Išinger: "Dodik sjedi u Banjaluci i misli da se oko njega vrti čitav svijet"

Volfgang Išinger: Najprije treba reći da ima mnogo tamnih mrlja, ali ima i nekoliko svijetlih tačaka. Recimo razvoj u Srbiji je posljednjih godina sve u svemu pohvalan. Jer srpska politika je pod vođstvom Aleksandra Vučića uspjela da u bitnim stvarima odstupi od klasične antialbanske i antikosovske retorike i da pruži ruku. To je svakako napredak, kada imate u vidu prethodnih petnaest godina. Ali u pravu ste, cio region daje povoda za brigu: Kosovo, Makedonija, čak i članica EU Hrvatska. Moramo konstatovati da politika proširenja EU i NATO, kao i susjedska politika EU, nisu dali rezultate koje smo očekivali prije 15 ili 20 godina.
Zbog čega?
Daleko smo od toga da se u ovim državama stabilnost podrazumijeva po sebi. I dalje ima etničkih problema, ogromna ekonomska pitanja poput nezaposlenosti, a i dalje imamo posla s ostacima ratova. To se u prvom redu može pripisati tamošnjim lošim liderima. Ne moramo uvijek da tražimo razloge kod nas, kada negdje drugdje ima problema. Odgovorno je loše i razjedinjeno političko vođstvo i nedostatak volje za kompromise. Recimo u BiH gdje se misli da se ništa ne mora mijenjati u provizornom Ustavu koji je nastao prije 20 godina u Dejtonu. To tako ne može da funkcioniše. Drugi razlog je što Zapad i EU ne poklanjaju više regionu dovoljno pažnje na najvišem nivou. Posljednjih godina su sve oči uprte ka Ukrajini. Zaboravljeno je da Makedonija unutrašnjepolitički i na spoljnom planu klizi u katastrofu jer 20 godina nismo u stanju da damo toj zemlji ime – da je prihvatimo. Time sve počinje. To je tragedija.

Pomenuli ste loše lidere. U regionu praktično nije bilo smjene vladajućih elita. Zar to ne bi bio važan prilog rješenju?


Naravno da ne možemo očekivati da u državama – velikim dijelom novonastalim – stvari tako brzo krenu s mrtve tačke. Ali zaista bi smjena generacija nakon te osnivačke generacije bila važna i od velike pomoći. Prve napretke već vidimo. Dobro je – da ostanem pri primjeru Vučića – da ima ljudi koji su ranije bili na suprotnoj strani političkog spektra, ali očigledno imaju sposobnost učenja. Ima i toga. S druge strane vidim i one koji ne žele da se osposobe za učenje. Tu mislim recimo na gospodina Dodika koji sjedi u Banjaluci i misli da se svijet vrti oko njega. Ali to nije tako. Želja da malu Republiku Srpsku vodi u nezavisnost nije politika koja vodi u budućnost.

http://www.dw.com/bs/i%C5%A1inger-dodik-sjedi-u-banjaluci-i-misli-da-se-oko-njega-vrti-%C4%8Ditav-svijet/a-19331571