SAD ovisi o Kini i Rusiju za proizvodnju streljiva i žele to promijeniti

Sjedinjene Države su se posljednjih godina gotovo u potpunosti oslanjale na Kinu i manjoj mjeri na Rusiju u nabavi kritičnog minerala koji je od vitalnog značaja za proizvodnju streljiva, piše The Defense News.

Mineralni antimon je ključan za vojno-industrijski lanac opskrbe i potreban je za proizvodnju svega: od metaka za proboj oklopa i eksploziva, pa do nuklearnog oružja i naočala za noćno gledanje. Polumetal antimon je sada na prvi na redu kada je riječ o inicijativi Kongresa da se osigura strateška rezerva rijetkih zemnih minerala, poznatih kao zalihe nacionalne obrane. Zalihe uključuju mnoštvo drugih minerala kritičnih za obrambeno-industrijski opskrbni lanac, kao što su titan, volfram, kobalt i litij, ali američki zakonodavci očekuju da će većina zaliha ponestati do 2025. ukoliko se ne u uvedu korektivne mjere.

Odbor za oružane snage Predstavničkog doma u srijedu je predložio nacrt zakona kojim bi smanjili moć kineske kontrole lanca opskrbe antimonom. Tako bi upravitelj zaliha nacionalne obrane trebao pisati izvješća odboru i “petogodišnje prognoze zaliha ovih minerala i opisivati trenutne i buduće točke ranjivosti lanca opskrbe”. “Odbor je zabrinut zbog nedavne geopolitičke dinamike s Rusijom i Kinom i kako bi to moglo poremetiti lanca opskrbe, posebice antimona”, navodi se u izvješću. Nacrt zakona također zahtijeva od Ministarstva obrane da uvede politiku recikliranja istrošenih baterija kako bi se “plemeniti metali, rijetki zemni metali i elementi od strateške važnosti (kao što su kobalt i litij) vratili u lanac opskrbe ili strateške rezerve Sjedinjenih Država”.

Japan je u Drugom svjetskom ratu prekinuo izvoz antimonu SAD-u. Japan je u tom periodu antimon nabavljao iz Kine. SAD je tijekom Drugog svjetskog rata reagirao tako da su vadili taj mineral iz rude u rudniku zlata u Idahu. Međutim, taj rudnik je prestao s radom 1997. godine.

“Ne postoji domaći rudnik za antimon”, piše izvješću američkog Geološkog zavoda “Kina je najveći proizvođač iskopanog i rafiniranog antimona i glavni izvor uvoza za Sjedinjene Države. Rusija je drugi najveći proizvođač minerala, a Tadžikistan ima treće mjesto na globalnom tržištu kao dobavljač antimona. Nedavni interes zakonodavaca za jačanje zaliha strateških minerala za nacionalnu obranu označava značajnu prekretnicu za Kongres, koji je više puta odobravao višemilijunsku prodaju istih tih rezervi tijekom posljednjih nekoliko desetljeća za financiranje drugih programa. Na svom vrhuncu tijekom početka Hladnog rata 1952. godine, zalihe su bile procijenjene na gotovo 42 milijarde dolara u današnjim dolarima. Ta je vrijednost prošle godine pala na samo 888 milijuna dolara. 

“Trenutne zalihe su neadekvatne da udovolje zahtjevima natjecanja velikih sila”, napisali su zastupnici. “[Zalihe nacionalne obrane] više nisu sposobne pokriti potrebe Ministarstva obrane za velikom većinom materijala u slučaju prekida opskrbnog lanca”.

SAD ovisi o Kini i Rusiju za proizvodnju streljiva i žele to promijeniti





Britanski geološki zavod (BGS) izvijestio je da je 2005. Kina bila najveći proizvođač antimona s približno 84% svjetskog udjela, a podalje je slijede Južna Afrika, Bolivija i Tadžikistan.

U 2016. godini, prema podacima američkog Geološkog zavoda, Kina je činila 76,9% ukupne proizvodnje antimona, a na drugom mjestu je Rusija sa 6,9% i Tadžikistan sa 6,2%.

Proizvodnja antimona u 2016. 
Zemlja tone % od ukupnog iznosa

 Kina 100.000 76.9%
 Rusija 9.000 6.9%
 Tadžikistan 8.000 6.2%
 Bolivija 4.000 3.1%
 Australija 3.500 2.7%

Top 5 : 124.500 95.8%
Ukupni svijet 130.000 100.0%

Zajebali se Ameri i Rusi, a na Kinu bi mogli bacit atomsku bombu. 

Ajmo Rusi u osvajanje Tadžikistana 

Pojačane nacističke aktivnosti iz Ukrajine proširile su se kao karcinom i na Dušanbe, kojim zajednički upravljaju predsjednik Emomali Rahmon i premijer Kokhir Rasulzoda, poznati po svojim tetovažama kukastog križa i suradnje s notornim kijevskim režimom 

Sad im fali i helija, argona i drugih plinova i metala nužnih u proizvodnji čipova.

Tako je jedan od glupljih poteza učinio prije tri dana i Tajvan – zemlja u kojoj se proizvodi preko 90% čipova na svijetu (da ne bude zabune, čitav svijet je svoju proizvodnju tamo već davno svjesno prebacio, ne toliko u sklopu politike globalizacije, koja se sada urušava poput kule od karata, već zbog najpogodnijih mikroklimatskih prilika na Tajvanu, poput idealne količine vlage u zraku, vrlo važne u proizvodnji čipova). Odlučio je, naime, obustaviti izvoz čipova u Rusiju u sklopu sankcija. Moskva je reagirala promptno, po osobnom nalogu predsjednika Vladimira Putina, zabranivši izvoz u Tajvan helija, argona i drugih plinova i metala  nužnih za proizvodnju čipova i gdje Rusija čini čak trećinu svjetske proizvodnje.

Ali „samoubilački“ potez Tajvana po pitanju čipova vjerojatno je rezultat već ranije najave svih velikih država da proizvodnju istih prebace kod sebe doma – od SAD-a, preko Njemačke odnosno EU, Rusije i td. Osim „smrti“ globalizacije, uzrok tog povlačenja sigurno je i sve veća neizvjesnost oko sudbine samog Tajvana u kontekstu jačanja napetosti s Kinom koja ovih dana poprima dramatične razmjere.