Events
PublicationsPoezija i plandovanje
Page 15 of 18
Page 15 of 18 • 
1 ... 9 ... 14, 15, 16, 17, 18
Re: Poezija i plandovanje
by Ra 13/6/2020, 23:57
Zabranjeno je!
Zabranjeno je plakati bez pouke,
probuditi se, a ne znati što sa sobom,
bojati se vlastitih uspomena.
Zabranjeno je ne smijati se problemima,
ne boriti se za ono što želiš,
odustati od svega zbog straha,
snove ne pretvoriti u stvarnost.
Zabranjeno je ostaviti svoje prijatelje,
ne pokušati sačuvati uspomene,
i zvati ih samo onda
kad su ti potrebni.
Zabranjeno je ne biti svoj pred drugima,
pretvarati se pred ljudima do kojih ti nije stalo,
izigravati drugu osobu da bi te pamtili,
i zaboraviti one kojima je zaista stalo do tebe.
Zabranjeno je ne činiti stvari za samoga sebe,
bojati se života i obaveza,
ne živjeti svaki dan kao da ti je posljednji.
Zabranjeno je otjerati nekog s kim se nisi pomirio,
zaboraviti njegove oči, osmijeh, sve...
zato što je on nastavio svojim putem.
Zabranjeno je zaboraviti njegovu prošlost
i zamijeniti je njegovom sadašnjošću.
Zabranjeno je ne pokušavati shvatiti druge,
misliti da je njihov život vredniji od tvog,
ne spoznati da svatko ima
svoj put i sreću.
Zabranjeno je ne stvarati vlastitu priču,
ne imati vremena za ljude kojima si potreban,
ne razumjeti da ono što ti život daje, to i uzima.
Zabranjeno je ne tražiti sreću,
ne živjeti život s pozitivnim stavom,
ne misliti da uvijek možemo biti bolji.
Zabranjeno je ne znati
da bez tebe
ovaj svijet ne bi bio isti.
P. Neruda
Zabranjeno je plakati bez pouke,
probuditi se, a ne znati što sa sobom,
bojati se vlastitih uspomena.
Zabranjeno je ne smijati se problemima,
ne boriti se za ono što želiš,
odustati od svega zbog straha,
snove ne pretvoriti u stvarnost.
Zabranjeno je ostaviti svoje prijatelje,
ne pokušati sačuvati uspomene,
i zvati ih samo onda
kad su ti potrebni.
Zabranjeno je ne biti svoj pred drugima,
pretvarati se pred ljudima do kojih ti nije stalo,
izigravati drugu osobu da bi te pamtili,
i zaboraviti one kojima je zaista stalo do tebe.
Zabranjeno je ne činiti stvari za samoga sebe,
bojati se života i obaveza,
ne živjeti svaki dan kao da ti je posljednji.
Zabranjeno je otjerati nekog s kim se nisi pomirio,
zaboraviti njegove oči, osmijeh, sve...
zato što je on nastavio svojim putem.
Zabranjeno je zaboraviti njegovu prošlost
i zamijeniti je njegovom sadašnjošću.
Zabranjeno je ne pokušavati shvatiti druge,
misliti da je njihov život vredniji od tvog,
ne spoznati da svatko ima
svoj put i sreću.
Zabranjeno je ne stvarati vlastitu priču,
ne imati vremena za ljude kojima si potreban,
ne razumjeti da ono što ti život daje, to i uzima.
Zabranjeno je ne tražiti sreću,
ne živjeti život s pozitivnim stavom,
ne misliti da uvijek možemo biti bolji.
Zabranjeno je ne znati
da bez tebe
ovaj svijet ne bi bio isti.
P. Neruda
Ra- Posts : 2324
2020-06-01
Re: Poezija i plandovanje
by kic 14/6/2020, 21:14
Na današnji dan 1986. godine preminuo je Horhe Luis Borhes.
Kad bih svoj život mogao ponovo da proživim
pokušao bih u sledećem da napravim više grešaka,
ne bih se trudio da budem tako savršen,
opustio bih se više.
Bio bih gluplji nego što bejah,
zaista, vrlo malo stvari bih ozbiljno shvatao.
Bio bih manji čistunac.
Više bih se izlagao opasnostima,
više putovao,
više sutona posmatrao,
na više planina se popeo
više reka preplivao.
Išao bih na još više mesta
na koja nikada nisam otišao,
jeo manje boba, a više sladoleda,
imao više stvarnih, a manje izmišljenih problema.
Ja sam bio jedan od onih
što je razumno i plodno proživeo
svaki minut svog života:
imao sam, jasno, i časaka radosti.
Ali kad bih mogao nazad da se vratim
težio bih samo dobrim trenucima.
Jer, ako ne znate, život je od toga sačinjen,
od trenova samo; nemoj propuštati sada.
Ja sam bio od onih što nikada nikuda nisu išli
bez toplomera, termofora, kišobrana i padobrana.
Kad bih opet mogao da živim
lakše bih putovao.
Kada bih ponovo mogao da živim
s proleća bih počeo bosonog da hodam
i tako išao do kraja jeseni.
Više bih se na vrtešci okretao,
više sutona posmatrao, sa više se dece igrao,
kada bih život ponovo pred sobom imao.
Ali, vidite,
imam 85 godina,
i znam
da umirem.
kic- Admin
-
Posts : 48018
2014-04-10 -
Re: Poezija i plandovanje
by Guest 16/6/2020, 02:42
Ra wrote:Oooo krenuli smo s veselim stihovima...fridrih_niche wrote:Evo da budemo u skladu s temom...
:D
Nema frke, imam takvih na izvoz.
Moji više nemaju ni rimu ni slik, ne vrijede pjesnički ni po centa, ali zato imaju crne boje u izobilju...A i to je nešto.
Ima nekih buđenja…
Probudi se! viknuh samoj sebi
Ovo je san!
Ništa od ovog ti se zapravo ne događa,
tek noćna mora koja će proći!
otvaram oči
ne mogu se pomjeriti
poželjeh na čelu ruku moje majke
onu toplinu zagrljaja i:
Smiri se, dušo, prošlo je
tresem se, hladno mi je
ah, opet sam zaboravila
ustajem zatvoriti prozor
osluškujem tišinu
noć je
ljudi sanjaju
a ja ne želim više sanjati
nikad
čak ni lijepe snove
želim ostati budna
dok ne zaspim zauvijek.
Ra 2.6.2020.
♡
I ja osluskujem usnulu noc. I naidjem na ovo.
Guest- Guest
Re: Poezija i plandovanje
by Guest 16/6/2020, 02:44
*
mršavim
(tako život djeluje na mene)
i prostor koji zauzimam
udobna je praznina
između duha i tijela
između crvenog lakiranog nokta, osjetljive kože
i nečeg čega nema
(pa i ne spominjem)
još malo
i smanjit ću se na veličinu piksela
mikro, nano ili nešto još manje (ako ima)
po mogućnosti proporcionalno
gradirat ću
do nigdje i ništa
i svjesno nestati
s površine svijeta
radi uštede, osobnog mira,
metafizike ili ravnoteže
*
dogodi se dok spavam
da je tišina mekanija od sna
i da udišem bijelo sa zidova i stropa
naizmjenice
da pod tijelom čuvam toplinu
za nekog drugog
i da su mi prsti hladni
od samoće
da nemam ni jednu misao
koja bi me spasila
od sebe
i ni jednu riječ koja bi me pridržala
da se ne raspem
u nekoliko glavnih organa
ili sasvim
(N. Topic)
mršavim
(tako život djeluje na mene)
i prostor koji zauzimam
udobna je praznina
između duha i tijela
između crvenog lakiranog nokta, osjetljive kože
i nečeg čega nema
(pa i ne spominjem)
još malo
i smanjit ću se na veličinu piksela
mikro, nano ili nešto još manje (ako ima)
po mogućnosti proporcionalno
gradirat ću
do nigdje i ništa
i svjesno nestati
s površine svijeta
radi uštede, osobnog mira,
metafizike ili ravnoteže
*
dogodi se dok spavam
da je tišina mekanija od sna
i da udišem bijelo sa zidova i stropa
naizmjenice
da pod tijelom čuvam toplinu
za nekog drugog
i da su mi prsti hladni
od samoće
da nemam ni jednu misao
koja bi me spasila
od sebe
i ni jednu riječ koja bi me pridržala
da se ne raspem
u nekoliko glavnih organa
ili sasvim
(N. Topic)
Guest- Guest
Re: Poezija i plandovanje
by Guest 16/6/2020, 03:00
XI.
“Dragi gosti, muzej se zatvara za dvije minute, molimo
vas da ne zaboravite ponijeti svoje stvari!”
Činilo se da ih radio valovi mame u svoju probušenu mrežu,
prepun bahate djece i ganutih profesora
otapao se muzej voštanih figura
(K. P.)
“Dragi gosti, muzej se zatvara za dvije minute, molimo
vas da ne zaboravite ponijeti svoje stvari!”
Činilo se da ih radio valovi mame u svoju probušenu mrežu,
prepun bahate djece i ganutih profesora
otapao se muzej voštanih figura
(K. P.)
Guest- Guest
Re: Poezija i plandovanje
by mativka 23/6/2020, 19:26
I neka vaše najbolje bude za prijatelja.
I ako mora upoznati vašu oseku, neka upozna i vašu plimu.
Jer, što vam je prijatelj da biste ga tražili da s vama ubija vrijeme?
Potražite ga uvijek da oživite vrijeme.
I ako mora upoznati vašu oseku, neka upozna i vašu plimu.
Jer, što vam je prijatelj da biste ga tražili da s vama ubija vrijeme?
Potražite ga uvijek da oživite vrijeme.
Dajete samo mrvičak ako dajete od bogatstva svoga.
Kad od sebe dajete, istinski dajete.
Jer što je vaše bogatstvo nego stvari koje čuvate i pazite iz straha da vam sutra ne zatrebaju?
A sutra, što će sutra donijeti preopreznome psu koji zakopava kosti u neutrtu pijesku dok hodočasnike prati do svetoga grada?
I što je strah od nužde nego nužda sama? Nije li žeđ, koje se strašite dok vam se izvor prelijeva, neutaživa?
Ima ih koji daju mrvičak od mnogoga što imaju - i daju to da bi ih drugi prepoznali, i njihova skrivena želja obezvređuje njihove darove.
A ima ih koji imaju malo i sve daju.
To su vjernici života i darežljivosti života, i njihova škrinja nikad nije prazna.
Ima ih koji daju s radošću, i ta je radost njima nagrada.
Ima ih koji daju s boli, i ta je bol njihovo krštenje.
Ima ih koji daju ne upoznavši boli davanja, niti traže radosti, niti daju opominjući se vrline;
Oni daju kao što u dolini mrča širi miomiris u prostor.
Rukama takvih govori Bog, i na njihove se oči smiješi na zemlju.
Dobro je dati kad tko moli, ali je bolje dati nezamoljen, razumijevanjem;
I čovjeku široke ruke veća je radost naći onoga tko će primiti nego samo davanje.
A ima li išta što ćete zadržati?
Sve što imate jednog će se dana razdati;
Stoga, dajite sada, da doba davanja pripadne vama, a ne vašim baštinicima.
Često kažete: »Dao bih, ali samo potrebitima.«
Ali, voćke u vašem voćnjaku ne kažu tako, ni stada na vašem pašnjaku.
Daju da bi mogli živjeti, jer zadržavati znači propadati.
Zacijelo, tko je vrijedan da primi svoje dane i noći, vrijedan je svega što vi imate.
I onaj koji je zaslužio da pije iz oceana života zaslužuje da napuni čašu i iz vašega potočića.
I koja zasIuga može biti veća od one što leži u hrabrosti i povjerenju, dapače u milosrđu, primanja?
I tko ste vi da bi ljudi morali razderati svoje grudi i razgolititi svoj ponos da biste vi mogli vidjeti njihovu vrijednost ogoljelu i njihov ponos postiđen?
Prvo gledajte da sami zaslužite da budete davaoci, i oruđe davanja.
Jer, odista, život daje životu - dok ste vi, koji se smatrate davaocima, samo svjedoci.
I vi primaoci - a svi ste vi primaoci - ne prihvaćajte nikakva tereta zahvalnosti, da ne biste podjarmili sebe i onoga tko daje.
Radije se dignite zajedno s davaocem na njegovim darovima kao na krilima;
Jer, previše se sjećati svojega duga jest sumnjati u plemenitost onoga koji ima prostodušnu zemlju za majku, i Boga za oca.
Kad od sebe dajete, istinski dajete.
Jer što je vaše bogatstvo nego stvari koje čuvate i pazite iz straha da vam sutra ne zatrebaju?
A sutra, što će sutra donijeti preopreznome psu koji zakopava kosti u neutrtu pijesku dok hodočasnike prati do svetoga grada?
I što je strah od nužde nego nužda sama? Nije li žeđ, koje se strašite dok vam se izvor prelijeva, neutaživa?
Ima ih koji daju mrvičak od mnogoga što imaju - i daju to da bi ih drugi prepoznali, i njihova skrivena želja obezvređuje njihove darove.
A ima ih koji imaju malo i sve daju.
To su vjernici života i darežljivosti života, i njihova škrinja nikad nije prazna.
Ima ih koji daju s radošću, i ta je radost njima nagrada.
Ima ih koji daju s boli, i ta je bol njihovo krštenje.
Ima ih koji daju ne upoznavši boli davanja, niti traže radosti, niti daju opominjući se vrline;
Oni daju kao što u dolini mrča širi miomiris u prostor.
Rukama takvih govori Bog, i na njihove se oči smiješi na zemlju.
Dobro je dati kad tko moli, ali je bolje dati nezamoljen, razumijevanjem;
I čovjeku široke ruke veća je radost naći onoga tko će primiti nego samo davanje.
A ima li išta što ćete zadržati?
Sve što imate jednog će se dana razdati;
Stoga, dajite sada, da doba davanja pripadne vama, a ne vašim baštinicima.
Često kažete: »Dao bih, ali samo potrebitima.«
Ali, voćke u vašem voćnjaku ne kažu tako, ni stada na vašem pašnjaku.
Daju da bi mogli živjeti, jer zadržavati znači propadati.
Zacijelo, tko je vrijedan da primi svoje dane i noći, vrijedan je svega što vi imate.
I onaj koji je zaslužio da pije iz oceana života zaslužuje da napuni čašu i iz vašega potočića.
I koja zasIuga može biti veća od one što leži u hrabrosti i povjerenju, dapače u milosrđu, primanja?
I tko ste vi da bi ljudi morali razderati svoje grudi i razgolititi svoj ponos da biste vi mogli vidjeti njihovu vrijednost ogoljelu i njihov ponos postiđen?
Prvo gledajte da sami zaslužite da budete davaoci, i oruđe davanja.
Jer, odista, život daje životu - dok ste vi, koji se smatrate davaocima, samo svjedoci.
I vi primaoci - a svi ste vi primaoci - ne prihvaćajte nikakva tereta zahvalnosti, da ne biste podjarmili sebe i onoga tko daje.
Radije se dignite zajedno s davaocem na njegovim darovima kao na krilima;
Jer, previše se sjećati svojega duga jest sumnjati u plemenitost onoga koji ima prostodušnu zemlju za majku, i Boga za oca.
Vaš je prijatelj zadovoljenje vaših potreba.
On je vaše polje koje zasijavate s ljubavlju, a žanjete sa zahvalnošću.
On je vaša trpeza i vaše ognjište.
Jer, dolazite k njemu gladni, i ištete od njega spokoja.
Kad vaš prijatelj iznosi svoje mišljenje, ne bojite se reći »ne«, niti se suzdržavate od »da«.
I kad on šuti, vaše srce ne prestaje osluškivati njegovo srce;
Jer, bez riječi, u prijateljstvu, sve se misli, sve čežnje, sva iščekivanja rađaju i dijele s radošću koja se ne izvikuje.
Kad se opraštate s prijateljem, ne žalostite se;
Jer, što najviše volite u njemu, može biti razgovjetnije kad je odsutan, kao što je planina planinaru razgovjetnija iz doline.
I neka u prijateljstvu ne bude druge svrhe osim produbljivanja duha.
Jer, ljubav koja traži išta drugo do očitovanja vlastite tajne nije ljubav nego bačena mreža: hvata samo što je beskorisno.
I neka vaše najbolje bude za prijatelja.
I ako mora upoznati vašu oseku, neka upozna i vašu plimu.
Jer, što vam je prijatelj da biste ga tražili da s vama ubija vrijeme?
Potražite ga uvijek da oživite vrijeme.
Jer, njegovo je da vam ispuni potrebu, a ne prazninu;
I neka u slatkoći prijateljstva bude smijeha, i diobe radosti.
Jer, u svježini sitnica srce nalazi svoje jutro i okrepljuje se.
On je vaše polje koje zasijavate s ljubavlju, a žanjete sa zahvalnošću.
On je vaša trpeza i vaše ognjište.
Jer, dolazite k njemu gladni, i ištete od njega spokoja.
Kad vaš prijatelj iznosi svoje mišljenje, ne bojite se reći »ne«, niti se suzdržavate od »da«.
I kad on šuti, vaše srce ne prestaje osluškivati njegovo srce;
Jer, bez riječi, u prijateljstvu, sve se misli, sve čežnje, sva iščekivanja rađaju i dijele s radošću koja se ne izvikuje.
Kad se opraštate s prijateljem, ne žalostite se;
Jer, što najviše volite u njemu, može biti razgovjetnije kad je odsutan, kao što je planina planinaru razgovjetnija iz doline.
I neka u prijateljstvu ne bude druge svrhe osim produbljivanja duha.
Jer, ljubav koja traži išta drugo do očitovanja vlastite tajne nije ljubav nego bačena mreža: hvata samo što je beskorisno.
I neka vaše najbolje bude za prijatelja.
I ako mora upoznati vašu oseku, neka upozna i vašu plimu.
Jer, što vam je prijatelj da biste ga tražili da s vama ubija vrijeme?
Potražite ga uvijek da oživite vrijeme.
Jer, njegovo je da vam ispuni potrebu, a ne prazninu;
I neka u slatkoći prijateljstva bude smijeha, i diobe radosti.
Jer, u svježini sitnica srce nalazi svoje jutro i okrepljuje se.
Halil Džubran
_________________
On & On
mativka- Posts : 5952
2018-08-07
Re: Poezija i plandovanje
by kic 25/6/2020, 08:33
fridrih_niche wrote:Ima li šta stihova?
<3
Oj, livado, rosna travo
Javore, javore
Koj' po tebi čuva stado
Zlato moje
Čuvala ga djevojčica
Javore, javore
Od sedamnaest godinica
Zlato moje
Ovce čuva, pjesmu pjeva
Javore, javore
Moj dragane, što te nema
Zlato moje
Što te nema ovih dana
Javore, javore
Kad ja ovce čuvam sama
Zlato moje
kic- Admin
-
Posts : 48018
2014-04-10 -
Re: Poezija i plandovanje
by Guest 25/6/2020, 09:46
Mojmir je živija u portunu do mog...
Impresivan lik...
(Y)
Impresivan lik...
(Y)
Guest- Guest
Re: Poezija i plandovanje
by Guest 25/6/2020, 12:10
Ma apsolutna legenda...
Uvik pristojno pozdravi...
:D
A 99 % ljudi iz ulice ionako ni nije znalo ko je on...
;)
Uvik pristojno pozdravi...
:D
A 99 % ljudi iz ulice ionako ni nije znalo ko je on...
;)
Guest- Guest
Re: Poezija i plandovanje
by Guest 26/6/2020, 20:42
Dva kralja i dva lavirinta
Pripovijedaju ljudi od povjerenja (ali Allah znade najbolje) da je prvih dana svijeta živio neki kralj babilonskih otoka koji je sazvao svoje graditelje i vrače i naredio im da sazidaju tako zamršen i istančan labirint tako da se ni najmudriji muževi ne usude ući, a oni koji uđu da se izgube. To djelo izazva sablazan, jer pravljenje zbrke i čudesa priliči Bogu a ne ljudima. Nakon nekog vremena na njegov dvor stiže arapski kralj, i babilonski ga kralj nagovori (da bi ismijao priprostost svojega gosta) da uđe u labirint, po kojem je on, uvrijeđen i ponižen, lutao sve do večeri. Onda zaiska Božiju pomoć i iziđe na vrata.
Pripovijedaju ljudi od povjerenja (ali Allah znade najbolje) da je prvih dana svijeta živio neki kralj babilonskih otoka koji je sazvao svoje graditelje i vrače i naredio im da sazidaju tako zamršen i istančan labirint tako da se ni najmudriji muževi ne usude ući, a oni koji uđu da se izgube. To djelo izazva sablazan, jer pravljenje zbrke i čudesa priliči Bogu a ne ljudima. Nakon nekog vremena na njegov dvor stiže arapski kralj, i babilonski ga kralj nagovori (da bi ismijao priprostost svojega gosta) da uđe u labirint, po kojem je on, uvrijeđen i ponižen, lutao sve do večeri. Onda zaiska Božiju pomoć i iziđe na vrata.
Njegove usne ne prozboriše o tome ni slovca, ali on reče babilonskom kralju da u Arabiji ima veći labirint i da će mu ga, ako Bog da, jednoga dana pokazati. Onda se vrati u Arabiju, sazva svoje zapovjednike i svoje vojskovođe i napade babilonsko kraljevstvo s takvom ratnom srećom da sravni sa zemljom njegove tvrđave, do nogu potuče njegove ljude i zarobi samoga kralja. Svezana ga uprti na brzu djevu i povede u pustinju.
Pošto jahahu tri dana, reče mu:
O kralju vremena, tvari i znamene vječnosti, želio si da se u Babiloniji izgubim u brončanom labirintu s mnogim stubištima, vratima i zidovima; sad mi je Svemogući podario da ti pokažem svoj, u koji ne moraš ulaziti stubama, ni provaljivati vrata, ni lutati zamornim hodnicima da ih prijeđeš, ni zastajati pred zidovima koji ti preprečuju prolaz.
O kralju vremena, tvari i znamene vječnosti, želio si da se u Babiloniji izgubim u brončanom labirintu s mnogim stubištima, vratima i zidovima; sad mi je Svemogući podario da ti pokažem svoj, u koji ne moraš ulaziti stubama, ni provaljivati vrata, ni lutati zamornim hodnicima da ih prijeđeš, ni zastajati pred zidovima koji ti preprečuju prolaz.
Onda ga oslobodi spona i ostavi usred pustinje, gde on umre od gladi i žeđi.
Neka je slavljen Onaj koji ne umire.
Guest- Guest
Re: Poezija i plandovanje
by Guest 27/6/2020, 15:04
Maćunov konj slomijo nogu
Bog zna kako se nezgodno zanijo
krivo na kamen sta
i nogu slomija.
Pokušava se ustat pa klone
modar strah u oku
ne zna živina što je
zašto ne more na noge svoje
i čemu tolika
buka
vika
i zašto toliki nemoćno stoje?
A on bi tija ustat i ići
jutro je i polje ga mirisno zove
i Vriovac poče još bistrije teći.
A Kata Maćunova ko za ditetom kuka:
-Riđane moj, milo moje!
A ljudi okolo poniknuli nikom
jer za konjem se vridnim plače
čoviče Božji ko za čovikom
I unda kada je civ ledena
krenula glavi mu doli
vrisak uz pucanj -
Maćune sunce moje, nemoj ga! Boli!
A Maćun se okreno
ko osuđenik stoji
oružje još dimi u ruki
što će, čovik se boji
pogledat u oko svojoj muki
kontat svoje jade
promrsi samo mucajući:
-Ko da sam u se puco Luce bona
boli!
-Sad, u ime Božje se prekriži
Očenaš izmoli!
M.Sušac
Bog zna kako se nezgodno zanijo
krivo na kamen sta
i nogu slomija.
Pokušava se ustat pa klone
modar strah u oku
ne zna živina što je
zašto ne more na noge svoje
i čemu tolika
buka
vika
i zašto toliki nemoćno stoje?
A on bi tija ustat i ići
jutro je i polje ga mirisno zove
i Vriovac poče još bistrije teći.
A Kata Maćunova ko za ditetom kuka:
-Riđane moj, milo moje!
A ljudi okolo poniknuli nikom
jer za konjem se vridnim plače
čoviče Božji ko za čovikom
I unda kada je civ ledena
krenula glavi mu doli
vrisak uz pucanj -
Maćune sunce moje, nemoj ga! Boli!
A Maćun se okreno
ko osuđenik stoji
oružje još dimi u ruki
što će, čovik se boji
pogledat u oko svojoj muki
kontat svoje jade
promrsi samo mucajući:
-Ko da sam u se puco Luce bona
boli!
-Sad, u ime Božje se prekriži
Očenaš izmoli!
M.Sušac
Guest- Guest
Re: Poezija i plandovanje
by Guest 18/7/2020, 11:31
“ Moj prijatelju, mene više nema,
Al nisam samo zemlja, samo trava,
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je čita - u život me budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java.
Ja nemam više proljeća i ljeta,
Jeseni nemam, niti zima.
Siroti mrtvac ja sam, koji u se
Ništa od svijeta ne može da prima.
I što od svijetlog osta mi života,
U zagrljaju ostalo je rima.
Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh)
U stihove. U žaru sam ih kovo,
Al zatvoriš li za njih svoje srce,
Oni su samo sjen i mrtvo slovo.
Otvori ga, i ja ću u te prijeći
Ko bujna rijeka u korito novo.
Još koji časak htio bih da živim
U grudima ti. Sve svoje ljepote
Ja ću ti dati. Sve misli, sve snove,
Sve što mi vrijeme nemilosno ote,
Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
Sve uspomene -- o mrtvi živote!
Povrati me u moje stare dane!
Ja hoću svjetla! Sunca, koje zlati
Sve čeg se takne. Ja topline hoću
I obzorja, moj druže nepoznati.
I zanosa! i zvijezda, kojih nema
U mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.
Ko oko svjetla leptirice noćne
Oko života tužaljke mi kruže.
Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,
Da ruke mi se u čeznuću pruže.
Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit,
I biti ljubljen, moj neznani druže!
Sav život moj u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!”
;)
Al nisam samo zemlja, samo trava,
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je čita - u život me budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java.
Ja nemam više proljeća i ljeta,
Jeseni nemam, niti zima.
Siroti mrtvac ja sam, koji u se
Ništa od svijeta ne može da prima.
I što od svijetlog osta mi života,
U zagrljaju ostalo je rima.
Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh)
U stihove. U žaru sam ih kovo,
Al zatvoriš li za njih svoje srce,
Oni su samo sjen i mrtvo slovo.
Otvori ga, i ja ću u te prijeći
Ko bujna rijeka u korito novo.
Još koji časak htio bih da živim
U grudima ti. Sve svoje ljepote
Ja ću ti dati. Sve misli, sve snove,
Sve što mi vrijeme nemilosno ote,
Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
Sve uspomene -- o mrtvi živote!
Povrati me u moje stare dane!
Ja hoću svjetla! Sunca, koje zlati
Sve čeg se takne. Ja topline hoću
I obzorja, moj druže nepoznati.
I zanosa! i zvijezda, kojih nema
U mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.
Ko oko svjetla leptirice noćne
Oko života tužaljke mi kruže.
Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,
Da ruke mi se u čeznuću pruže.
Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit,
I biti ljubljen, moj neznani druže!
Sav život moj u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!”
;)
Guest- Guest
Re: Poezija i plandovanje
by Guest 19/7/2020, 09:11
Hura! Pjesme su nas prestigle!
Slobodni kao stihovi nismo.
Čuje se u dimnjacima vjetra glas
Slabi i tihi mi smo.
Gdje su granice naših tijela
Kad u srpnju sumrak pada
Gdje su naši bokovi bijeli,
Nejaki smo mi zasada.
Govor i riječi jure,
Predmeti za njima skaču,
Borimo se mi u ratu,
Pobjedi kličemo: hura!
Harms
Slobodni kao stihovi nismo.
Čuje se u dimnjacima vjetra glas
Slabi i tihi mi smo.
Gdje su granice naših tijela
Kad u srpnju sumrak pada
Gdje su naši bokovi bijeli,
Nejaki smo mi zasada.
Govor i riječi jure,
Predmeti za njima skaču,
Borimo se mi u ratu,
Pobjedi kličemo: hura!
Harms
Guest- Guest
Re: Poezija i plandovanje
by Ra 16/8/2020, 02:46
...................................
"Tako to ide...
Svi znaju za slučaj dva tvrdoglava jarca od kojih ni jedan nije hteo da se skloni sa brvna, ali postoji i verzija sa dva tvrdoglava jarca koji su se nadureno okrenuli, i otišli svaki na svoju stranu...
Ma, uzalud...
Uz život se ne prilaže uputstvo za upotrebu, i svako to odradi kako već ume, zanemi tamo gde bi drugi viknuo, nasmeje se gde bi drugi zaplakao, uvredi se tamo gde bi se neko obradovao...
Uđe u pogrešan vagon, siđe stanicu pre, ili kasnije...
Pokoleba se, samo prebaci veslo iz ruke u ruku, a struja ga odnese presudno dalje, odredi drugo mesto na kom će pristati...
Da, razmišljao sam puno o Vremenu, o našem dželatu, ali ne o vremenu koje prolazi (ili kroz koje prolazimo), nego o Vremenu koje nas seje po svojoj njivi, nemarno, kao premoreni ratar detelinu iz starog filcanog šešira...
Mogao sam se sasvim lako roditi i u Ulan Batoru, hiljadu tristo sedme? Na Kordiljerima, narednog proleća. Ili na istoj ovoj obali, ali trideset vekova ranije?
Planetom tumaraju Zagubljeni, pogrešno iznikli, očajno tragajući za onima koji bi im tako lako mogli biti dragi i bliski, i zaista više ne znam šta je gore?
Promašiti tog Nekog Svog za hiljadu godina i hiljadu kilometara, ili za par decenija i tričavih stotinak kilometara... Prokletstvo..."
Jedan od onih života
Đorđe Balašević
"Tako to ide...
Svi znaju za slučaj dva tvrdoglava jarca od kojih ni jedan nije hteo da se skloni sa brvna, ali postoji i verzija sa dva tvrdoglava jarca koji su se nadureno okrenuli, i otišli svaki na svoju stranu...
Ma, uzalud...
Uz život se ne prilaže uputstvo za upotrebu, i svako to odradi kako već ume, zanemi tamo gde bi drugi viknuo, nasmeje se gde bi drugi zaplakao, uvredi se tamo gde bi se neko obradovao...
Uđe u pogrešan vagon, siđe stanicu pre, ili kasnije...
Pokoleba se, samo prebaci veslo iz ruke u ruku, a struja ga odnese presudno dalje, odredi drugo mesto na kom će pristati...
Da, razmišljao sam puno o Vremenu, o našem dželatu, ali ne o vremenu koje prolazi (ili kroz koje prolazimo), nego o Vremenu koje nas seje po svojoj njivi, nemarno, kao premoreni ratar detelinu iz starog filcanog šešira...
Mogao sam se sasvim lako roditi i u Ulan Batoru, hiljadu tristo sedme? Na Kordiljerima, narednog proleća. Ili na istoj ovoj obali, ali trideset vekova ranije?
Planetom tumaraju Zagubljeni, pogrešno iznikli, očajno tragajući za onima koji bi im tako lako mogli biti dragi i bliski, i zaista više ne znam šta je gore?
Promašiti tog Nekog Svog za hiljadu godina i hiljadu kilometara, ili za par decenija i tričavih stotinak kilometara... Prokletstvo..."
Jedan od onih života
Đorđe Balašević
Ra- Posts : 2324
2020-06-01
Re: Poezija i plandovanje
by Guest 19/8/2020, 11:40
“ Ja živim u kruzima koji se šire,
i njima sve više obuhvatit žudim.
Ja možda i neću polučiti zadnji,
konačni krug, no ja se trudim.
Ja kružim i kružim okolo Boga,
to prastarog tornja, vec tisuće ljeta,
i ne znam još, jesam li sokol il vihor,
il velika pjesma ovoga svijeta.”
i njima sve više obuhvatit žudim.
Ja možda i neću polučiti zadnji,
konačni krug, no ja se trudim.
Ja kružim i kružim okolo Boga,
to prastarog tornja, vec tisuće ljeta,
i ne znam još, jesam li sokol il vihor,
il velika pjesma ovoga svijeta.”
Guest- Guest
Re: Poezija i plandovanje
by Guest 19/8/2020, 13:36
To ti je sa njemačkog govornog područja...Moxylicious wrote:predivno....
;)
Guest- Guest
Page 15 of 18 • 1 ... 9 ... 14, 15, 16, 17, 18
Page 15 of 18
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum