Kosarka EP Prag

https://www.b92.net/sport/eurobasket2022/vesti.php?nav_id=2207097

Hrvatska izgubila za malo od Grcke, 4 poena razlike.

To je valjda jedan od najboljih rezultata u zadnjih barem 10

godina, ako ne i 20.

Grcka je trenutno dosta jaka sa Janisom.

https://www.index.hr/mobile/clanak.aspx?category=sport&id=2391961&index_ref=clanak_procitaj_jos_m

Malo tko u Hrvatskoj prati košarku.

Za slijedeće EP Hrvatska će igrati kvalifikacije da bi uopće mogla igrati kvalifikacije.

Nema mladih igrača, nema trenera, nema playmakera.

Cibona je na ivici likvidacije, to se desilo Splitu, Šibeniku, Kvarneru...Cedevita je otišla u Ljubljanu.

Danas vidim da su Španjolci ubili Bugare. 1950-ih Bugari su za Jugoslaviju bili pojam u košarci, Rumunje neću ni spominjati. Sa SSSR-om bi igrali samo ako bi naletjeli u nekim kvalifikacijama.

Kad smo se nešto počeli dizati, Brazil nas je redovito dobivao, SAD da ne spominjem.

Jugoslavija je ‘70-ih postala košarkaška sila, Rumunje i Bugare pregazilo vrijeme.

A i nas.

Ja ne znam iz koje ste vi price po HR, jer osim ono malo

Obale, realno nisam video HR.

Ovaj rezultat je dobar protiv Grcke, koja je jaka sada.

Realno, mogu biti prvi.

Ostaje utakmica sa Italijom, Galinari se povredio, sto ce

uticati da u buducnosti NBA klubovi teze pustaju igrace u Evropu.

Italija baca karte na 3 poena, tako su i Srbiju dobili.

Ako dobiju Italiju, pratice se vise basket u HR.

Stoji i do igraca, nemaju harizmu, ljude isti ne interesuju

i ne prate ih.

Trebaju ti neki basket 3x3 turniri, sirom bivse Juge, gde bi digli

interesovanje kod obicnog naroda, koji bi mogao da ucestvuje

Sve se svelo na politiku, riialiti i Cajke, ostalo trpi.

Nekad je Mađarska bila nogometna sila, zavela strahovladu.

Danas nema šanse da ih vidiš na Euru.

To je priča koja je u Hrvatskoj. Djeca se bave svime, osim košarkom. Ne znam ni da li bi uspjeli skupiti dovoljno trojki za najmanji 3x3 turnir.

Stariji ne gledaju više košarku, najprije davno smo ih prestali gledati kako gube na sve moguće načine. Hrvatska je u nogometu više na tablici nego u košarci, suludo.

A stariji ne gledaju košarku danas jer se sve svelo na šutiranje trica, nitko ne smije u reket, ne igra se obrana. Nema kombinatorike u napadu, par igrača su iznimka, ali u pravilu se gleda statistika.

A ona veli: ako imaš više od 33,3% za 3 poena, a manje od 50% za 2 poena, pucaj trice jer se drugo statistički ne isplati. Takvo rezoniranje je bilo nezamislivo nekada, to sada prikazuju kao revoluciju.

Bilo kako bilo, košarku pratimo koliko i hokej na travi, i stari i mladi.

Vi imate potpuno drukčiju atmosferu i renome.

Košarka me potpuno prestala zanimati silaskom sa scene one sjajne generacije iz Jugoslavije (Dražen,Kukoč,Rađa,Grbović,Đorđević,Vranković,Paspalj)i iz SAD(Dream team).

To je bilo to.

Jedino se slažem da i takva košarka od-do linije za tricu je bolja od politike, rijalitija i cajki.

ali ipak nesto se pokrenulo od kad su dva dibiduza radja i vrankovic maknuti iz hks-a...radja je izjavio ne treba nama play a sad se vidi koliko je trebao...

HR kao nogometna velesila postoji zbog jednog čovjeka. Problem košarke je što nema takvog čovjeka. Srbija ga ima.

Hektorović wrote:HR kao nogometna velesila postoji zbog jednog čovjeka. Problem košarke je što nema takvog čovjeka. Srbija ga ima.

...hrvatsku kosarku trebaju voditi oni koji ce raditi i zivjeti kosarku 24 sata..zadnji takav je bio pepsi bozic..a ne da je vode oni koji se 24 sata naslikavaju po javnim festama,splavima,reality showovima i koji izjave da hrvatskoj ne treba play dok ga ima 99% drugih reprezentacija

Hektorović wrote:HR kao nogometna velesila postoji zbog jednog čovjeka. Problem košarke je što nema takvog čovjeka. Srbija ga ima.

Bez zamjeranja, Hrvatska je postojala i postojati će kao kvalitetna i opasna reprezentacija.

Nekad je to bio Šuker (trebao je biti Prosinečki), danas je Modrić, sutra će biti netko treći.

Kult reprezentacije je ono što opstoji, i osjećaj da se uvijek igra ono što naši reprezentativci najbolje znaju, što je ocrtao Ćiro Blažević.

Srbija je nesumnjivo košarkaška velesila, najbolji igrač svijeta kroz već par godina igra za Srbiju.

Hektorović wrote:HR kao nogometna velesila postoji zbog jednog čovjeka. Problem košarke je što nema takvog čovjeka. Srbija ga ima.

U košarci na terenu igra 5 igrača istovremeno.
U nogometu 11.
Ne možeš biti velesila u nogometu samo zbog jednog čovjeka. Teško je to i u košarci, a kamoli u nogometu.
Nije to bila niti Argentina s Maradonom. On je bio prevaga u veznom redu i napadu, ali su ipak imali tim, jer da primjerice nisu imali obranu, Maradonin doprinos u vezi i napadu se jednostavno ne bi primjetio, ne bi mogao donijeti prevagu na terenu.
A ta je ekipa bila svjetski prvak 1986., a 4 godine kasnije je izgubila u finalu od tada jednostavno prejake Njemačke i to u Europi.

Muče se sa tom Estonijom i jedva je dobili a kao oni ( naša reprezentacija ) neki favorit, jaka reprezentacija ( imena ) itd....ma.

niels wrote: 
Bez zamjeranja, Hrvatska je postojala i postojati će kao kvalitetna i opasna reprezentacija.

Nekad je to bio Šuker (trebao je biti Prosinečki), danas je Modrić, sutra će biti netko treći. 

Pa i ne baš.

Imali smo i mi svojih padova,oseka i potpunih neuspjeha.

Sjeti se samo one generacije sa Pršom.

niels wrote: 

Kult reprezentacije je ono što opstoji, i osjećaj da se uvijek igra ono što naši reprezentativci najbolje znaju, što je ocrtao Ćiro Blažević. 

Kult je jako opasna stvar.

To znači da se igrači,koncept igre i(li) izbornik nikada ne smiju kritizirati,napadati i sl.

Inače ispadaš po onom ofucanom šablonu "mrzitelj svega hrvatskog".

Grčka je u trećem kolu skupine C Eurobasketa s 93:77 pobijedila Veliku Britaniju. S obzirom na to da iz svake skupine u osminu finala prolazi četiri od šest reprezentacija, Hrvatska je slavljem Grka osigurala plasman u iduću fazu natjecanja. Naime, izabranici Damira Mulaomerovića više ne mogu grupnu fazu završiti ispod četvrtog mjesta.

Košarkaši Srbije deklasirali su Finsku rezultatom 100:70 i tako ovjerili plasman u narednu fazu Eurobasketa s tri fantastične i ubjedljive pobjede.

Ovom pobjedom izgledan postaje regionalni derbi protiv Hrvatske koja je ovjerila plasman u narednu fazu, ali bi mogla završiti na četvrtom mjestu svoje grupe što bi značilo da će igrati sa Srbijom, ukoliko Pešićevi izabranici zadrže prvo mjesto do kraja grupe.

Kako bi Hrvatska izbjegla četvrtu poziciju, koja se križa s pobjednikom grupe u kojoj se očekuje da prva bude Srbija, potrebna joj je makar jedna pobjeda u naredna dva teška meča. I Hrvatska je osigurala već plasman dalje.

Nema razloga da izbjegavamo Srbe. Nokaut utakmice su uvijek neizvjesne. 

Četvrtfinale je sasvim ok rezultat, a sve ekstra bi bilo senzacionalno. Ali za to moramo pobjeđivati najbolje europske ekipe u nokaut utakmicama.

Moramo biti realni i skoncentrirani, sport će ti dati neku šansu, i treba je zgrabiti i držati do kraja.

Nego, mala povijest YU košarke: 50-ih na 60-te javljaju se sjajni igrači : Korać, Giergia, Daneu…i reprezentacija se počela dizati.

Prof Aca Nikolić i Ranko Žeravica su neumorno otkrivali nove talente, igrače i trenere.

Ćosić, Skansi, Tvrdić (za mene najbolji izvođač slobodnih bacanja ikada), Šolman, Varajić, Delibašić, Plećaš, Moka Slavnić, pa Kićanović i Dalipagić.

Reprezentacija je imala problema i dalje, najviše s SSSR-om i njegovim centrima. Uz to, politika je uplela prste - reprezentacija i klubovi nisu igrali s momčadima iz istočnog lagera.

I tako, klubovi, reprezentacija, svi uzrasti su krenuli u SAD. 20 utakmica u 30 dana. Izgubili su s 40-50 razlike, pa 30 razlike, pa 15-20 razlike, pa egal, pa neke pobjede…Amerikanci su nas naučili mnogim tehničkim stvarima, osvijestili nas atletski i fizički. Na to smo nadogradili kombinatoriku i šut.

Mirko Novosel je preuzeo reprezentaciju, i krenuli su uspjesi - EP, SP 1974, 1978, i konačno OI 1980.

Došla je generacija koju je spomenuo jastreb, ali sjajne igrače su popratili i odlični treneri Tanjević, Pešić, Obradović, Maljković, Pavličević i uzor svima, nedavno preminuli Duda Ivković. Naravno da sam preskočio hrpe i hrpe i hrpe igrača, trenera i sportskih radnika, entuzijasta.

Jugoslavensko košarkaško čudo je bilo produkt teškog rada, desetljeća mukotrpnog uspona, postavljanja sustava, jugoslavenske škole košarke koja je cijenila brzinu, vic, kombinatoriku i fundamente.