Brazil puca po šavovima zbog rasizma

[size=51]Rasizam u ritmu sambe

[/size]
Gotovo polovica svih Brazilaca ima afričke korijene. Dugo je postojao mit da u toj zemlji nema rasizma. Ali na vodećim pozicijama i u bogatim gradskim četvrtima tamnopute Brazilce uzalud tražite.

„Pardo" (smeđe), „moreno“ (tamno), „café com leite" (boja bijele kave) ili „mulato" (mulat) što se u međuvremenu smatra rasističkim – sve su to oznake koje se odnose na boju kože i etničke skupine u Brazilu. To pokazuje koliko su one pomiješane u toj zemlji.

Najprije su tamo bili autohtoni narodi. Zatim su došli portugalski kolonijalisti, kao i drugi Europljani i Azijati. U razdoblju od preko 350 godina su stigli milijuni afričkih robova, tako da danas oko 51 posto stanovnika Brazila sebe opisuje kao crne ili „pardo“, odnosno mješance.
I mnoga kulturna ostvarenja najveće južnoameričke zemlje potječu od afričkih robova, poput sambe, borilačkog plesa capoeira ili religije candomblé.

[size=34]Teret kolonijalne ere[/size]

Zbog svega toga moglo bi se pomisliti da je Brazil harmonični melting pot, multikulturno društvo u kojem se razlike međusobno obogaćuju. Posebno jer nakon ukidanja ropstva u Brazilu nije bilo rasnih podjela kao u SAD-u ili Južnoafričkoj Republici. I sami Brazilci su sebe dugo vremena vidjeli kao društvo bez problema s rasizmom, neki to čine i danas.

Claudius Armbruster, bivši šef Portugalsko-brazilskog instituta na Sveučilištu u Kölnu, objašnjava: „Po ukidanju ropstva 1888. godine bjelačke elite su se naravno morale suočiti s pitanjem kako se postaviti prema novim građanima afričkog podrijetla. Takozvana 'democracia racial' (rasna demokracija) bila je ideološki nacrt koji je omogućio da se integracija površinski naznači, ali ne i da se zaista ekonomski i socijalno provede."
Osnovna ideja te rasne demokracije, čiji je glavni zagovornik bio sociolog Gilberto Freyre, bila je da je miješanje ljudi portugalskog podrijetla s (bivšim) robovima – pozitivno. Ali iza ideje „da se afrički element kroz taj proces takorekuć opere“ krije se rasistička zamisao, smatra Armbruster.
Freyreovo prizivanje tolerantne, šarene nacije znanstvenici danas kritiziraju i zbog toga što su žene crnkinje često bile žrtve seksualnog nasilja od strane bijelaca. Takva ideja dugo je bila prepreka na putu suočavanja s diskriminacijom crnaca.

[size=34]Siromaštvo ima boju kože[/size]

Robovi koji su potpuno bez sredstava bili pušteni na slobodu nisu dobili nikakvu potporu države. Ta nepravda sve do danas ostavlja tragove u brazilskom društvu. Prema podacima nacionalnog Zavoda za statistiku, tri četvrtine od deset posto najsiromašnijeg dijela stanovništva čine Afrobrazilci.
Crnci imaju slabije plaćene poslove i kraći životni vijek. Prema Gini-indexu, koji pokazuje koliko je nejednako raspoređena imovina, Brazil je među zemljama s najvećim razlikama između siromašnih i bogatih. A siromašan i bogat u ovoj južnoameričkoj zemlji znači gotovo isto što i crnac i bijelac.
Po mišljenju afrobrazilske filozofice i aktivistice Djamile Ribeiro, u Brazilu i nakon ukidanja ropstva postoji institucionalizirani rasizam: „Svake 23 minute u zemlji se bilježi ubojstvo jednog mladića crne boje kože. Zatvori su puni crnaca."
I u obrazovnom sustavu su Afrobrazilci u lošijem položaju zato što su brazilske državne škole očajne. Oni koji sebi ne mogu priuštiti privatnu školu teško mogu položiti prijemni ispit za upis na fakultet.

[size=34]Mislili da je čistačica[/size]

Koliko je rasizam rasprostranjen u svakodnevnom životu, Ribeiro je osjetila i sama: „Poput mnogih crnaca koji se pojave na mjestima moći, poput sveučilišta, za mene su mislili da sam čistačica. U jednom luksuznom hotelu su mislili da sam prostitutka. Ne želim dovoditi u pitanje dostojanstvo tih zanimanja, ali to nešto govori, kada vas kao crnkinju isključivo dovode u vezu s tim."
U tom smjeru ide i stereotip o seksualno atraktivnim Afrobrazilkama koje plešu sambu, dodaje Ribeiro koja je, između ostalog, i autorica knjige „Tko se boji crnog feminizma?".

Filozofica i aktivistica Djamila Ribeiro

Malo ili gotovo nikakvog mjesta za crnce nije bilo ni u popularnim i utjecajnim televizijskim sapunicama. „Ima recimo jedna koja je snimana u Bahiji, dakle u saveznoj državi u kojoj crnci čine više od 90 posto stanovništva, ali svi glumci su bili bijelci."
I stručnjak za Brazil, Armbruster, na to gleda kritično: „Dugo vremena Afrobrazilaci su glumili isključivo poslugu.“ Ali tijekom posljednjih deset godina to se promijenilo i crnci su sada bolje zastupljeni u televizijskim serijama ili u vijestima.

[size=34]Slaba pomoć od Bolsonarove vlade[/size]

[size=32]Borbu protiv diskriminacije crnaca i autohtonih naroda nikako ne olakšava ni to što je od početka godine predsjednik Brazila Jair Bolsonaro, poznat po homofobnim, seksističkim i rasističkim izjavama.[/size]
[size=32]Jedna od omiljenih Bolsonarovih tema je sigurnost. Mlade crnce optužuje da su notorni kriminalci kojima je moguće suprotstaviti se samo uz više oružja i policijskog nasilja. U njegovom kabinetu također nema Afrobrazilaca.[/size]
[size=32]I novi šef jedne javne institucije koja promovira afrobrazilsku kulturu, kojeg je postavila vlada, negira da u zemlji ima rasizma. On smatra i da bi trebalo ukinuti brazilski „Dan crnačke svijesti“.[/size]
[size=32]Djamila Ribeiro međutim smatra da je važno naglasiti i pozitivne promjene proteklih godina: „Velika pobjeda bilo je uvođenje kvota za crnce i autohtone narode na sveučilištima i u javnom sektoru. Uostalom tema rasizma je danas u javnoj raspravi prisutnija nego ikada ranije."[/size]
[size=32]Tome je doprinijela i komunikacija na društvenim mrežama, gdje Afrobrazilci neovisno od mainstream medija mogu iznijeti svoje mišljenje.[/size]
[size=32]Ribeiro je optimistična, s obzirom da postoji pokret otpora koji se „svakog dana bori za neku od promjena u našoj zemlji“.[/size]
[size=32]Claudius Armbruster smatra da je obrazovanje od ključnog značenja za velike promjene: „Ukoliko bi morale da postojati jednake šanse za sve ljude, državne škole bi morale biti bolje opremljene. Jer tu se postavljaju temelji za budućnost, kao i temelji za više ili manje podijeljeno društvo.“[/size]




[size=32]https://m.dw.com/hr/rasizam-u-ritmu-sambe/a-51663943
[/size]