Europske vođe pogriješili su u svim svojim predviđanjima

by RayMabus 18/1/2023, 16:03

Kako Europa danas jedina vjeruje da problem nije u njenoj nemoći, nego u američkoj i ruskoj želji za moć, tako je u 90-tima jedina bila spremna povjerovati da je doista nastupio Fukuyamin „kraj povijesti“. Dakle, da uslijed širenja liberalne demokracije u Europi neće biti novih ratnih sukoba, i da mirno može napustiti utrku u naoružanju (vidi dijagram SIPRI dolje niže).

Europske vođe pogriješili su u svim svojim predviđanjima, o čemu svjedoči europska sigurnosna, ekonomska i moralna nemoć da utječe, ne samo na događaje u svijetu, nego i na one u vlastitom životnom prostoru. Ali to ne bi priznali ni pod tortuom. U pomoć im je pritekao Fukuyama. Ne da on protiv svoje teorije. Tvrdi kako problem nije u njoj, nego u tajmingu. Potiče rat u Ukrajini i tvrdi da je pravi „kraj povijesti“ moguć tek nakon „Putinova kraja“ i „kraja svih populista“ („Priprema za poraz“, American Purpose, ožujak 2022.).

Prema SIPRI podacima, u 2021. godini svijet je potrošio više od 2113 milijardi dolara na vojnu potrošnju. Radi se o situaciji bez presedana, kako upozorava Sylvie Matelly, pomoćna direktorica instituta IRIS. Treba znati da ti izdaci, na vrhuncu Hladnog rata 1980-ih, nisu prelazili 1500 milijardi dolara, prema usporedivim cijenama i tečajevima, odnosno procjenama SIPRI-ja. S jedne strane, fenomen je zabrinjavajući obzirom da je vojna potrošnja usmjerena na naoružavanje radi pripreme za eskalaciju rata koji se rasplamsava u Ukrajini. S druge strane, ne treba smetnuti s uma da su u 2021. vojni izdaci predstavljali „samo“ 2,2% bogatstva proizvedenog u svijetu (svjetskog BDP-a), dok je tijekom Hladnog rata taj udio prelazio 7%. Drugim riječima, to ogromno povećanje vojnih izdataka jednako je posljedica gospodarskog prosperiteta i rasta (posebno u Aziji, u ekonomijama u usponu), koliko i povećane percepcije ratnih prijetnji na globalnoj razini. Tako je npr. Kina 1989. trošila 2,5% svog BDP-a na obranu u usporedbi s 1,8% danas, Indija 3,5% u usporedbi s 2,7% danas (SIPRI).
Europske vođe pogriješili su u svim svojim predviđanjima Globalni-i-regionalni-vojni-izdaci-1988.2021.-u-dolarima-cijena-i-tec%CC%8Caj-2020

Europske vođe pogriješili su u svim svojim predviđanjima Globalni-i-regionalni-vojni-izdaci-1988.2021.-u-dolarima-cijena-i-tec%CC%8Caj-2020

Iz dijagrama globalnih i regionalnih vojnih izdataka 1988.-2023. moguće je iščitati 3 trenda u naoružavanju koja su odredila današnju sigurnosnu krizu u svijetu:

Prvi trend se odnosi na podatke prema kojima se, u protekla tri desetljeća, 81% svjetskih vojnih izdataka odnosilo na potrošnju samo 15 zemalja; od čega 62% pripada vodećoj petorki najvećih svjetskih potrošača: SAD (38%), te Kina, Indija, Ujedinjeno Kraljevstvo i Rusija. Radi se o pet ključnih globalnih igrača, čiji će hard power u idućem 30-godišnjem ciklusu (2020.-2050.) strukturirati novi geopolitički i geoekonomski poredak.

Drugi trend su generirale Azija i zemlje Bliskog istoka koje su postale značajni vojni akteri. U njemu zabrinjavaju vojni izdaci bogatih bliskoistočnih država, jer predstavljaju sve značajniji udio u proizvedenom bogatstvu (6,6% saudijskog BDP-a, 4,5% katarskog ), kao i u javnoj potrošnji (22% za Katar i 21% za Saudijsku Arabiju). Istodobno, milijuni migranata iz drugih država te regije sele u Uniju. Legalno i ilegalno. 2022. je bila rekordna. Frontex je objavio brojke prema kojima je u EU ilegalno ušlo 330 000 migranata. Zato što je u EU-u proteklih 30 godina vladao mir, dok je istodobno bila uključena u sve ratove na Bliskom istoku, realno je za očekivati da se revanšizam tih migranata nastavi izražavati putem islamskog terorizma.

Treći trend proteklog 30-godišnjeg ciklusa bio je dakle europski trend mira. S njim je problematično što ga nitko osim Europljana nije slijedio. Tako je Unija danas jedina regija u svijetu koja troši manje (trećinu manje čak i kada statistike uključuju Rusiju) nego krajem 1980-ih. Isto nakon oštrih smanjenja vojnih proračuna 1990-ih („kraj povijesti“), te nakon krize 2008. Tako je 1990., Francuska trošila 3,2%, Njemačka3%, Ujedinjeno Kraljevstvo 1,8% i Italija 5% svog BDP-a za vojnu potrošnju. Trideset godina kasnije, 2021., te brojke su znatno manje: 1,95% za Francusku, 1,34% za Njemačku, 1,52% za Italiju (SIPRI).

Samo je Ujedinjeno Kraljevstvo zabilježilo lagani porast potrošnje na 2,22%, izašlo iz Unije i upustilo u samostalne obavještajne i vojne akcije, te potaklo kreiranje NATO-bis anglofonskog obavještajno-vojnog saveza AUKUS (Australija, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Države) . Radi se o posljednjem kolonijalnom imperiju koji se evidentno bori za opstanak, ali za neoimperijalizam optužuje svog vječnog kolonijalnog rivala – Rusiju.

Europska obrambena spremnost i Treći svjetski rat

by RayMabus 18/1/2023, 16:11

Europska obrambena spremnost i Treći svjetski rat

Neposredna posljedica europskog izbora trenda mira bilo je azijsko premašivanje europskih vojnih izdataka 2009. S naznakom da, čak i kada su vojni izdaci Europljana na ovako niskoj razini, oni svejedno troše najmanje tri puta više od ruskog proračuna za obranu. Stoga se nameće konstatacija da podizanje obrambene spremnosti Unije jednako ovisi o povećanju izdataka za nju, koliko i o svrsishodnoj uporabi tih sredstava: vlastit dugoročni razvojni program vojne industrije, koordinacija kojom bi se priječilo dupliciranje opreme (segmentiranje tržišta i troškova naoružanja), ubrzavanje proizvodnih ciklusa naoružanja i istodobno spremnost da se financijski podnese i povremeni izostanak rezultata tijekom realizacije razvojnih programa.

Evidentno je da je, s jedne strane, sve propušteno nemoguće u kratkom roku nadoknaditi. S druge strane, prema nekim analitičarima poput američkog geopolitičara realista Johna Mearsheimera, za sve je kasno jer smo već ušli u Treći svjetski rat. Prema njemu, ukrajinsku vojsku su preuzeli NATO-ratnici (američki, britanski i poljski), barem počevši od 2014., te je stoga Ukrajina de facto članica NATO-a. Istodobno, Rusi su najavili da nikad neće tolerirati Ukrajinu u sastavu NATO-a. Kako je Putin dan prije napada najavio, on sa svoje točke gledišta u Ukrajini vodi preventivni obrambeni rat, dok Zelensky sa svoje točke gledišta vodi obrambeni rat protiv ruskog agresora.

S Mearsheimer-ovom analizom slaže se Emmanuel Todd, francuski vrhunski antropolog koji je predvidio pad SSRR-a još 1976. (La Chute finale/Finalni pad), 2002. u eseju Aprèsl’Empire/Nakon Imperija najavio je raspad američkog sistema; a 2022.,u Japanu jer je dovoljno geografski i emotivno udaljen od Ukrajine, objavio je knjigu koja se vrti oko njegova provokativnog kultnog eseja „Već je započeo Treći svjetski rat“ i (L’Archipel). Ne samo što tvrdi da „je sukob u Ukrajini“, prelazeći iz ograničenog teritorijalnog rata u globalni ekonomski sukob (između ujedinjenog Zapada s jedne i Rusije uz podršku Kine s druge strane), prerastao u svjetski rat“. Konstatira i da je rat donio „dvostruko iznenađenje“: „Ukrajina se vojno odupire, a Rusija nije ekonomski slomljena, što ishod sukoba čini neizvjesnim“. Prema njemu, iako Europljani nisu neposredno vojno angažirani, uključeni su u rat jer osiguravaju naoružanje koje ubija Ruse. Pravi ulazak u rat osjetiti će tek kroz inflaciju i nestašice – zbog značajnog angažmana EU-a u ekonomskom ratu protiv Rusije.

Uoči rata, Todd i njegovi kolege stručnjaci za Ukrajinu nisu tu državu vidjeli kao demokraciju u povojima, već kao društvo u raspadanju i failed state u nastajanju. Pitali su se je li Ukrajina od osamostaljenja izgubila 10 ili 15 milijuna stanovnika i nisu se mogli odlučiti jer Ukrajina nije provela popis od 2001., što je klasičan pokazatelj da se radi o društvu koje se boji suočiti sa stvarnošću. Vjerojatno je računica Kremlja bila da će se to raspadnuto društvo srušiti nakon prvog šoka, ili da će čak poželjeti „dobrodošlicu majci Rusiji”. Međutim stručnjaci su potom otkrili da, naprotiv, „ukoliko se društvo u raspadu hrani vanjskim financijskim i vojnim resursima, može u ratu pronaći novu vrstu ravnoteže, pa čak i horizont, nadu. Rusi to nisu mogli predvidjeti. Nitko nije mogao, te je rat postupno postao egzistencijalan, kako za Rusiju, tako za SAD.

Sumorni zaključak

Naime, ukoliko se rusko gospodarstvo bude beskonačno opiralo sankcijama i uspije iscrpiti europsko gospodarstvo, a da ono samo – potpomognuto Kinom – opstane, mogla bi biti ugrožena američka monetarna i financijska kontrola svijeta. A s njom i mogućnost financiranja ogromnog američkog trgovinskog deficita ni za što. Zato niti za jednu stranu više nema povlačenja. Uvučeni smo u beskonačni rat, u konfrontaciju čiji je jedini mogući ishod slom jedne od suprotstavljenih strana. Dakle Europljani, što drugo reći početkom ove 2023. nego: Sretna vam bila i dobro došli u Treće doba Međuzemlja. Preostaje nam čekati da dobri hobit Frodo ( Zelenski ) slomi zlog čarobnjaka Saurona ( Putin ).

by RayMabus 18/1/2023, 16:22

A štaš ? Takvi je život. Nitko ništa ne može pogodit osim mene.

Evo vam još podataka unaprijed : militarizacija, uspon krajnje desnice i rat za resurse diljem planete.

Ta krajnja desnica u bitnom dijelu Europe koji donosi odluke i trebaju mu resursi za ekonomiju bit će islamofobna.

by Sponsored content

Europske vođe pogriješili su u svim svojim predviđanjima