Razmišljanja

slidingdoorsoperator wrote:

mativka wrote:
Dobro je svako ono ponašanje koje ne izaziva tugu....

Tuga također može biti dobra.
Ukoliko nas neće onemogućiti u preispitivanju ne samo generatora te tuge nego općenito života i njegovih dijelova, u promišljanju djelovanja i djelovanju samom. Dakle, ukoliko nas neće imobilizirati nego učiniti upravo obrnuto. Tuga će nas prije ili kasnije stići i samo je pitanje do kakvih će nas unutrašnjih promjena dovesti i kako ćemo reagirati na nju.
Umjetnici su svakako odavno otkrili veliku esetetsku vrijednost tuge, naročito kada je kombinirana sa dostojanstvom i ponosom. Tuga nam uz onaj prethodno navedeni uvjet svakako omogućuje i lakše suočavanje sa krhkošću i prolaznošću života pa i svih vrijednosti koje smo tijekom života izgradili i kojih se držimo. Bez tuge ne bi bila moguća niti težnja ka vječnosti i neprolaznosti pa tako i očuvanju rezultata svih napora, svih stavova, vrijednosti i djela koja zapravo predstavljaju naš potpis, potvrđuju naš identitet, utvrđuju ono što zapravo jesmo.

Kada sam napisala tu rečenicu, pod tugom sam mislila i na sve ljude s kojima smo u odnosima...

orion wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

mativka wrote:
Meni je uvijek bitnije dobro, ma od kuda ono došlo. Osnovno imamo, pravila, uopćena za postizanje dobra.

A što je to dobro? Onako po sebi. To sam pitanje puno puta postavljao kako na starom forumu tako i na ovom, a bome i na forumhaeru. Misliš da sam dobio makar jedan jedini iole smisleni odgovor?
Taman posla!
Svatko ima neku svoju percepciju, ima i onih koji briju neku svoju priču, a nitko zapravo ne zna makar približno točno.
Praktički sve što imamo su pravila o kojima govoriš, ali sve to spada u domenu naših percepcija i priča, u naš kulturološki background, moralni kodeks i poželjni sustav vrijednosti. To mogu biti i jesu funkcionalni oslonci, ali ne osobito čvrsti, jer su pretjerano podložni promjenama, u posljednje vrijeme skoro i na dnevnoj bazi. A ta prevelika promjenjivost je zapravo izvor velike nesigurnosti.
Mi možemo čak na svakom pojedinačnom primjeru uz uobičajene iznimke od pravila koje doduše derogiraju ta ista pravila, ali u toliko maloj mjeri da se to smatra praktički zanemarivim, objasniti zašto je nešto dobro, a zašto ne, međutim, sve to ostaje na razini naših uobičajenih racionalizacija pa čak i običnih naklapanja ukoliko nemamo neku funkcionalnu univerzalnu definiciju dobra.
A nemamo ju.
Zato je u našim poimanjima dobra i toliko puno različitosti, iznimki i relativizacija i zato uostalom i svijet i izgleda ovako kako izgleda, jer mi na svijet imamo jako veliki utjecaj. Na žalost ili na sreću, nitko nema jasan i funkcionalan odgovor niti na to pitanje.

......mislim da je  dobro superlativ ljudske vrijednosti u svakom smislu.    

Jesu li  etika i moral ono što propisuju, samo zato što su opće prihvaćeni, zaista etički i moralni na svim razinama,u svim okolnostima i periodima ljudskog postojanja to je druga priča....  Mislim da se usprkos svim negativnostima duštvo razvija u pozitivnom smislu i  da dobro postaje sve bolje i bolje.

A, ja opet smatram da se društvo izgubilo....

mativka wrote:

Jer iz prvog pasusa ne mogu duhovnost svesti na aktivnosti, mjere. Duhovnost je temelj od kojeg kreće sve navedeno.
Isto tako, to je formiranje uvijek u procesu.

Sve se na kraju svodi na neke aktivnosti i mjere koje dovede do nekog stanja.
Koje nikada nije potpuno statično, nego je uvijek u nekom formiranju odnosno oblikovanju i preoblikovanju.
Slično onom zaključku kako je svo postojanje sistemske prirode, uz iznimku onih samostalnih elementarnih čestica koji također imaju svoju ulogu u postojanju odnosno svim promjenama koje su određene tim postojanjem i koje se u njemu događaju.

slidingdoorsoperator wrote:
Na načine koji nam doduše nisu jasni, ali vjerojatno ipak predstavljaju ponajprije naš odnos prema svom živom i neživom svijetu na onaj način na koji ga mi razumijemo.[/size]

Naš odnos...
Koji je počesto neshvatljiv i neprihvatljiv.

slidingdoorsoperator wrote:

mativka wrote:

Jer iz prvog pasusa ne mogu duhovnost svesti na aktivnosti, mjere. Duhovnost je temelj od kojeg kreće sve navedeno.
Isto tako, to je formiranje uvijek u procesu.

Sve se na kraju svodi na neke aktivnosti i mjere koje dovede do nekog stanja.
Koje nikada nije potpuno statično, nego je uvijek u nekom formiranju odnosno oblikovanju i preoblikovanju.
Slično onom zaključku kako je svo postojanje sistemske prirode, uz iznimku onih samostalnih elementarnih čestica koji također imaju svoju ulogu u postojanju odnosno svim promjenama koje su određene tim postojanjem i koje se u njemu događaju.

Ne,
Prvo je stanje koje dovodi do određenih aktivnosti i mjera.

orion wrote:
......mislim da je  dobro superlativ ljudske vrijednosti u svakom smislu.    

Jesu li  etika i moral ono što propisuju, samo zato što su opće prihvaćeni, zaista etički i moralni na svim razinama,u svim okolnostima i periodima ljudskog postojanja to je druga priča....  Mislim da se usprkos svim negativnostima duštvo razvija u pozitivnom smislu i  da dobro postaje sve bolje i bolje.

Boldano je upravo ta temeljna priča.
Mislim da je jasno kako su svi moralni odnosni etički sustavi nastali sa nekom generalnom idejom u društvu što je za to isto društvo dobro odnosno najbolje. Na to nam ukazuju i neprestane promjene u tim sustavima pa tako danas prihvaćamo kao poželjne i neke vrijednosti nad kojima smo se do ne tako davno doslovce zgražavali.
No, koliko je to zsiata dobro samo po sebi, praktički je nemoguće ocijeniti. 
Društvo izabere jedan pravac i obično postane moguće ocijeniti koliko toliko objektivno sve prednosti i nedostatke istog tek nakon određenog vremena.
Nekada su za to neophodna i stoljeća, primjer kineskog izolacionizma u koji su upali jer su smatrali svoje vrijednosti i kulturu toliko superiornijom od zapadne da se jednostavno nisu htjeli prljati u doticaju sa tim divljacima iz Evrope, a probudili su se tek valjda u Opijumskim ratovima, ako i tada, kada su ipak shvatili da su se u međuvremenu dogodile za njih neke neugodne promjene i da izolacionizam definitivno nije najbolji mogući način razvoja vlastitih dostignuća jer nedostaje efekt učenja od drugih.
Što se tiče posljednje rečenice, tu se u potpunosti slažem sa tobom, što sam i dokazao davljenjem forumske publike sa analizama Stevena Pinkera u kojima je došao upravo do istog zaključka, uz jednu ogradu da taj proces nikada nije potpuno linearan nego da ima svoje lokalne uspone i padove.

mativka wrote:

orion wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

mativka wrote:
Meni je uvijek bitnije dobro, ma od kuda ono došlo. Osnovno imamo, pravila, uopćena za postizanje dobra.

A što je to dobro? Onako po sebi. To sam pitanje puno puta postavljao kako na starom forumu tako i na ovom, a bome i na forumhaeru. Misliš da sam dobio makar jedan jedini iole smisleni odgovor?
Taman posla!
Svatko ima neku svoju percepciju, ima i onih koji briju neku svoju priču, a nitko zapravo ne zna makar približno točno.
Praktički sve što imamo su pravila o kojima govoriš, ali sve to spada u domenu naših percepcija i priča, u naš kulturološki background, moralni kodeks i poželjni sustav vrijednosti. To mogu biti i jesu funkcionalni oslonci, ali ne osobito čvrsti, jer su pretjerano podložni promjenama, u posljednje vrijeme skoro i na dnevnoj bazi. A ta prevelika promjenjivost je zapravo izvor velike nesigurnosti.
Mi možemo čak na svakom pojedinačnom primjeru uz uobičajene iznimke od pravila koje doduše derogiraju ta ista pravila, ali u toliko maloj mjeri da se to smatra praktički zanemarivim, objasniti zašto je nešto dobro, a zašto ne, međutim, sve to ostaje na razini naših uobičajenih racionalizacija pa čak i običnih naklapanja ukoliko nemamo neku funkcionalnu univerzalnu definiciju dobra.
A nemamo ju.
Zato je u našim poimanjima dobra i toliko puno različitosti, iznimki i relativizacija i zato uostalom i svijet i izgleda ovako kako izgleda, jer mi na svijet imamo jako veliki utjecaj. Na žalost ili na sreću, nitko nema jasan i funkcionalan odgovor niti na to pitanje.

......mislim da je  dobro superlativ ljudske vrijednosti u svakom smislu.    

Jesu li  etika i moral ono što propisuju, samo zato što su opće prihvaćeni, zaista etički i moralni na svim razinama,u svim okolnostima i periodima ljudskog postojanja to je druga priča....  Mislim da se usprkos svim negativnostima duštvo razvija u pozitivnom smislu i  da dobro postaje sve bolje i bolje.

A, ja opet smatram da se društvo izgubilo....

samo dva tri primjera zašto mislim a je sve bolje i bolje ..... nestanak robovlasničkih društava, nestanak feudalnih društava / iako još u svijetu ima puno ponašanja takvog ustroja/ , Ženevska konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima, zdravstvena zaštita, socijalna zaštita, usw,usw...

mativka wrote:
A, ja opet smatram da se društvo izgubilo....

Teško se oteti dojmu da se to događa u ovom razdoblju.
Međutim, kako sam već napisao u prethodnom postu, napredak je dugoročno gledano evidenatan, trend je lako uočljiv, ali sasvim sigurno nije linearan i bez vlastitih problema.
Preporučam čitanje radova Stevena Pinkera koji o tome govore pa tako i knjige "Prazna ploča: moderno poricanje ljudske prirode".

mativka wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

mativka wrote:

Jer iz prvog pasusa ne mogu duhovnost svesti na aktivnosti, mjere. Duhovnost je temelj od kojeg kreće sve navedeno.
Isto tako, to je formiranje uvijek u procesu.

Sve se na kraju svodi na neke aktivnosti i mjere koje dovede do nekog stanja.
Koje nikada nije potpuno statično, nego je uvijek u nekom formiranju odnosno oblikovanju i preoblikovanju.
Slično onom zaključku kako je svo postojanje sistemske prirode, uz iznimku onih samostalnih elementarnih čestica koji također imaju svoju ulogu u postojanju odnosno svim promjenama koje su određene tim postojanjem i koje se u njemu događaju.

Ne,
Prvo je stanje koje dovodi do određenih aktivnosti i mjera.

Moguće. Whatever. To je valjda i najmanje bitno u cijeloj ovoj priči.

orion wrote:

mativka wrote:

orion wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

mativka wrote:
Meni je uvijek bitnije dobro, ma od kuda ono došlo. Osnovno imamo, pravila, uopćena za postizanje dobra.

A što je to dobro? Onako po sebi. To sam pitanje puno puta postavljao kako na starom forumu tako i na ovom, a bome i na forumhaeru. Misliš da sam dobio makar jedan jedini iole smisleni odgovor?
Taman posla!
Svatko ima neku svoju percepciju, ima i onih koji briju neku svoju priču, a nitko zapravo ne zna makar približno točno.
Praktički sve što imamo su pravila o kojima govoriš, ali sve to spada u domenu naših percepcija i priča, u naš kulturološki background, moralni kodeks i poželjni sustav vrijednosti. To mogu biti i jesu funkcionalni oslonci, ali ne osobito čvrsti, jer su pretjerano podložni promjenama, u posljednje vrijeme skoro i na dnevnoj bazi. A ta prevelika promjenjivost je zapravo izvor velike nesigurnosti.
Mi možemo čak na svakom pojedinačnom primjeru uz uobičajene iznimke od pravila koje doduše derogiraju ta ista pravila, ali u toliko maloj mjeri da se to smatra praktički zanemarivim, objasniti zašto je nešto dobro, a zašto ne, međutim, sve to ostaje na razini naših uobičajenih racionalizacija pa čak i običnih naklapanja ukoliko nemamo neku funkcionalnu univerzalnu definiciju dobra.
A nemamo ju.
Zato je u našim poimanjima dobra i toliko puno različitosti, iznimki i relativizacija i zato uostalom i svijet i izgleda ovako kako izgleda, jer mi na svijet imamo jako veliki utjecaj. Na žalost ili na sreću, nitko nema jasan i funkcionalan odgovor niti na to pitanje.

......mislim da je  dobro superlativ ljudske vrijednosti u svakom smislu.    

Jesu li  etika i moral ono što propisuju, samo zato što su opće prihvaćeni, zaista etički i moralni na svim razinama,u svim okolnostima i periodima ljudskog postojanja to je druga priča....  Mislim da se usprkos svim negativnostima duštvo razvija u pozitivnom smislu i  da dobro postaje sve bolje i bolje.

A, ja opet smatram da se društvo izgubilo....

samo dva tri primjera zašto mislim a je sve bolje i bolje ..... nestanak robovlasničkih društava, nestanak feudalnih društava / iako još u svijetu ima puno ponašanja takvog ustroja/ , Ženevska konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima, zdravstvena zaštita, socijalna zaštita, usw,usw...

Ženevska konvencija?!
Može pisati bilo što....bilo tko ih pisati...
No, je li doista tako?

Bože dragi,
Bože dragi!

mativka wrote:
Ženevska konvencija?!
Može pisati bilo što....bilo tko ih pisati...
No, je li doista tako?

Poanta je u trendu odnosno procesu i poboljšanju u odnosu na neka prethodna stanja.

slidingdoorsoperator wrote:

mativka wrote:
Ženevska konvencija?!
Može pisati bilo što....bilo tko ih pisati...
No, je li doista tako?

Poanta je u trendu odnosno procesu i poboljšanju u odnosu na neka prethodna stanja.

Toretski,
kada je ona stupila na snagu?
Kada su se kršile njene odredbe u najvećoj mjeri?

Nećem politiku jer mi je već sada tlak skočio na, ihaaaj

mativka wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

mativka wrote:
Ženevska konvencija?!
Može pisati bilo što....bilo tko ih pisati...
No, je li doista tako?

Poanta je u trendu odnosno procesu i poboljšanju u odnosu na neka prethodna stanja.

Toretski,
kada je ona stupila na snagu?
Kada su se kršile njene odredbe u najvećoj mjeri?

Ne samo teosrijski nego i u praksi. Mislim da je napredak u Međunarodnom humanitarnom odnosno ratnom pravu i tretiranju svih zaštićenih skupina u ratu od Ženevske konvencije ipak ne samo osjetan nego i neporeciv.

slidingdoorsoperator wrote:

mativka wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

mativka wrote:
Ženevska konvencija?!
Može pisati bilo što....bilo tko ih pisati...
No, je li doista tako?

Poanta je u trendu odnosno procesu i poboljšanju u odnosu na neka prethodna stanja.

Toretski,
kada je ona stupila na snagu?
Kada su se kršile njene odredbe u najvećoj mjeri?

Ne samo teosrijski nego i u praksi. Mislim da je napredak u Međunarodnom humanitarnom odnosno ratnom pravu i tretiranju svih zaštićenih skupina u ratu od Ženevske konvencije ipak ne samo osjetan nego i neporeciv.

Toliko je Konvencija napisano, toliko se teoretičara bavi time i piše baš poput književnika lijepe poeme.
Koliki je postotak onih koji to primjenjuju u praksi?
Koliko je žrtava, nakon napisanih poema?

slidingdoorsoperator wrote:

orion wrote:
......mislim da je  dobro superlativ ljudske vrijednosti u svakom smislu.    

Jesu li  etika i moral ono što propisuju, samo zato što su opće prihvaćeni, zaista etički i moralni na svim razinama,u svim okolnostima i periodima ljudskog postojanja to je druga priča....  Mislim da se usprkos svim negativnostima duštvo razvija u pozitivnom smislu i  da dobro postaje sve bolje i bolje.

Boldano je upravo ta temeljna priča.
Mislim da je jasno kako su svi moralni odnosni etički sustavi nastali sa nekom generalnom idejom u društvu što je za to isto društvo dobro odnosno najbolje. Na to nam ukazuju i neprestane promjene u tim sustavima pa tako danas prihvaćamo kao poželjne i neke vrijednosti nad kojima smo se do ne tako davno doslovce zgražavali.
No, koliko je to zsiata dobro samo po sebi, praktički je nemoguće ocijeniti. 
Društvo izabere jedan pravac i obično postane moguće ocijeniti koliko toliko objektivno sve prednosti i nedostatke istog tek nakon određenog vremena.
Nekada su za to neophodna i stoljeća, primjer kineskog izolacionizma u koji su upali jer su smatrali svoje vrijednosti i kulturu toliko superiornijom od zapadne da se jednostavno nisu htjeli prljati u doticaju sa tim divljacima iz Evrope, a probudili su se tek valjda u Opijumskim ratovima, ako i tada, kada su ipak shvatili da su se u međuvremenu dogodile za njih neke neugodne promjene i da izolacionizam definitivno nije najbolji mogući način razvoja vlastitih dostignuća jer nedostaje efekt učenja od drugih.
Što se tiče posljednje rečenice, tu se u potpunosti slažem sa tobom, što sam i dokazao davljenjem forumske publike sa analizama Stevena Pinkera u kojima je došao upravo do istog zaključka, uz jednu ogradu da taj proces nikada nije potpuno linearan nego da ima svoje lokalne uspone i padove.

Mislim da je najbitnije  da  dobro kao  pozitiva, nešto što je dobrota pojedinca, ili kao mjera zajednice,  u većinskom dijelu prepoznatljiva akcija ili reakcija koja se reflektira prema ili utječe na pojedinca, grupu pa sve do ukupog čovječanstva.

mativka wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

mativka wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

mativka wrote:
Ženevska konvencija?!
Može pisati bilo što....bilo tko ih pisati...
No, je li doista tako?

Poanta je u trendu odnosno procesu i poboljšanju u odnosu na neka prethodna stanja.

Toretski,
kada je ona stupila na snagu?
Kada su se kršile njene odredbe u najvećoj mjeri?

Ne samo teosrijski nego i u praksi. Mislim da je napredak u Međunarodnom humanitarnom odnosno ratnom pravu i tretiranju svih zaštićenih skupina u ratu od Ženevske konvencije ipak ne samo osjetan nego i neporeciv.

Toliko je Konvencija napisano, toliko se teoretičara bavi time i piše baš poput književnika lijepe poeme.
Koliki je postotak onih koji to primjenjuju u praksi?
Koliko je žrtava, nakon napisanih poema?

A ja ću samo ponoviti gore boldano.
Svijet nije idelan odnosno savršen niti će to ikada biti i jedino što možemo učiniti je poboljšavati ga, a to je proces koji ne ide lagano nego u malim koracima, a ponekad i vrlo mukotrpno i sa svojim lokalnim usponima i padovima.

slidingdoorsoperator wrote:

mativka wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

mativka wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

Poanta je u trendu odnosno procesu i poboljšanju u odnosu na neka prethodna stanja.

Toretski,
kada je ona stupila na snagu?
Kada su se kršile njene odredbe u najvećoj mjeri?

Ne samo teosrijski nego i u praksi. Mislim da je napredak u Međunarodnom humanitarnom odnosno ratnom pravu i tretiranju svih zaštićenih skupina u ratu od Ženevske konvencije ipak ne samo osjetan nego i neporeciv.

Toliko je Konvencija napisano, toliko se teoretičara bavi time i piše baš poput književnika lijepe poeme.
Koliki je postotak onih koji to primjenjuju u praksi?
Koliko je žrtava, nakon napisanih poema?

A ja ću samo ponoviti gore boldano.
Svijet nije idelan odnosno savršen niti će to ikada biti i jedino što možemo učiniti je poboljšavati ga, a to je proces koji ne ide lagano nego u malim koracima, a ponekad i vrlo mukotrpno i sa svojim lokalnim usponima i padovima.

To je valjda duhovnost!
Sastoji se u Konvencijama?!

mativka wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

mativka wrote:
Ženevska konvencija?!
Može pisati bilo što....bilo tko ih pisati...
No, je li doista tako?

Poanta je u trendu odnosno procesu i poboljšanju u odnosu na neka prethodna stanja.

Toretski,
kada je ona stupila na snagu?
Kada su se kršile njene odredbe u najvećoj mjeri?

OK ..... shvaćam što želiš reći, ali ne možeš poreći da su kontrolni mehanizmi u ratovima prije tisuću godina i danas na istom nivou.  

...i sve ostalo što sam napisala gledala sam kao sliku, tj. presjek  kroz  stoljeća ....