Re: Razmišljanja

by Guest 26/3/2017, 13:06

metilda wrote:istina često ne djeluje pozitivno u prvi mah... ali osjećaj zadovoljstva da si rekao istinu usprkos struji djeluje pozitivno na čovjeka.. :)

"Istina" koja povređuje druge nema nikakvu svrhu.

by Guest 26/3/2017, 16:36

venus wrote:
metilda wrote:istina često ne djeluje pozitivno u prvi mah... ali osjećaj zadovoljstva da si rekao istinu usprkos struji djeluje pozitivno na čovjeka.. :)
"Istina" koja povređuje druge nema nikakvu svrhu.

Istina je vrijednost po sebi. Sasvim joj je dovoljna svha da bude istina sama. Nebitno je kako djeluje na ljude.

by Guest 26/3/2017, 23:04

Slazemo se da se ne slazemo.Evo ti zivotni primjer.
Da npr. znam da te partner vara, ja ti to ne bi rekla.
Istina bi bila da te vara.
A kad bi ti ja to isla reci, to bi tebe povrijedilo.
Tvoj odabir partnera je tvoj. Onda je tvoj odnos tvoj problem. Moja intencija je da NE interveniram u tvoj svijet.

by Guest 27/3/2017, 00:34

venus wrote:Slazemo se da se ne slazemo.

Ja se s tim ne slažem. Zapravo to ne možemo znati dok nismo u nekoj temeljitijoj komunikaciji. Šumovi u komunikaciji se često događaju, pod različitim pojmovima podrazumjevamo različite stvari i značenja, razgovara se na previše pojednostavljen vizualno asocijativni način itd.

venus wrote:Evo ti zivotni primjer.
Da npr. znam da te partner vara, ja ti to ne bi rekla.
Istina bi bila da te vara.
A kad bi ti ja to isla reci, to bi tebe povrijedilo.

To su tzv. bijele laži. Niti ja ne bih tako lako iznio neku činjenično utemeljenu tvrdnju koja bi nekog povrijedila, posebno osobe do kojih mi je jako stalo.
Osim u slučaju kada bi takvo izbjegavanje nanijelo još veću štetu, na kraći ili dulji rok, ali to je stvar procjene.
No, to ne umanjuje vrijednost mog prethodnog zaključka po kojem istina ima vrijednosti sama po sebi. Kako ćemo mi tu vrijednosti iskoristiti i hoćemo li uopće, to ovisi o našim procjenama od slučaja do slučaja, od osobe do osobe, od našeg odnosa do odnosa prema tim osobama sa kojima smo u kontaktu.

venus wrote:Tvoj odabir partnera je tvoj. Onda je tvoj odnos tvoj problem.

Uglavnom. Međutim, osoba sa kojom si u komunikaciji ili interakciji na bilo koji način pa i kao partner/ica ima također svoju komunikaciju i odnose sa drugim osobama koja može biti vrlo složena i doslovce šarolika i ta činjenica zna jako zakomplicirati stvari odnosno i naš odnos prema toj osobi.
Tu složenost do razine kompliciranosti nije moguće izbjeći, jedino je racionalno riješenje nastojati je razumjeti i u konačnici prihvatiti u njoj ono što nam nije potpuno neprihvatljivo iz bilo kojeg razloga.

venus wrote:Moja intencija je da NE interveniram u tvoj svijet.

To funkcionira uglavnom samo kroz stav ravnodušnosti, a ravnodušnost i primjerice odnos prijateljstva baš i ne idu zajedno.
Dalje, načelno gledano samim svojim postojanjem mijenjaš svijet na različite načine i to nije moguće izbjeći.
Dakle, uzalud se trudiš.
Također, komunikacija nikada nije samo verbalna pa i šutnja u takvim važnim i složenim stvarima ima itekakvu težinu koja se može osjetiti i jasno pokazati tek naknadno u nekom daljnjem razvoju situacije.
Ne kažem da je uvijek potrebno ili čak neophodno intervenirati u takvim i sličnim situacijama nego da to treba procjeniti od situacije do situacije, od osobe do osobe sa kojom smo u nekom obliku komunikacije, ali hoću reći da ravnodušnost tu niti najmanje ne pomaže u razvoju odnosa sa nekom osobom do koje ti je na neki način stalo, koja ti je prijatelj ili sa kojom si barem u sličnim odnosima i koju ne želiš vidjeti povrijeđenu bilo svojim bilo nečijim tuđim ponašanjem, bilo na načih jasnog govora ili čvrste šutnje.
Nebitno što je stav ravnodušnosti zapravo vrlo udoban, barem na prvi pogled, ali često od njega ima puno više štete nego koristi, posebno dugoročno.
No, ako ti do nekoga uopće nije stalo ili ako ga ne možeš smisliti, tada je ravnodušnost posve racionalan izbor.

by red wolf 27/3/2017, 19:06

venus wrote:...skupiti hrabrosti izaći iz pećine svog vlastitog uma i biti dio manipulativnog svijeta, a da nitko ne skuži da si visokosvjestan. E to je umjetnost

Konačno...

by red wolf 27/3/2017, 21:45

Zaboravili ste stvarati...To je tako tužno!

by Guest 27/3/2017, 23:50

speare_shaker wrote:
venus wrote:Slazemo se da se ne slazemo.

Ja se s tim ne slažem. Zapravo to ne možemo znati dok nismo u nekoj temeljitijoj komunikaciji. Šumovi u komunikaciji se često događaju, pod različitim pojmovima podrazumjevamo različite stvari i značenja, razgovara se na previše pojednostavljen vizualno asocijativni način itd.

venus wrote:Evo ti zivotni primjer.
Da npr. znam da te partner vara, ja ti to ne bi rekla.
Istina bi bila da te vara.
A kad bi ti ja to isla reci, to bi tebe povrijedilo.

To su tzv. bijele laži. Niti ja ne bih tako lako iznio neku činjenično utemeljenu tvrdnju koja bi nekog povrijedila, posebno osobe do kojih mi je jako stalo.
Osim u slučaju kada bi takvo izbjegavanje nanijelo još veću štetu, na kraći ili dulji rok, ali to je stvar procjene.
No, to ne umanjuje vrijednost mog prethodnog zaključka po kojem istina ima vrijednosti sama po sebi. Kako ćemo mi tu vrijednosti iskoristiti i hoćemo li uopće, to ovisi o našim procjenama od slučaja do slučaja, od osobe do osobe, od našeg odnosa do odnosa prema tim osobama sa kojima smo u kontaktu.

venus wrote:Tvoj odabir partnera je tvoj. Onda je tvoj odnos tvoj problem.

Uglavnom. Međutim, osoba sa kojom si u komunikaciji ili interakciji na bilo koji način pa i kao partner/ica ima također svoju komunikaciju i odnose sa drugim osobama koja može biti vrlo složena i doslovce šarolika i ta činjenica zna jako zakomplicirati stvari odnosno i naš odnos prema toj osobi.
Tu složenost do razine kompliciranosti nije moguće izbjeći, jedino je racionalno riješenje nastojati je razumjeti i u konačnici prihvatiti u njoj ono što nam nije potpuno neprihvatljivo iz bilo kojeg razloga.

venus wrote:Moja intencija je da NE interveniram u tvoj svijet.

To funkcionira uglavnom samo kroz stav ravnodušnosti, a ravnodušnost i primjerice odnos prijateljstva baš i ne idu zajedno.
Dalje, načelno gledano samim svojim postojanjem mijenjaš svijet na različite načine i to nije moguće izbjeći.
Dakle, uzalud se trudiš.
Također, komunikacija nikada nije samo verbalna pa i šutnja u takvim važnim i složenim stvarima ima itekakvu težinu koja se može osjetiti i jasno pokazati tek naknadno u nekom daljnjem razvoju situacije.
Ne kažem da je uvijek potrebno ili čak neophodno intervenirati u takvim i sličnim situacijama nego da to treba procjeniti od situacije do situacije, od osobe do osobe sa kojom smo u nekom obliku komunikacije, ali hoću reći da ravnodušnost tu niti najmanje ne pomaže u razvoju odnosa sa nekom osobom do koje ti je na neki način stalo, koja ti je prijatelj ili sa kojom si barem u sličnim odnosima i koju ne želiš vidjeti povrijeđenu bilo svojim bilo nečijim tuđim ponašanjem, bilo na načih jasnog govora ili čvrste šutnje.
Nebitno što je stav ravnodušnosti zapravo vrlo udoban, barem na prvi pogled, ali često od njega ima puno više štete nego koristi, posebno dugoročno.
No, ako ti do nekoga uopće nije stalo ili ako ga ne možeš smisliti, tada je ravnodušnost posve racionalan izbor.

Što sam starija sve više uviđam istinitost one da je šutnja zlato.
Šutnja nije isto što i prešućivanje (selekcija onog što će se reći,sortiranje radi uljepšavanja..).

Vjerujem da je tvom kompliciranom filozofskom umu teško shvatiti: puštam drugoj osobi da sama shvati. Ili ne.
To nije ravnodušnost. To je puštanje života da se odvija, bez intervencije.

by Guest 28/3/2017, 09:40

venus wrote:Što sam starija sve više uviđam istinitost one da je šutnja zlato.
Šutnja nije isto što i prešućivanje (selekcija onog što će se reći,sortiranje radi uljepšavanja..).

Točno je, šutnja nije isto što i prešućivanje. Šutnja može biti izraz mudrosti, ali također i nemoći pa i ravnodušnosti.
Međutim, zanimljivo je kako šutnji uglavnom pribjegavamo u situacijama kada nam do nekoga/nečega nije dovoljno stalo ili kada smo jednostavno nemoćni pojednostaviti/ublažiti/riješiti neki problem koji imamo u odnosima sa nekim ljudima.
Tanka je granica između šutnje i porešućivanja otprilike kao i između ljubavi i mržnje, posebno kada su odnosi sa bliskim ljudima u pitanju.

venus wrote:Vjerujem da je tvom kompliciranom filozofskom umu

Gle, mislim da je vrlo važno shvatiti kako je sve na ovome svijetu i u životu ne samo vrlo kompleksno nego i komplicirano.
Druga je priča što se naš um jako teško nosi sa nekim većim brojem nepoznanica, ne samo konstanti nego posebno varijabli, pa onda da si bar malo olakšamo pribjegavamo pojednostavljivanju, sažimanju, reduciranju na bit.
Kompliciranost, za razliku od složenosti, nije objektivna kategorija nego samo naš subjektivni izraz nemoći da se nekom vrstom složenosti efikasno izađemo na kraj.
Međutim, tada dolazimo u opasnost gubljenja cijele slike iz fokusa, što neki put nalikuje na rješavanje sustava jednadžbi sa više nepoznanica na način da neke od njih jednostavno izbacimo iz sustava i onda se još nadamo kako će sve ispasti dobro.
Pa neki puta možda i hoće, ali to se na kraju najčešće pokaže lošom metodom koja nas prije kasnije dovode do još složenijih pa i kompliciranijih problema za čije smo pojavljivanje u konačnici zapravo sami odgovorni.

venus wrote:To nije ravnodušnost. To je puštanje života da se odvija, bez intervencije.

Točno je da ravnodušnost i puštanje života na volju nisu sinonimi.
No, budimo realni i krajnje pošteni prema sebi, to se u konačnici ili ako baš hoćeš u životu najčešće svodi na, neću reći ravnodušnost nego puštanje entropiji odnosno neredu da se spontano povećava u sustavu u skladu sa Drugim zakonom termodinamike.
Ukoliko ne dolazi do promišljenog i ciljanog ulaganja dodatne energije u sustav, entropija će prije ili kasnije postići svoju prirodnu zadaću i prvo će doći do zapuštanja, a onda polako ali sigurno i do raspada sustava u cjelini. Vrijeme je tu ključni faktor.
I to sve uz naše dodatne racionalizacije koje nam imaju za cilj umiriti savjest, jer eto, nije da nismo u stanju nešto riješiti nego će to vrijeme odnosno život učiniti brže, efikasnije pa i bolje od nas.
Dobro, efikasnije pa i bolje vjerojatno i hoće, ali brže definitivno ne, a život nam je podsjetimo se ipak vremenski ograničen, pa nas beskorisno gubljenje vremena prije ili kasnije ispunjava razočaranjem, a ponekad i konsternacijom, kada kasnije shvatimo da smo neke u suštini vrlo jednostavne probleme mogli riješiti na puno efikasniji način nego smo to učinili, a ponekad i nismo.
No, to sve u konačnici ovisi ne samo o našim sveukupnim potencijalima nego i o tome koliko nam je riješavanje nekih problema bilo ili jeste važno i o odnosu sa ljudima u čijem smo rješavanju nekih njihovih problema sudjelovali ili smo to ravnodušnoću odbili učiniti.
Ima doduše i takvo puštanje vremenu i životu na volju i neke prednosti, na taj način ipak izbjegavamo stres koji se uvijek javlja kod aktivnog uključivanja u bilo koje procese, a kažu da je stres nositelj pa i glavni uzročnik mnogih zdravstvenih problema.
No, kako je sve ne samo složeno nego prečesto i komplicirano, sasvim se lako može dogoditi da nas to uskraćivanje od stresa s vremenom učini ne samo pasivnim nego i nesposobnim za rješavanje bilo kojeg problema pa i onog najjednostavnijeg.
Aktivniji život uvijek sa sobom nosi i veću razinu stresa, ali je tu jedino važno da smo sa istim u stanju izaći na kraj bez nekih radikalnih posljedica, a imat ćemo zadovoljstvo zbog osjećaja veće sadržajnosti pa i ispunjenosti života kojega smo živjeli.
Ili kako sam to ja pod prijašnjim nadimkom na starom forumu znao često reći, zbog maksimizacije aktualizacije naših sveukupnih potencijala kao ljudskih bića.

by Guest 28/3/2017, 09:49

red wolf wrote:Zaboravili ste stvarati...

Nije moguće zaboraviti nešto što je čovjeku nepoznato, a posebno ono što je van njegovih mogućnosti.
Stvaranje nije imanentno čovjeku jer podrazumjeva aktivno uključivanje faktora ništavila u taj proces.
Naime, stvoriti nešto je moguće samo ex nihilo, iz doslovce ničega, a ono što mi radimo je zapravo preoblikovanje nečega već postojećeg, što je već stvoreno ranije, u nešto drugo u odnosu na to prethodno nešto.
Dakle, tu je ključan faktor vremena, međutim, naše sposobnosti preoblikovanja nailaze na zid kada samo to vrijeme nije ni postojalo.
Dakle, mi zapravo ne stvaramo, nismo niti sposobni zato, nismo nikada imali te mogućnosti, nego se samo bavimo svojim malim sitnim preoblikovanjima, pa zbog toga nismo ni mogli zaboraviti stvarati, jer za to nikada nismo niti bili sposobni i nismo to nikada niti mogli znati.

by **kic** 28/3/2017, 14:57

by red wolf 28/3/2017, 22:23

speare_shaker wrote:
red wolf wrote:Zaboravili ste stvarati...

Nije moguće zaboraviti nešto što je čovjeku nepoznato, a posebno ono što je van njegovih mogućnosti.
Stvaranje nije imanentno čovjeku jer podrazumjeva aktivno uključivanje faktora ništavila u taj proces.
Naime, stvoriti nešto je moguće samo ex nihilo, iz doslovce ničega, a ono što mi radimo je zapravo preoblikovanje nečega već postojećeg, što je već stvoreno ranije, u nešto drugo u odnosu na to prethodno nešto.
Dakle, tu je ključan faktor vremena, međutim, naše sposobnosti preoblikovanja nailaze na zid kada samo to vrijeme nije ni postojalo.
Dakle, mi zapravo ne stvaramo, nismo niti sposobni zato, nismo nikada imali te mogućnosti, nego se samo bavimo svojim malim sitnim preoblikovanjima, pa zbog toga nismo ni mogli zaboraviti stvarati, jer za to nikada nismo niti bili sposobni i nismo to nikada niti mogli znati.

by Guest 29/3/2017, 00:03

speare_shaker wrote:
venus wrote:Što sam starija sve više uviđam istinitost one da je šutnja zlato.
Šutnja nije isto što i prešućivanje (selekcija onog što će se reći,sortiranje radi uljepšavanja..).

Točno je, šutnja nije isto što i prešućivanje. Šutnja može biti izraz mudrosti, ali također i nemoći pa i ravnodušnosti.
Međutim, zanimljivo je kako šutnji uglavnom pribjegavamo u situacijama kada nam do nekoga/nečega nije dovoljno stalo ili kada smo jednostavno nemoćni pojednostaviti/ublažiti/riješiti neki problem koji imamo u odnosima sa nekim ljudima.
Tanka je granica između šutnje i porešućivanja otprilike kao i između ljubavi i mržnje, posebno kada su odnosi sa bliskim ljudima u pitanju.

venus wrote:Vjerujem da je tvom kompliciranom filozofskom umu

Gle, mislim da je vrlo važno shvatiti kako je sve na ovome svijetu i u životu ne samo vrlo kompleksno nego i komplicirano.
Druga je priča što se naš um jako teško nosi sa nekim većim brojem nepoznanica, ne samo konstanti nego posebno varijabli, pa onda da si bar malo olakšamo pribjegavamo pojednostavljivanju, sažimanju, reduciranju na bit.
Kompliciranost, za razliku od složenosti, nije objektivna kategorija nego samo naš subjektivni izraz nemoći da se nekom vrstom složenosti efikasno izađemo na kraj.
Međutim, tada dolazimo u opasnost gubljenja cijele slike iz fokusa, što neki put nalikuje na rješavanje sustava jednadžbi sa više nepoznanica na način da neke od njih jednostavno izbacimo iz sustava i onda se još nadamo kako će sve ispasti dobro.
Pa neki puta možda i hoće, ali to se na kraju najčešće pokaže lošom metodom koja nas prije kasnije dovode do još složenijih pa i kompliciranijih problema za čije smo pojavljivanje u konačnici zapravo sami odgovorni.

venus wrote:To nije ravnodušnost. To je puštanje života da se odvija, bez intervencije.

Točno je da ravnodušnost i puštanje života na volju nisu sinonimi.
No, budimo realni i krajnje pošteni prema sebi, to se u konačnici ili ako baš hoćeš u životu najčešće svodi na, neću reći ravnodušnost nego puštanje entropiji odnosno neredu da se spontano povećava u sustavu u skladu sa Drugim zakonom termodinamike.
Ukoliko ne dolazi do promišljenog i ciljanog ulaganja dodatne energije u sustav, entropija će prije ili kasnije postići svoju prirodnu zadaću i prvo će doći do zapuštanja, a onda polako ali sigurno i do raspada sustava u cjelini. Vrijeme je tu ključni faktor.
I to sve uz naše dodatne racionalizacije koje nam imaju za cilj umiriti savjest, jer eto, nije da nismo u stanju nešto riješiti nego će to vrijeme odnosno život učiniti brže, efikasnije pa i bolje od nas.
Dobro, efikasnije pa i bolje vjerojatno i hoće, ali brže definitivno ne, a život nam je podsjetimo se ipak vremenski ograničen, pa nas beskorisno gubljenje vremena prije ili kasnije ispunjava razočaranjem, a ponekad i konsternacijom, kada kasnije shvatimo da smo neke u suštini vrlo jednostavne probleme mogli riješiti na puno efikasniji način nego smo to učinili, a ponekad i nismo.
No, to sve u konačnici ovisi ne samo o našim sveukupnim potencijalima nego i o tome koliko nam je riješavanje nekih problema bilo ili jeste važno i o odnosu sa ljudima u čijem smo rješavanju nekih njihovih problema sudjelovali ili smo to ravnodušnoću odbili učiniti.
Ima doduše i takvo puštanje vremenu i životu na volju i neke prednosti, na taj način ipak izbjegavamo stres koji se uvijek javlja kod aktivnog uključivanja u bilo koje procese, a kažu da je stres nositelj pa i glavni uzročnik mnogih zdravstvenih problema.
No, kako je sve ne samo složeno nego prečesto i komplicirano, sasvim se lako može dogoditi da nas to uskraćivanje od stresa s vremenom učini ne samo pasivnim nego i nesposobnim za rješavanje bilo kojeg problema pa i onog najjednostavnijeg.
Aktivniji život uvijek sa sobom nosi i veću razinu stresa, ali je tu jedino važno da smo sa istim u stanju izaći na kraj bez nekih radikalnih posljedica, a imat ćemo zadovoljstvo zbog osjećaja veće sadržajnosti pa i ispunjenosti života kojega smo živjeli.
Ili kako sam to ja pod prijašnjim nadimkom na starom forumu znao često reći, zbog maksimizacije aktualizacije naših sveukupnih potencijala kao ljudskih bića.

Ode ti. Govorili smo zašto reći/ne reći istinu.
Kad nekog promatraš, gledaš u oči, već si upleten u njegov svijet.
I ti si ga namjernim pogledom uvukao u svoj.
Da bi intervenirao u nečiji život, imaš motiv za to (priznao ga sebi ili ne). Motiv je ključ.
Ako je motiv istresti istinu radi borbe ega i dokazivanja tko je najpametniji, motiv je negativan.
Ako je motiv podijeliti sebe s ljubavlju poštujući sebe i osobe s kojom komuniciramo, to je ekološki i pozitivno.
Ako te neko pita za mišljenje, mudro je procijeniti je li to mišljenje osoba s kojom komuniciramo može podnijeti.
Riječ je moćan mač.

by Guest 29/3/2017, 00:32

venus wrote:Kad nekog promatraš, gledaš u oči, već si upleten u njegov svijet.

Točno.

venus wrote:Da bi intervenirao u nečiji život, imaš motiv za to (priznao ga sebi ili ne). Motiv je ključ.

Točno.

venus wrote:Ako je motiv istresti istinu radi borbe ega i dokazivanja tko je najpametniji, motiv je negativan.

Točno.

venus wrote:Ako je motiv podijeliti sebe s ljubavlju poštujući sebe i osobe s kojom komuniciramo, to je ekološki i pozitivno.

Točno.

venus wrote:Ako te neko pita za mišljenje, mudro je procijeniti je li to mišljenje osoba s kojom komuniciramo može podnijeti.

Točno.

venus wrote:Riječ je moćan mač.

Točno.
I kakve sve ovo ima veze sa cijenom jajca na placu?

by Guest 29/3/2017, 00:37

venus wrote:Govorili smo zašto reći/ne reći istinu.

Točno. No, ključ je, pa ako baš hoćeš i moj motiv za uključivanje u ovu raspravu, bila moja želja za izricanjem po mojem mišljenju jedne jednostavne istine. A to je da istina ima vrijednost sama po sebi odnosno da ona jest vrijednost sama po sebi. Hoćemo li mi ljudi tu vrijednost iskoristiti i na koji način, to je već drugo pitanje.

by Guest 29/3/2017, 05:35

Pusti ode istini.

Istina je da istina nema svrhu ako povredjuje drugu osobu. Zatvorili smo krug :)

Odmori malo :)))

by Guest 29/3/2017, 09:11

venus wrote:Pusti ode istini.

Nije riječ o nikakvim odama istini. Samo o konstataciji jedne ja bih rekao jednostavne činjenice pa slobodno mogu reći i istine, da istina predstavlja vrijednost sama po sebi. Kao uostalom i ljubav, dobrota, pravda, ljepota itd.
Druga je priča što to mi imamo problema, ja bih rekao prečesto, prepoznati.

venus wrote:Istina je da istina nema svrhu ako povredjuje drugu osobu. Zatvorili smo krug :)

Da, zatvorili smo krug pa možemo iz početka. :)
No, nema razloga za iscrpljivanjem u ponovnom pisanju već napisanog.
Istina uvijek ima svrhu, koja se razlikuje od slučaja do slučaja, a na nama je samo da ju uočimo i prepoznamo kao takvu.

venus wrote:Odmori malo :)))

Hvala na lijepim željama. No, kada je u pitanju afirmacija vrijednosti po sebi kao što su ranije nabrojane, slobodno mogu reći da sam vazda neumoran.

by Guest 29/3/2017, 22:25

Jesi jak i na djelima, tako ko na riječima? Basketball

Ako je odgovor da, opiši malo..

by Guest 30/3/2017, 10:10

venus wrote:Jesi jak i na djelima, tako ko na riječima?
Ako je odgovor da, opiši malo..

Nije za forum.

by Guest 30/3/2017, 10:16

speare_shaker wrote:
venus wrote:Jesi jak i na djelima, tako ko na riječima?
Ako je odgovor da, opiši malo..

Nije za forum.

i ne treba o svom životu govoriti na forumu.. sve što sam napisala upotrijebljeno je protiv mene

by Guest 30/3/2017, 19:16

Ma znam da nije, pecam malo jer mi je drag.

Metilda, brigatese sto mahala prica. Budi svoja.

by Sponsored content