evo šta ameri misle o hrvatskom jeziku

catabbath wrote:

Pinochet wrote:ali isto tako i čakavski i kajakavsi su na rubu nestajanja.. aj barem je ikavica ovdje u dalmaciji jaka

Jedini izvorni hrvatski jezici su čakavski i kajkavski. Štokavski je došao sa istoka sa turcima i to je mješavina nekavog bosanskosrbskocrnogorskog s turcizmima i nametnut nam je kao "bratstvo i jedinstvo".

čakavština je izvorni hrvatski i istra je kolijevka hrvatstva

Noor wrote:

Pinochet wrote:srbi su prije ulaska u yugu govorili jezikom koji je bio sličan bugarskom jeziku..

srbi u srbiji su prije nove juge govorili totalno drugi jezik , sličan bugarskom..

džango, stanojko, pizzon...čekamo da se izjasnite

Yoda hiperventilira jer odbija da prizna ono što svi znamo. Da svi pričamo srpskim jezikom koji je postao standardan još od Vukove reforme i koji su prihvatili i Hrvati.

Pinochet wrote:https://en.wikipedia.org/wiki/Serbian_language

Serbian (српски / srpski, pronounced [sr̩̂pskiː]) is the standardized variety of the Serbo-Croatian language mainly used by Serbs.


isto pišu i za srpski jezik.. budimo realni, hrvatski i srpski su isti jezici

Hrvatska narječja su uništena u Turskim osvajanjima.

dzango wrote:
Yoda hiperventilira jer odbija da prizna ono što svi znamo. Da svi pričamo srpskim jezikom koji je postao standardan još od Vukove reforme i koji su prihvatili i Hrvati.

Nama u Istri je reformu radio  Mussolini :)

Kserks_ wrote:

Pinochet wrote:https://en.wikipedia.org/wiki/Serbian_language

Serbian (српски / srpski, pronounced [sr̩̂pskiː]) is the standardized variety of the Serbo-Croatian language mainly used by Serbs.


isto pišu i za srpski jezik.. budimo realni, hrvatski i srpski su isti jezici

Hrvatska narječja su uništena u Turskim osvajanjima.

Guten morgen.

jedna lijepa slika fizički postojećih jezika i njihovih dijalekata u Europi, bez ikakvih političkih konstrukcija i političkih odluka što je jezik, a što ne.

Noor wrote:

Pinochet wrote:srbi su prije ulaska u yugu govorili jezikom koji je bio sličan bugarskom jeziku..

srbi u srbiji su prije nove juge govorili totalno drugi jezik , sličan bugarskom..

džango, stanojko, pizzon...čekamo da se izjasnite

Zar treba? Mislim, stvarno?

Stanojko wrote:

Noor wrote:

Pinochet wrote:srbi su prije ulaska u yugu govorili jezikom koji je bio sličan bugarskom jeziku..

srbi u srbiji su prije nove juge govorili totalno drugi jezik , sličan bugarskom..

džango, stanojko, pizzon...čekamo da se izjasnite

Zar treba? Mislim, stvarno?

ne treba

Ajde kad vec insistiras...



 
Iako je hrvatski jezik iz grupe najstarijih evropskih jezika on kao deo svetske kulturne baštine iščezava. Današnja hrvatska država ga pokušava odbraniti sasvim pogrešnim metodama, dok ga UNESKO ne spasava, jer nema sluha za političku odbranu jezika.
Presudu hrvatskom jeziku je donela hrvatska intelektualna elita u devetnaestom stoleću, kad je odlučila da se odrekne svog maternjeg (hrvatskog) jezika i u državnu administraciju uvede srpski jezik – kao službeni. Time je hrvatski jezik izbrisan iz spiska živih. A srpski jezik je, tom merom u Hrvatskoj, dobio novo ime. Prvo: "hrvatski ili srpski", "srpskohrvatski", pa "hravatskosrpski", pa "hrvatski standardni jezik" i, na kraju, "hrvatski".
No, ovde nam nije cilj da se bavimo sudbinom srpskog, ali da bi se jednostavnije shvatila zla kob hrvatskog jezika, potrebno je objasniti da je ona uslovljena manipulacijom – preuzimanjem srpskog jezika, pod izgovorom da je to jezik Hrvata. Manipulacije srpskim jezikom nisu prestale ni danas – one se izražavaju malo drukčije. Tako što neko, iz nekog razloga – strateškog cepanja Srba, odluči da stvori novu naciju od Srba. Tada se „nameće potreba“ da se i ime jezika tih Srba promeni. Primer je svež – Srbi muslimani neće više da budu Srbi. Hoće da budu “Bošnjaci” i oblače srpski jezik u haljine “bošnjačke”. Najnoviji nacionalni i jezički inženjering se obavlja u Crnoj Gori – tamo se stvara „crnogorska nacija“ i „crnogorski jezik“, a deo stanovništva (Srbi muslimani) uverava da govori „bošnjačkim jezikom“, a deo (Srbi katolici) da govori „hrvatskim jezikom“.
To je lakrdija koju su Hrvati u Hrvatskoj već usavršili. Ali, oni su to učinili u vreme kad im se to nije zameralo. Njihovo tisućugodišnje robovanje u granicama tuđih država je kod Srba izazivalo i samilost i solidarnost, pa nisu ni primetili da je Hrvatima prisvajanje srpskog jezika bio samo strateški korak (zamišljen u kabinetima Beča i Vatikana) ka rasrbljavanju i postepenom pohrvaćenju Srba katolika, čiji su srpski jezik proglasili hrvatskim. Inače, s hrvatskim jezikom nikad ne bi uspeli pohrvatiti Srbe katolike: Dalmacije, Hercegovine, Bosne, Crne Gore, Dubrovnika, Slavonije, Baranje, Srema, Žumberka, Like, Korduna, Baranje, pa i grada Karlovca – na domaku Zagreba. Da im je, nekim čudom, Sabor u Zagrebu ponudio hrvatski jezik za književni – Srbi katolici bi se čudom čudili takvoj lakrdiji. Bez srpskog jezika u državnoj upotrebi, Hrvatska bi ostala u svojim povjesnim granicama, onim granicama koje su obeležene rasprostranjenošću izvornog hrvatskog jezika – zagorskog, možda: kajkavskog. S hrvatskim jezikom, ne bi se moglo hrvatsko ime preneti na dubrovačke gospare ili hercegovske gorštake, jer oni nikad nisu imali dodira s pripadnicima hrvatskog naroda, a hrvatski su mogli razumeti toliko koliko i bilo koji drugi slovenski jezik – češki, slovenački, poljski, slovački…
 
Hrvatska država ubija hrvatski jezik
Odbacivanje maternjeg jezika u Hrvatskoj i preuzimanje za službenu upotrebu jezika drugog naroda je svojevrsan fenomen u svetu. Takvog primera više nema. Tamo gde su kolonijalne sile ugrozile jezike domorodac, čini se sve da se ti jezici očuvaju i uvedu u službenu upotrebu. U Hrvatskoj je potpuno drukčije. Država čini sve da hrvatski jezik iščezne – da odumre, kako bi se to reklo marksistički. On se ne predaje ni u obdaništima, ni u osnovnim, ni u srednjim školama, ni na univerzitetima. Na njemu se ne stvaraju ni naučna, ni umetnička dela. Ne štampaju se ni knjige na hrvatskom, niti se on koristi na računarima.
Da bi se država narugala samrtniku na odru, u Hrvatskoj se hrvatski jezik koristi još jedino u humorističkim delima – zaista, crni humor. Toliko malo hrvatskog jezika mogu (još) da razumeju Hrvati iz Hrvatske, a vrlo teško (i toliko) Srbi prevedeni u Hrvate.
 
UNESKO nije registrovao postojanje hrvatskog jezika
UNESKO je telo Ujedinjenih nacija koje brine o svetskoj kulturnoj baštini. Pod njegovom zaštitom su stare građevine, stari rukopisi, knjige, religiozni objekti, muzika i druga kulturna dobra svih naroda. Posebna briga vodi se o očuvanju svih jezika sveta – čak i onih kojima govori još jedva nekoliko desetina ljudi. Svaki jezik je civilizacijsko blago i svojevrsan arheološki lokalitet, u kojem se mogu naći poruke iskona i dekodirati sadržaji življenja najstarijih ljudskih zajednica.
Hrvatski je u grupi najstarijih jezika Evrope, jer je u porodici slovenskih jezika. (Zapadnoevropski jezici su mlađi – nastali iz latinskog, po državnoj volji kolonijalne Rimske Imperije. Herodot je zapisao da je i grčki jezik novijeg datuma, ako se upoređuje sa jezicima balkanskih starosedelaca, iz kojih su Grci pozajmljivali reči za svoj budući jezik, koji će, kasnije, izuzetno zadužiti Civilizaciju).
Hrvatski, kao stari jezik, morao bi da se nađe na listi jezika koji su ugroženi i UNESKO bi, na osnovu svog radnog programa, morao da preduzme sve da ga sačuva od izumiranja. Ne treba sumnjati da bi se poslenici nauke u ovom telu Ujedinjenih nacija bespogovorno prihvatili ovog zaduženja – samo kad bi znali da hrvatski jezik postoji i da je ugrožen. Nažalost, hrvatski nije na spisku ni ugroženih ni neugroženih jezika. Na UNESKO-ovom spisku njega nema. Pod njegovim imenom je samo srpski jezik. A hrvatski je jedino na samrtničkom odru – i hrvatska država rado očekuje njegovu smrt. Hrvati neće pozvati hitnu pomoć za njegovo spasavanje, iako za tako nešto još nije kasno. Boje se da bi prezdraveli Zagorac bio velika smetnja teritorijalnom integritetu države. Možda će poziv za spas hrvatskog jezika uputiti Srbi. Ionako su, bez obzira na gorka iskustva, uvek bili jedini narod koji je prijateljski pružao ruku Hrvatima. Drugog takvog naroda, u svom okruženju, Hrvati nemaju – ni danas.





Hrvatska država pokušava sve da svoj službeni jezik promoviše kao jezik koji se razlikuje od službenog jezika u srpskim državama. Počela je borba i na katedrama filoloških fakulteta u svetu. Hrvati se trude da se umesto srpsko-hrvatskog izučava hrvatski jezik i rado bi prihvatili da se tamo predaje i srpski jezik. No, teško je podmititi ljude verne nauci. Oni znaju da je jezik kojim se govori u Beogradu i Zagrebu jedan, isti. U objašnjenju toga, najjasniji je bio Per Jakobson, lingvista iz Danske. U intervjuu “Politici”, 13. januara 2000, rekao je, između ostalog:

“Jednog dana će, možda, moći da se govori o srpskom i hrvatskom jeziku, ali to je još mnogo daleko. To zavisi od toga koliko će kajkavski dijalekat da utiče na hrvatski standardni jezik”.

Profesor Jakobson nas vraća na početak priče. Treba mu verovati da hrvatskog jezika u službenoj upotrebi neće biti, ako se ne bude koristio kajkavski jezik.

Ovaj kojim sada govore u Hrvatskoj je srpski jezik. A to je ono radi čega smo i počeli ovu raspravu – hrvatski treba sačuvati, da ne bi delio sudbinu oko 6000 svetskih jezika, koji su, po svemu sudeći, osuđeni na umiranje. Hrvatski ne mora da bude u takvoj grupi – i radi kulturnog nasleđa i radi oko milionipo ljudi, koji još uvek, bar u okviru porodice, govore njime.

Dakle - ZASTITIMO HRVATSKI JEZIK OD ODUMIRANJA!

bome, prešišao si yodu, cica...članak ti je 3x debilniji od njegovog navoda o tome kako ste prije ulaska u yu svi srbi govorili bugarski

evo ti nagrada, zaslužio si

Noor wrote:bome, prešišao si yodu, cica...članak ti je 3x debilniji od njegovog navoda o tome kako ste prije ulaska u yu svi srbi govorili bugarski

evo ti nagrada, zaslužio si

Hvala sele. I tebi cista petica iz srpskog!

Stanojko...slušaj i uživaj
Naravno, to što čuješ nije mandarinski, to ti je hrvatski

Stanojko wrote:

Noor wrote:bome, prešišao si yodu, cica...članak ti je 3x debilniji od njegovog navoda o tome kako ste prije ulaska u yu svi srbi govorili bugarski

evo ti nagrada, zaslužio si

Hvala sele. I tebi cista petica iz srpskog!

hvala i tebi

Kserks_ wrote:jedna lijepa slika fizički postojećih jezika i njihovih dijalekata u Europi, bez ikakvih političkih konstrukcija i političkih odluka što je jezik, a što ne.

ova je mapa out of date...
gdje su turski, arapski i paštunski u europi ?

Stanojko wrote:Ajde kad vec insistiras...

Hrvatski jezik umire!

 
Iako je hrvatski jezik iz grupe najstarijih evropskih jezika on kao deo svetske kulturne baštine iščezava. Današnja hrvatska država ga pokušava odbraniti sasvim pogrešnim metodama, dok ga UNESKO ne spasava, jer nema sluha za političku odbranu jezika.
Presudu hrvatskom jeziku je donela hrvatska intelektualna elita u devetnaestom stoleću, kad je odlučila da se odrekne svog maternjeg (hrvatskog) jezika i u državnu administraciju uvede srpski jezik – kao službeni. Time je hrvatski jezik izbrisan iz spiska živih. A srpski jezik je, tom merom u Hrvatskoj, dobio novo ime. Prvo: "hrvatski ili srpski", "srpskohrvatski", pa "hravatskosrpski", pa "hrvatski standardni jezik" i, na kraju, "hrvatski".
No, ovde nam nije cilj da se bavimo sudbinom srpskog, ali da bi se jednostavnije shvatila zla kob hrvatskog jezika, potrebno je objasniti da je ona uslovljena manipulacijom – preuzimanjem srpskog jezika, pod izgovorom da je to jezik Hrvata. Manipulacije srpskim jezikom nisu prestale ni danas – one se izražavaju malo drukčije. Tako što neko, iz nekog razloga – strateškog cepanja Srba, odluči da stvori novu naciju od Srba. Tada se „nameće potreba“ da se i ime jezika tih Srba promeni. Primer je svež – Srbi muslimani neće više da budu Srbi. Hoće da budu “Bošnjaci” i oblače srpski jezik u haljine “bošnjačke”. Najnoviji nacionalni i jezički inženjering se obavlja u Crnoj Gori – tamo se stvara „crnogorska nacija“ i „crnogorski jezik“, a deo stanovništva (Srbi muslimani) uverava da govori „bošnjačkim jezikom“, a deo (Srbi katolici) da govori „hrvatskim jezikom“.
To je lakrdija koju su Hrvati u Hrvatskoj već usavršili. Ali, oni su to učinili u vreme kad im se to nije zameralo. Njihovo tisućugodišnje robovanje u granicama tuđih država je kod Srba izazivalo i samilost i solidarnost, pa nisu ni primetili da je Hrvatima prisvajanje srpskog jezika bio samo strateški korak (zamišljen u kabinetima Beča i Vatikana) ka rasrbljavanju i postepenom pohrvaćenju Srba katolika, čiji su srpski jezik proglasili hrvatskim. Inače, s hrvatskim jezikom nikad ne bi uspeli pohrvatiti Srbe katolike: Dalmacije, Hercegovine, Bosne, Crne Gore, Dubrovnika, Slavonije, Baranje, Srema, Žumberka, Like, Korduna, Baranje, pa i grada Karlovca – na domaku Zagreba. Da im je, nekim čudom, Sabor u Zagrebu ponudio hrvatski jezik za književni – Srbi katolici bi se čudom čudili takvoj lakrdiji. Bez srpskog jezika u državnoj upotrebi, Hrvatska bi ostala u svojim povjesnim granicama, onim granicama koje su obeležene rasprostranjenošću izvornog hrvatskog jezika – zagorskog, možda: kajkavskog. S hrvatskim jezikom, ne bi se moglo hrvatsko ime preneti na dubrovačke gospare ili hercegovske gorštake, jer oni nikad nisu imali dodira s pripadnicima hrvatskog naroda, a hrvatski su mogli razumeti toliko koliko i bilo koji drugi slovenski jezik – češki, slovenački, poljski, slovački…
 
Hrvatska država ubija hrvatski jezik
Odbacivanje maternjeg jezika u Hrvatskoj i preuzimanje za službenu upotrebu jezika drugog naroda je svojevrsan fenomen u svetu. Takvog primera više nema. Tamo gde su kolonijalne sile ugrozile jezike domorodac, čini se sve da se ti jezici očuvaju i uvedu u službenu upotrebu. U Hrvatskoj je potpuno drukčije. Država čini sve da hrvatski jezik iščezne – da odumre, kako bi se to reklo marksistički. On se ne predaje ni u obdaništima, ni u osnovnim, ni u srednjim školama, ni na univerzitetima. Na njemu se ne stvaraju ni naučna, ni umetnička dela. Ne štampaju se ni knjige na hrvatskom, niti se on koristi na računarima.
Da bi se država narugala samrtniku na odru, u Hrvatskoj se hrvatski jezik koristi još jedino u humorističkim delima – zaista, crni humor. Toliko malo hrvatskog jezika mogu (još) da razumeju Hrvati iz Hrvatske, a vrlo teško (i toliko) Srbi prevedeni u Hrvate.
 
UNESKO nije registrovao postojanje hrvatskog jezika
UNESKO je telo Ujedinjenih nacija koje brine o svetskoj kulturnoj baštini. Pod njegovom zaštitom su stare građevine, stari rukopisi, knjige, religiozni objekti, muzika i druga kulturna dobra svih naroda. Posebna briga vodi se o očuvanju svih jezika sveta – čak i onih kojima govori još jedva nekoliko desetina ljudi. Svaki jezik je civilizacijsko blago i svojevrsan arheološki lokalitet, u kojem se mogu naći poruke iskona i dekodirati sadržaji življenja najstarijih ljudskih zajednica.
Hrvatski je u grupi najstarijih jezika Evrope, jer je u porodici slovenskih jezika. (Zapadnoevropski jezici su mlađi – nastali iz latinskog, po državnoj volji kolonijalne Rimske Imperije. Herodot je zapisao da je i grčki jezik novijeg datuma, ako se upoređuje sa jezicima balkanskih starosedelaca, iz kojih su Grci pozajmljivali reči za svoj budući jezik, koji će, kasnije, izuzetno zadužiti Civilizaciju).
Hrvatski, kao stari jezik, morao bi da se nađe na listi jezika koji su ugroženi i UNESKO bi, na osnovu svog radnog programa, morao da preduzme sve da ga sačuva od izumiranja. Ne treba sumnjati da bi se poslenici nauke u ovom telu Ujedinjenih nacija bespogovorno prihvatili ovog zaduženja – samo kad bi znali da hrvatski jezik postoji i da je ugrožen. Nažalost, hrvatski nije na spisku ni ugroženih ni neugroženih jezika. Na UNESKO-ovom spisku njega nema. Pod njegovim imenom je samo srpski jezik. A hrvatski je jedino na samrtničkom odru – i hrvatska država rado očekuje njegovu smrt. Hrvati neće pozvati hitnu pomoć za njegovo spasavanje, iako za tako nešto još nije kasno. Boje se da bi prezdraveli Zagorac bio velika smetnja teritorijalnom integritetu države. Možda će poziv za spas hrvatskog jezika uputiti Srbi. Ionako su, bez obzira na gorka iskustva, uvek bili jedini narod koji je prijateljski pružao ruku Hrvatima. Drugog takvog naroda, u svom okruženju, Hrvati nemaju – ni danas.





Hrvatska država pokušava sve da svoj službeni jezik promoviše kao jezik koji se razlikuje od službenog jezika u srpskim državama. Počela je borba i na katedrama filoloških fakulteta u svetu. Hrvati se trude da se umesto srpsko-hrvatskog izučava hrvatski jezik i rado bi prihvatili da se tamo predaje i srpski jezik. No, teško je podmititi ljude verne nauci. Oni znaju da je jezik kojim se govori u Beogradu i Zagrebu jedan, isti. U objašnjenju toga, najjasniji je bio Per Jakobson, lingvista iz Danske. U intervjuu “Politici”, 13. januara 2000, rekao je, između ostalog:

“Jednog dana će, možda, moći da se govori o srpskom i hrvatskom jeziku, ali to je još mnogo daleko. To zavisi od toga koliko će kajkavski dijalekat da utiče na hrvatski standardni jezik”.

Profesor Jakobson nas vraća na početak priče. Treba mu verovati da hrvatskog jezika u službenoj upotrebi neće biti, ako se ne bude koristio kajkavski jezik.

Ovaj kojim sada govore u Hrvatskoj je srpski jezik. A to je ono radi čega smo i počeli ovu raspravu – hrvatski treba sačuvati, da ne bi delio sudbinu oko 6000 svetskih jezika, koji su, po svemu sudeći, osuđeni na umiranje. Hrvatski ne mora da bude u takvoj grupi – i radi kulturnog nasleđa i radi oko milionipo ljudi, koji još uvek, bar u okviru porodice, govore njime.

Spasimo hrvatski jezik. Kakvi su to jebeni domoljubi što jure pevaljke po kafanam a briga ih za lepi hrvatski jezik kojim umire jednom za svagda.

Noor wrote:Stanojko...slušaj i uživaj
Naravno, to što čuješ nije mandarinski, to ti je hrvatski

Konacno!!! Hrvatski! Sele, cuvajte ovo ako boga znate!

Stanojko wrote:

Noor wrote:Stanojko...slušaj i uživaj
Naravno, to što čuješ nije mandarinski, to ti je hrvatski

Konacno!!! Hrvatski! Sele, cuvajte ovo ako boga znate!

Drugemu su tvaji daulji,
Taba mlodu ze mužo.
Pune su penaz imelji,
A tij bilo žolesno.
Pijsme sum ti jo nepijsol,
Moti ti go stargolo.
V njam ja sa begautstve svijeto,
Riječi taba vuoljim jo.

Sume jamput,sume jamput,
Sarčece ti zežori.
Sume dvauput,sume dvauput,
Puoštor ne vroti zvenji.
A tij vuoljiš sume mana,
Moker jo sum siremok.
Sume jamput,sume jamput,
Nekego ti vuoljiš tok.

Pijsme sum ti jo nepijsol,
Moti ti go stargolo.
V njam ja sa begautstve svijeto,
Riječi taba vuoljim jo.

i daj sad reci da ti hrvatski razumiješ

Noor wrote:

Stanojko wrote:

Noor wrote:Stanojko...slušaj i uživaj
Naravno, to što čuješ nije mandarinski, to ti je hrvatski

Konacno!!! Hrvatski! Sele, cuvajte ovo ako boga znate!

Drugemu su tvaji daulji,
Taba mlodu ze mužo.
Pune su penaz imelji,
A tij bilo žolesno.
Pijsme sum ti jo nepijsol,
Moti ti go stargolo.
V njam ja sa begautstve svijeto,
Riječi taba vuoljim jo.

Sume jamput,sume jamput,
Sarčece ti zežori.
Sume dvauput,sume dvauput,
Puoštor ne vroti zvenji.
A tij vuoljiš sume mana,
Moker jo sum siremok.
Sume jamput,sume jamput,
Nekego ti vuoljiš tok.

Pijsme sum ti jo nepijsol,
Moti ti go stargolo.
V njam ja sa begautstve svijeto,
Riječi taba vuoljim jo.

i daj sad reci da ti hrvatski razumiješ

Pa kako bre sele da ga razumem kad ga nigde nema!!!? Svi pricaju srpski a rvatski umire!

Stanojko wrote:
Pa kako bre sele da ga razumem kad ga nigde nema!!!? Svi pricaju srpski a rvatski umire!

pa ako je ovo srpski, kaži o čemu je riječ u pjesmi? haha

Noor wrote:

Stanojko wrote:
Pa kako bre sele da ga razumem kad ga nigde nema!!!? Svi pricaju srpski a rvatski umire!

pa ako je ovo srpski, kaži o čemu je riječ u pjesmi? haha

Ali ne...pesma je na rvackom, zato je i ne razumem...