smrtno stradao kada je na njegovu kuću iz oklopnog vozila JNA ispaljena granata, • Vuković Josip (1938) ostao u Strašniku nakon okupacije, odakle je i nestao, • 
Vutej Maksimilijan (1929) ubijen hicima iz vatrenog oružja u svojoj kući, • 
Zagorac Milan (1932) nestao. Prema navodima mještana ubijen hladnim oružjem. • 
Živković Aleksandra (1970) ubijena u kući, • 
Žugaj Bara (1923) ubijena na nasipu Petrinjčica zajedno sa Petračić Milkom (1926).

petrinja i njena okolica je inače mali prostor sveukupno oko 15 500 stanovnika od čega je na petrinju otpadalao cca 10 000... ovo je garant popis s kojim se crvenkasti ponosi i s njim dudaljka i svetozar....

dzango wrote:Taj Pernar je Četnik.

nije, samo je glup

Pa što je sad Pernar kriv što međunarodna zajednica Vukovar nije ocijenila kao genocid? Pa jel u Haagu netko odgovarao za genocid, ne samo u Vukovaru, nego općenito na drugim prostorima Hrvatske? Tko? Tko je osuđen? S koliko godina zatvora je kažnjen npr. Šljivančanin? I što je sad Pernar kriv?

marcellus wrote:

dzango wrote:Taj Pernar je Četnik.

nije, samo je glup

Za razliku od npr. Keruma ili Fiolića... E to su bili pravi i pametni zastupnici. Svaka im čast.

marcellus wrote:

dzango wrote:Taj Pernar je Četnik.

nije, samo je glup

Da, za tebe je Pernar glup... pa daj da malo povučemo paralelu između "malog" Pernara i moćnog Trumpa.

Da, dogodilo se da se na javnoj i političkoj sceni pojave ljudi spremni ustalasati ustajalu i već smrdljivu žabokrečinu, a koliko su za to sposobni i koliko će biti uspješni vrijeme će pokazati.

SAD-u se dogodio Donald Trump, Hrvatskoj se dogodio Ivan Pernar, jedan na vrhu vlasti nenadjebivo najmoćnije svjetske sile, drugi tek član parlamenta balkanske vukojebine.

Obojica su progovorili na način neuobičajen u političkoj praksi svojih zemalja, naime svaki na svoj način su progovorili o tome da je "car gol".

Priznajmo da se na domaćem planu Ivan Pernar ne libi udarati po vrhovima vlasti, ali i hrvatske politike uopće nazivajući stvari i pojave pravim imenom, ne libeći se prozvati i nedodirljive poput "našeg ponosa" prema Ivi Josipoviću ili "hrvatske svetinje" prema Zoranu Milanoviću.

Dugo, jako dugo, nismo čuli tako razgovjetno upućene optužbe na račun HDZ-a za pretvorbeno-privatizacijsku pljačku i osiromašenje zemlje, te za neosnovano ino zaduživanje u koje se krenulo još za Tuđmanovog života.

Jasnije nego ikad itko razgolićuje Pernar i monetarnu politiku HNB i fiskalnu politiku vlasti, spregu vlasti i bankarskog sektora, neodlučnost i nedjelotvornost vlasti u slučaju INA itd.

Složit ćemo se mi i o tome da je Pernar svojeg groša vrijedan, upitnog ideološkog opredjeljenja, ako ikakvog, sklon anarhiji, ponekad lupi i iznosi neprovjerene i dvojbene tvrdnje, ali izaziva pozornost... Nije klonirano stranačko smeće poput gore, u mom prvom postu, spomenutih.

Bilo kako bilo i za Trumpa i za Pernara vrijedi ona narodna, da bi ih, da ih nema, trebalo izmisliti.

I zato za Pernara dva palca gore!

marcellus wrote:

dzango wrote:Taj Pernar je Četnik.

nije, samo je glup

Pa sad. Ako je za tebe onaj maniti Karamarko pametan, onda je tvoje razumevanje Pernarovog intelekta sasvim očekivano i razumljivo.

Jamčim da Pernar nije bio u ovoj koloni. Ispravite me ako griješim...

http://www.vijesti.rtl.hr/video/vijesti/135315/nepregledna-rijeka-ljudi-razlila-se-gradom-herojem-na-dunavu-jos-se-sjecaju-svakog-detalja-u-mislima-su-oni-kojih-nema/

Eroo wrote:Jamčim da Pernar nije bio u ovoj koloni. Ispravite me ako griješim...

Za razliku od tebe
Koji niti jednu kolonu sjećanja ne propuštaš a od toga Vukovar ima koristi kao i tvoja žena od tvojeg curca.

provocator wrote:

Eroo wrote:Jamčim da Pernar nije bio u ovoj koloni. Ispravite me ako griješim...

Za razliku od tebe
Koji niti jednu kolonu sjećanja ne propuštaš a od toga Vukovar ima koristi kao i tvoja žena od tvojeg curca.

Smiri.

provocator wrote:Pa što je sad Pernar kriv što međunarodna zajednica Vukovar nije ocijenila kao genocid? Pa jel u Haagu netko odgovarao za genocid, ne samo u Vukovaru, nego općenito na drugim prostorima Hrvatske? Tko? Tko je osuđen? S koliko godina zatvora je kažnjen npr. Šljivančanin? I što je sad Pernar kriv?

Nije bio u prilici, da je bio bio bi. Kužiš? Curac ti moj kužiš.

zajeba se pernar, jer prvo , on nije saborski zastupnik Yugoslavije nego Hrvatske. Vidim da ga neki Hrvati sada pljuju po fejsu, Srbi ga hvale, ali isto vremeno, išao se uvući muslimanima pa je rekao da bi Srbi trebali priznati Srebrenicu za genocid, kao što je on priznao Oluju i Jasenovac, pa su mu onda Srbi opet jebali sve po spisku. 

Sada da se izvuče, rekao je da je i Bleiburg i Hudina jama da su isto genocidi , tako da udovolji i desnici i srbima, i antifašistima, i hrvatima, i muslimanima.

na kraju će kao Hillary clinton ostati posran

Dugo je i potrajao...

provocator wrote:

Eroo wrote:Jamčim da Pernar nije bio u ovoj koloni. Ispravite me ako griješim...

Za razliku od tebe
Koji niti jednu kolonu sjećanja ne propuštaš a od toga Vukovar ima koristi kao i tvoja žena od tvojeg curca.

Mostar za grad heroj zapalio svijeće

“Vječan ko’ narod, ponosno stoji”, “Zapamtite Vukovar”, “Grad heroj”, “Da se ne ponovi i nikada ne zaboravi Vukovar”, neki su od transparenata, koji u Vukovarskoj ulici u Mostaru
Dan sjećanja na žrtvu Vukovara koji je prije 25 godine pao u ruke srpskog okupatora, večeras se u Mostaru obilježava na poseban način.

Uz razgovore o gradu heroju i molitve za pale branitelje u popodnevnim satima se pale svijeće duž Vukovarske ulice u znak solidarnosti i sjećanja na događaje koji su duboko zapisani u novoj povijesti Hrvatske, javlja agencija Anadolija.
“Vječan ko’ narod, ponosno stoji”, “Zapamtite Vukovar”, “Grad heroj”, “Da se ne ponovi i nikada ne zaboravi Vukovar”, neki su od transparenata, koji u Vukovarskoj ulici u Mostaru uz riječi građana “Neka im je vječna slava” najglasnije govore o potrebi obilježavanja pada Vukovara i onoga što taj grad simbolirira u novoj povijesti.

“Vukovar je podnio veliku žrtvu za cijelu Hrvatsku i za cijeli hrvatski narod. Treba naglasiti da je i veliki broj ljudi podrijetlom iz Hercegovine koji su bili nastanjeni u Vukovaru tada dao svoje živote i moramo ih se sjetiti, jer ako ne znamo svoju prošlost nećemo imati ni budućnost”, kazao je Marinko Bukovac iz Mostara za agenciju Anadoliju, nakon što se pomolio i upalio svijeću kod središnjeg križa u Vukovarskoj ulici u Mostaru, za poginule branitelje i sve one ljude koji su nedužni poginuli u Vukovaru.
Svake godine na dan pada Vukovara Dinko Tipurić iz Mostara sa svojom obitelji obilježi dan pada Vukovara.
“Došao sam sa suprugom i unukom. Pomolili smo se i zapalili svijeće kao i svake godine. Suosjećamo s poginulim borcima grada Vukovara i svim nedužnim žrtvama”, kazao je Tipurić za agenciju Anadoliju, navodeći kako on u obitelji čuva sjećanje na Vukovar.

Sjećanje na Vukovar čuva i Udruga Hrvatsko Srce Nade Mostar, koja i ove godine u suradnji sa župama grada Mostara organizira obilježavanje pada grada Vukovara u Mostaru pod nazivom “I u Mostaru Vukovar svijetli”.
Iz svih mostarskih katoličkih crkava u kojim se održavaju mise za žrtve Vukovara se uputila procesija do centralnog križa u Vukovarskoj ulici u Mostaru, gdje su se okupljeni pomolili.

bljesak.info

Koga briga šta laprda jedan Pernar?
Ne dajite mu značaj koji mu ni jednom kriteriju ne pripada.

jebe ne vadi vec danima , karakonjo pernar

provocator wrote:

marcellus wrote:

dzango wrote:Taj Pernar je Četnik.

nije, samo je glup

Za razliku od npr. Keruma ili Fiolića... E to su bili pravi i pametni zastupnici. Svaka im čast.

 Filipovića, Škore..................   ieben ti taki sabor glupana

debotoijusto wrote:jebe ne vadi vec danima , karakonjo pernar

pernar - slijepac koji ubija pogledom

Eroo wrote:

debotoijusto wrote:jebe ne vadi vec danima , karakonjo pernar

baš bi voljela da ga je policija uhvatila pa da čujemo taj motiv debila

deda wrote:Ivan Pernar
22 minuta ·

Oluja je bila etničko čišćenje...

https://www.facebook.com/pernari/

Oluja je bila etničko čišćenje, to sam spreman u svakom trenutku reći, ali od strane koga?
Srpskih vođa koje su odbile mirovni plan i pozvali sve Srbe da napuste Krajinu, cilj je bio da se te Srbe potom naseli na Kosovu što su izbjegli Srbi odbili.
Oni koji su prihvatili, pobjegli su za Kanadu i Ameriku prvom prilikom.