Lipik u Domovinskom ratu

Lipik je gradic u zapadnoj Slavoniji koji je po popisu stanovnistva imao 3725 stanovnika i gotovo podjednak broj hrvata(38,84%) i Srba(40,24%).Lipik je prepoznatljiv bio ko turisticko mjesto i poznat je bio po toplicama i ko ljeciliste ali i ergeli lipicanaca te po pogonu mineralne vode Lipicki studenac.Dakle moglo bi se Lipik kvalificirati kao gospodarski razvijen grad koji je zemljopisno smjesten između obliznjeg Pakraca i Novske.Lipik je zapravo smjesten dijelom na brdovitom a dijelom na ravnicarskom podrucju(vecim djelom).Duh politickih promjena u Lipiku se vec osjetio 1989 godine kada jos ne uvijek golim okom vidljiva podjela između Hrvata i Srba kada ponajprije lipicki Srbi pocinju se radikalizirati ponajprije onaj dio Srba koji je bio u savezu komunista hrvatske a od kojih veci dio sve vise naginje promilosevicevskom nacinu viđenja i politickih prekrajanja na ovim prostorima.Među obicnim stanovnistvom Lipika jos uvijek je vladao nekakav prividni mir i suzivot ali osjetilo se da se nesto događa.Dolaskom 1990 godine politicke prilike se sve vise radikaliziraju narocito nakon propalog kongresa KPJ-u u Beogradu u sijecnju 1990.Vec tada lipicki Srbi clanovi lipickog saveza komunista a koji su bili velika vecina u stranci pocinju nastupati i otvoreno sa velikosrpskih i milosevicevskih pozicija te sve vise agitiraju među srpskim pucanstvom Lipika ali i okolnih srpskih sela u korist velikosrpske politike Slobodana Milosevica i njihova politika uzima sve vise maha među tamosnjim Srbima.Naravno posto su Srbi bili relativna vecina u Lipiku i komunisti drzali cvrsto pozicije u samom gradu osnivanja stranaka nekomunistickog sadrzaja nije prolazio glatko narocito onih sa hrvatskim predznakom.Tako da je u Lipiku prije samih prvih izbora onovan tek HSLS te Socijaldemokratska stranka Hrvatske uz tamosnji SKH-SDP.Nacionalni svjesni Hrvati Lipika i okolice u nemogucnosti osnivanja ogranka HDZ-a ali i drugih stranaka sa hrvatskim predznakom uclanjuju se u HSLS ili odlaze u nedaleku Novsku uclaniti se u HDZ.U takvoj situaciji uvjerljivo pobjeđuje SKH-a-SDP za kojeg je najvise glasuju Srbi ali i manji broj Hrvata.Druga stranka po broju osvojenih mandata je HSLS za kojeg je glasalo najvise Hrvata ali i drugih nesrba no to nije bilo dovoljno da s eozbiljno ugrozi SKH-a SDP jer dosta Hrvata ali i nesrba nije izaslo na izbore narocito onih nacionalno samosvjesnih koji su gajili simpatije prema HDZ-u i drugim hrvatskim opcijama.HDZ u Lipiku je osnovan tek pocetkom rujna 1990 godine.Osnivanje HDZ-a u Lipiku docekan je sa velikim odusevjenjem među tamosnjim Hrvatima ali i pripadnicma manjina poglavito ceske i talijanske.No nisu svi djelili odusevljenje narocito lokalni Srbi koji su pokusali sprijeciti osnivanje ponajprije verbalnim provokacijama koji su se okupili oko prostorija u kojima je bila osnivacka skupstina no zbog napete situacije osnivacki skup hdz-a je stitila milicija u prvom redu bjelovarski novopeceni redarstvenici pa je skup zavrsio samo na tim verbalnim ispadima.Kako se blizio kraj 1990 situacija u samom Lipiku ali i na liickom i susjednom pakrackom podrucju s enaglo pogorsavala.Međunacionalne napetosti su bile doslovno na vrhuncu.Podjele su se vidjele po svim linijama kako u lipickim firmama tako i na ulici a najvise u ugostiteljskim objektima.Doslovno vec tad otvoreno su postojali srpski kafici i hrvatski kafici.U hrvatske kafice mozemo ubrojiti i vlasnike ugostiteljskih objekata koji su bili ceske,talijanske,albanske nacionalnosti.Krajem 1990 neki lipicki Srbi su javno nosili oruzje nekaznjeno najcesce pistolje koje su poludisktretno provokatorski ali i prijeteci pokazivali svojim susjedima Hrvatima ali i drugim nesrbima koji se nisu slagali sa njihovom politikom.

Ulaskom u 1991 narocito u sijecanj,dramaticno s epogorsava situacija u Hrvatskoj ali i u Lipiku i na podrucju Lipika te susjednog Pakraca i Novske.Uvidjevsi svu ozbiljnost situacije lipicki HDZ u koordinaciji sa pakrackim i novljanskim HDZ-om prionuce organizaciji obrane Lipika ali i naoruzanju svojih clanova ali i svih dobronamjernih i nacionalno svjesnih Hrvata Lipika i tog podrucja ali i pripadnika drugih nacionalnosti u prvom redu ceske i talijanske.U gotovo potpunoj tajnosti i diskreciji vodeci ljudi lipickog HDZ-a u suradnji sa pakrackim i vovljanskim HDZ-om nabavlja određenu kolicinu oruzja koje nije bilo brojno ali dovoljno da se naoruza koliko toliko malobrojno clanstvo kao i drugi dobronamjerni Hrvati,Cesi,Talijani,Albanci.Ukupno tijekom sjecnja 1991 bilo je naoruzano 26 ljudi dragovoljaca u Lipiku mahom lovackim naoruzanjem,pistoljima i sa nekoliko automatskih pusaka.Sve je to bilo premalo u odnosu na lipicke Srbe koje je JNA tajno i polutajno naoruzavala vec tijekom 1990 kao i Srbe u okolnim srpskim selima.Nakon djelomicnog naoruzanja lipicki HDZ prionuo je organizaciji osnivanja tajnih punktova u samom Lipiku i okolici i to se sve moralo raditi u strogoj tajnosti jer lipicka tada jos stanica javne bezbjednosti je bila skoro pod srspkom kontrolom jer od petnaestak milicajaca njih 80% je bilo srpske nacionalnosti od kojih su mnogi cak i javno pokazivali nelojalnost novoj hrvatskoj vlasti a neki od njih su bili poticatelji srpske pobune na lipicom i pakrackom podrucju pa i javno sudjelovali na barkadama.Sastanci prvihorganiziranih branitelja Lipika odrzavali su se tajno u dijelovima Lipika u kojima su Hrvati i drugi nesrbi bili vecina ili u ugostiteljskim objektima u hrvatskom vlasnistvu te privatnim stanovima ili kucama.U veljači 1991 dolazi do prvih incidenata u Lipiku ali i na lipickom podrucju a ciji vinovnici su srpske ili velikosrpske provijencije.Tako 16 veljace 1991 nepoznata lica iz srpskog sela Subocke ispaljuju nekoliko hitaca u smjeru Lipika a 19 veljace 1991 Srbi iz srpskog sela Korita podizu barikadu u tom mjestu i prekidaju promet između Lipika i Novske.Prekid prometa između Novske i Lipika a time i Pakraca u tom smjeru traje nekoliko dana dok braikade nisu uklonjene nakon sastanka lokalnog sds-a i hdz-a u Lipiku.U međuvremenu promet iz Lipika i Pakraca preusmjeravan je preko Dobrovca,Kukunjevca u druge djelove Hrvatske.Taj slucaj je pokazao u kakvoj losoj prometnoj situaciji se nalazi Lipik ali i Pakrac jer i ovaj promet preko Kukunjevca u smjeru zapada bio je rizican jer je selo Kukunjevac bilo vecinsko srpsko u kome nerjetko je dolazilo do incidenata.U ožujku 1991 u samom Lipiku nema nekih vecih međunacionalnih incidenata ali okolica Lipika ne miruje,narocito Pakrac i pakracko podrucje nakon poznatih događaja sa pocetka ozujka 1991 u Pakracu a koje se dijelom preljeva i na lipicko podrucje.Tako 18.3.1991 iz smjera srpskog sela Jagme grupa srpskih terorista oruzano provocira i puca u smjeru lipickog prigradskog naselja Dobrovac koje je vecinski hrvatsko te postavlja barikadu između ta dva mjesta koja se vise puta podizala i uklanjala do otvorenog pocetka rata u Lipiku i Pakracu.

Dolaskom travnja 1991 situacija se pogorsava u Lipiku i okolnom podrucju.Pocetkom travnja 1991 po zapovjedi ministra MUP-a diskretnom akcijom mirnim putem hrvatske policije uspijeva se preuzeti kontrola nad postajom u Lipiku kojoj je prijetila sudbina pakracke postaje pocetkom ozujka jer vecina pripadnika policije srpske nacionalnosti u postaji u Lipiku prijetila je da ce uz pomoc odmetnika iz okolnih srspkih sela kao i samog Lipika zauzeti postaju a samim time i pokusati staviti pod kontrolu i cijeli Lipik.Za takvu opciju su imali i vise nego odgovarajuce uvjete u prvom redu brojnost jer velika vecina policajaca je bila srpske nacionalnosti od kojih je najveci broj iskazivao nepusluh hrvatskoj vlasti i kao vec otvorenoj suradnji sa teroristima u oolnim sroskim selima ali i u samom Lipiku.Tako nocu sa 3/4 travnja 1991 u postaju iznenadnom akcijom zauzima 26 specijalaca bjelovarskih omega uz pomoc nekoliko pripadnika specijalne postrojbe iz Kutine koji bez uporabe oruzane sile preuzimaju kontrolu nad postajom te razrjesavaju duznosti zapovjednika postaje a postavljaju novog.Srecom u vrijeme akcije bilo je tek nekoliko pripadnika lipicke policijske postaje koji iznenađeni nisu pruzali otpor ali nisu ni uhiceni vec im je pruzena mogucnost da izraze lojalnost hrvatskoj vlasti i time zadrze posao no oni su to odbili kao i stari zapovjednik te im je dozvoljeno da napuste postaju ali ostave osobno naoruzanje.Tim cinom postaja je podpala pod kontrlu hravtskih vlasti  te u postaju tijekom sljedeca dva dana doslo je dvadesetak hrvatskih redarstvenika sa lipickog i pakrackog podrucja te preuzeli uobicajne poslove redarstva.Interesantno nijedan policajac srpske nacionalnosti nije izrazio spremnost da ostane raditi u postaji te su se nest kasnije pridruzili teroristima u okolnim srpskim selima.Ta akcija hrvatskog mup-a je dovela do izvjesnog olaksanja u Lipiku u prvom redu među tamosnjim Hrvatima,Cesima,Talijanima jer kontrolu nad vecim dijelom Lipika preuzela je sada hrvatska policija osim manjih djelova Lipika vise prigradskih naselja naseljenim vecinskim srpskim stanovnistvom a koja su se prakticno nadovezivala ili naslanjala na okolna srpska sela u prvom redu Donji Čaglić,Šeovicu.Tim cinom nije prestala nesigurna situacija u Lipiku dapace ljutiti zbog gubitka postaje srpski teroristi iz okolnih srpskih sela ali i onih prigradskih dijelova Lipika nastanjenih vecinom Srbima sve vise primjenjuju taktiku sve cescih izazivanja ncidenata i napada.Tako 11.travnja.1991 tijekom noci bacena je eksplozivna naprava na dva ugostiteljska objekta u vlasnistvu Hrvata u Lipiku a dan kasnije u vlasnistvu Albanca.16.travnja.1991 iz smjera Kukunjevca nepoznate osobe su bacile eksplozivnu napravu na privatni stambeni objekat u Dobrovcu u vlasnistvu Hrvata.Tih dana sve cesce je i podizanje barikada i prekid prometa u okolnim srpskim selima gdje lokalni srpski teroristi maltretiraju i zaustavlaju prolaznike narocito nesrpske nacionalnosti a nerjetko se upustaju u otmice građana koje kasnije razmjenjuju za svoje pripadnike.Zbog svih ovih događaja ali i prijetece opasnosti u Lipiku uspostavljaju se obrambeni punktovi koji vode iz smjera lIpika prema obliznjim srpskim naseljima ali i prigradskim naseljima.Na tim punktovima danonocno se izmjenjuju redarstvenici i civili dragovoljci.Punktovi su uspostavljeni narocito na onim mjestima u Lipiku od same starteske vaznosti kako za sam grad tako i za mjesno stanovnistvo.Moze se reci da je Lipik prvi grad u ovom djelu Hrvatske koji je napravio starteski plan obrane grada sto se kasnije pocetkom agresije ispostavilo potpuno ispravno.Samim tim cinom ozbiljno je sprijeceno svrljanje odmetnickih grupa po samom gradu i vrsenja diverzija,teroristickih i oruzanih napada narocito nocu pa je u kasnijim danima ali i mjesecima do pocetka agresije smanjen broj oruzanih napada i teroristickih akcija.

Mjesec svibanj 1991 sto se tice Lipika prolazi relativno mirnije pa taj mjeses se koristi za dodatno sonazivanje obrane grada.Tako policjske snage u gradu ojacane su sa petnaestak novih redarstvenika i brojno stanje redarstvenika u samoj postaji i gradu penje se na 52 pripadnika.Također sve je vise i civilnih dragovoljaca od kojih je dio naoruzan a dio ne i oni pomazu redarstvenicima u svakodnevnim zadacama u prvom redu na osiguranju punktova da se rastereti redarstvenike u obavljanju svakodnevnih policijskih zadaca ali da bi se sve to legaliziralo osniva se pricuvni sastav policije u gradu u koji ulazi dio civilnih dragovoljaca u prvom redu onih koji su u svemu sudjelovali od pocetka.Tako da polovicom svibnja 1991 u samom gradu ima 86 redarstvenika sto aktivnih sto pricuvnih koji ponekad idu u ispomoc u pakrac,daruvar.No i ta brojka je mala u usporedbi i procjenama o naoruzanim srpskim teroristima u okolnim srpskim mjestima tj prigradskim naseljima i selima gdje procjene sezu da ih ima od 200 do 300.Problem za obranu Lipika predstavlja tri pa skoro prigradska naselja Lipika Donji Čaglić,Subocka i Jagma naselja sa vecinskim srpskim stanovnistvom a koji su udaljeni tek par kilometara od samog strogog centra grada.Po izvjescima iz tog vremena u tim mjestima je sve zajedno bilo staniconirano oko 150 pripadnika srpskih teroristickih paravojnih skupina koji su nerjetko cinili ispade prema samom gradu ali ne vecih napada vec oruzanih provokacija.Problem za obranu Lipika je bio taj sto su se ta naselja nalazila na brdovitijemm djelu opcine pa su imali citav grad doslovno na puskomet.Najopasnija situacija dolazila je prakticno iz Donjeg Čaglica pa gotovo prigradskog naselja Lipika a koje je bilo smjesteno na obroncima iznad Lipika.To mjesto se nalazilo na jugoistocnom izlazu iz Lipika prema Okucanima.Mjesto je bili vecinsko srpsko 53,46% Srba ali bio je i znatniji udio Hrvata 36% koji su naseljavali sjeverni dio mjesta zapravo ulaz u sam Lipik dok su Srbi naseljavali vecinom zaseoke na obroncima...to selo je bilo i najduze u lipickoj opcini ali i najnaseljenije.Srbi su kontrolirali 2/3 sela osim onog dijela naseljenog Hrvatima a koje je zapravo u ratnom zargnu bila 'niicja zemlja'.Srbi su prijetili da ce napasti taj dio sela ako u njega uđu redarstvenici pa shodno tome redarstvenici nisu ulazili u taj dio nastanjen Hrvatima koji su zbog toga morali biti u vjecnom strahu od dobro naoruzanih 'komšija' i terorista a koji su nerjetko upaali u taj hrvatski dio sela i malterirali Hrvate.Zbog takve situacije i u travnju i u svibnju 1991 doslo je do određenog iseljavanja Hrvata iz tog dijela Donjeg Čaglića sto je u konacnici i bio cilj lokalnih velikosrpskih planera jer preuzimanjem kontrole nad cijelim Donjim Čaglićem srpski teroristi bi prakticno imalo utvoren ulaz u sam grad.Shodno tome u dijelovima Donjeg Čaglića koji su bili pod kontrolom srpskih terorista sve cesce su dolazila pojacnaja iz okolnih srpsko teroristickih uporista.Sve to primjeceno je u zapovjednistvu policijske postaje u Lipiku ali nije s eimalo puno rjesenja za takvu situaciju jer su velikosrpski planeri i teroristi prijetili da bilo kakvom intervencijom redarstvenika ili nekih drugih prema Donjem Čagliću da se nece libiti napasti i sam grad iz kako su rekli 'svih raspolozevih sredstava'.I da te prijetnje nisu bile prazna obecanja govori da je pocetkom lipnja 1991 U Donjem Čagliću bilo oko 130 srpskih terorista u paravojnim skupinama a racuna se da je bio i naoruzan i podobar broj srba civila iz samog Donjeg Čaglića.Imali su na raspolaganju dva oklopljena kamiona sa jednim patom 20 mm  a na drugom kamionu je bio minobacac 80 mm...također po procjenama u selu su teroristi imali i tri minobaca jna porjkle dva od 120 mm i jedan od 62 mm...nije to bila beznacajna snaga a mogli su racunati i na pomoc u ljudstvu i oruzju iz okolnih srpskih sela ali vjerojatno i od same jna koja bi mozda pozeljela odglumiti 'tampon zonu' kao u nekim drugim slucajevima i jos vise otezati obrani samog grada.Naspram svega toga bilo je tek osamdesetak branitelja Lipika naoruzanih pretezno osobnim naoruzanjem od kojih je jedan dio bio i lovckog porijekla.Ipak odluceno je da se tajno naoruza bar jedan dio Hrvata u Donjem Čagliću,srecom u nesreci Hrvati u Donjem Čagliću su vecinski naseljavali dio sela najblizeg samom gradu koji kilometar od ulaza u grad pa im se oruzje dostavlalo tijekom noci i tajno no sve je to bilo kap u moru naspram 'komšija' Srba.6.lipnja.1991 osvanuo je obrambeni punkt u dijelu Čaglića naseljenog vecinom Hrvatima sto je iznenadilo 'komšije' jer sada se bar djelomicno promjenila situacija uvidjevsi da nece samo tako kako hoce ulaziti u taj dio i maltretirati Hrvate.No taj potez je tek odgodio neminovno jer desio se prvi ozbiljan agresorski napad 17.lipnja.1991 prema dijelu Donjeg čaglića kojeg su branili hrvatski branitelji a samim time i prvi napad na lipickom podrucju.Ujutro u sedam sati srpski teroristi iz dijela Čaglića pod njihovom kontrolom ispalili su tri minobacacke mine na dio sela koji su branili Hrvati iz Čaglića.Na zalost to je izazvalo određenu paniku pa je dio hrvatskog stanovnistva Čaglića poceo napustati taj dio sela a branitelji su se povukli dvjesto metara prema Lipiku.Nakon tog minobacackog napada srpski teroristi upadaju sa jednim oklopljenim kamionom i tridesetak napadaca u dio sela sa vecinskim hrvatskim stanovnistvom i uspijevaju zauzeti nekoliko kuca u kojem pocinju maltretirati civilno stanovnistvo a nekolicinu su odveli u nepoznatom smjeru.Na zahtjev hrvatske strane za prekidom napada srpski teroristi su uzvratili ucjenom da ima da se preaju svi naoruzani civili ili svi oni pod oruzjem trenutno ili ce se nastaviti sa napadom.Naravno takva mogucnost je odbijena pa su se svi naoruzani branitelji povukli prema Lipiku  srpski teroristi su usli neometano u taj dio sela i uspostavili kontrolu nad cijelim selom te poceli sa teroriziranjem preostalog mjesnog stanovnistva pretezno Hrvata te je takav postupak ubrzao iseljavanje Hrvata iz Čaglića tako da pocetkom srpnja 1991 u dnjem Čagliću ostalo je tek desetak Hrvata starije zivotne dobi koje su srbocetnici i dalje terorizirali a od kojih je nekoliko ubijeno u sljedecim mjesecima a drugi su prisilno iseljeni.

Početak srpnja 1991 i tijekom cijelog mjeseca srpnja situacija se dotatno komplicira ionako zaostrenu situaciju jos vise pogorsava.U okolnim srpskim selima sve je vise srpskih paravojnih formacija a osnivaju se i lokalni TO odredi.JNA sve vise paradira po okolici Lipika i djeli oruzje i druga vojno materijalna tehnicka sredstva.Po nekim procjenama i dokumentima tijekom srpnja 1991,srspko teroristicke paravojne formacije u okolnim srpskim selima na podrucju Lipika narasle su sto se tice ljudstva na preko 600 pripadnika dobro naoruzanih a prema drugim informacijama rasporagale su i sa dvije minobacacke bitnice i nekoliko oklopnjenih kamiona tesko naoruzanih.Nasuprot tome brojno stanje branitelja Lipika se nije znatnije povecalo a naoruzanje je i dalje bilo slabo.Razlog tome je sto se sve vise sirila ratna kriza i na druga podrucja zapadne Slavonije i svi su trazili pomoc u ljudstvu i oruzju.Sve teza kriza je bila i u susjednom Pakracu i samim time branitelji Lipika su morali u ispomoc u Pakrac ali i obrnuto.Da srpski teroristi su bili spremni na sve govori i situacija iz 12.7.1991 kada iz smjera okupiranog Donjeg Čaglića u kasnopopodnevnim satima oklopljeni kamion srpskih terorista iznenada je dosao iz smjera Donjeg Čaglića gotovo na sam ulaz u Lipik te iz teskog mitraljeza je pucao po obliznjim stambenim objektima kao i prema punktu policije na ulazu u grad te u tjoj pucnjavi teze je ranjen jedan civil a lakse jedan pricuvni redarstvenik.Nakon sto je uzvracena vatra na napadaca oklopljeni kamion se povukao u smjeru Donjeg Čaglića.No i na drugm krajevima lipicke opcine isti dan nisu mirovali srpski teroristi pa je iz smjera srpskog sela Jagme neidentificirana skupina terorista iz pjesackog oruzja pucala u smjeru prigradskog naselja Dobrovac ali nisu pricinili znacajniju materijalnu stetu i nije bilo zrtava na napad napadaca branitelji u Dobrovcu nisu odgovorili.U zapovjednistvu grada zakljucili su da je ova akcija terorista koordinirana jer se dogodilo skoro u isto vrijeme i dalo je na znanje zapovjednistvu da srpski agresor prvi put je usmjerio i same napade na grad ispipavajuci mogucnost za ozbiljniji napad na Lipik te je odluceno u kriznom i zapovjednom stozeru da se odmah osnuje samostalni zng bataljun koji ce pojacati obranu grada.Sljedeci dan se pristupilo organizaviji osnutka bataljuna te se pozvalo dragovoljce kojih se javilo dosta ali zbog nedostatka oruzja mnogi nisu odmah primljeni ali su stavljeni u pricuvu.Tako da je u samostalni bataljun usao onaj broj dragovoljaca koji su imali osobno naoruzanje a manji dio je nabavljen od policije.Tako da je brojnost bataljuna bio oko sedamdeset pripadnika.OOni su odmah raspoređeni na obrambene punktove u Lipiku i time je policija koja je do tad bila nositelj obrane Lipika dobila neophodnu pomoc u smjenama vec premorenih redarstvenika.Dio pripadnika samostalnog zng bataljuna je bio razmjesten i u okolnim vecinskim hrvatskim naseljima Lipika i lipicke opcine.No agresor i dalje nije mirovao pa 24.7.1991 opet ozbiljno je ugrozio lipicku obranu kao i sam grad.Ujutro oko sedam sati iz smjera srpskog sela Skenderovci istocno od Lipika koji se nalazilo osam kilometara od Lipika na obroncima Psunja ispaljeno je sest minobacackih mina u smjeru Lipika ali mine su pale van naseljenog mjesta pa nije bilo materijalnih razaranja i ljudskih zrtava ali taj napad je izazvao ionako vec istraumatizirano i preplaseno stanovnistvo Lipika jer ovaj napad je bio direktno usmjeren na grad ali zahvaljujuci nepreciznosti cetnika mine nisu pale na sam grad vec blizu grada.No taj dan ni ostali srpski teroristi iz drugih teroristickih uporista nisu mirovali pa su oruzano provocirali pjesackim oruzjem u smjeru branitelja i stambenih objekata na podrucju grada ali i prigradskih naselja iz smjera Donjeg Čaglića,Subocke,Jagme a prvi put ozbiljniji ispadi napravljeni su iz smjera Kukunjevca prema Dobrovcu kada su teroristi iz Kukunjevaca podigli barikadu izmeđz Kukunjevca i Dobrovca i time prekinuli promet u smjeru iz Lipika prema zapadu.Sve ove akcije terorista nisu nista dobrog nagovjestavali Lipiku.Zbog ovih napada dogovoren je novi sastanak lipickog sds-a i hdz-a pa je nakon visesatnih pregovora dogovoreno labavo primirje i uklonjena je barikada između Kukunjevca i Lipika tj Dobrovca.Krizni stozer i zapovjednistvo Lipika dobila je provjerenu informaciju da je skupina terorista i ekstremnih kadrova sds-a pohodilo do tad najmirnije srpsko selo Klisu koja se nalazilo nekoliko kilometara sjeverozapadno od Lipika u smjeru Pakraca.Po nekim podacima djeljeno je oruzje stanovnistvu Klise sto je u kriznom stozeru i zapovjednistvu policije u Lipiku okarakterizirano da srpski ekstremisti zele otvoriti novo krizno zariste sjeverno od Lipika i time ugroziti odnosno prekinuti promet a samim time i pomoc iz smjera Pakraca prema Lipiku i prakticno staviti u otpuno okruzenje lipik koji bi tada postao lak zalogaj velikosrpskom agresoru.U pogledu toga odmah se koordiniralo sa zapovjednistvom grada Pakraca da se ojaca kontrola cestovnog pravca između Lipika i Pakraca i na tom koridoru narave obrambeni punktovi u smjeru sela Klise ali i obliznje Šeovice koja se nalazila istocno od ceste.Da su prozreli namjere velikosrpskih ekstremista pokazuje i prvi otvoreni napad srpskih ekstremista iz smjera Klise ali i Šeovice u svrhu presjecanja cestovnog pravca između Lipika i Pakraca 28.7.1991 kada je grupa terorista njih 40-tak iz msjera sela Klisa pjesacki napalo branitelje koji su imali punkt na tom dijelu prometnice ali nakon kratkotrajne borbe teroristi su odbaceni nazad prema Klisi bez braniteljskih zrtava a ne zan se je li bilo mrtvih i ranjenih među napadacima.Ova ozbiljna situacija pokazala je da se agresor nece libiti od daljnjih napada na ovaj dio lipickog i pakrackog podrucja.

Ulaskom u kolovoz 1991 situacija na lipickom podrucju ali i u sujednim opcinama poput Pakraca,Daruvara postaje sve dramaticnija i velikosrpski agresor sve vise otvoreno napada,provocira i terorizira nesrpsko stanovnistvu a svesrdnu pomoc im pruza i JNA iz svojih garnizona u Bjelovaru,Koprivnici,Virovitici.Prvi dani kolovoza 1991 na lipickom podrucju protjecu u nesto mirnijem tonu uz povremene provokacije terorista iz svojih obliznjih uporista no sigurnosna situacija se dramaticno pogorsava u Pakracu ali i Daruvaru.Sve cesce su i kolone JNA kroz ova mjesta najcesce u smjeru srpskih sela.Nesto mirniji pocetak kolovoza u Lipiku,tamosnji krizni stozer i zapovjednistvo grada iskoristava da se jos bolje konsolidira obrana ali najvece probleme im zadavaju malobrojno ljudstvo a pogotovo naoruzanje kojeg nije bilo u velikim kolicinama.Zbog pogorsanja situacije na pakrackom i daruvarskom podrucju i zahtjevima za pomoc tamosnjih kriznih stozera dio redarstvenika iz Lipika ali i pripadnika zng-a odlaze u Pakrac i Daruvar u ispomoc i time Lipik spada na oko sedamdesetak branitelja grada iz redova policije,garde ali i civilnih dragovoljaca.Za razliku od branitelja u redovima srpskog agresora povecava se brojno stanje paravojnih formacija ali i kolicina naoruzanja narocito topnistva pa tako teroristi iz okolnih uporista dobijaju izvjesnu kolicinu minobacackog oruzja i mina ali bestrzajnih topova koje im dostavlja naravno jna tajno ali i negdje javno.Krizni stozer Lipika upucuje apel za pomoc u ljudstvui oruzju ministarstvima unutarnjih poslova ali i obrane.No,nazalost zbog slicnih apela za pomoc iz raznih kriznih zarista diljem hrvatske ta pomoc prakticno izostaje tek je dobijena mala kolicina pjesackog naoruzanja te nesto protuoklopnog oruzja tako da Krizni stozer Lipika ne moze mobilizirati veci broj ljudi pa brojcano stanje branitelja prakticno ostaje nepromjenjeno a zbog teske situacije u opcinama Pakrac i Daruvar ni od tamo ne mogu puno ocekivati sto se tice pomoci.Zbog sve te situacije i velike prijetnje paravojnih srpskih teroristickih skupina iz okolnih terorsitickih uporista radi se na reorganizaciji obrane Lipika gdje se prednost daje najvaznijim starteskim mjestima u samom gradu jer zbog malog broja ljudi Krizni stozer nije u mogucnosti formirati obranu na nesto sirem gradskom podrucju.Najveci problem zapovjednistvu obrane Lipika predstavlja i relativno brojna 'peta kolona' u samom gradu koja nerjetko dojavljuje neprijatelju sto se desava u samom gradu a ponekad se jave i 'usamljeni strijelci' snajperisti koji nakon 'obavljenog' zadatka najcesce nestaju u smjeru obliznjeg okupiranog podrucja.9.8.1991 kroz Lipik prolazi veca oklopna kolona JNA iz bjelovarskog garnizona u smjeru Okucana pri cemu u svojoj bahatosti ostecuju nekoliko vozila te su pregazili jedan prometni znak.Kolona je ispracena negodovanjem građana Lipika.13.8.1991 nakon relativno duzeg zatisja neprijatelj iz smjera Jagme ali i Kukunjevca oruzano napada opet lipicko prigradsko naselje Dobrovac ispalivsi preko desetak tromblonskih mina te je pucano i protuoklopnih naoruzanja 'zolja'...i taj napad je izazvao poprilicno materijalnih ostecenja narocito na privatnim objektima Dobrovca ali srecom ranjenih i poginulih nije bilo.Ovaj napad je bi do tad najzesci na Dobrovac ali i sam Lipik jer se radilo o eksplozivnim minama razlicitog porijekla koja su izazvala materijalna ostecenja.U obrani Lipika je zakljuceno da u slucaju velikog napada na Lipik glavni pravac napada bi vjerojatno isao prema Dobrovcu kao prigradskom naselju Lipika u kojem uglavnom zivi pretezno hrvatsko stanovnistvo pa neprijatelj je smatrao da je to i najbolje branjeni dio Lipika.I vecina dotadasnjih neprijateljskih oruzanih napada i provokacija isao je u smjeru Dobrovca.Dobrovac je prigradsko naselje Lipika koje se nalazi na samom ulazu u grad sa zapadne strane.Neprijatelj je sa pravom zakljucio ako bi zauzimanjem naselja Dobrovac vjerojatno bi rjesio i pitanje zauzeca i samog Lipika.Zauzecem Dobrovca bio bi mu otvoren i put prema cestovnoj komunikaciji iz smjera Pakraca koji je prakticno bio i jedini izlaz Lipika u svijet koji je bio jos siguran koliko toliko..svi cestovni pravci juzno,zapadno i istocno bili su pod kontrolom srpskih terorista a barikade bi nekad bile postavljene prakticno skoro pred sam ulaz u grad narocito sa juzne strane u smjeru okupiranog Donjeg Čaglića.Zbog malobrojnosti branitelja Lipika koji su uglavnom bili sami Lipičani te nekoliko dragovoljaca iz susjednih opcina Lipika bilo je potrebno npraviti kvalitetnu obranu grada za predstojece najvjerojatnije otvorene napade na sam grad.Uz onaj pravac prema Dobrovcu prioritet je dan i pravcu iz smjera Donjeg Čaglića prema Lipiku.Na tom smjeru ili podrucju bile su smjestene i najbrojnije srpske paravojne teroristicke snage koje su procnjene na oko 150 do 200 ljudi razvrstanih u nekoliko paravojnih postrojbi.Da neprijatelj nema namjeru dugo cekati da zauzme Lipik pokazao je 16.8.1991 kada je sa obronaka Psunja tj tamosnjih teroristickih uporista izvrsio minobacacki napad na istocni dio Lipika ispalivsi desetak minobacackih mina cime je izazvao poprilicna materijalna razaranja u tom dijelu grada kako na privatnimtako i na gospodarskim objektima a jedna mina je pala i u krug poznatog ljecilista u Lipiku.Ipak prvi pravi napad na Lipik ali i obliznji Pakrac desio se 19.kolovoza.1991.Neprijatelj je iz svojih uporista Jagme,Subocke,Donjeg Čaglića ali i sa Psunja u ranim jutarnjim satima izvrsio jak minobacacki napad na Lipik i Dobrovac tako da je u tom napadu ispaljeno stotinjak minobacackih projektila od kojih je najveci dio ispaljen na Dobrovac ali i podrucje oko lipicke policijske postaje koji su ocigledno bile glavne mete ovog napada.Ovim napadaima poprilicno je izazvana materijalna šteta na stambenim ali i privrednim objektima u Lipiku i Dobrovcu ali dobro je stradala i sama policijska postaja.U ovom napadu stradao je smrtno jedan civil a dvadesetak civila i branitelja je bilo ranjeno.No neprijatelj se nije zadrzao samo na ovom napadu nego nakon napada krenuo je u pjesacki napad u prvom redu prema Dobrovcu iz tri smjera iz smjera sela Jagme,Kukunjevca i Klise.U samom napadu sveukupno sudjelovalo je preko sto terorista koji su imali pomoc u napadu sa dva naoruzana oklopljena kamiona.Napadaci su uspjeli uci među prve kuce u Dobrovcu i tu se razvio zestok sukob malobrojni branitelji Dobrovca zbog zestog napada brojnijeg neprijatelja povlace se dublje u Dobrovac tu dobijaju ispomoc u dijelu redarstvenika i civilnih dragovoljaca te pripadnika ZNG-a upucenih iz grada te uspijevaju zadrzati neprijatelja u daljem napredovanju.Međutim nije se neprijatelj zadrzao u napadu u samo ovom pravcu nego su pjesacki krenuli u napad iz smjera Donjeg Čaglića u jacini sedamdesetak ljudi sa potporom jednog oklopnjenog i naoruzanog vozila no zadrzani su na samom ulazu u grad od branitelja kojih je bilo svega dvadesetak te nakon kratkotrajne zestoke borbe gdje je unisten ili osteceno oklopno vozilo napadaci su se povukli nazad prema Donjem Čagliću.No to nije bio jedini problem za Lipik u gradu se aktivno u napad ukljucila i peta kolona ponajprije snajperisti koji su pucali po gradu i na sve sto se krece ali ipak glavna meta je bila policjska postaja pa je u zapovjednistvu odluceno da s eide u ciscenje snajperskih gnjezda to cisncenje je trajalo gotovo cijelo prije podne da bi sama akcija ciscenja zavrsena oko 2 popodne kada su snajperisti i peta kolona neutralizirani bilo likvidacijom bilo zarobljavanjem bilo da s ejedan dio uspio izvuci prema okupiranom podrucju.Međutim situacija kod Dobrovca je bila kriticna i prijetio je pad Dobrovca a samim time neprijatelju bi bio otvoren ulaz u grad i vjerojatno bi tim cinom Lipik pao.Borba za Dobrovac malobrojnih branitelja koji prakticno nisu imali pomoc u ljudstvu u brojnijem oblku posto je napda na Lipik bio vođen i na drugim pravcima plus sto je dio snaga morao se baviti i ciscnjem snajperista u samom gradu trajala je gotovo pa citav dan.Neprijatelj je kontrolirao gotovo polovicu Dobrovca i prijetio da bi mogao zauzeti citav Dobrovac u kasnim poslijepodnevnim satima.Međutim oko 4 sata popodne iz smjera Pakraca dolazi dio pripadnika specijalne policije ?omege' iz Bjelovara koji su dosli u sipomoc u isto tako ugrozenom Pakracu ali i dolaskom i grupe branitelja dragovoljaca iz Daruvara situacija kako u samom Dobrovcu tako i u Lipiku s epocela mjenjati.Dobivsi pojacanje branitelji Dobrovca krecu u akciju oslobođenja privremeno zauzetih djelova mjesta i zestok okrsaj traje sve do 22 sata kada su srpski teroristi uz osjetne gubitke izbaceni iz Dobrovca u smjerovima odakle su dosli.Rezime ovog prvog jakog napada na Lipik je bio tek viđen sutradan.Velika razaranja i ostecenjakako usamom gradu tako i na podrucju Dobrovca gdje je stradalo oko stotinjak civilnih i godpodarskih objekata.Stradao je djelom i stocni fond nrocito u dijelu Dobrovca koji je bio privremeno zauzet pa su srbocetnici to iskoristili i za pljacku,paljevinu i ubijanje.Sto se tice ljudskih zrtava na trani branitelja je bil su dva poginula i petnaest ranjenih sto teze sto lakse civilnih zrtava bilo je jedan ubijeni civil desetak ranjenih.na neprijateljskoj strani brojke nisu bile poznate osim sto su pronađena tri tjela napadaca u obliznjem kukuruzistu u smjeru Kukunjevca ali pretpostavlja se da su i oni imali sojetnih gubitaka jer su u nekim djelovima Dobrovca pronađeni krvavi zavoji i druga medicinska oprema također u smjeru Donjeg Čaglića pronađeni su okrvavljeni djelovi zavoja ali i odjece.Neprijatelj zbog neuspjeha u ovom napadu sljedecih dana je izveo nekoliko minobacackih napada na grad koji su prouzrocili opet nova razaranja i ostecenja civilnih i gospodarskih objekata ali bez ljudskih zrtava.Ova prva obrana Lipika unjela je dodatni motiv braniteljima Lipika i Dobrovca.

Kraj kolovoza i pocetak rujna 1991 Lipiku je donjelo privremeno zatisje tek uz sporadicne napade neprijatelja slabijeg inteziteta.Mahom se radilo o povremenim minobacackim napadima po gradu i Dobrovcu te povremenim snajperskim djelovanjem.Međutim pjesackih napada nije bilo.Stanje sto se tice branitelja poglavito u ljudstvu nije se puno promjenilo nabolje.Poneka grupa branitelja dragovoljaca ili pojedinacnih slucajeva koji su dolazili u Lipik mahom iz obliznjeg gravitirajuceg podrucja poput Novske,Bjelovara,Koprivnice nije puno popravilo situaciju jer su pomoc ocekivala i susjedna mjesta Lipika.Sto se tice naoruzanja ono se nesto popravilo u prvom redu zaplijenom od neprijatelja jer u nekim pretresima dijelova Lipika za koje se sumnjalo da su utocista snajperista i terorista pronađene su vece kolicine oruzja u prvom redu pjesackoga,municije,rucnih bombi,tromblona i poneka zolja.Tako da su branitelji Lipika mogli popuniti sa tim vec istrosene zalihe municije i oruzja ali sve je to bila kap u moru s obzirom kakvim je naoruzanjem raspolagao neprijatelj.Problem za branitelje je sto se neprijatelj opasno priblizio odnosno pomaknuo svoje polozaje prema Lipiku i to sa juzne i istocne strane u napadima 19 i 20.8.1991 tako da na primjer na juznom prilazu gradu neprijatelj se nalazio tek cetristo metara od ulaza u grad gdje je postavio barikadu i napravio polozaje.Stoga Krizni stozer naređuje da se u tom dijelu grada pojacaju obrambene aktivnosti tako da su uspostavljeni novi obrambeni punktovi.5.rujna.1991 neprijatelj je poceo sa jacim napadom na sam grad iz minobacaca,protuzrakoplovnih topova postavljenih na obroncima Psunja,Tako da je gotoo citavo prijepodne ispaljivao razlicite projektile i po gradu ali i po polozajima branitelja istovremeno su se opet poceli oglasavati snajperisti.U tim napadima ranjen je jedan redarstvenik i jedan civil.7.rujna.1991 neprijatelj je ponovno pokusao pjesacki proboj iz smjera Donjeg Čaglića prethodno ispalivsi dosta mina iz rpg-a i zolja prema prvim privatnim objektima na samom ulazu u grad.Nakon toga grupa oko 50 terorista izvrsila je koncentricni napad prema Lipiku ali nakon kratke borbe i zestokom obranom banitelja odbaceni su na pocetne polozaje.Nakon ovog propalog napada oglasili su se opet minobacaci iz smjera Psunja a neprijatelj je ispalio tridesetak mina po gradu iazvavsi nova materijalna razaranja.Uvidjevsi da ima posla sa dobroorganiziranom obranom Lipika neprijatelj planira jak napad svim sredstvima 11.rujna.1991 na Lipik a prvi put im otvorenu podrsku pruza i oklop tzv.JNA.Ovaj put neprijatelj je odlucio da izvrsi napad iz smjera sela Subocke i Jagme ali i Kukunjevca.Za napad su spremili oko 180 pripadnika paravojnih formacija i TO odreda uz podrsku tri oklopna transportera.Prije samog napada Lipik i polozaji su opet granatirani iz minobacaca sa okolnih neprijatelsjkih polozaja pa na sam grad je palo oko 130 minobacackih mina.Pjesacki napad je odpoceo oko 13 sati popodne međutim plan neprijatelja je vec zapeo u pocetku.Branitelji Dobrovca su uspjeli potjerati neprijatelja vec u prvom napadu u smjeru Kukunjevca istovremeno pomaknuvsi linije prema Kukunjevcu za oko petsto metara unistivsi barikadu koja se tu nalazila.Tko da je neprijatelju propao napad u zacetku iz tog smjera.Međutim iz smjera Jagme neprijatelj je napao sa jacim snagama uz podrsku oklopnih transportera a istovremeno grupa terorista iz pravca Subocke napredovala je prema gradu bez nekog jaceg otpora.Dio branitelja na tom smjeru napustio je prve polozaje i povukao se na pricuvne dublje u gradu.Prijetila je ozbiljna situacija za grad jer prvi teroristi usli među prve kuce Lipika.Međutim u pomoc branitelima na tom dijelu Lipika stize grupa branitelja na celu sa vec tada jednim od herpoja obrane Lipika na celu koje je bio libijac popularni Gadafi i uspijeva u zestokoj borbi izbaciti neprijatelja iz tog gradskog dijela te ponovno povratiti stare polozaje.Neprijatelj na tom pravcu vise nije ponovio napad a zaplijenjena je i određena kolicina naoruzanja koju je neprijatelj pobacao u panicnom bijegu.No jos su s evodile borbe na onom dijelu grada kojeg je neprijatelj napadao iz smjera Jagme ali tu se linije nisu pomicale.Ipak,zbog neuspjeha na ova dva predhodna pravca intezitet napada neprijatelja je oslabio da bi prestao u predvecerje.Zbog novog neuspjeha neprijatelj se posluzio starom taktikom ispaljivanja minobacackih projektila na grad.Svakim danom su materijalna razaranja Lipika bila sve veca ali i sve vise je bilo gubitakaka kako među braniteljima josvise među civilima a najveci dio ih je stardao od granatiranja i snajperskog djelovanja.Polovicom rujna 1991 stanje u Lipiku je bilo ovakvo.Branitelja je bila manje od sto i sama neizvjesnost se pojacavala jer je neprijatelj sve cesce i sa sve jacim i brojnijim snagama napadao Lipik.Doista lipik je u ovih dvadesetak i nesto dana od prvog otvorenog napada 19.8.1991 izdrzao sve napade s obzirom na stanje branitelja i njihovu brojnost i naoruzanje.Lipik su sve cesce poceli nazivati 'malim Vukovarom'.