Nikolić u Grčkoj i Makedoniji

maggie13 wrote:

pizzon wrote:GRAFITI MRŽNJE U ŠIBENIKU "Oj Hrvatska mati, Srbe ćemo klati"
Tanjug | 13. 09. 2016 - 13:59h
| Komentara: 55

U ponedeljak je na zidu OŠ "Petar Krešimir IV" u Šubićevcu, kraj Šibenika, osvanuo grafit ispisan crnom farbom "Oj Hrvatska mati, Srbe ćemo klati", što su lokalni mediji ocenili kao nezapamćeni govor mržnje.



to je nama neshvatljivo,  ne znamo svi vi vise hocete.

joj,pizzon..

sta je problem ?

Stanojko wrote:

Regoč wrote:

pizzon wrote:

Regoč wrote:

pizzon wrote:
 
bili smo naourzani u p-m- za ono vreme sta smo imali te topove !
mlatili smo bugare i svabe, samo tako !

Srbi, pobjednici samo kad su jači. Zapravo, ni tada. Dokazali Hrvati 91. Ovjerili 95.

niste vi sa nama bilo sta overili.
to vas ceka, ako ovako nastavite.

Diplomirali smo 91., magistrirali smo 95. Još nam ostaje doktorat. Vjerojatno ćemo ga braniti u Banjaluci.

Diplomirali ste u 17. veku u Nemackoj. Magistrirali ste 1914 u Macvi. Doktorirali ste 1941-44 u Jasenovcu. Ovo devedesetih je samo blago kondicioniranje...

I svaki put se izvukli, ha? E, jesmo majstori!

Regoč wrote:

Stanojko wrote:

Regoč wrote:

pizzon wrote:

Regoč wrote:
Srbi, pobjednici samo kad su jači. Zapravo, ni tada. Dokazali Hrvati 91. Ovjerili 95.

niste vi sa nama bilo sta overili.
to vas ceka, ako ovako nastavite.

Diplomirali smo 91., magistrirali smo 95. Još nam ostaje doktorat. Vjerojatno ćemo ga braniti u Banjaluci.

Diplomirali ste u 17. veku u Nemackoj. Magistrirali ste 1914 u Macvi. Doktorirali ste 1941-44 u Jasenovcu. Ovo devedesetih je samo blago kondicioniranje...

I svaki put se izvukli, ha? E, jesmo majstori!

Jeste. Takav "narod" nema paralelu na planeti Zemlji...

pizzon wrote:

maggie13 wrote:

pizzon wrote:GRAFITI MRŽNJE U ŠIBENIKU "Oj Hrvatska mati, Srbe ćemo klati"
Tanjug | 13. 09. 2016 - 13:59h
| Komentara: 55

U ponedeljak je na zidu OŠ "Petar Krešimir IV" u Šubićevcu, kraj Šibenika, osvanuo grafit ispisan crnom farbom "Oj Hrvatska mati, Srbe ćemo klati", što su lokalni mediji ocenili kao nezapamćeni govor mržnje.



to je nama neshvatljivo,  ne znamo svi vi vise hocete.

joj,pizzon..

sta je problem ?

idem u kino za wknd, nasmijat se malo..
Možeš napisat da je tebi lično neshvatljivo, to je ok, ali napisat da je vama neshvatljivo, ispada kao sprdanje nakon svih događanja u devedesetima..

dzango wrote:

RayMabus wrote:I Stepinac se tamo borio.

Nije.

1916.

NIje.

Na svom ratnom putu Stepinac je najprije sudjelovao u bitkama oko Gorice, a zatim i kod prodora talijanske bojišnice na Soči. Sa svojim vojnicima prešao je Tagliamento sve do Piave. Tu je sudjelovao u bitkama na srednjem i donjem dijelu bojišta. Na bojišnici je održavao vezu s pozadinom ponajprije preko novina koje je dobivao. Alojzije je iz dana u dan imao oko sebe ranjene i mrtve, slušao je zujanje metaka, šrapnela i granata. Naučio se da po zujanju granate pogodi točno gdje će pasti. Jednom prilikom, kad je sjedio s dvojicom vojnika kod potoka, talijanska je artiljerija strašno pucala. Najednom zazuja granata. Granata je pala u blizini Alojzija, ali na sreću nije eksplodirala. Zabila se u zemlju i ranila vojnika, koji je bio uz njega, u petu. Da je eksplodirala, svu bi trojicu raznijela na komade. Iako se rat vodio velikom žestinom između vojnika, na zaraćenim stranama nije bilo osobnog neprijateljstva. Primjer tome je događaj s početka 1918., kada su talijanski i austrougarski vojnici između rovova koji su se nalazili vrlo blizu razmjenjivali cigarete za naranče, sve dok ovaj događaj nije vidio jedan talijanski časnik. Dana 15. lipnja 1918. godine započela je velika bitka na rijeci Piavi. Austrougarska vojska zaokružila je talijansku u obliku potkove. Stepinac se sa svojim vojnicima nalazio sasvim naprijed na lijevom krilu. No nakon početnih sati uspjeha, plan napada propao je jer su dvojica vojnika prebjegla Talijanima te su izdali plan napada, pa se talijanska vojska počela povlačiti. Nakon što je dio vojnika prešao rijeku, most kojim su prolazili pogodila je talijanska granata, pa je ostatak vojske ostao na drugoj strani rijeke. Drugog dana austrougarsku vojsku napala je jaka talijanska artiljerija, što je imalo za posljedicu oko 30.000 mrtvih vojnika, mahom mađarske nacionalnosti.
Izdaja planova napada označila je početak kraja Austro-Ugarske kao države. Talijanski protunapad započeo je 2. srpnja 1918. i tom je prilikom velik broj vojnika, koje je Stepinac predvodio, izgubilo živote, a samo su sedmorica ostala živa. Nakon talijanskog protunapada, austrougarska vojska započela je još jedan napad koji je neslavno propao. Tada je Stepinac s nekolicinom svojih vojnika prilikom jednog napada upao u talijansku zamku te pao u zarobljeništvo.
Nakon zarobljavanja Stepinac je najprije poslan u mjesto Mestre kod Venecije, zatim u Feraru te naposljetku u mjesto Nocera u regiji Umbrija. Obitelj u Krašiću u to vrijeme dobila je telegram iz Italije, u kojemu ih se obavještava da je poginuo. Tih dana u Krašiću je vladala velika tuga za Stepincem, no ubrzo je iz zarobljeništva poslao brzojav preko Francuske u Krašić koji je glasio: „ Gesund gefagen; Zdrav zarobljen“. U zarobljeništvu se Stepinac bavio poljoprivredom, sadio je masline, ali i učio talijanski jezik. 
Nakon što je još krajem 1915. srpska vojska doživjela poraz na bojištu, dio političara unutar Jugoslavenskog odbora razradio je ideju o osnivanju legije od zarobljenika mahom Hrvata, koji bi se borili za oslobođenje od austrougarske vlasti. Nakon početnog neslaganja između Srba i Hrvata u odboru, legija je sastavljena. Toj legiji 1918. pristupio je i Stepinac. Zaslugom jugoslavenskog odbora, tek je 6. prosinca pušten iz zarobljeništva i prebačen o Solun. Prilikom prijelaza u jugoslavensku vojsku priznat mu je čin potporučnika te je prebačen iz Soluna nakon vrlo kratkog vremena u Gnjilane, odnosno Prištinu, na Kosovu. U proljeće 1919. bio je demobiliziran, a 1920. promaknut u čin rezervnog poručnika.

http://vojnapovijest.vecernji.hr/alojzije-stepinac-u-prvome-svjetskom-ratu-927879

Stanojko wrote:

Regoč wrote:

Stanojko wrote:

Regoč wrote:

pizzon wrote:

niste vi sa nama bilo sta overili.
to vas ceka, ako ovako nastavite.

Diplomirali smo 91., magistrirali smo 95. Još nam ostaje doktorat. Vjerojatno ćemo ga braniti u Banjaluci.

Diplomirali ste u 17. veku u Nemackoj. Magistrirali ste 1914 u Macvi. Doktorirali ste 1941-44 u Jasenovcu. Ovo devedesetih je samo blago kondicioniranje...

I svaki put se izvukli, ha? E, jesmo majstori!

Jeste. Takav "narod" nema paralelu na planeti Zemlji...

Ma, znam, tako je. Da su počinili zločine kao mi, i Židovi bi bili kažnjeni, a mi svaki put nagrađeni. Ma, baš smo mange! Zato Tito i jest naš.

Regoč wrote:

Stanojko wrote:

Regoč wrote:

Stanojko wrote:

Regoč wrote:
Diplomirali smo 91., magistrirali smo 95. Još nam ostaje doktorat. Vjerojatno ćemo ga braniti u Banjaluci.

Diplomirali ste u 17. veku u Nemackoj. Magistrirali ste 1914 u Macvi. Doktorirali ste 1941-44 u Jasenovcu. Ovo devedesetih je samo blago kondicioniranje...

I svaki put se izvukli, ha? E, jesmo majstori!

Jeste. Takav "narod" nema paralelu na planeti Zemlji...

Ma, znam, tako je. Da su počinili zločine kao mi, i Židovi bi bili kažnjeni, a mi svaki put nagrađeni. Ma, baš smo mange! Zato Tito i jest naš.

Ono sto je Tito uradio za vas vi ne mozete ni da pojmite...

maggie13 wrote:

pizzon wrote:

maggie13 wrote:

pizzon wrote:GRAFITI MRŽNJE U ŠIBENIKU "Oj Hrvatska mati, Srbe ćemo klati"
Tanjug | 13. 09. 2016 - 13:59h
| Komentara: 55

U ponedeljak je na zidu OŠ "Petar Krešimir IV" u Šubićevcu, kraj Šibenika, osvanuo grafit ispisan crnom farbom "Oj Hrvatska mati, Srbe ćemo klati", što su lokalni mediji ocenili kao nezapamćeni govor mržnje.



to je nama neshvatljivo,  ne znamo svi vi vise hocete.

joj,pizzon..

sta je problem ?

idem u kino za wknd, nasmijat se malo..
Možeš napisat da je tebi lično neshvatljivo, to je ok, ali napisat da je vama neshvatljivo, ispada kao sprdanje nakon svih događanja u devedesetima..

ok, ogromnoj vecini u srbiji to postaje bolesno.
znamo i mi ndh, pa ne pisemo sl.
svakako je ndh nesto nedostizno u odnosu sve ostalo.
el b.jons, ovo nastavak ?

Stanojko wrote:

Regoč wrote:

Stanojko wrote:

Regoč wrote:

Stanojko wrote:
Diplomirali ste u 17. veku u Nemackoj. Magistrirali ste 1914 u Macvi. Doktorirali ste 1941-44 u Jasenovcu. Ovo devedesetih je samo blago kondicioniranje...

I svaki put se izvukli, ha? E, jesmo majstori!

Jeste. Takav "narod" nema paralelu na planeti Zemlji...

Ma, znam, tako je. Da su počinili zločine kao mi, i Židovi bi bili kažnjeni, a mi svaki put nagrađeni. Ma, baš smo mange! Zato Tito i jest naš.

Ono sto je Tito uradio za vas vi ne mozete ni da pojmite...

Kako ne možemo? Eno mu iz zahvalnosti i danas dajemo najljepši trg glavnoga grada svih Hrvatah.

pizzon wrote:

maggie13 wrote:

pizzon wrote:

maggie13 wrote:

pizzon wrote:GRAFITI MRŽNJE U ŠIBENIKU "Oj Hrvatska mati, Srbe ćemo klati"
Tanjug | 13. 09. 2016 - 13:59h
| Komentara: 55

U ponedeljak je na zidu OŠ "Petar Krešimir IV" u Šubićevcu, kraj Šibenika, osvanuo grafit ispisan crnom farbom "Oj Hrvatska mati, Srbe ćemo klati", što su lokalni mediji ocenili kao nezapamćeni govor mržnje.



to je nama neshvatljivo,  ne znamo svi vi vise hocete.

joj,pizzon..

sta je problem ?

idem u kino za wknd, nasmijat se malo..
Možeš napisat da je tebi lično neshvatljivo, to je ok, ali napisat da je vama neshvatljivo, ispada kao sprdanje nakon svih događanja u devedesetima..

ok, ogromnoj vecini u srbiji to postaje bolesno.
znamo i mi ndh, pa ne pisemo sl.
svakako je ndh nesto nedostizno u odnosu sve ostalo.

drago mi je čuti da postaje..kao dokaz u prilog toj tvrdnji, vjerojatno više nećete birati ratnohuškače i možebitne ratne zločince u vlast..
a, ovaj grafit je vrijedan prezira..

Regoč wrote:

Stanojko wrote:

Regoč wrote:

Stanojko wrote:

Regoč wrote:
I svaki put se izvukli, ha? E, jesmo majstori!

Jeste. Takav "narod" nema paralelu na planeti Zemlji...

Ma, znam, tako je. Da su počinili zločine kao mi, i Židovi bi bili kažnjeni, a mi svaki put nagrađeni. Ma, baš smo mange! Zato Tito i jest naš.

Ono sto je Tito uradio za vas vi ne mozete ni da pojmite...

Kako ne možemo? Eno mu iz zahvalnosti i danas dajemo najljepši trg glavnoga grada svih Hrvatah.

Malo je to... Vidim da ga neki kod vas i danas napadaju. Niste svesni da je Truman hteo da vas stavi u rezervat (BUKVALNO). Sada bi otvarali kockarnice i pili vatrenu vodu.

RayMabus wrote:

dzango wrote:

RayMabus wrote:I Stepinac se tamo borio.

Nije.

1916.

NIje.

Na svom ratnom putu Stepinac je najprije sudjelovao u bitkama oko Gorice, a zatim i kod prodora talijanske bojišnice na Soči. Sa svojim vojnicima prešao je Tagliamento sve do Piave. Tu je sudjelovao u bitkama na srednjem i donjem dijelu bojišta. Na bojišnici je održavao vezu s pozadinom ponajprije preko novina koje je dobivao. Alojzije je iz dana u dan imao oko sebe ranjene i mrtve, slušao je zujanje metaka, šrapnela i granata. Naučio se da po zujanju granate pogodi točno gdje će pasti. Jednom prilikom, kad je sjedio s dvojicom vojnika kod potoka, talijanska je artiljerija strašno pucala. Najednom zazuja granata. Granata je pala u blizini Alojzija, ali na sreću nije eksplodirala. Zabila se u zemlju i ranila vojnika, koji je bio uz njega, u petu. Da je eksplodirala, svu bi trojicu raznijela na komade. Iako se rat vodio velikom žestinom između vojnika, na zaraćenim stranama nije bilo osobnog neprijateljstva. Primjer tome je događaj s početka 1918., kada su talijanski i austrougarski vojnici između rovova koji su se nalazili vrlo blizu razmjenjivali cigarete za naranče, sve dok ovaj događaj nije vidio jedan talijanski časnik. Dana 15. lipnja 1918. godine započela je velika bitka na rijeci Piavi. Austrougarska vojska zaokružila je talijansku u obliku potkove. Stepinac se sa svojim vojnicima nalazio sasvim naprijed na lijevom krilu. No nakon početnih sati uspjeha, plan napada propao je jer su dvojica vojnika prebjegla Talijanima te su izdali plan napada, pa se talijanska vojska počela povlačiti. Nakon što je dio vojnika prešao rijeku, most kojim su prolazili pogodila je talijanska granata, pa je ostatak vojske ostao na drugoj strani rijeke. Drugog dana austrougarsku vojsku napala je jaka talijanska artiljerija, što je imalo za posljedicu oko 30.000 mrtvih vojnika, mahom mađarske nacionalnosti.
Izdaja planova napada označila je početak kraja Austro-Ugarske kao države. Talijanski protunapad započeo je 2. srpnja 1918. i tom je prilikom velik broj vojnika, koje je Stepinac predvodio, izgubilo živote, a samo su sedmorica ostala živa. Nakon talijanskog protunapada, austrougarska vojska započela je još jedan napad koji je neslavno propao. Tada je Stepinac s nekolicinom svojih vojnika prilikom jednog napada upao u talijansku zamku te pao u zarobljeništvo.
Nakon zarobljavanja Stepinac je najprije poslan u mjesto Mestre kod Venecije, zatim u Feraru te naposljetku u mjesto Nocera u regiji Umbrija. Obitelj u Krašiću u to vrijeme dobila je telegram iz Italije, u kojemu ih se obavještava da je poginuo. Tih dana u Krašiću je vladala velika tuga za Stepincem, no ubrzo je iz zarobljeništva poslao brzojav preko Francuske u Krašić koji je glasio: „ Gesund gefagen; Zdrav zarobljen“. U zarobljeništvu se Stepinac bavio poljoprivredom, sadio je masline, ali i učio talijanski jezik. 
Nakon što je još krajem 1915. srpska vojska doživjela poraz na bojištu, dio političara unutar Jugoslavenskog odbora razradio je ideju o osnivanju legije od zarobljenika mahom Hrvata, koji bi se borili za oslobođenje od austrougarske vlasti. Nakon početnog neslaganja između Srba i Hrvata u odboru, legija je sastavljena. Toj legiji 1918. pristupio je i Stepinac. Zaslugom jugoslavenskog odbora, tek je 6. prosinca pušten iz zarobljeništva i prebačen o Solun. Prilikom prijelaza u jugoslavensku vojsku priznat mu je čin potporučnika te je prebačen iz Soluna nakon vrlo kratkog vremena u Gnjilane, odnosno Prištinu, na Kosovu. U proljeće 1919. bio je demobiliziran, a 1920. promaknut u čin rezervnog poručnika.

http://vojnapovijest.vecernji.hr/alojzije-stepinac-u-prvome-svjetskom-ratu-927879

Nije bio na Kajmakčalanu a na Solunski front je stigao kada je ovaj već bio probijen. Toliko o Stepincu i njegovom učešću na istom.

Stanojko wrote:

Regoč wrote:

Stanojko wrote:

Regoč wrote:

Stanojko wrote:
Jeste. Takav "narod" nema paralelu na planeti Zemlji...

Ma, znam, tako je. Da su počinili zločine kao mi, i Židovi bi bili kažnjeni, a mi svaki put nagrađeni. Ma, baš smo mange! Zato Tito i jest naš.

Ono sto je Tito uradio za vas vi ne mozete ni da pojmite...

Kako ne možemo? Eno mu iz zahvalnosti i danas dajemo najljepši trg glavnoga grada svih Hrvatah.

Malo je to... Vidim da ga neki kod vas i danas napadaju. Niste svesni da je Truman hteo da vas stavi u rezervat (BUKVALNO). Sada bi otvarali kockarnice i pili vatrenu vodu.

Da dokažemo zahvalnost preimenovat ćemo Srb u Titograd.

dzango wrote:

RayMabus wrote:

dzango wrote:

RayMabus wrote:I Stepinac se tamo borio.

Nije.

1916.

NIje.

Na svom ratnom putu Stepinac je najprije sudjelovao u bitkama oko Gorice, a zatim i kod prodora talijanske bojišnice na Soči. Sa svojim vojnicima prešao je Tagliamento sve do Piave. Tu je sudjelovao u bitkama na srednjem i donjem dijelu bojišta. Na bojišnici je održavao vezu s pozadinom ponajprije preko novina koje je dobivao. Alojzije je iz dana u dan imao oko sebe ranjene i mrtve, slušao je zujanje metaka, šrapnela i granata. Naučio se da po zujanju granate pogodi točno gdje će pasti. Jednom prilikom, kad je sjedio s dvojicom vojnika kod potoka, talijanska je artiljerija strašno pucala. Najednom zazuja granata. Granata je pala u blizini Alojzija, ali na sreću nije eksplodirala. Zabila se u zemlju i ranila vojnika, koji je bio uz njega, u petu. Da je eksplodirala, svu bi trojicu raznijela na komade. Iako se rat vodio velikom žestinom između vojnika, na zaraćenim stranama nije bilo osobnog neprijateljstva. Primjer tome je događaj s početka 1918., kada su talijanski i austrougarski vojnici između rovova koji su se nalazili vrlo blizu razmjenjivali cigarete za naranče, sve dok ovaj događaj nije vidio jedan talijanski časnik. Dana 15. lipnja 1918. godine započela je velika bitka na rijeci Piavi. Austrougarska vojska zaokružila je talijansku u obliku potkove. Stepinac se sa svojim vojnicima nalazio sasvim naprijed na lijevom krilu. No nakon početnih sati uspjeha, plan napada propao je jer su dvojica vojnika prebjegla Talijanima te su izdali plan napada, pa se talijanska vojska počela povlačiti. Nakon što je dio vojnika prešao rijeku, most kojim su prolazili pogodila je talijanska granata, pa je ostatak vojske ostao na drugoj strani rijeke. Drugog dana austrougarsku vojsku napala je jaka talijanska artiljerija, što je imalo za posljedicu oko 30.000 mrtvih vojnika, mahom mađarske nacionalnosti.
Izdaja planova napada označila je početak kraja Austro-Ugarske kao države. Talijanski protunapad započeo je 2. srpnja 1918. i tom je prilikom velik broj vojnika, koje je Stepinac predvodio, izgubilo živote, a samo su sedmorica ostala živa. Nakon talijanskog protunapada, austrougarska vojska započela je još jedan napad koji je neslavno propao. Tada je Stepinac s nekolicinom svojih vojnika prilikom jednog napada upao u talijansku zamku te pao u zarobljeništvo.
Nakon zarobljavanja Stepinac je najprije poslan u mjesto Mestre kod Venecije, zatim u Feraru te naposljetku u mjesto Nocera u regiji Umbrija. Obitelj u Krašiću u to vrijeme dobila je telegram iz Italije, u kojemu ih se obavještava da je poginuo. Tih dana u Krašiću je vladala velika tuga za Stepincem, no ubrzo je iz zarobljeništva poslao brzojav preko Francuske u Krašić koji je glasio: „ Gesund gefagen; Zdrav zarobljen“. U zarobljeništvu se Stepinac bavio poljoprivredom, sadio je masline, ali i učio talijanski jezik. 
Nakon što je još krajem 1915. srpska vojska doživjela poraz na bojištu, dio političara unutar Jugoslavenskog odbora razradio je ideju o osnivanju legije od zarobljenika mahom Hrvata, koji bi se borili za oslobođenje od austrougarske vlasti. Nakon početnog neslaganja između Srba i Hrvata u odboru, legija je sastavljena. Toj legiji 1918. pristupio je i Stepinac. Zaslugom jugoslavenskog odbora, tek je 6. prosinca pušten iz zarobljeništva i prebačen o Solun. Prilikom prijelaza u jugoslavensku vojsku priznat mu je čin potporučnika te je prebačen iz Soluna nakon vrlo kratkog vremena u Gnjilane, odnosno Prištinu, na Kosovu. U proljeće 1919. bio je demobiliziran, a 1920. promaknut u čin rezervnog poručnika.

http://vojnapovijest.vecernji.hr/alojzije-stepinac-u-prvome-svjetskom-ratu-927879

Nije bio na Kajmakčalanu a na Solunski front je stigao kada je ovaj već bio probijen. Toliko o Stepincu i njegovom učešću na istom.

Imao je dobru volju, nije on kriv što su krenuli bez njega.

Regoč wrote:

dzango wrote:

RayMabus wrote:

dzango wrote:

RayMabus wrote:I Stepinac se tamo borio.

Nije.

1916.

NIje.

Na svom ratnom putu Stepinac je najprije sudjelovao u bitkama oko Gorice, a zatim i kod prodora talijanske bojišnice na Soči. Sa svojim vojnicima prešao je Tagliamento sve do Piave. Tu je sudjelovao u bitkama na srednjem i donjem dijelu bojišta. Na bojišnici je održavao vezu s pozadinom ponajprije preko novina koje je dobivao. Alojzije je iz dana u dan imao oko sebe ranjene i mrtve, slušao je zujanje metaka, šrapnela i granata. Naučio se da po zujanju granate pogodi točno gdje će pasti. Jednom prilikom, kad je sjedio s dvojicom vojnika kod potoka, talijanska je artiljerija strašno pucala. Najednom zazuja granata. Granata je pala u blizini Alojzija, ali na sreću nije eksplodirala. Zabila se u zemlju i ranila vojnika, koji je bio uz njega, u petu. Da je eksplodirala, svu bi trojicu raznijela na komade. Iako se rat vodio velikom žestinom između vojnika, na zaraćenim stranama nije bilo osobnog neprijateljstva. Primjer tome je događaj s početka 1918., kada su talijanski i austrougarski vojnici između rovova koji su se nalazili vrlo blizu razmjenjivali cigarete za naranče, sve dok ovaj događaj nije vidio jedan talijanski časnik. Dana 15. lipnja 1918. godine započela je velika bitka na rijeci Piavi. Austrougarska vojska zaokružila je talijansku u obliku potkove. Stepinac se sa svojim vojnicima nalazio sasvim naprijed na lijevom krilu. No nakon početnih sati uspjeha, plan napada propao je jer su dvojica vojnika prebjegla Talijanima te su izdali plan napada, pa se talijanska vojska počela povlačiti. Nakon što je dio vojnika prešao rijeku, most kojim su prolazili pogodila je talijanska granata, pa je ostatak vojske ostao na drugoj strani rijeke. Drugog dana austrougarsku vojsku napala je jaka talijanska artiljerija, što je imalo za posljedicu oko 30.000 mrtvih vojnika, mahom mađarske nacionalnosti.
Izdaja planova napada označila je početak kraja Austro-Ugarske kao države. Talijanski protunapad započeo je 2. srpnja 1918. i tom je prilikom velik broj vojnika, koje je Stepinac predvodio, izgubilo živote, a samo su sedmorica ostala živa. Nakon talijanskog protunapada, austrougarska vojska započela je još jedan napad koji je neslavno propao. Tada je Stepinac s nekolicinom svojih vojnika prilikom jednog napada upao u talijansku zamku te pao u zarobljeništvo.
Nakon zarobljavanja Stepinac je najprije poslan u mjesto Mestre kod Venecije, zatim u Feraru te naposljetku u mjesto Nocera u regiji Umbrija. Obitelj u Krašiću u to vrijeme dobila je telegram iz Italije, u kojemu ih se obavještava da je poginuo. Tih dana u Krašiću je vladala velika tuga za Stepincem, no ubrzo je iz zarobljeništva poslao brzojav preko Francuske u Krašić koji je glasio: „ Gesund gefagen; Zdrav zarobljen“. U zarobljeništvu se Stepinac bavio poljoprivredom, sadio je masline, ali i učio talijanski jezik. 
Nakon što je još krajem 1915. srpska vojska doživjela poraz na bojištu, dio političara unutar Jugoslavenskog odbora razradio je ideju o osnivanju legije od zarobljenika mahom Hrvata, koji bi se borili za oslobođenje od austrougarske vlasti. Nakon početnog neslaganja između Srba i Hrvata u odboru, legija je sastavljena. Toj legiji 1918. pristupio je i Stepinac. Zaslugom jugoslavenskog odbora, tek je 6. prosinca pušten iz zarobljeništva i prebačen o Solun. Prilikom prijelaza u jugoslavensku vojsku priznat mu je čin potporučnika te je prebačen iz Soluna nakon vrlo kratkog vremena u Gnjilane, odnosno Prištinu, na Kosovu. U proljeće 1919. bio je demobiliziran, a 1920. promaknut u čin rezervnog poručnika.

http://vojnapovijest.vecernji.hr/alojzije-stepinac-u-prvome-svjetskom-ratu-927879

Nije bio na Kajmakčalanu a na Solunski front je stigao kada je ovaj već bio probijen. Toliko o Stepincu i njegovom učešću na istom.

Imao je dobru volju, nije on kriv što su krenuli bez njega.

I ja imam dobru volju da opalim Moniku Beluči.

Regoč wrote:

Stanojko wrote:

Regoč wrote:

Stanojko wrote:

Regoč wrote:
Ma, znam, tako je. Da su počinili zločine kao mi, i Židovi bi bili kažnjeni, a mi svaki put nagrađeni. Ma, baš smo mange! Zato Tito i jest naš.

Ono sto je Tito uradio za vas vi ne mozete ni da pojmite...

Kako ne možemo? Eno mu iz zahvalnosti i danas dajemo najljepši trg glavnoga grada svih Hrvatah.

Malo je to... Vidim da ga neki kod vas i danas napadaju. Niste svesni da je Truman hteo da vas stavi u rezervat (BUKVALNO). Sada bi otvarali kockarnice i pili vatrenu vodu.

Da dokažemo zahvalnost preimenovat ćemo Srb u Titograd.

Malo je...

Lako je biti natporučnik poslije bitke.