Osmero mrtvih u poplavama u Njemačkoj

Alpe su već počele kopniti i tijekom idućih 45 godina nestat će 75 posto alpskih glečera. Poznata skijališta poput Schladminga, Kitzbuhela i Garmish-Partenkirchena nestat će već za 20 godina. Otočne atolske zemlje poput Maldiva potonut će zbog dizanja razine mora. Istočna Amerika, Meksički zaljev, Karibi, pacifički otoci i Bengalski zaljev suočavat će se s razornim uraganima poput Katrine koji je razorio New Orleans Nijedan od scenarija nije optimistički jer, kao što znanstvenici u posljednje vrijeme upozoravaju, kratkoročno, odnosno na razini nekoliko desetljeća nije moguće zustaviti globalno zagrijavanje. Čak i kad bismo emisiju stakleničkih plinova stabilizirali na razini iz 2000. godine, temperatura bi nastavila rasti brzinom od 0,1 Celzijev stupanj po desetljeću, što znači da će u idućih 50 godina svijet biti topliji barem za 0,5, a do kraja stoljeća za jedan Celzijev stupanj. Pokušavajući predočiti kakva će nam biti budućnost, Mark Lynas osvrnuo se na prošlost našeg planeta i uočio da je prije 6000 godina Zemlja bila toplija za jedan Celzijev stupanj nego danas. U to doba srce današnje poljoprivredne Amerike oko Nebraske bilo je pustinja. Mini repriza toga dogodila se prije sedamdesetak godina kad je zapadna Amerika bila pogođena sušom, zbog čega su ljudi masovno napuštali svoje domove. - Zapad SAD-a mogao bi ponovno trpjeti višegodišnje suše, koje bi bile mnogo gore od onih koje su to područje pogodile tridesetih godina prošlog stoljeća. Pustinje bi se ponovno pojavile u Nebraski, ali i u istočnoj Montani, Wyomingu i Arizoni, sjevernom Teksasu i Oklahomi. Prašina i pješčane oluje pretvaraju dan u noć, a tisuće kilometara bivše prerije, farme, ceste, čak i cjelokupni gradovi bit će zatrpani pijeskom - tvrdi Lynas. Još će gore biti u siromašnim zemljama u blizini ekvatora. Klimatološki centar Hadley procjenjuje da će zbog rasta temperature za jedan Celzijev stupanj do 2100. godine nestati trećina izvora vode sa Zemljine površine. Dok su tropske zemlje sada na klimatološkoj prekretnici, čini se da je Arktik prešao točku iza koje nema povratka. Zagrijavanje u blizini polova odvija se brže nego na globalnom prosjeku, a rezultat toga je da je Arktik u posljednjih 40 godina već izgubio 400 prostornih kilometara leda. Alpe su, također, počele kopniti i tijekom idućih 45 godina nestat će 75 posto alpskih glečera. Poznata skijališta poput Schladminga, Kitzbuhela i Garmish-Partenkirchena nestat će već za dvadesetak godina.

Očekuje se da će vodostaj Sene dostići 6,5 metara, u muzejima utrka s vremenom da se sklone umjetnička djela.