Nisu znali čijeg sina uhljebiti u školu pa su probali zaposliti obojicu

HDZ u srcu wrote:

kic wrote:
nitko ne zna što je život, i zašto je život život..

ta pitanja već odavno imaju odgovor

naravno ne ćeš ga naći kod Tolstoja, ostalih književnika, pjesnika i filozofa, jer ti ljudi nemaju pojma o ničemu, to su šupljoglavi debili



slično kao sa hranom, ako jedeš smeće, postaneš bolestan

tako i ako mozak puniš smećem, i um će ti postati bolestan

Tolstoj je smeće, radioaktivno


no neki vole smeće, obožavaju junk food, a povrće im se gadi

Leviathan2 wrote:

pismejker wrote:Dijete treba pomagati u skolovanju,ali najveci dio tereta mora samo podnijeti da bi cjenilo i skolu i trudilo se..
sve sto bude na gotovo,ne cijeni se..

nista sto se dobije ne cijeni se

epikur37 wrote:posebice nakon 30-og kilometra

epikur37 wrote:kic evo tin još jedna patnja

maraton, najteža atletska disciplina, da samo znaš koja je to patnja, posebice nakon 30-og kilometra...

e al dok to ne znaš nećeš znati n koja je to satisfakcija i koji skok u samopercepciji i elanu za dalje osvajanje svijeta :)

HDZ u srcu wrote:

epikur37 wrote:posebice nakon 30-og kilometra

imaš osjećaj uspjeha, kao da si nešto postigao u životu

epikur37 wrote:

HDZ u srcu wrote:

epikur37 wrote:posebice nakon 30-og kilometra

imaš osjećaj uspjeha, kao da si nešto postigao u životu

Ne kao, već jesi.

Kad mogu ovo, gdje su mi granice...:D

Leviathan2 wrote:

epikur37 wrote:

HDZ u srcu wrote:

epikur37 wrote:posebice nakon 30-og kilometra

imaš osjećaj uspjeha, kao da si nešto postigao u životu

Ne kao, već jesi.

Kad mogu ovo, gdje su mi granice...:D

na mjesalici :)

kic wrote:

HDZ u srcu wrote:

kic wrote:
nitko ne zna što je život, i zašto je život život..

ta pitanja već odavno imaju odgovor

naravno ne ćeš ga naći kod Tolstoja, ostalih književnika, pjesnika i filozofa, jer ti ljudi nemaju pojma o ničemu, to su šupljoglavi debili



slično kao sa hranom, ako jedeš smeće, postaneš bolestan

tako i ako mozak puniš smećem, i um će ti postati bolestan

Tolstoj je smeće, radioaktivno


no neki vole smeće, obožavaju junk food, a povrće im se gadi

tebi je previše boravka na 4chan gayforumu zatrovalo ponašanje pa si se razvio u jadnog malog hejtera koji misli da je pametan uopće ne dajući odgovora naravno, jer odgovora zašto je život život nema..

pismejker wrote:Kica treba natjerati u skolu,poslije da se ozeni,i da ima bar 3-4 djece..

epikur37 wrote:Može jedno prosto pitanje, kako ti zamišljaš svoj život bez te patnje :)?

Ono da ti život prođe a da ti ne bude ništa teško :D

Leviathan2 wrote:

aben wrote:

Leviathan2 wrote:

aben wrote:

kic wrote:

koja pseudofrazeologija, ni sam ne vjeruješ što pišeš..

reći ću da je kriva postavka današnjice da su djeca: radost, sreća i blagoslov..

djeca su u biti prije sveg patnja za čovjeka, teret i kamen oko vrata, i baš se tu u startu izopačila civilizacija na nekin način jer se podčinila idealu sreće, dijete mora biti: lijepo, zabavno, smiješno, sretno, ni suzu-suzicu prolit ne smije! nijednu gorčinu poraza osjetiti na sebi, i tako nikad ne upozna izazov, i što znači pomučiti se, svladati nešto, ukratko civilizacija se treba okrenuti ozračju podizanja djece koja znaju što je bitno, i što ima prednost, ovo je postmoderno vrijeme silnih mogućnosti, ali pravi filter se ne ugrađuje..

vi ih nemate šta naučit osim pisat, čitat, zbrajat i oduzimat..

jo bi voli ka bi un ovo prizno.

zato pleme jos uvijek ima najbolji sistem odgoja,
najdi sto mu lezi , gdje je talent a obuku za lovca prolazi svatko i nema zabusavanja
nema davanja poklona igracaka i slicno, osim praktickih, meni je otac poklonio lopatu za 12 rodjendan
a pradjeda luk i tobolac za 14, 
kad se zavrsi obuka onda se ide na snalazenje u zivotu i nema pomoci od roditelja dok se ne osamostalis, onda se daje i nasledjuje, kad se dokazes da si vrijedan toga
ja sam s 14 ipo pobjegao od kuce i vratio se nakon skoro 8 godina, ziv, prekaljen, nakon par godina kad sam krenuo u svijet nisam dobio ni za putnu kartu , ne da nisu imali nego je to bila moja briga,
5 godina poslije kad sam osnovao familiju, sredio se materijalno onda su mi dali moj dio nasledstva koji mi i nije trebao,   tako i ja svojoj djeci, tako i oni svojoj djeci
jedini ispravan nacin je borba, jer bolje mozes naslijedit al ha neces znati ocuvat

nojbolje je kad imoš izbora. to tvoje mi se čini prebrutalno, i jo bi svomu ditetu želi bolje od toga. u zamišljenon slobodnon društvu, jo bi zonje odabro, dok još valjo uopće odlučivati namesto njega, privatnu skulu u kojoj bi mu se pruži kurs tjelesnog, glazbenog, likovnog, vjeronauka, govorništva, tehničkog i filozofije, i to negdi od 7 do 16 godine, jedno 3 ure dnevno i sve bi imalo fakultativan karakter.

pa kod nas je obrazovanje iskljucivo na teret porodice,  tako se najbolje roditelj bori da mu dijete nauci, naravno, uci ga se radit, uci ga se i ratnim vjestinama,  medjutim nema tu nis brutalnog,  imaju slobodno vrijeme,  jedared kad zavrse obuku za lovca bez obzira na godine su tim cinom postali samostalni,  ovo sa snalazenjem u daljnjem zivotu je isto ucenje da se vlastitim snagama izboris za kruh, da shvatis kako se zaradjuje i da cjenis ono sto ces dobiti, sto ti ostavljaju tvoji roditelji
neka vrst garancije da neces protracit to sto si dobio a i ako upadnes u govna jer ispusis u biznisu mozes racunat na pomoc ne od roditelja nego od cjelog plemena,
medjutim da mi djeca leze na grbi cjeli zivot i onda rastrajbaju, nema sanse, radije ostavim nekom ko vrijedi
evo imam unuka, mangup zivi, ne jebe ga nista, jednostavno se zajebava okolo, mlad je i neka, treba,  medjutim ne pada mu na pamet dojti kod roditelja zicat lovu, nema sanse
dojde na nedeljnji rucak, dojde u pleme kad god su neka okupljanja il kad ga pradeda pozove, nije problem, al zenskari, cuga, tuce se s mangupima, povremeno zaradi neku kintu i tako vec gura 4 godine
medjutim zadnji put kad sam ga vidio primjetio sam dozu zasicenosti od mangupiranja i vec razmislja da zaprosi curu s kojom je sad jer mu je mala ok,
sve sjedne na svoje mjesto prije ili kasnije ako netko ima dobru podlogu u odgoju

epikur37 wrote:

pismejker wrote:Kica treba natjerati u skolu,poslije da se ozeni,i da ima bar 3-4 djece..

E al može i ovako jesti čips i živjeti na vifi :)

nema patnje

kic wrote:

epikur37 wrote:Može jedno prosto pitanje, kako ti zamišljaš svoj život bez te patnje :)?

Ono da ti život prođe a da ti ne bude ništa teško :D

ti mene baš nisi razumio.

ako je imanje djece većinom velik uložen trud i, samo si se uhvatio za tu riječ - patnja..

zašto pljujete na svoj trud i patnju i djecu poslije odgajate kao: sretnu, zlatnu mladež, lišenu obaveza, uključenosti i vlastitog napora--

već im samo dajete, dajete, dajete, od prvog dana, pa poslije plačete: samo da je normalan, sve bi mu dao- sve

epikur37 wrote:

kic wrote:

epikur37 wrote:Može jedno prosto pitanje, kako ti zamišljaš svoj život bez te patnje :)?

Ono da ti život prođe a da ti ne bude ništa teško :D

ti mene baš nisi razumio.

ako je imanje djece većinom velik uložen trud i, samo si se uhvatio za tu riječ - patnja..

zašto pljujete na svoj trud i patnju i djecu poslije odgajate kao: sretnu, zlatnu mladež, lišenu obaveza, uključenosti i vlastitog napora--

već im samo dajete, dajete, dajete, od prvog dana, pa poslije plačete: samo da je normalan, sve bi mu dao- sve

Uhvatio sam se za tu riječ jer je tvoje prethodno izrečeno mišljenje o imanju djece naglasak stavilo na patnju.

Sad si proširio na pitanje odgoja, a to je druga stvar. I tu se slažem da djecu postupno treba suočavati s odgovornosti i obvezama, trudu i radu. A tu je škola neizostavan dio.

aben wrote:
skulu vidin ko dodatno oplemenjivanje, pripremu za eventualni intelektualni i duhovni proboj.

aben wrote:

epikur37 wrote:

kic wrote:

epikur37 wrote:Može jedno prosto pitanje, kako ti zamišljaš svoj život bez te patnje :)?

Ono da ti život prođe a da ti ne bude ništa teško :D

ti mene baš nisi razumio.

ako je imanje djece većinom velik uložen trud i, samo si se uhvatio za tu riječ - patnja..

zašto pljujete na svoj trud i patnju i djecu poslije odgajate kao: sretnu, zlatnu mladež, lišenu obaveza, uključenosti i vlastitog napora--

već im samo dajete, dajete, dajete, od prvog dana, pa poslije plačete: samo da je normalan, sve bi mu dao- sve

Uhvatio sam se za tu riječ jer je tvoje prethodno izrečeno mišljenje o imanju djece naglasak stavilo na patnju.

Sad si proširio na pitanje odgoja, a to je druga stvar. I tu se slažem da djecu postupno treba suočavati s odgovornosti i obvezama, trudu i radu. A tu je škola neizostavan dio.

neozbiljan si večeras:)

epikur37 wrote:

kic wrote:

epikur37 wrote:Može jedno prosto pitanje, kako ti zamišljaš svoj život bez te patnje :)?

Ono da ti život prođe a da ti ne bude ništa teško :D

ti mene baš nisi razumio.

ako je imanje djece većinom velik uložen trud i, samo si se uhvatio za tu riječ - patnja..

zašto pljujete na svoj trud i patnju i djecu poslije odgajate kao: sretnu, zlatnu mladež, lišenu obaveza, uključenosti i vlastitog napora--

već im samo dajete, dajete, dajete, od prvog dana, pa poslije plačete: samo da je normalan, sve bi mu dao- sve

Uhvatio sam se za tu riječ jer je tvoje prethodno izrečeno mišljenje o imanju djece naglasak stavilo na patnju.

slidingdoorsoperator wrote:

aben wrote:
skulu vidin ko dodatno oplemenjivanje, pripremu za eventualni intelektualni i duhovni proboj.

Ni manje ni više, a?
To je ipak previše za očekivati od škole. Institucija im samo treba dati neko temeljno obrazovanje i smjernice, ali i pomoći im da pronađu područje u kojem bi se najbolje kasnije iskazala njihova profesionalna i osobna kreativnost.