Na današnji dan počela srpska teroristička operacija 'Žaoka' na Banovini 26.7.1991

Jedan od najdramaticnijih događaja u domovinskom ratu je napad srpskih teroristickih i paravojnih formacija na hrvatska sela u hrvatskom dijelu pounja na Banovini pod kodnim imenom 'Žaoka'.Kroz citav sesti i sedmi mjesec 1991 srpski teroristi i paravojne formacije su sa vecim i manjim intezitetom izvodili napade i teroristicke akcije po gotovo citavoj Banovini.Tako je vec 26.6.1991 bila napadnuta policijska postaja u Glini a tijekom srpnja ucestalo je napadano podrucje Petrinje,Topuskog,Gline,Sunje i Hrvatske Kostajnice.Uvidjevsi da nece biti lako slomiti hrvatske obrambene snage i branitelje na banovini krajinske paravlasti u Kninu shvativsi da im upravo na banovini moze propasti u vodu stvaranje krajinske paradrzave te uvidjevsi mogucnost da ovladavanjem Banovine itekako onda mogu prijetiti i Zagrebu jer je to podrucje bilo i najblize glavnom gradu Hrvatske krajinske paravlasti polovicom srpnja odlucju pokrenuti velike terorsiticke i napadne operacije i to na podrucju Gline,Sunje,Topuskog i onog najvaznijeg hravtskog pounja a u kojem su bila vecinska hrvatska sela u tom dijelu a koji se kao klin zabijao u zamisljenu krajinsku tvorenu.14.7.1991 na sastanku u Kninu na kojem su prisustvovali Martic,Babic ali i nacelnici Gline i Dvora na Uni te ono najvaznije Miloseviceva desna ruka šef sigurnosnih snaga Srbije Frenki Simatovic odluceno je da se pod srpski nadzor stavi citavi hrvatski dio pounja od Dvora do Kostajnice pa i samu Kostajnicu te Hrvatsku Dubicu te Glinu i to je bila prva faza akcije 'žaoka' kako su je nazvali u drugoj fazi trebali su zauzeti Topusko i Sunju ako uspije ova prva faza.Za tu akciju odluceno je da u njoj sudjeluje između 1000 i 2 000 ljudi a po potrebi i vise.za tu operaciju odlucneo je da iz Knina se posalje kapetan dragan sa svojim 'kninđama' koji ce biti nositelji te operacije ali i organizatori te jedan dio 'marticevaca' iz Knina i Benkovca.Ipak odluceno je da ce najveci teret operacije iznjeti domace ljudstvo raspoređeno u vise paravojnih postrojbi od lokalnih TO-a,marticevaca,cestnickih skupina sastavljenih od domacih ali i dobrovaljaca iz Bosne i Hercegovine.Naravno kao rezervna varijanta ako operacije pođe po zlu uvijek je tu i tzv.JNA.Sto se tice oruzja naravno tu je uvijek JNA koja ionako najvecim dijelom je naoruzavalaj srpske terorsiticke skupine po okupiranim dijelovima Hrvatske.Nasuprot srpskim terorsitiam i njihovim vođama u hravtskom pounju i na banovini hrvatske snage nisu bile brojne niti dobro naoruzane prije pocetka akcije 'Žaoka' u srpnju 1991 bilo je svega oko 700 branitelja na citavom podrucju banovine a u samom pounju svega stotinjak mahom redarstvenika nesto malo pripadnika ZNG-a i domacih civila dragovoljaca.Organiziranje brojnijeg ljudstva u to vrijeme nije bilo moguce bar na nekoj visoj razini cisto zbog kronicnog nedostatka oruzja a bilo ej volje i masovnijeg javljanja dragovoljaca ali te zelje se u vecini nisu mogle ispuniti kako rekosmo zbog oruzja.dolaskom veceg broja terorista sa podrucja Knina na podrucje Banovine zajedno sa kapetanom Draganom odmah se osjetilo jer su poceli jaci inteziteti napada i terorsistickih akcija skoro na cijelom podrucju Banovine a i kapetan Dragan na sastanku u Dvoru striktno je nardio tamosnjim lokalnim valstima da odmah organiziraju TO odrede i izvrse mobilizaciju u te odrede.Takao ej vec od polovice srpnja 1991 do 21.srpnja.1991 osnovano nekoliko TO odreda na podrucju Dvora,Gline,Zrinske gore ali i Kostajnice i njihovo brojno stanje ljudtsva je bilo oko 1300 ljudi naravno njima su pridodani i 'kninđe' i 'marticevci pa je ta brojka bila oko 1500.to ej bila velika snaga sa obzirom na taj mikrolokalitet dijela banovine nasuprot njima na tom podrucju je bilo do 100 do 150 hrvatskih branitelja dakle omjer gotovo 1:10 a da se o naoruzanju ni ne govori.Odmah nakon osnivanja tih To odreda lokalni vlastodrzci iz dvora traze da pripadnici mup-a i garde odmah odu iz hrvatskih sela pounja i da se rasformira PP u Kozibrodu pod prijetnjom ako se to ne ucini onda ce se ta situacija rijesiti 'ovaki ili onako' sto je znacilo napadom i oruzjem.Naravno hravstki policajci su to odbili uz suglasnost iz Siska i zagreba uz potporu naroda da nece pristati na nikave srpskoteroristicke ucjene.Nakon toga odbijanaj ucjene srpski teroristi su odmah poceli ostavrivati prijetnje pa su tako vec 22.7.1991 ozbiljno minobacacima iz smjera Dvora ali i Zrinske Gore napali kozibrod i samu postaju ali i druga hrvatska sela Strugu,Zamlacu,Divušu.Tako da je taj dan na ta sela bilo ispalejno preko pedeset minobacackih projektila ali je i pucano i iz pjesackog naoruzanja,tromblonima.

...zbog napda 22.7.1991 na hravstka sela pounja koji ej do tada bio i najveci i najzesci zapovjednik PP Kozibrod hitno je otisao za Sisak na sastanak sa Đurom Brodarecom i Ivanom Bobetkom zatravzisi od njih pomoc u ljudstvu ali i naoruzanju.Nakon tog sastanka brodarac ej kontaktirao Zagreb i obecano je da ce u PP Kozibrod doci dodatno pojacanje u redarstvenicima a i Bobetko je obecao da ce poslati iz Siska dragovoljce gardiste za Pounje.Tako da ej 23.7.1991 dosla skupina redarstvenika iz Zagreba koji su odmah raspoređeni u Kozibrod i Strugu odmah iza njih je doslo tridesetak gardista dragovoljaca iz 2 gardijske brigade koji su uz ove redarstvenike koliko toliko primirili hrvatsko stanovnistvo a podiglo moral braniteljima koji su vec bili tui.No ipak onog najvaznijeg u vecim kolicinima nije bilo-oruzja i dolazak tih sedamdesetak gardista i redarstvenika nije bas puno popravilo situaciju u odnosu na srpske teroriste i druge cetnicke grupe.24.7.1991 u popodnevnim satima desio opet jaki minobacacki napad na zamlacu i strugu kada je ispaljeno ovaj put oko stotinjak granata sto je izazvalo veliko paniku među tamosnjim loklanim hravtskim pucanstvom i taj napad je uzrok prvog veceg iseljavanja Hrvata ili bjega najvise iz Zamlace najblizeg hrvatskog sela Dvoru prema Strugi ali i dalje prema Kozibrodu i Hrv.Kostajnici.taj tezak napad ej bio nagovjestaj i uvod da ce se desiti uskoro ono najgore opci napad srpskih terorista i paravojnih skupina na podrucja hrvatskih sela hrvatskog pounja.Zbog tog napada zapovjednik PP kozibrod i zapovjednik svih hrvatskih snaga na tom podrucju saziva hitan sastanak u nocnim satima te naređuje utvrđivanje starih ali i izgradnju novih polozaja,punktova,intenzivnije izviđanje ali i da se organizora prebcivanje starijeg,bolesnog te zena i djeca na sigurniaj pdorucja Hrvatske i Banovine.Na tom sastanku je zapovjednik uporabio ove rijeci:'Svi mi znamo ovdje u kakvoj smo se teskoj situaciji nasli opkoljeni od brojnijeg i dobro naoruzanog neprijatelja koji zudi za nasom krvi i zrtvom.dobro znamo i da je sve na njihovoj strani od brojnosti,oruzja ali i do medisjke prljave propagande kojom se huska ovdasnje srpsko stanovnistvo na svoje susjede,rodbinu,kumove,skolske i radne prijatelje i kolege.Mi sve to nemamo ali imamo obraz,hrabrost i nadasve moral da im se snazno odupremo a mozda i pobjedimo sto sve ovisi o situaciji na terenu.zato trazim potporu od vas suboraca,kolega ali stanovnistva da istrajemo do kraja u ovoj teskoj situaciji'.

Zbog zestokog napada srpskih terorsta iz smjera Dvora i zrinske gore na Zamlacu oposebno ali i Strugu.Zapovjednik PP Kozibrod krseci dogovor koji je ionako prekrsen sa srpske strane napadom na Zamlacu u kojoj nije bilo redarstvenika i gardista tek nekoliko naoruzanih civila dragovoljaca salje malobrojnu skupinu gardista i redarstvenika u Zamlacu 25.7.1991 da  koliko toliko pokusaju zaustaviti taj glavni napad ali jso vise da pokusaju osigurati prebacivanje stanovnistva Zamlace u mirnija podrucja.25.7.1991 zamlaca je opet napadnuta minobacacima ovaj put slabijeg inteziteta nego prethodnog dana tako da je ispaljeno svega desetak minobacackih projektila ali nasuprot toga zestoko je na Zamlacu pucano sa okolnih uzvisenja Zrinske Gore protuzrakoplovnim topovima,snajperima ali i tromblonima no jos pjesackog proboja ili napda nije bilo mada su izviđaci gardisti skrivajuci se dosavsi gotovo u predgrađe Dvpra ustanovili da se na izlazu iz Dvora prema Zamlaci skuplja velik broj teritorijalca,pripadnika drugih srpskih paravojnih postrojba ali vidio ej i dva oklopljena kamiona naoruzana pat-ovima i teskim strojnicama te je zakljucak bio nakon ovog izvjesca da se svaki minut,sat a ne dan moze ocekivati i pjesacki napad na Zamlacu ali i dalje na Strugu i Kozibrod jer isto tako po okolnim uzvisenjima i srpskim selima iznad hrvatskih sela u pounju na obroncima zrinske gore ili samarice također se okupio veci broj teritorijalca,pripadnika raznih paravojnih srpskih postrojbi ali da s eipak glavni napad moze ocekivati iz smjera Dvora.Uvidjevsi sto je ispred njih grupa malobrojnih branitelja Zamlace u dogovoru sa zapovjednikom PP u Kozibrodu donio je odluku da nema smisla organizirati oruzani otpor u Zamlaci naspram daleko daleko brojnijeg i odlicno naoruzanog neprijatelja te je bolje sacuvati ljudstvo za obranu struge i drugih hrvatskih sela gdje je su vec napravljeni i uređeni polozaji a orjentirati se na spasavanej preostalog hrvatskog stanovnistva u Zamlaci dok se jos moze i ne krene opci napad.naravno hrvatskim braniteljima je bilo tesko nagovoriti starije stanovnistvo Zamalce da napuste stoljetne domove pa je podobar broj starijih ostaio doma misleci d aim susjedi nista nece uciniti jer im nikad naazo nista nisu ucinili.Ipak tijekom noci 25 na 26.7.evakuiran je veci broj Zamlacana najvise djece,zena i nesto bolesnih i starijih osoba.Naravno veci dio branitelja također se povukao iz Zamlace dok je nekoliko branitelja civila dragovoljaca uz nekoliko pripadnika mup-a odlucilo se vratit u zamalcu i pokusati nagovoriti jos one kojji se ne zeleizvuci a i pustiti stoku.

istovremeno sa onim sto se desavalo u Zamlaci u dvoru je kapetan dragan pripremao svoje 'kninđe' i druge teroriste na zlocinacki napad ali istovremeno prijetio svojima da tko pokusa dezertirati,glumiti,izbjegavati borbu da moze ocekivati metak ali iz njegovog pistolja.Pitanje je zasto je takve prijetnje upucivao Kapetan Dragan ako je po srpskoj propagandnoj masinireji i izjavama lokalnih krajinskih vlastodrzavaca 'cio srpski narod banije oran i motivisan da istjera ustase sa vjekovnih srpskih prostora'.ipajk i nije bilo bas tako sjajno stanje kako su pricali.Prve mobilizacije u TO odrede na tom prostoru bio je iznad ocekivanja jer se mahom radilo o dragovoljcima ali sljedecih dana i ne bas jer na red su dosli oni koji jesu za 'srpsku stvar' ali ne bi bas rado za to glavu izlagali...pa je pocelo zapinjati u mobilizaciji pa se morali 'uredovati' o kninđe i marticevci i silom mobilizirati takve.Uglavnom u Dvoru se okupilo saroliko drustvo u pripremi za napad oni koji su bili zeljni hrvatske tj ustaske krvi i pljacek i borbe za veliku srbiju ali i onih koji jesu zeljeli veliku srbiju ali nisu voljni da se late borbe i puske ali nemaju nista protiv ako ovi ovi prvi odrade 'posao' da im se pridruze u pljacki i plajevini komsijskih kuca i sela.

Opci napad na hrvtska sela u pounju poceo je 26.7.1991 ujutro jakim minobacackim napadom prvo po zamlači pa po strugi,kozibrodu,divuši,uncanima...od sedam ujutro do osam ispaljeno ej preko dvjesto minobacackih projektila po hrvatskim selima a najteze su prosli zamlaca i struga...nakon prestanka minobacackog napada u frotalni napad na zamlacu krenulo ej preko 300 cetnickih terorista a istovremeno oko 200 krenulo je u napad na kozibrod i divušu..a napdnuta je i volinja kod hrvatske kostajnice...srpski teroristi su odmah u prvom napadu vecim djelom ovladali zamlacom jer prakticno nitko je nije ni branio posto su se tijekom noci veci dio stanovnistva zamlace zajedno sa braniteljima povukli prema strugi a onaj mali dio hrvata sto ej ostao u zamlaci vjerujuci da ce ih susjedi postedjeti ubijan je,tjeran u zivi zid ili u dvor..kuce su cetnici odmah poceli paliti..i pljackati..znajuci da je iza zamlace struga na redu branitelji struge rasporedili su se u obranu dodatno praveci jos neke polozaje u teksim uvjetima granatiranaj i sa hravtske i sa bosanske strane a teroristi su istovremeno ih gađali i snajperima,tromblonima ali i teskim strojnicama.nakon sto su srpski terorsiti i paravojne formacije ovladale zamlacom njihova kolona je nastavila dalje koji kilometar udaljenoj strugi.No nakon izlaska iz Zamlace ipak docekali su ih branitelji pa se razvio sukob zbog prevelike nadmoci branitelji su s epovukli prema Strugi a teroristi su nastavuili dalje prema selu:Dolaskom pred Strugu nailaze na puno zesci otpor branitelaj Struga pa cetnicki teroristi zastaju a neki se i pocinju povlaciti no tada su se zlocinci dosjetili zivog zida te su ispred sebe potjerali pedesetak hrvata iz zamlace.Uvidjevsi sto su cetnici napravili ne htijuci pucati prema cetnicima a da ne ugroze civile branitelji na prednjim obrambnenim polozajima se povlace dublje u Struge pokusavajuci tu formirati obranu zajedno sa braniteljima koji su tu formirali obrambene punktove.Vraticemo se Strugi da vdiimo sto s eistovremeno desavalo u kozibrodu koji je istovrmeno napadnut od cetnickih paravojnih skupina sa Zrinske gore ali i onih preko Une iz Bosne.U Kouibrodu se nalazila policijska postaja i time je Kozibrod bio u biti glavna meta srpskih terorista i odmetniak ali istovremeno Kozibrod je imao u tom trenutku i najbolju obranu.U Kozibrodu s enalazilo pedesetak policajaca i desetak gardista te nesto naoruzanih civila dragovoljaca.Obrana Kozibroda je postavljena na tri glavna pravca udara.Prvi pravac je bio zapadni prema Strugi i Zamlaci jer se od tud ocekivao i glavni pravac napada neprijatelja zatim sjeverni pravac prema Zrinskoj gori ili tada Samarici odakle se također ocekivao jaki napad te prema rijeci Uni gdje u biti s eocekivao najslabiji napad neprijatelja bar onaj pjesacki ali opreza nikad dosta jer je bilo ljeto a Una je imala niski vodostaj pa na nekim mjetsima se doslovce mogla pregaziti od obale do obale pa ne bi bilo iznenađenje da tu neprijatelj nesto pokusa.U sedam sati otpoceo je minobacacki napad na Kozibrod iz smjera Zrinske gore te teskim mitraljezima i snajperima iz Bosne.na Kozibrod je palo oko sezdeset minobacackih mina najvise oko PP ali i crkve Sv.Kate.U tom napadu ranjena su dvojica policajaca i jedan gardist te jedan civil te su odmah upuceni prema Kostajnici ali s avelikim rizikom jer i hrvatska sela su od Kozibroda prema Kostajnici napadnuta narocito Volinja gdje su cetnici uspjeli ovladati ejdnim dijelom Volinje ali jos nisu potpuno presekli cestovni korikodor prema Kostajnici ali su cestu drzali po puscanom i drugom vatrom.Nakon prestanka minobacackog napada stotinjak terorista i cetnika pokusalo ej izvesti napad na Kozibrod iz smjera Zrinske Gore ali branitelji su ih vec u prvom njihovom napadu uspjeli odbaciti na pocetne polozaje a cetnici su imali tu podosta gubitaka jer su se culi jauci ranjenih a vjerojatno je bilo i mrtvih.Nakon dvadesetak minuta opet su pokusali napad iz istog smjera ali opet odlucnom obranom potjerani su nazad prema Zrinskoj gori.Uvidjevis da tuda ne mogu proci cetnici sa zrinske gore opet pocinju minobacacima tuci Kozibrod ali istovremeno pokusati uci u Kozibrod iz smjera Bosne tj Une.Tako negdje blizu 12 sati nekoliko desetaka cetnickih terorista pokusava prijeci Unu i uci u selo ali i tu su docekani zestokom vatrom branitelaj pa su uz neke zrtve morali se vratiti nazad u Bosnu.Dakle taj bar sto s etice jutra Kozibrod je obranjen sto je dalo dodatni motuiv braniteljima ali pojavio se problem sto je pocelo nedostajati municije a istovremeno poceli su pristizati i izbjeglice iz Struge i Zamalce te ranjeni civili i branitelji.Trebalo je na brzinu organizirati njihovu evakuaciju iz kozibroda dalej prema Kostajnici sto je bilo tesko s obzirom na konstatne napade cetnickih terorista minobacacima,tromblonima i snajperima na Kozibrod.Istovremeno ne zanjuci situaciju u Strugu zapovjednik PP u Kozibrodu pokusava uspostaviti kontakt sa nedalekom Strugom te salje nekoliko policajaca i gardista kao ispomoc Strugi.Struga je trpjela teske napade ali stradavanje jer su cetnicki terorsiti i paravojncin uspjeli uz pomoc zivog zida prodrijeti gotovo u polovicu sela istovremeno cineci zlocine nad stanovnistvom Struge ali i zarobljenim braniteljima i tada nastupa herojski cin Miroslava Blazevica čađe i Zorana Filipovica policajca iz Dugog sela kada Čađo opasan eksplozivom u namjeri da spasi selo ali i civile od daljnjeg ubijanja cetnickih zocinaca skace na kamion pun cetnika i aktivira bombe te ubija cetnike na kamionu i pored ali i sebe a stardao je i Zoran Filipovic.Takav napad čađe i Filipovica neocekivan iznenadio je cetnike i izazvao veliku paniku te su oni poceli bjezati nazad prema Zamlaci i Dvoru ali i Zrinskoj gori sto je izazvalo reakciju branitelja koji su krenuli u kontranapad i jos vise unjeli paniku u cetnicke redove te su ih uspjeli izbaciti iz Struge i spasiti ljude u zivom zidu.neuspjeli napadi na Strugu i Kozibrod prijetio je potpunom krahu operacije 'Zaoka'.Dolaskom ili bjegom preostalih cetnika u Dvor doslo je do panicne situacije u Dvoru gdje su ovaj put lokalni srbi i njihove vlasti ne vejrujuci u ishod koji ih je zatekao ocekivao ovaj put napad kakao kazu oni ustasa i tuđmanovaca na sam Dvor pa se dio srpskog stanovnistva poceo povlaciti ili bjezati iz Dvora u obliznju Bosnu tj Bos.Novi.Uvidjevsi da bi operacija 'zaoka' neslavno mogla propasti u samom pocetku iz Gline hitno dolazi sam Kapetan Dragan koji saziva hitni sastanak sa zapovjednicima TO odreda kao i mjesnim vlastima te na sastanku prijeti,galami lokalnim vođama da ce ih sve postreljati ili zatvoriti zbog navodne izdaje u svoj zatvor u Kninu te ce vidjeti svoga boga.Zbog pada morala kod veceg broja terorista i teritorijalaca zbog neuspjesnih napada dolazi do osipanja u nekim TO odredima ali i do otezanaj mobilizacije pa zbog takve situacije lokalnim pobunjenickim vođama i kolovođama ne preistaje nista drugo nego primjeniti plan B i pozvati svog jockera tj JNA.Te kapetan Dragan i nacelnik Dvora na Uni pozivaju petrinjski garnizon jna u pomoc.Tako da u Dvor dolazi nekoliko tenkova i oklopnih vozilasa pedesetak vojnika jani oni s eodmah upucuju u Strugu i Kozibrod navodno uspostavljajuci 'tampon zonu'.Uvidjevsi da protiv oklopa ne mogu nista jer ni enmaju naoruzanja protiv njega branitelji i dio civila se pocinje izvlaciti prema Kozibrodu iz Struge a zastitu tenkova i oklopa tj jna koriste teroristi ponovno napadajuci Strugu i branitelje cineci opet istovremeno teske zlocine nad onim hrvatima najvise starcima koji nisu htjeli napustiti Strugu.Zauzevsi Strugu jna oklopnjaci se upucuju prema Kozibrodu ali ne i teroristi smatarjuci ipak prevelik zalogaj Kozibrod nego Strugu te ostajuci u Strugi oni s ezadovoljavaju plajckom,zlostavlajnjem i ubijanjem preostalih Hrvata u Strugi.Zapovjednik jna kolone ipak odlucuje s ena pregovore sa zapovjendikom PP u Kozibrodu da s etu uspostavi 'tampon zona' pod uvjetom da se branitelji Kozibroda povuku iz Kozibroda garantirajuci zastitu i braniteljima i civilima uz uvjet da im branitelji predaju oruzje.Uvidjevsi da nemaju snage se oduprijeti snaznoj koloni JNA zapovjednik PP pristaje na predaju dijela oruzja i evakucaiju prema HRv.Kostajnic gdje im je zastitu u odlasku garantiaro zapovjednik oklopne postrojbe JNA stio ej ovaj i ispunio tako da je Kozibrod ostao nezasticen ali ipak mora se priznati da je JNA opdrezala obecanje makar koji dan ne pustajuci cetnike i teritorijalce u Kozibrod dok se svi ne evakuiraju i civili i branitelji.

Tako da su hrvatska sela u pounju od Dvora do Kostajnice okupirana od 26.7.1001 dp 29.7.1991.Da nije bilo JNA akcija 'zaoka' bi sigorni propala i to bi bio strahoviti udarac za velikosrpske planere na Banovini ali mozda i u Kninu.Ta dva,tri dana boja u hrvatskom pounju ulaze među najslavnije bitke u Domovinskom ratu jer su malobrojni branitelji pruzili zestok otpor daleko nadmocnijem neprijatelju kako u ljudstvu tako i oruzju plus sto su bili u teskom geostarteskom polozaju okpoljeni gotovo sa svih strana terorsitima i u Hravtskoj ali i iz Bosne.Prakticno nalazili su se kao klin zabijeni u kotlini omeđeni brdom Zrinskog gorom i rijekom Unom.Koliki ej bio nesrazmjer u ljudstvu i oruzju govori i ovaj podatak da na sam napda ili pocetak operacije 'zaoka' branitelja u hravtskim selima je bilo oko stošedeset dok je neprijatelaj bilo oko 1500 dakle omjer 1:10 u ljudstvu.Od oruzja branitelji su imali dva laka minobacaca od kojih je ejdna bio neispravan i sa tridesetak minobacackih mina dok je neprijatelj posjedovao dvije minobacacke bitnice sa lakim i teskim minobacacima sa oko 3000 minobacackuih mina,imali su desetak pzo topova najcesce kalibra 20 mm,imali su desetak oklopljenih kamiona naoruzanih teskim strojncima i pzo topovima,imali su brdo zolja i drugog protuoklopnog naoruzanaj a da o pjesackom naoruzanju i ne govorimo.Npr.kod mrtvog teroriste ili teritorijalca kojeg su nasi nasli pri napadu na Kozibrod pronađen je borbeni komplet koji je imao sest okvira za automatsku pusku jos dva na automatskoj pusci..imao je tri tromblonske mine i cetri rucne bombe za razliku do njega nas redarstvenik je duzio jedan rezervni okvir sa trideset metaka i jedan na automatskoj pusci,nije imao tromblonske mine bar ne svaki redarstvenik aimao je tek jednu rucnu bombu.Gardisti su bili cak i slabije naoruzani od redarstvenika te su neki imali samo jedan okvir za automatsku pusku a civili dragovoljci su imali poneku lovacku pusku ili pistolj.Od rucnih bacaca PP u Kozibrodu ej imala samo jedan rpg sa desetak protuopklopnih mina i nista vise.Te protuoklopne mine su gotovo iskoristene sve u prva dva napada na Kozibrod pa tako da su oklopnjake jna docekali samo sa jednom minom a onih tridesetak mina za onaj jedna ispravni minobacac su gotovo bili potroseni osatlo je samo tri mine a zalihe municije za automatske puske su bile prepolovljene.Neprijatelji ili cetnicki teroristi su samo u dva dana napada na Zamlacu,Strugu,kozibrod,Divusu,Volinju ispalili oko sesto minobacakih mina i ispalili preko stotinu tromblonskih mina sto govori o zestini napada na hrvatska sela pounja i branitelje i sa kakvim su oruzjem raspolagali i sa svim time nisu uspjeli ovladati hravtskim selima bez pomoci tzv.JNA.Da su mogli racunati na vecu pomoc iz Siska,Zagreba branitelji hrvatskog pounja su mogli cak zauzeti i sam Dvor nakon raspada napada u pocetnoj fazi operacije zaoka kolika je bila panika u teroristickim redovima zbog neuspjeha ali nisu mogli racunati na vecu pomoc zbog toga sto je u isto vrijeme kad su napadnuta hravtska sela u pounju bio i napad na glinsko podrucje,Topusko,Sunju a bilo je i napada na petrinjskom podrucju a zbog nedostatka ljudstva ali i oruzja u prvom redu nije s emoglo ni pomoci hrvatskom pounju i zbog razvucenosti nasih snaga koja su morala braniti ostale dijelove Banovine u to vrijeme.Izjava jednog srpskog teritorijalca govori u prilog tome da su sami cetnicki teroristi imali vise srece nego pameti i da je doslo nasim snagama pojacanje i da nije bilo uplitanaj jna da bi cetnici bili tesko porazeni u pounju a on je rekao..'mi smo bili iznenađeni otporom mupovaca i zngovaca u hrvatskim selima.Prije same akcije nama je bilo receno da cemo za jedan dan bez vecih problema sve zauzeti jer među ustasama vlada rasulo,panika i da ih je vecina vec pobjegla u smjeru Kostajnice i Siska i da je ostala saka fanatika.Zbog tih dezinformacija i neprovjerenih podataka nije se pristupilo ozbiljno organizaciji napdnih dejstava.Nisu kvalitetno izvrena izviđanja,sastanci su odrzavani na brzinu bez temeljite pripreme sve se svelo na stihijsku organizaciju i lako cemo.Ja sam bio zapovjednik voda u To odredu Šegestin i mi smo morali napdati Kozibrod i Divusu.Posto sam u JNA bio rezervni oficir i nesto sam znao o vojnoj taktici nisam bio zadovoljan takvom organizacijom pa sam znao cesto pitati nase zapovjednike a zasto nema kvalitetnog izviđanja,zasto sasdtanci kratko traju bez temeljitog sagkedavanja situacije na terenu i zasto se sve nonsalatno shvaca.Dobio sam odgovore da se brinem za svoju jedinicu a planove prepustim onima koji najbolje znaju sta i kako.Takvi dogovori su mi jako smetali jer sam znao ili sam imao predosjecaj da nece to dobro zavrsiti sa takvim pristupom.Na svoju ruku sam naredio neka izviđanja u mom vodu pa su mi moji izviđaci donjeli kvalitetne podatke da su mupovci jako dobro utvđeni u Kozibrodu i da ih nema malo kako nam je predoceno.sa tim podacima dosao sam do naseg zapovjednika TO odreda ali on je opet to sve nonsalantno prihvati uz kritiku prema meni da panicarim i da vidim samo ono cega nema te sam skoro optuzen da sirim malodusje u svojoj jedinici ali i u odredu.Htjeli su me smjeniti ali ipak nisu jer su ipak uviđali da sam koliko toliko vojno osposbljen za razliku od mnogih.Moj vod je dobio zadatak da prvi napadne Kozibrod sto sam smatrao na jedan nacin a obzirom da sam jedini imao stavrni uvid u raspored snaga neprijatelje u Kozibrodu da me se na taj nacin zele nekako rjesiti ili ako ne poginem ili ako propadne napad da svale svu krivicu za neuspjeh na mene i moj vod ali morao sam prihvatiti zapovjed.Moj vod je napao ustaske polozaje u Kozibrodu iz smjera Samarice u 8 i 30.Polako smo se priblizavali selu i mupovci jos na nas nisu pucali ali nismo ni mi odnosno naredio sam da se ne puca dok ne dostignemo najpovoljnije polozaje.Priblizili smo s eprvim kucama na nekih dvjesto metara a iza nas su nastipala jos dva voda iz naseg odreda.Tada sam naredio da moji ispale nekoliko tromblonskih mina u pravcu kuca sto su oni i ucinili ali opet ovi nisu pucali na nas.U tom trenutku nisam potpuna znao na cemu smo i zapitao sam da li je neprijatelj mozda napustio te prve polozaje i povukao se dublje u selo i tamo pripremio odbranu ili su dosita mozda nakon granatiranja s epovukli iz sela.Naredio sam da moji krenu u streljackom rasporedu sa razmakom od deset metara između svakog vojnika i ja sam zajedno krenuo sa njima.Kada smo se priblizili stotinjak metara od prvih kuca otvorena je zestoka pjesadijska vatra na moje ljude iz dva polozaja gdje su bili mitraljezi a ispaljena su prema nama i dva tromblona.Ta pucnjava je unijela nervozu i dijelom paniku među moje ljude jer smo odmah imali dva teze ranjena borca a istovremeno iz smjera crkve Sv.Kate poceo nas je tuci snajper sto je uzrokovalo dodatno ranjavanje mojih ljudi ali i paniku.Mi smo uzvratili zetsokom vatrom iz automata,pucali smo i tromblionima ali i zoljama ali pomaka dalej nije bilo vec sve vise ranjenih a bilo je i poginulih.Istovremeno ova dva voda koja su bila iza nas vecina njihovih boraca pocela se povlaciti a druga nasa linija gađana je iz minobaca u Kozibrodu imali su nekih zrtava jer sam cuo preko veze da imaju neke ranjene sve se pocelo raspadati i u neredu je nastalo povlacenje pokusao sam narediti d asvi ostanu na polozajima i pokusaju s eukopati pronaci zastitu ali nista nije pomoglo to je doslovce bio bijeg a mupovci su sve zesce tukli po nama.Nije mi preostalo nista drugo nego da naredim totalno povlacenje mog voda dok nismo svi izginuli.Nakon povlacenja doznao sam da imam jednog mrtvog koji je ostao na polozajima i da imam desetak sto teze sto lakse ranjenih a situacija u drugim vodovima je bila slicna nasoj.Bijesan sam otisao u komandu zatraziti neke odgovore i sa primjedbama zasto mi se nije vjerovalo i zatso nisu kvalitetno sagledali sve podatke koje sam imao nego su samo prihvacali mislejnaj propagande i neukih budala.kad sam im to govorio samo sutjeli su i nista nisu rekli a nisu ni imali sto reci jer dokazi su govorili protiv njih.Ponudio sam ostavku na zapovjedno mjesto mog voda ali nisu je prihvatili a da cemo o svemu detaljno raspraviti na sastanku u Dvoru'.

U datoj situaciji i geostarteskom polozaju obrana hrvatskoh sela u pounju napravljena je u najbolje sto se mogla i sa kakvim se ljudstvom i oruzjem raspolagalo..a najvazniji faktor toga je bila komunikacija između zapovjednistva i ljudstva na terenu..svatko ej upoznat sa situacijom kakva je bila i nije se nista dodavalo ili oduzimalo,uljepsavalo...sto je utjecalo na to da se branitelji ozbiljno prirpeme za obranu i na zadatke..nitko niej odbijao zadace iz ovog ili onog razloga jer nije bilo svrhe a mogla se samo time otezati ionako teska situacija...svima je postavljeno pitanje mogu li izdrzati ili ne poziciju u kojoj su se nasli.svatko ej dobio izbor ostati ili otici i svega dva branitelja koji nisu mogli izdrzati pritisak,stres zatralzili su da odu sto im je bilo udovoljeno...znalo se isto tako da ce sela u pounju makar sva biti tesko obraniti pa se radilo na tome da strada sto manje civila i branitelja..da se organizira obrana tamo gdje su najpovoljniji uvjeti za to da se organiziraju evakuacije na taj nacin da sto bude manje zrtava i osugura koliko toliko koridor izlaska na manje ugrozene prostore..tih dvadesetak kilometara između dvora i hrvatske kostajnice bilo je zaista tesko osigurati sa stotinjak redarstvenika jer su srpski teroristi svako malo postavljali zajsede i prekidali na raznim mjestima komunikacije između dvora i kostajnice ali i međusobno hravtskih sela u pounju pa ej bilo dana kada su sela pretvorena u svojevrsbne enklave ali odlucnim intervencijama redarstvenika iz pp kozibrod,pp hrv.kostajnice,siska razbijane su te barikade i zasjede uz stalno izlaganje zivota redarstvenika i stanovnistva na toj opasnoj dionici...