Okupacija Šibenika u 26 slika: Vladavina ustaša, fašista i nacista kroz teror, glad i svakodnevni strah

1. Prva (kratkotrajna) ustaška vlast u Šibeniku
Nakon vijesti o Kvaternikovu proglasu NDH 10. travnja 1941. godine, predstojnik gradskog redarstva u Šibeniku i pripadnik domovinske ustaške organizacije Marijan Nikšić odlučio je preuzeti vlast. Mogao se osloniti na oko osamdesetak redarstvenika i žandara, kao i na pripadnike državnih službi.

2. Jugoslavenski general oklijeva predati vlast
Šibenik je bio snažno uporište jugoslavenske vojske i mornarice, pod zapovjedništvom generala Živojina Pavlovića. U pregovorima s Nikšićem general Pavlović odlučio je predati i vojnu vlast, a kasnije je oklijevao s provođenjem tog dogovora. Pavlović se 12. travnja s dijelom svojih postrojbi povukao prema Drnišu, a kasnije ga je u Splitu zarobila talijanska vojska.

3. Zakletva novoj državi
Potpukovnik Oton Elblinger, koji je do izbijanja rata bio načelnik štaba Komande Šibenika, položio je zakletvu novoproglašenoj hrvatskoj državi 12. travnja 1941., a od 16. do 27. travnja preuzeo je zapovjedništvo nad privremenim postrojbama nove hrvatske vojske u Šibeniku. Elblinger je ubrzo u svojstvu zapovjednika grada Šibenika izdao javnu naredbu (plakat) u kojoj je istaknuo da je 'po odredbi Poglavnika Hrvatske Države dr. Ante Pavelića' preuzeo zapovjedništvo nad Šibenikom.

4. Talijani ulaze u Šibenik
Talijanska motorizirana divizija Pasubio je 14. travnja ušla u Šibenik. Očevidac tih događaja sjeća se kako je '(...) susreo talijanske vojnike na biciklima, okićene hrvatskim zastavama, kako ulaze u grad iz pravca šibenske bolnice i smještaju se na Poljani kod kazališta'. Od 15. travnja u gradu je uspostavljeno talijansko posadno zapovjedništvo koje je pozvalo mjesne hrvatske vlasti na suradnju.

5. Vlast u talijanskim rukama
Talijani svakako nisu namjeravali pristati da se u Dalmaciji učvrsti hrvatska vlast, pa su i u Šibeniku i okolici počeli preuzimati vojnu i civilnu vlast. Talijanski potpukovnik Raffaele Merendi je 19. travnja 1941. u gradu uveo zabranu kretanja noću. Svatko tko po vojnim objektima i skladištima 'bivše jugoslavenske države' bude krao, trebao je biti strijeljan. Talijani su vrlo brzo onemogućili djelovanje hrvatskih vojnih i civilnih vlasti. Ubrzo su hrvatske zastave i simboli u Šibeniku zamijenjeni talijanskima, a 25. travnja Talijani su 'razoružali naše hrvatske vojnike – ustaše i razjurili ih'. Potpisivanjem Rimskih ugovora 18. svibnja 1941. između Italije i NDH znatan dio Dalmacije uključujući i Šibenik, ušao je u sastav Kraljevine Italije.

6. Titovi partizani (prvi put) u Šibeniku
Nakon što je 9. rujna stigla vijest o kapitulaciji Kraljevine Italije, u Šibeniku je među talijanskim vojnicima i građanstvom nastalo 'ogromno oduševljenje'. Istovremeno su se gradom počele širiti različite glasine o navodnom dolasku britanske mornarice, njemačke vojske ili partizana. Partizani su u Šibenik stigli 10. rujna kako bi pregovarali sa zapovjednikom talijanske posade, generalom Grimaldijem. Glavni zahtjevi bili su da Talijani predaju oružje partizanima i da se oslobode politički zatvorenici. Talijanima je ponuđeno da se zajednički suprotstave Nijemcima. Grimaldi je te zahtjeve odbio, pravdajući se da za njihovo prihvaćanje treba dozvolu iz Rima. Nakon dolaska partizana, u gradu su izvješene crvene zastave i hrvatske zastave s crvenom petokrakom zvijezdom.

7. Partizani preslabi da bi protjerali pet tisuća talijanskih vojnika
Ipak, partizani su bili brojčano preslabi da bi razoružali oko 5000 talijanskih vojnika u gradu. Za razliku od nekih drugih talijanskih časnika, koji su prihvatili suradnju s partizanima, general Grimaldi očigledno nije namjeravao pružiti otpor Nijemcima, nego je čekao njihov ulazak u Šibenik.

8. Nijemci ulaze u Šibenik
Predvečer 11. rujna u Šibenik su bez otpora ušli dijelovi njemačke 114. lovačke divizije, a partizani su se povukli iz grada. Ipak, dok su boravili u gradu, uhitili su određeni broj osoba koje su surađivale s Talijanima, a neke su i strijeljali, kao, primjerice, četničkog suradnika, pravoslavnog popa Konstantina Krstanovića, za kojeg je i u jednom izvješću vlasti NDH navedno da je bio 'stari i nepomirljivi neprijatelj svega što je hrvatsko'.

9. Šibenčani bježe u strahu od Nijemaca
Stanovništvo Šibenika bilo je prestrašeno dolaskom Nijemaca, čemu su sigurno pridonijele izjave partizana 'da dolaze Nijemci i da kolju ženu i djecu', kao i strah da će Talijani pružiti otpor i da će doći do žestokih borbi. Zato je Šibenik napustilo oko 1000 osoba, uglavnom žena i djece.

10. Tiskanje Šibenskog glasnika
Već 18. rujna 1943. pojavio se i prvi broj Šibenskog glasnika, čije je tiskanje pokrenula njemačka vojska i koji je trebao biti 'posrednik između njemačkih vojnih vlasti i građanstva'. Nijemci su krajem studenog 1943. naredili da se do 1. prosinca izvrši popis stanovništva u Šibeniku i Mandalini (u tom razdoblju naselje istočno od Šibenika), kako bi stanovništvu bile podijeljene njemačke osobne iskaznice.

11. Ante Blažević novi gradonačelnik pod njemačkim patronatom
Zajedno s Nijemcima, u Šibenik je 11. rujna došao i ministar Frković, koji je 14. rujna za gradonačelnika imenovao Antu Blaževića, šibenskog odvjetnika. Blažević je trebao na dužnost postaviti već imenovane povjerenike raznih državnih službi, kao i gradske vijećnike i načelnike općina u šibenskom kotaru.

12. Povratak i odlazak četnika
Nakon ulaska Nijemaca u Šibenik, u njega su se vratili i srpski četnici. U gradu su i dalje bili talijanski vojnici koji su se odlučili za nastavak borbe na strani Nijemaca. Te skupine nisu bile spremne poštovati novouspostavljenu upravu NDH. Početkom prosinca 1943. četnici su u skupinama ipak počeli napuštati Šibenik, u kojeg su počele stizati snage NDH. Četnici i njihove obitelji odlaze iz Šibenika jer su im samo Nijemci mogli jamčiti sigurnost, ali i zbog žestokih savezničkih bombardiranja.

13. Stradavanje šibenskih civila u zračnim napadima
Tijekom studenog i prosinca 1943. savezničko zrakoplovstvo počelo je bombardirati Šibenik, pri čemu je poginuo i ranjen znatan broj civila i njemačkih vojnika. Prema nekim podacima, samo u napadima krajem studenog poginulo je oko 300 civila. Gradu su nanesene velike štete. Srušeno je i oštećeno više kuća, među ostalim i gradska bolnica.

14. Stanovništvo bježi od bombardiranja
Stanovništvo je počelo odmah panično napuštati grad i seliti se u okolna mjesta. Oko 95 posto stanovnika iz središta napustilo je grad. Ljudi se vraćaju u grad predvečer i pred jutro te nose svoje stvari. Električna rasvjeta u središtu grada je prekinuta, a vode je bilo samo do jutarnjih sati. Sredinom prosinca gradu su nanesene nove štete, ali se broj ljudskih žrtava smanjio jer je grad bio već uglavnom pust.

15. Nijemci bolji od Talijana
Stanje u gradu i kotaru Šibenik u prosincu 1943. puno je bolje 'od onog dana kada je prestala talijanska vlast'. Zaključak je da tome pridonosi držanje njemačke vojske, koja se prema stanovništvu ponaša puno blaže neko Talijani. Angloamerički zračni napadi na Šibenik također su oslabili prije rašireno 'anglofilstvo' jer uništavaju goloruki narod bez ikakve potrebe.

16. Opća glad
Vlasti NDH suočavale su se s brojnim teškoćama, a veliki problem predstavljala je prehrana stanovništva. Zato su početkom studenog 1943. njemačka vojska i hrvatske vlasti odredile cijene prehrambenih proizvoda, kako bi se spriječili slučajevi 'nabijanja cijena'. Početkom 1944. bombardiranja Šibenika su popustila, pa se stanovništvo počelo vraćati u grad.

17. Kukavički bijeg gradonačelnika
Krajem 1943. godine, gradonačelnik Blažević je nakon početka žestokih bombardiranja također napustio grad, a da nije poduzeo nikakve mjere kako bi pomogao stanovništvu grada. Zato je ministar unutrašnjih poslova NDH Mladen Lorković, koji je krajem studenog 1943. stigao u Dalmaciju, 5. prosinca 1943. imenovao kapetana korvete Mirena Blaža za obnašatelja dužnosti šibenskog gradonačelnika.

18. Vlast NDH ne može računati na Šibenčane
Bez obzira na uvođenje vojne uprave, stanje na šibenskom području bilo je i dalje nepovoljno za vlasti NDH, koja dobrim dijelom nije mogla računati na lojalnost hrvatskog stanovništva tog područja, što potvrđuju i partizanski podaci iz siječnja 1944., po kojima je s područja Šibenika u partizane otišlo 8.700 ljudi.

19. Ustaška mladež mora djelovati prikriveno
Početkom kolovoza 1944. u Šibeniku je, na prijedlog generala Tomaševića, osnovana muška i ženska Ustaška mladež, koja je ukupno imala 15 članova. Slavko Bjažić vodio je mušku, a Tona Friganović žensku mladež. No, očigledno je postojala tolika odbojnost prema ustašama, da je Ustaška mladež morala djelovati prikriveno.

20. Teško stanje u Šibeniku
Savezničko zakoplovstvo je i 17., 20. i 23. srpnja 1944. opet napalo Šibenik, posebno tvornicu Crnicu i vojne objekte u Mandalini, pri čemu je poginulo i ranjeno nekoliko njemačkih vojnika. Opskrba životnim namjernicama bila je vrlo slaba, vladala je glad, a cijene hrane su bile visoke. Talijanska lira se i dalje koristila kao platežno sredstvo. Željeznički i pomorski promet uopće nije djelovao, a kopneni je bio otežan.

21. Njemačka vojska – čimbenik pravde i mira?
Nijemci zaključuju da civilno stanovništvo sve više shvaća da jedino njemačka vojska može biti čimbenik pravde i mira. Određenim postupcima Nijemci su pokušavali dokazati svoju blagost i dobronamjernost prema šibenskom stanovništvu, primjerice, u osiguranju određenih količina hrane iz njemačkih zaliha.

22. Nijemci uzimaju taoce zbog partizanskih sabotaža
Nakon što su početkom studenoga 1943. u gradu ispisane komunističke parole, Nijemci su na dva dana obustavili podjelu kruha, ali budući da se 'pučanstvo inače pokazalo lojalno', odustali su od uzimanja taoca kao odmazde za tu akciju partizanskih simpatizera. Nakon nekoliko slučajeva kad su na cestama u blizini Šibenika postavljene mine, Nijemci su krajem svibnja 1944. odlučili u Šibeniku, Vrpolju i Zablaću uhititi određeni broj taoca. U slučaju novih postavljanja mina, Nijemci su odlučili da će 'u razmjeru prema težini odnosnog čina sabotaže' strijeljati određeni broj taoca.

23. Konradova postrojba
Njemačka vojska je od kolovoza 1943. počela osnivati posebne potrojbe za diverzantsko djelovanje i prepade na partizanske snage, ustanove i suradnike. Pripadnici ovih postrojbi govorili su hrvatski (srpski) jezik i često su djelovali predstavljajući se kao partizani. U proljeće 1944. takva postrojba, popunjena s nekoliko desetaka četnika, osnovana je i u sjevernoj Dalmaciji, pod zapovjedništvom njemačkog poručnika, čije je konspirativno ime bilo Konrad. Ona je bila raspoređena na području Zablaća, Murtera i Betine u blizini Šibenika. U vezi s djelovanjem ove postrojbe, ustaški dužnosnik u Šibeniku A. Ferara je zapisao: Ta jedinica istakla se u svome ljudožderstvu i u ubijanju najčišćeg hrvatskog elementa u ovome kraju.'

24. Povlačenje Nijemaca
Krajem listopada 1944. vlasti NDH su sa zabrinutošću promatrale kako se njemačke snage počinju povlačiti iz Šibenika. Njemački vojnici su u Šibeniku prodavali različite predmete, iako se radilo o privatnom vlasništvu, odnosno vlasništvu NDH. Proširile su se vijesti da će njemačka vojska pri povlačenju dići u zrak električnu centralu, vodovod i cisterne kraj katedrale sv. Jakova. Uslijed toga među pučanstvom vlada panika i neraspoloženje, te postoji opasnost i od eventualnih nereda.

25. Njemačka pljačka
Tijekom listopada 1944. partizanske postrojbe zauzele su Split i Zadar, a početkom studenog počeo je napad na Šibenik. Krajem listopada kroz Šibenik je prošla veća skupina ustaša, koji su se iz Sinja i Splita povlačili prema Drnišu. Oni su bili razočarani Nijemcima koji su tvrdili da će braniti NDH. Umjesto toga, povukli su se i pri tome 'pljačkaju, vuku sve čega se dočepaju', odbijajući u povlačenju svojim vozilima prevesti ustaše. Nijemci su napustili Šibenik u noći s 2. na 3. studenog 1944., a prethodno su uništili lučka postrojenja i potopili brodove u luci. Tijekom povlačenja prema Drnišu i Kninu pretrpjeli su znatne gubitke u borbama s partizanima.

26. Partizani oslobađaju Šibenik
Povlačenjem Nijemaca, nakon nešto više od godinu dana, prestala je postojati i uprava NDH u Šibeniku. Ujutro 3. studenog 1944. godine 'partizanske titovke hodaju veselo po ulicama. Narod ih ljubi, donosi smokava, rakije i što bolje ima. I već oko 9 sati počinje mimohod. Partizani svečano ulaze sa sjeverne strane u grad. Narod ih posipa cvijećem i viče: Živio drug Tito. U tom mimohodu bit će bilo više od tisuću dobro naoružanih i odjevenih partizana. Gotovo svi izgledaju ljudi gojni i uredni'.

Znanstveni rad pod nazivom 'Šibenik pod upravom Nezavisne Države Hrvatske', napisao je Nikica Barić s Hrvatskog instituta za povijest, ugledni hrvatski povjesničar rođen 1975. godine u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu završio engleski jezik i književnost povijesti. Na Hrvatskom institutu za povijest radi od 2001. godine, a 2012. godine objavio je monografiju 'Ustaše na Jadranu: uprava Nezavisne Države Hrvatske u jadranskoj Hrvatskoj nakon kapitulacije Kraljevine Italije', u kojoj je opisana i šibenska priča iz Drugoga svjetskog rata.

Muzej pobjede i oslobođenja Dalmacije u 2. svjetskom ratu



Simboličnim rezanjem prigodne torte, 89-godišnji Šibenčanin Vinko Guberina, jedan od najstarijih partizanskih boraca sa šibenskog područja i neposredni sudionik operacija oslobođenja Dalmacije od fašističkih okupatora, otvorio je u Šibeniku Muzej pobjede i oslobođenja Dalmacije u Drugom svjetskom ratu.

Guberina: Ponosan sam što sam ovo doživio

– Ponosan sam i sretan što sam ovo doživio u svojoj 89. godini. U partizane sam otišao kao 16,5-godišnjak i sa svojom sam četom uglavnom bio na šibenskom području, a skupa s trogirsko-šibenskim odredom izveli smo i nekoliko operacija protiv Nijemaca i ustaša. U Šibenik sam stigao nakon oslobođenja grada, u studenome – prisjetio se Vinko Guberina, koji je 70-ih godina prošlog stoljeća bio predsjednik Skupštine općine Šibenik.

http://slobodnadalmacija.hr/novosti/hrvatska/clanak/id/448908/muzej-pobjede-prica-o-herojstvu-dalmatinaca-cega-se-vise-prisjecati-fasistickih-zlocina-ili-nadcovjecanskih-napora-na-neretvi-sutjesci-i-drugim-bojistima

Va pet godišća su bili va četirih država, a da se s mesta nisu pomakli.