SAD postaju sve više katoliče

KOMENTAR ALEKSANDRE ŠUĆUR
[size=32]Zašto je Papa Amerikance 'presavio u koljenima'[/size]





Papa u KongresuIzvor: Reuters , Autor:Kevin Lamarque

• Autor: [url=http://www.tportal.hr/autor?author=Aleksandra %C5%A0u%C4%87ur]Aleksandra Šućur[/url]
  
• 30.9.2015 10:09:34
  
• 30.9.2015 9:00:00
  

Sjedinjene Američke Države sve više postaju katoličke, a i Katolička crkva sve više postaje američka, piše analitičarka tportala Aleksandra Šućur. Papini govori u američkom Kongresu i u Ujedinjenim narodima kruna su njegovog političkog djelovanja, koje je svoj utjecaj počelo širiti preko periferije. Zbog organizacije Katoličke crkve, ona je postala nezaobilazan politički faktor u Sjedinjenim Američkim Državama, a njezin će utjecaj u toj zemlji, pa i cijelom svijetu samo rasti. Stoga, smatra Aleksandra Šućur, ne treba čuditi da je cijela američka politička elita 'pala ničice' pred papom Franjom i njegovom političkom vještinom
[size=12]VEZANE TEME
[/size]

• komentar aleksandre šućur
  
• papa Franjo
  
• SAD
  
• katolička crkva
  
• međunarodni odnosi
  

[size]

Već je iz papinog plana puta po svjetskim periferijama bila jasnanjegova dijalektika s centrima moći. Sadržaji putovanja, apeli, nada i entuzijazam koje širi, razumni prijedlozi, otvorene propovijedi o toleranciji s drugim religijama ili ateizmom/agnosticizmom, o uvažavanju ‘drukčijeg’ kao brata, o moralnoj dužnosti da se prihvati i pomogne izbjeglicama ('svi smo mi bili stranci') koju je, da bi dao dobar primjer, i u prvom licu ispunio prihvaćajući sirijske izbjeglice u vlastiti dom, dodatno su uvećavale i učvršćivale njegov ugled i u centrima moći.

Zapravo ‘ugled’ je preslabašna riječ za karizmu koju bi jedan čovjek trebao posjedovati da na jednom mjestu okupi dva milijuna Amerikanaca. Prikladnijom mi se čini arapska riječ ‘barrak’ ili ‘baraka’. Koja, kao imenica, ukazuje na ‘božji blagoslov’, ‘božju naklonost’, a kao glagol znači ‘presaviti u koljenima’. Atentator na bivšeg marokanskog kralja Hassana II opisao ju je kao ‘iznenadnu silu koja mu je presavila koljena u trenu kad je trebao pucati u kralja, zamaglila vid i bolno stisnula zapešće izbijajući oružje iz ruke’. Za razliku od pripadnika marokanske dinastije, za koje se vjeruje da potječu izravno od proroka Muhameda, pa njegovu baraku možemo pripisati dubokim metafizičko-vjerskim uvjerenjima, papa Francesco vodi podrijetlo iz siromašne talijanske obitelji, koja je imigrirala u Argentinu u razdoblju velikih seoba na Novi kontinent.

Ta nas ‘indicija’ upućuje na mogućnost da bi razlozi papine karizme, odnosno ‘čuda’ (miracle, kako ga je sam Papa nazvao u propovijedi) tako masovnog okupljanja, mogli biti i vrlo konkretni. U istraživanju razloga, krenut ćemo od same Amerike, ne zaboravljajući i njegovu političku ulogu u današnjem multipolariziranom svijetu.

Pokatoličavanje Amerike, amerkanizacija Crkve

Sjedinjene Države sve se više katoliziraju, a Crkva je sve više američka. Razlog tomu nije samo hispanizacija određenih područja. Naime, dvostoljetni odnos između Sjedinjenih država i Rimokatoličke crkve u suštini je bio karakteriziran recipročnim sumnjama, pa čak i otvorenim neprijateljstvima. Da ne govorimo o kolonijalnom razdoblju: u državi Virginija, koloniji kraljice Elizabete I, katolicima je bio zabranjen pristup javnim funkcijama, a 1642. bila je zabranjena i sama katolička vjera, svećenici proganjani, mučeni i zatvarani, nakon čega se zabrana proširila i na druge kolonije. Nakon Prvog svjetskog rata, taj je odnos nepovjerenja bio obilježen i oštrom konkurencijom na terenu moralnog leadershipa u svijetu. I Crkva i Sjedinjene države su bile uvjerene da utjelovljuju manifest destiny, Božju volju. Samo što to nije bio isti Bog, a sudbina (destiny) je sigurno ispala drukčijom. Tek je Ronald Reagan 1985. godine uspostavio diplomatske odnose s Vatikanom (razlozi su nam poznati), ali koliko je taj odnos danas poboljšan, osvjedočili smo se nakon što smo vidjeli srdačnost (pa čak i ono što bismo mogli nazvati sudioništvo, complicity) prilikom susreta Baracka Obame i pape Bergoglia.

U zemlji s 25-30 posto katolika, Obaminu administraciju čini više od 50 posto katolika. Iako su katolici bili diskretno više reprezentirani i u ranijim administracijama, tijekom dva Obamina mandata zabilježen je eksponencijalni porast katolika na svim funkcijama koje ovise o političkom imenovanju. Trenutačno nema niti jednog suca Vrhovnog suda (Supreme Court) a da je evangelist/protestant, što je religija većine Amerikanaca. Činjenica je to koja se nikad nije zbila u povijesti te zemlje. U čitavoj svojoj povijesti, Sjedinjene su države imale samo 13 vrhovnih sudaca katolika, a od toga 6 sada sjedi istovremeno na toj najvišoj sudskoj instanciji. 

Poluge vlasti u rukama katolika

Katolici praktički drže poluge unutrašnje politike sigurnosti (Obamini savjetnici za unutrašnje poslove i sigurnost), te zauzimaju važne pozicije u Pentagonu. Čak su i direktori CIA-e i FBI-a katolici. Premda ne ovisi o ikakvoj centralnoj političkoj volji, katolici su i Joe Biden (demokrat, predsjednik Senata) i John Boehmer (republikanac, predsjednik House of Representatives i Kongresa). Ovog zadnjeg, koji je pozvao Papu da održi povijesni govor u Kongresu, vidjeli smo čak i kako plače pod utjecajem emocija dok je papa govorio pred ujedinjenim sazivom oba Doma, te s balkona washingtonskog Kaptola. I tu mi opet pada na pamet asocijacija na koncept ‘baraka', ne mogu si pomoći.

A kad smo već kod papinog govora u Kongresu, tko ga nije vidio/poslušao, propustio je artikuliranu kritiku konzumerizma, trgovine oružjem, propustio je njegov eksplicitni zahtjev za ukidanjem smrtne kazne i zabranu prodavanja oružja zemljama u ratnom sukobu. U Kongresu se nikad prije Pape nije čuo smisleniji govor o ekonomskoj i ekološkoj održivosti, o važnosti imigracije, o bogatstvu kojeg donosi. [/size]

O zajedničkim dobrima i o vrijednosti rada. Snaga Papinih argumenata, alarmira desni populizam, kojeg često identificiramo s pokretom koji se, ne baš originalno, nazvao Tea party. Iako su se u Kongresu pristojno držali, pa čak i pljeskali, zbog Papine otvorenosti spram homoseksualaca, ateista i drugih religija, spram imigracije, otpisa dugova siromašnim zemljama, kao i značaj kojeg pridaje socijalnim temama, taj konzervativni populizam skida prašinu sa stare ‘tradicionalne' nepovjerljivosti između Vatikana i SAD-a, o kojoj sam gore. 

Papinom dolasku u Sjedinjene države prethodili su žestoki medijski napadi konzervativnih krugova (i protestantskih i katoličkih), koji su ga optuživali za ‘marksizam’, ‘pro-homoseksualnost', etiketirali ga kao antikrista itd. Pod pritiskom tog ‘nabrijanog' konzervativnog segmenta vlastite stranke, te optužbama zbog poziva da održi govor kojeg je uputio Papi, republikanac Boehmer je odstupio s dužnosti predsjednika (usput dajući ostavku i na mjesto zastupnika) i vratio se u matični Ohio. 

Taktička Boehmerova ostavka i suze

Iskazivanje ovakve osjećajnosti kod političara, suze i ostavka, obično su pouzdani znak da zapravo ‘uzima zalet’. Dozvoljavam si ovakav brutalni realizam i zato što ankete pokazuju da bi Boehmer, da se kandidira na republikanskim primarijama, kao od šale ‘potukao’ Donalda Trumpa. I to ponajviše jer papa Bergoglio uživa tu nevjerojatnu popularnost u Americi. A Donald Trump, više od svih ostalih kandidata, utjelovljuje američki konzumerizam i osjećajnu bezobzirnost (naročito spram imigranata), koje papa toliko kritizira.

Papin posjet SAD-u nije prošao bez kritika i s ‘lijevog boka’. LGBT organizacije ga kritiziraju što se protivi homoseksualnim brakovima, feministice što ne dozvoljava svećenički status ženama i što ostaje pri tradicionalnom stavu Crkve da je abortus grijeh. Da ne spominjem polemike koje je izazvala kanonizacija Junipero Serre, franjevačkog misionara koji je pribjegavao i mučenju, ne toliko prilikom pokrštavanja indogenih žitelja Kalifornije, koliko prilikom kažnjavanja silovanih indijanskih žena koje su izvršile ili pokušale izvršiti abortus. Ipak, većinsko mainstream mišljenje je da katolici, danas, predstavljaju ‘progresivni dio američkog društva’. Isti Vrhovni sud, u ‘katoličkom’ sastavu kakav sam gore opisala, izrekao je povijesnu presudu da je ‘gay brak pravo u svim državama’. Svojevrsni je paradoks da su protestantske zajednice, koje su uvijek bile percipirane kao ‘progresivnije’ potpuno izgubile teren u ovom civilizacijskom sukobu.

Katolik koji je organizacijom potukao evangeliste na njihovom terenu

Ovaj aspekt zaslužuje dublju analizu, jer su SAD, od proglašenja nezavisnosti naovamo, uvijek predstavljale neku vrstu predvodnika progresivnosti, ne samo tehnološkoj, već i civilizacijskoj. Kao prvo, otvara pitanje što je globalnoj i univerzalnoj katoličkoj zajednici donio papa Franjo iz Amerike (Argentine, jer je u SAD-u bio prvi put). U nedostacima drugih metodoloških pristupa, jer u zapadnoj terminologiji, ‘progresivnost’ priznajemo samo kao građansku, a ne i kao vjersku kategoriju, pozvat ću se na islamsko-pravni pristup ‘ vjerske zajednice’, na arapskom: ‘umma’ koja je sinonim i za ‘dominantno mišljenje’, ‘opći senzibilitet’, ‘javno mnijenje’ koje utječe na opću percepciju pravednosti i na evoluciju prava spram onog što već postoji, što je zapisano u knjigama (maktub). 

Konkretno, iz Buenos Airesa Bergoglio je donio u Rim dodatnu teoriju – a još više praksu – Crkve 'u izlasku', 'u kontinuiranom stanju vršenja misije', kako spram periferija tako i spram novih socio-kulturnih okruženja (Evangelii gaudium, 2013.). Ono što je papa Franjo svojim očima vidio da u Južnoj Americi rade evangelisti. S kojima je naučio da se natječe na njihovom terenu, koristeći se neusporedivom prednošću da je Katolička crkva daleko organiziranija od evangelista. U doba latinoameričkog desarolla (razvoja op.ur.), evangelisti su bili ti koji su ponovo doveli kršćanskoj praksi sve krštene a ne-prakticirajuće osobe, koje je odveć institucionalizirana Katolička crkva udaljila od prakse. Govorim, naravno, o 'gadnim' sedamdesetim godinama. Ali, evangelisti su previše rascjepkani i neorganizirani, da bi vršili svjetski politički utjecaj, kakav ima Katolička crkva.

Po mom skromnom mišljenju, američki papa nas je sve oplemenio američko-liberalnom sviješću o ‘konkurenciji'. To od njega čini odličnog ‘natjecatelja' ne samo na vjerskom, već i na političkom planu globalnih odnosa, što se vidi iz govora izrečenog u Ujedinjenim narodima.



Njega SAD treba, svaki idući predsjednik će ga još više trebati, ne samo što je ‘mental coach', u doba opće dezorijentiranosti, kako se treba postaviti, već i iz socijalnih razloga.

Dat ću samo par podataka, zašto sam mišljenja da ga svaki američki predsjednik treba, zašto se mora osloniti na Katoličku crkvu, čak i neovisno o Franjinoj osobnoj borbi ‘za zadnje'. Čak 5.600 osnovnih škola, 1.200 srednjih, 244 sveučilišta i koledža, na ukupan broj od 3,5 milijuna studenata i 200.000 profesora. Samo kada te podatke uzmemo u obzir, dobivamo uvid na čemu se zapravo temelji snaga Katoličke crkve u SAD-u. Pored 600 bolnica, i 'boga pitaj' koliko staračkih domova, te karitativnih ustanova za beskućnike. 

Na američkom terenu, najorganiziranija crkva je Katolička, a niti jedan političar si ne smije dozvoliti njeno slabljenje, jer bi socijalni sustav otišao u tilt. Ne treba zaboraviti da upravo Katolička crkva kroz svoje institucije formira kvalitetni administrativni kadar. Mrežu u kojoj se osjeća famozna 'socijalna doktrina' (tolerancija, inkluzivnost), i tu viziju prenose i na radno mjesto i u društveno tkivo. To one tisuće i tisuće evangelističkih crkvi ne mogu dati američkim političarima. Nije pretjerano reći da su u tom smislu nesposobne, jer se brzo posvađaju čak i kad se uspiju udružiti u neku konferenciju, u neki savez. Na njih se politika ne može osloniti, ne može računati na takvu koadiuvaciju. 

A iz Papinog govora u Ujedinjenim narodima, koji me naročito dojmio, jer je to bio politički govor (a opet na onaj njegov divni, skromni način koji nas oduševljava), izdvojit ću sliijedeće: 'Reformirati Ujedinjene narode i financijske organizme da bi se izbjegle zloporabe i lihvarenje na štetu zemalja u razvoju. Međunarodni financijski organizmi, daleko od toga da promiču progres (...) podvrgavaju žitelje Planete još gorim mehanizmima siromaštva, isključenja i ovisnosti'

I dobro je za Planetu da postoji državnik koji se ovako determinirano bori za takve plemenite ciljeve, šireći ih i na takvoj instanciji kao što je Skupština Ujedinjenih naroda. 
http://www.tportal.hr/vijesti/komentari/398319/Zasto-je-Papa-Amerikance-presavio-u-koljenima.html
....................................


Lipe vijesti preko bare, možda se problematičnost SAD-a ublaži slabljenjem protestantske linije ...

Naravno da postaje sve više katolička kad će Latinoamerikanci ( Hispanoamerikanci) prevladati uskoro u potpunosti nad WASP-ovcima.

Pa baš sam gledao malo doček američkog naroda pape Franje u NY.

Među masama najviše je bilo vidjeti tamnije Latinose,crnce,kosooke (vjerovatno Korejanci) i Filipince.

albatros wrote:Pa baš sam gledao malo doček američkog naroda pape Franje u NY.

Među masama najviše je bilo vidjeti tamnije Latinose,crnce,kosooke (vjerovatno Korejanci) i Filipince.

Pa kada god pogledaš nešto iz amerike tako od prilike izgleda masa. ;)

Toliko je katoličlka da je samo jedan predsednik do sad bio katolik a i njega su ubili.

da, ali !?

Ero wrote:

epikur37 wrote:

Poluge vlasti u rukama katolika

Katolici praktički drže poluge unutrašnje politike sigurnosti (Obamini savjetnici za unutrašnje poslove i sigurnost), te zauzimaju važne pozicije u Pentagonu. Čak su i direktori CIA-e i FBI-a katolici...

Pa naravno. Šta bi od svijeta bilo da nije tako.?
Sila i moral na jednom mjestu. To je dobro za svijet.

Pa loše je za katoličku vjeru da dva pripadnika te Crkve rukovode u najvećim zločinačkim organizacijama na svijetu.

Isto kao što je bilo loše da pojedini katolici obnašaju visoke dužnosti u Gestapo-u i SS-u.

dzango wrote:Toliko je katoličlka da je samo jedan predsednik do sad bio katolik a i njega su ubili.

Pa nije katolička nego protestantska uglavnom a postaje sve više katolička. O tome i ja članak.

U svakom slučaju, vjerojatno će dvoje od sljedeća tri američka predsjednika biti žena i Latinoamerikanac.
Možda čak i 2u1.

albatros wrote:

Ero wrote:

epikur37 wrote:

Poluge vlasti u rukama katolika

Katolici praktički drže poluge unutrašnje politike sigurnosti (Obamini savjetnici za unutrašnje poslove i sigurnost), te zauzimaju važne pozicije u Pentagonu. Čak su i direktori CIA-e i FBI-a katolici...

Pa naravno. Šta bi od svijeta bilo da nije tako.?
Sila i moral na jednom mjestu. To je dobro za svijet.

Pa loše je za katoličku vjeru da dva pripadnika te Crkve rukovode u najvećim zločinačkim organizacijama na svijetu.

Isto kao što je bilo loše da pojedini katolici obnašaju visoke dužnosti u Gestapo-u i SS-u.

Ima puno gorih tajnih službi od dvije navedene.

maggie13 wrote:U svakom slučaju, vjerojatno će dvoje od sljedeća tri američka predsjednika biti žena i Latinoamerikanac.
Možda čak i 2u1.

Sledeća je žena pa trandža. Katolik neće sigurno.

dzango wrote:

maggie13 wrote:U svakom slučaju, vjerojatno će dvoje od sljedeća tri američka predsjednika biti žena i Latinoamerikanac.
Možda čak i 2u1.

Sledeća je žena pa trandža. Katolik neće sigurno.

Hoće - Latinos.
Ili makar taj transić.

Mah! Svitonazorski Amerika je otišla djavlu. Znutra im homoseksualizam, rodna ideologija i spodobno tomu trga društvo ''starih američkih vridnosti''. Zvana su takaj zgubljeni. Kot da su pobludili va svojoj vanjskoj politiki. I Europa takaj. Vrnuće konzervatizmu je jedini razumni put ako se kani spričiti povrnuće starih/novih ekstremizmov.

maggie13 wrote:

dzango wrote:

maggie13 wrote:U svakom slučaju, vjerojatno će dvoje od sljedeća tri američka predsjednika biti žena i Latinoamerikanac.
Možda čak i 2u1.

Sledeća je žena pa trandža. Katolik neće sigurno.

Hoće - Latinos.
Ili makar taj transić.

Može. Još ako se preziva Klinton ili Buš, puna kapa.

dzango wrote:

maggie13 wrote:

dzango wrote:

maggie13 wrote:U svakom slučaju, vjerojatno će dvoje od sljedeća tri američka predsjednika biti žena i Latinoamerikanac.
Možda čak i 2u1.

Sledeća je žena pa trandža. Katolik neće sigurno.

Hoće - Latinos.
Ili makar taj transić.

Može. Još ako se preziva Klinton ili Buš, puna kapa.

Buš, vrlo moguće.
Jeb. Ili netko njegov.
Ujedno bi pokrivao i Latino stranu.

problem je samo što je Crkva se manje katolička i kršćanska, ali no...