KLER PROGOVORIO O ŽUPNIKU IZ ZAPREŠIĆA KOJI NAPUŠTA CRKVU I PLANIRA SE OŽENITI

https://net.hr/danas/hrvatska/kler-progovorio-o-zupniku-iz-zapresica-koji-napusta-crkvu-i-planira-se-ozeniti-izdao-je-svoju-prvu-ljubav-zlorabio-sveti-sakrament/

Vinka Sudara, sada već bivšeg župnika Župe Kraljice Apostola iz Zaprešića, koji je svojoj pastvi objavio kako odlazi iz službe jer želi osnovati obitelj, župljani su ispratili pljeskom i sa suzama. Za njega imaju samo riječi hvale a braku mu žele puno sreće.

Sakrament, bilo brak, bilo svećenički red je kao živi pijesak; jednom kad se uvališ - nema van. Zašto bi onda itko ulazio bilo u brak, bilo u svećenički red; u stvari; zašto bi itko davao zavjete pred Bogom?

Mt 5,33-37

33"Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. 34A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje. 35Ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama. Ni Jeruzalemom jer grad je Kralja velikoga! 36Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne možeš učiniti bijelom ili crnom. 37Vaša riječ neka bude: 'Da, da, - ne, ne!' Što je više od toga, od Zloga je."


Fra Tomislav Pervan


Što znači zaklinjati se? Znači uzimati Boga kao svjedoka, Boga za svjedoka za neku vlastitu tvrdnju. Bog kao jamac moje, naše riječi. Bog kao jamac obećanja. Kao primjerice, kod zavjeta. Veoma riskantna i opasna stvar. Smije li se to uopće činiti? Starima je - poglavito na Sinaju - jednom zauvijek kazano kako ne smiju uzimati Boga za neku krivu riječ i krivokletstvo, pa bila riječ o običnom izričaju ili pak obećanju. Kako pak Židovima nije bilo dopušteno uzimati Božje ime, izgovarati ime svoga Boga, onda su nastojali zaobići cijelu stvar opisnim riječima, zaklinjući se glavom i sl. U svakoj od tih prilika čovjek nudi Bogu nešto što mu ne pripada, s čime ne može raspolagati. Ne može on raspolagati ni nad svojim životom, a pogotovo ne nad Bogom. Za Isusova pak učenika normalno je stanje istine, istinitosti i istinoljubivosti, a ne laži i prijetvornosti. Zaklinjući se Bogom čovjek želi druge Božjim imenom zastrašiti. Bog kao sredstvo zastrašivanja drugih! Strašna i pomisao. Jer zakletvom se ulijeva drugome strahopoštovanje.

Svaka Isusova riječ iz Govora na gori kadra je srušiti cijeli jedan svijet sudova, predrasuda, uhodanih navika, stvoriti novi svijet, samo kad bismo ih shvatili i živjeli doslovce. Tako to bijaše neki dan u pitanjima 'oko za oko, zub za zub', u pitanjima ubojstva, osvete, srdžbe, gnjeva, čuli smo jučer istu prevratničku misao i spram preljuba, požude, čovjekova srca, a danas slušamo Isusovu riječ u pitanjima istinitosti čovjekovih riječi, pitanje laži i istine u životu. Sama riječ zakletve zapravo je obezvrjeđivanje riječi kao takve, ona je obezvrjeđivanje i samoga Boga.

Kamo god se okrenemo, posvuda imamo praksu zakletve. Od predsjednika države do običnoga vojnika ili crkvenoga službenika koji priseže na oltaru na Bibliju ili križ. Čovjek priziva Božje ime kao svjedoka za istinitost vlastitih riječi. Prema Isusovu poimanju,dokle god se ljude prisiljava na zakletvu - i u Crkvi  i državi i društvu - dotle se pretpostavlja kod ljudi nevjera, izdaja, pronevjera kao nešto normalno. Stoga se pitamo: Moramo li to mi ljudi živjeti svoj svagdan u laži i s laži, nije li laž nešto kao opći potop u ovome svijetu? To je istinski problem našega života. Znamo za mimikriju, pretvaranje u životinjskom svijetu, za lažno predstavljanje. Pa i pas, čovjekova najvjernija domaća životinja, koja se s čovjekom druži već 15 tisuća godina, zna se pretvarati. Oko sebe imamo prave vještake, virtuoze u lažima (posebice političari prije izbora), u pretvaranju i u laganju. A Isus bi htio cijeli svijet obvezati na istinu, na govorenje istine. Bez prizivanja Boga kao svjedoka.

Stvarno, čovjek može s laži daleko dogurati u životu, postići karijeru, ali nikada ne će doprijeti do samoga sebe. I to je pravi problem laži i zakletve. Laganjem i pretvaranjem čovjek kuša ponuditi stvarnosti oko sebe nešto što nemamo, što nije dio našega bića, dakle, nešto fiktivno. I najgore je živjeti u životnoj laži, prijevari i obmani spram samoga sebe. Zvijeri se znaju pretvarati ali samo svojim tijelom, one zavaravaju protivnike skrivanjem, mimikrijom, dok čovjek laže i tijelom i svojom nutrinom. Ponekad je u čovjeka govor tijela do te mjere izvještačen, da se uopće ne primijeti prijetvornost i laž iza toga.

Moramo se odlučivati i birati između povjerenja u Boga i straha od čovjeka. To je u konačnici taj izbor između istine i laži. Čovjek mora živjeti u skladu sa sobom, s istinom vlastitoga života, s Božjom slikom u sebi. Danas se na sve strane govori o transparentnosti. Sve mora biti razvidno, transparentno, jasno, pred očima javnosti. Poglavito pak prije izbora ali i nakon izbora. Koliko se samo laži prosipa za svakih izbora!

Kako čovjek može obećati kad ne zna za svoje sada, svoje sutra, svoju budućnost? On nije gospodar svoje budućnosti, on ne zna što će s njime biti, on ne može pripisivati sebi nekakve božanske atribute. I ne može biti Bog jamac naših promašaja ili krivih poteza. Stoga je u Isusovu poimanju zakletva uvijek preuzetnost s naše strane. Ono što Bog govori govori za sadašnje vrijeme, treba u ovome trenutku istinski, punim životom živjeti.

U Isusovu poimanju život bi morao biti krajnje jednostavan. Da naše ‘da’ bude istinski ‘da’ i naše ‘ne’ bude stvarno ‘ne’. Morali bismo se potruditi da nam drugi vjeruje, da nas prihvaća, da budemo ono što jesmo. Bez ikakva retuširanja. Mi obično volimo retuširati i sebe i stvarnost oko sebe. Moramo se odlučiti, između straha od ljudi ili pak povjerenja u Boga. To je kao izbor između laži i istine.

Sve što Isus govori u Govoru na gori veoma se lako razumije s motrišta malenih, neznatnih, potrebitih, siromašnih, prezrenih. Za te i takve ove su Isusove riječi melem na ranu, oslobođenje, podizanje, ohrabrenje. One izmiču onima gore temelje laži, korupcije, nasilja, prijetvornosti. Marija je pjevala: Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne! To je i poruka Govora na gori...

Ako je to točno, onda je i sam sakrament ženidbe kao i sakrament svećeničkog reda - duboko kompromitiran.

melkior wrote:Sakrament, bilo brak, bilo svećenički red je kao živi pijesak; jednom kad se uvališ - nema van. Zašto bi onda itko ulazio bilo u brak, bilo u svećenički red; u stvari; zašto bi itko davao zavjete pred Bogom?

Mt 5,33-37

33"Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. 34A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje. 35Ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama. Ni Jeruzalemom jer grad je Kralja velikoga! 36Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne možeš učiniti bijelom ili crnom. 37Vaša riječ neka bude: 'Da, da, - ne, ne!' Što je više od toga, od Zloga je."

Fra Tomislav Pervan

Što znači zaklinjati se? Znači uzimati Boga kao svjedoka, Boga za svjedoka za neku vlastitu tvrdnju. Bog kao jamac moje, naše riječi. Bog kao jamac obećanja. Kao primjerice, kod zavjeta. Veoma riskantna i opasna stvar. Smije li se to uopće činiti? Starima je - poglavito na Sinaju - jednom zauvijek kazano kako ne smiju uzimati Boga za neku krivu riječ i krivokletstvo, pa bila riječ o običnom izričaju ili pak obećanju. Kako pak Židovima nije bilo dopušteno uzimati Božje ime, izgovarati ime svoga Boga, onda su nastojali zaobići cijelu stvar opisnim riječima, zaklinjući se glavom i sl. U svakoj od tih prilika čovjek nudi Bogu nešto što mu ne pripada, s čime ne može raspolagati. Ne može on raspolagati ni nad svojim životom, a pogotovo ne nad Bogom. Za Isusova pak učenika normalno je stanje istine, istinitosti i istinoljubivosti, a ne laži i prijetvornosti. Zaklinjući se Bogom čovjek želi druge Božjim imenom zastrašiti. Bog kao sredstvo zastrašivanja drugih! Strašna i pomisao. Jer zakletvom se ulijeva drugome strahopoštovanje.

Svaka Isusova riječ iz Govora na gori kadra je srušiti cijeli jedan svijet sudova, predrasuda, uhodanih navika, stvoriti novi svijet, samo kad bismo ih shvatili i živjeli doslovce. Tako to bijaše neki dan u pitanjima 'oko za oko, zub za zub', u pitanjima ubojstva, osvete, srdžbe, gnjeva, čuli smo jučer istu prevratničku misao i spram preljuba, požude, čovjekova srca, a danas slušamo Isusovu riječ u pitanjima istinitosti čovjekovih riječi, pitanje laži i istine u životu. Sama riječ zakletve zapravo je obezvrjeđivanje riječi kao takve, ona je obezvrjeđivanje i samoga Boga.

Kamo god se okrenemo, posvuda imamo praksu zakletve. Od predsjednika države do običnoga vojnika ili crkvenoga službenika koji priseže na oltaru na Bibliju ili križ. Čovjek priziva Božje ime kao svjedoka za istinitost vlastitih riječi. Prema Isusovu poimanju,dokle god se ljude prisiljava na zakletvu - i u Crkvi  i državi i društvu - dotle se pretpostavlja kod ljudi nevjera, izdaja, pronevjera kao nešto normalno. Stoga se pitamo: Moramo li to mi ljudi živjeti svoj svagdan u laži i s laži, nije li laž nešto kao opći potop u ovome svijetu? To je istinski problem našega života. Znamo za mimikriju, pretvaranje u životinjskom svijetu, za lažno predstavljanje. Pa i pas, čovjekova najvjernija domaća životinja, koja se s čovjekom druži već 15 tisuća godina, zna se pretvarati. Oko sebe imamo prave vještake, virtuoze u lažima (posebice političari prije izbora), u pretvaranju i u laganju. A Isus bi htio cijeli svijet obvezati na istinu, na govorenje istine. Bez prizivanja Boga kao svjedoka.

Stvarno, čovjek može s laži daleko dogurati u životu, postići karijeru, ali nikada ne će doprijeti do samoga sebe. I to je pravi problem laži i zakletve. Laganjem i pretvaranjem čovjek kuša ponuditi stvarnosti oko sebe nešto što nemamo, što nije dio našega bića, dakle, nešto fiktivno. I najgore je živjeti u životnoj laži, prijevari i obmani spram samoga sebe. Zvijeri se znaju pretvarati ali samo svojim tijelom, one zavaravaju protivnike skrivanjem, mimikrijom, dok čovjek laže i tijelom i svojom nutrinom. Ponekad je u čovjeka govor tijela do te mjere izvještačen, da se uopće ne primijeti prijetvornost i laž iza toga.

Moramo se odlučivati i birati između povjerenja u Boga i straha od čovjeka. To je u konačnici taj izbor između istine i laži. Čovjek mora živjeti u skladu sa sobom, s istinom vlastitoga života, s Božjom slikom u sebi. Danas se na sve strane govori o transparentnosti. Sve mora biti razvidno, transparentno, jasno, pred očima javnosti. Poglavito pak prije izbora ali i nakon izbora. Koliko se samo laži prosipa za svakih izbora!

Kako čovjek može obećati kad ne zna za svoje sada, svoje sutra, svoju budućnost? On nije gospodar svoje budućnosti, on ne zna što će s njime biti, on ne može pripisivati sebi nekakve božanske atribute. I ne može biti Bog jamac naših promašaja ili krivih poteza. Stoga je u Isusovu poimanju zakletva uvijek preuzetnost s naše strane. Ono što Bog govori govori za sadašnje vrijeme, treba u ovome trenutku istinski, punim životom živjeti.

U Isusovu poimanju život bi morao biti krajnje jednostavan. Da naše ‘da’ bude istinski ‘da’ i naše ‘ne’ bude stvarno ‘ne’. Morali bismo se potruditi da nam drugi vjeruje, da nas prihvaća, da budemo ono što jesmo. Bez ikakva retuširanja. Mi obično volimo retuširati i sebe i stvarnost oko sebe. Moramo se odlučiti, između straha od ljudi ili pak povjerenja u Boga. To je kao izbor između laži i istine.

Sve što Isus govori u Govoru na gori veoma se lako razumije s motrišta malenih, neznatnih, potrebitih, siromašnih, prezrenih. Za te i takve ove su Isusove riječi melem na ranu, oslobođenje, podizanje, ohrabrenje. One izmiču onima gore temelje laži, korupcije, nasilja, prijetvornosti. Marija je pjevala: Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne! To je i poruka Govora na gori...

Ako je to točno, onda je i sam sakrament ženidbe kao i sakrament svećeničkog reda - duboko kompromitiran.

Pa izgleda da ni kamenovanje ne bi bilo primjerena kazna. Samo sveta vatra lomače bi ga očistila od grijeha što je pljunuo bogu u lice i posro mu se u čarapu.

Pošten čovjek, za razliku od nekih u kleru...

moja omiljena tema 

ovo je win-win situacija , ex. svecenik posteno postupio , vjernici razumni i zahvalni a klerikanti se rijesili hipstera koji bi mogao traziti neke promjene vremenom

Hektorović wrote:Pošten čovjek, za razliku od nekih u kleru...

ovaj osim što je zgriješio odlučio se ne na ispovjed i ostanak nego ženidbu uz napuštanje reda

Na koncu gdje to u Svetom Pismu piše kako svećenstvo ne smije imati djecu...

Čak unutar crkve danas imamo svećenstvo u legitimnom braku, kao što je bio pokojni Živko Kustić...


U prvim stoljećima crvke svećenstvo se normalno ženilo...

Pipica WIN..!!!

Hektorović wrote:Na koncu gdje to u Svetom Pismu piše kako svećenstvo ne smije imati djecu...

Čak unutar crkve danas imamo svećenstvo u legitimnom braku, kao što je bio pokojni Živko Kustić...


U prvim stoljećima crvke svećenstvo se normalno ženilo...

Trebalo bi svecenstvo kastrirati,da bude u potpunosti duovno posveceno duovnim stvarima...jel..cista logika..

pismejker wrote:Pipica WIN..!!!

Kler mrzi žene jer im žene predstavljaju nelegitimnu konkurenciju za naklonost muškog roda. zato je svaka religija kojom dominiraju muškarci (a svi su osnivači religija redovito bili muškarci) nastojali obuzdati ljudsku seksualnost, pogotovo žensku. Ispod površine priče o grijehu krije se želja za apsolutnom vlasti nad srcima, umovima i dušama ljudi.

pismejker wrote:

Hektorović wrote:Na koncu gdje to u Svetom Pismu piše kako svećenstvo ne smije imati djecu...

Čak unutar crkve danas imamo svećenstvo u legitimnom braku, kao što je bio pokojni Živko Kustić...


U prvim stoljećima crvke svećenstvo se normalno ženilo...

Trebalo bi svecenstvo kastrirati,da bude u potpunosti duovno posveceno duovnim stvarima...jel..cista logika..

Radikalan zahtjev, ali i ne toliko protivan kršćanstvu. U carskoj Kini suci su imali strašno veliku moć, ali su obvezno bili kastrirani i svoja jaja u teglama držali na stolu svoje sudnice kako bi pokazali svima koji uđu u nju da ne zastupaju svoje interese, već interese Države.

sve stoji..dobro receno...ipak..Pipica ima čudesno veliku motj..

melkior wrote:

pismejker wrote:Trebalo bi svecenstvo kastrirati,da bude u potpunosti duovno posveceno duovnim stvarima...jel..cista logika..

Radikalan zahtjev, ali i ne toliko protivan kršćanstvu. U carskoj Kini suci su imali strašno veliku moć, ali su obvezno bili kastrirani i svoja jaja u teglama držali na stolu svoje sudnice kako bi pokazali svima koji uđu u nju da ne zastupaju svoje interese, već interese Države.

Pa to je otprilike i smisao crkvenog celibata...

Ja sam vjernik koji mrzi religiju...ne pitajte me za logiku.

melkior wrote:Ja sam vjernik koji mrzi religiju...ne pitajte me za logiku.

Dapace,vrlo logicno..Kome istinskom vjerniku treba ustanova da ga "vodi" kroz vjeru...religije su instrumenti manipuliranja ljudima kroz njihovu osobnu vjeru

pismejker wrote:

melkior wrote:Ja sam vjernik koji mrzi religiju...ne pitajte me za logiku.

Dapace,vrlo logicno..Kome istinskom vjerniku treba ustanova da ga "vodi" kroz vjeru...religije su instrumenti manipuliranja ljudima kroz njihovu osobnu vjeru

Nešto slično kao domoljub koji mrzi državu.

pismejker wrote:

melkior wrote:Ja sam vjernik koji mrzi religiju...ne pitajte me za logiku.

Dapace,vrlo logicno..Kome istinskom vjerniku treba ustanova da ga "vodi" kroz vjeru...religije su instrumenti manipuliranja ljudima kroz njihovu osobnu vjeru

Boldano je u kontradikciji. Religije se prije svega bave kolektivnom, a ne osobnom vjerom.

melkior wrote:

pismejker wrote:

melkior wrote:Ja sam vjernik koji mrzi religiju...ne pitajte me za logiku.

Dapace,vrlo logicno..Kome istinskom vjerniku treba ustanova da ga "vodi" kroz vjeru...religije su instrumenti manipuliranja ljudima kroz njihovu osobnu vjeru

Nešto slično kao domoljub koji mrzi državu.

Hrvati ti idu na jetra, a? Ili bi preimenovao tu Maruninu pjesmu u Hrvatska mi ide na jetra?