Re: Putin - PROTEKCIONIZAM JE PRIJETNJA GLOBALNOJ EKONOMIJI

by RayMabus Mon 15 May - 23:41

Protekcionizam nije prijetnja svijetskom miru al jest kineskoj ekonomiji.

Kinez laprda.

Nabio bi mu ja carine 1000%.

by Guest Mon 15 May - 23:43

RayMabus wrote:Protekcionizam nije prijetnja svijetskom miru al jest kineskoj ekonomiji.

Kinez laprda.

Nabio bi mu ja carine 1000%.

možeš ti, ali hrpa zemalja profitira u trgovini za kinom. kina izvozi tipa 2000milijardi $ godišnje, ALI i UVOZi 1800milijardi(dakle prema ekonomskim teorijama to će se izjednačiti skoro pa je već sada, razlika je manja od 10%)
Njemačka profitira od izvoza u Kinu, čak i USA ove godine i prošle godine, više je Kineskih kapitalista investiralo u USA u proizvodnju i ostali business nego obrnuto. Zato se Trump srdačno izljubio sa Kineskim premijerom.. bilanca iznad svega

by RayMabus Mon 15 May - 23:44

Pinochet wrote:
Njemačka profitira od izvoza u Kinu

Nažalost.

by Guest Mon 15 May - 23:47

Vidiš moto Radničke Fronte je sljedeći
NE sloboda protoka kapitala, DA sloboda protoku ljudima!

moj moto je obrnut

Da sloboda protoka kapitala, NE sloboda protoka ljudima!

by RayMabus Mon 15 May - 23:48

I ljudi su kapital.

by RayMabus Mon 15 May - 23:50

Ja sam ipak za carine. Nije to blokada protoka kapitala nego jednostavno štitim svoju ekonomiju ( industriju ). Ono postavim ti takvu carinu da nemožeš obarat cijene a s tom carinom koštaš taman koliko i domaci proizvod pa se natjecite. Ako ti nepaše odhebat ceš sam a ako ti paše ubirem carine. Kako god okreneš država ubire zaradu u proracun.

by RayMabus Tue 16 May - 0:03

Trump je u pravu : treba im dignit carine. EU nemora ako nece al onda nek poslije nekukaju : uzeli nam koosoki svu industriju.

Trump fino izracuna , izvaže sve i onda ocijeni dal da ili ne a ako je da onda ponovo izracuna i izvaže koliko. Nikad on nestavlja previše nego taman toliko da se izjednaciš s cijenom tog istog domaceg prouzvoda na njegovom tržištu pa ti ako ti se isplati a nevidim zašto ne lijepo platiš i carine državi pa ti prodaji a ne rušit cijene i industriju tu.

Trump je u pravu.

by RayMabus Tue 16 May - 0:07

To se inace zove pametni protekcionizam.

KIna izvozi 100 jedinica bijele tehnike u Ameriku a Amerika niti jedan a cijena domaceg proizvođaca i kineskog kad se odbiju troškovi puta i sve je razlika oko 50%.

OK , 40% carina.

Idemo dalje.

Onda od ovih 40% carina 10% vratim u stimuliranje domace proizvodnje bijele tehnike i sad su po cijeni izjednaceni na tom domacem tržištu plus ja ( država ) stavio 30% carine u đep.

Jel te tko blokirao il povisio cijene iznad mjere da odustaneš ?

Jok.

by Guest Tue 16 May - 5:38

Trump za sada nije radio značajna dizanja carine. Inače ako se pitaš "zašto je moja industrija skuplja ili lošija od Kineske, Njemačke". Pitaj se.

Što čini cijenu nekog proizvoda? -trošak rada, nabavna cijena materijala, trošak proizvodnje, porezi.
Sada idemo u RH - materijal aj kako-tako, trošak rada nam je osredjni, jeftini smo ali imamo velike poreze na rad, sa druge strane porezi su ogromni.

I sada sa druge strane su Kinezi koji imaju pun kurac niže poreze, jer Kineska komunistička država je manje pohlpena i manje lopovska nego HDZova udbaška prčija, pa je Kinezima dosta da imaju niže poreze, jer Kineski komunist je manje pohlepan nego HDZov uhljeb, pa kineskim kapitalistima ostaje više prostora za biti konkurentan..

i šta onda ? zatvoriti granice? kako da ne. evo cijeli istočni blok je imao zatvorene granice i carine na automobile, pa je najnapredniji proizvod bila Lada auto . Konkurencija tjera ljude i kapitaliste pa i jebene države na napredovanje, razvijanje. Recimo mi smo ulaskom u EU, iako se govorilo da ćemo "potunuti", mi smo profitirali, RH proizvodnja je odlično živnula - još da HDZ uhljebi ne požderu toliko love, dobro bi nama bilo.

U ostalom tu je ekonomska teorija konvergencije - Kinezi su u početku bili jeftini , radili za šaku riže, međutim sada nisu jeftini. Broj zaposlenih u Kineskoj industriji svake godine je sve manji i manji, a raste im broj zaposlenih u uslužnom sektoru. Kineska jeftina industrija se sada prebacuje u Vijetnam i Bangladeš. Sa druge strane pojavio se sloj Kineskih mega korporacija i mega kapitalista , koji investiraju po svijetu - prošle godine i ove godine, Kina je više investirala u Ameriku, nego AMerika u Kinu. USA je zbog nižih poreza i regulacija i slobodne trgovine i dalje privlačna za investicije, normalno neće otvarati pogon u Hrvatskoj, nego USA.

Neštitiš nikakvu domaću industriju carinama, znaš šta ti je baza - ako ti uvedeš carine, ovi uvode carine tebi. Recimo ti uvedeš Slovencima i Bosancima, odmah idu kontra carine. Pa lipo kada svi zatvorimo granice , onda bi plaćao mobitel 15 000kn, umjesto da polovni uzmeš za 500kn od frenda.

by RayMabus Tue 16 May - 9:20

Izgleda da nerazumješ pojam pametni protekcionizam.

by marcellus Tue 16 May - 9:25

Rusi prskaju po amero socijalizmu

by aben Tue 16 May - 9:30

RayMabus wrote:Izgleda da nerazumješ pojam pametni protekcionizam.

to ne postoji.
sve ča zamisliš pod tin pojmon, pokušaj implemenirati na županije, pa na općine, pa na gradove, pa na mjesne odbore, pa na ulice, i na kraju na kućanstva i na dnevnu sobu nasuprot kuhinje, itd. ako je protecionizam ikako dobar ( osim uskon interesnom krugu), unda je dobar i na nižin razinama.

a nije.

by RayMabus Tue 16 May - 9:39

Normalno da postoji.

by aben Tue 16 May - 9:41

RayMabus wrote:Normalno da postoji.

ako postoji razlog za uvođenje protekcionizma između državov, unda postoji i za uvođenje između žipanijov, jel točno?

by RayMabus Tue 16 May - 9:46

aben wrote:
RayMabus wrote:Normalno da postoji.

ako postoji razlog za uvođenje protekcionizma između državov, unda postoji i za uvođenje između žipanijov, jel točno?

Nije.

by aben Tue 16 May - 9:49

zoč?

by RayMabus Tue 16 May - 9:50

Zato šta nisu ista ekonomska cjelina.

by aben Tue 16 May - 9:52

ekonomska cjelina ne postoji.

Promatranje svih državnih politika, pa tako i ekonomskih, opterećeno je sa dva teška tereta. Prvi je kompleksnost. Teško je razumjeti kakve efekte ima neka politika kad se radi o geografski velikom prostoru na kojem obitava puno subjekata koji se muvaju okolo i rade svašta. Drugi, po mom mišljenju čak i važniji problem je emocionalna prtljaga. Uz državu se vežu osjećaji, a oni ometaju jasnoću razmišljanja.

Za analiziranje neke politike koju bi trebala poduzeti Hrvatska je zato dobro napraviti ovo: povući zamišljene granice unutar Hrvatske. Ako želite stvoriti stav o nekoj stvari koja se događa između Hrvatske i Slovenije (ili bilo koje druge zemlje), zamislite umjesto toga isti problem, ali između Zagreba i Siska. Analogija je dovoljno dobra: oba grada imaju stanovništvo, gospodarstvo, poreze, političare, baš kao i države. Međutim, činjenica da su oba grada unutar države omogućuje nam da izbjegnemo nesvjesno identificiranje sa jednom od strana i promatranje interakcije kao sukoba u kojem, kao i u svakom sukobu, naši moraju pobijediti, a za tu pobjedu moramo podnositi žrtve. Možemo se koncentrirati na ekonomsku analizu.
U gospodarskom programu Kukuriku koalicije središnje mjesto zauzima povratak merkantilizmu. Merkantilizam je skup gospodarskih politika koji je prevladavao u 18. stoljeću. Njegova su obilježja supstitucija uvoza, subvencioniranje izvoza i poticanje konkurentnosti. Udžbenička definicija merkantilizma se nalazi na barem tri mjesta u tekstu programa. Na primjer, stranica 8 (podebljano u originalu):
Hrvatska treba novu industrijsku politiku (…) stoga će sve mjere gospodarske politike (fiskalne, monetarne, regionalne, infrastrukturne) sadržane u ovom Programu posebno preferirati proizvodne i izvozno usmjerene poduzetničke projekte te projekte koji pridonose supstituciji uvozne robe
Riješeni emocionalnog paketa, pogledajmo može li Sisak rješavati svoje razvojne probleme smanjujući uvoz iz Zagreba, subvencionirajući izvoz u Zagreb i potičući konkurentnost svojih firmi nauštrb zagrebačkih. Ili obratno, svejedno. Već ovako formulirane, te na prvu loptu intuitivno razumljive politike počinju zvučati pomalo bizarno, zar ne?
Zamislimo novinski članak:
ZAGREB – “Svi smo mi TD!” i “TD heroj a ne zločinac!” klicala je danas masa okupljena ispred zagrebačke skupštine.
(TD je “naftaš iz Rugvice“, čovjek koji je imao ilegalnu rafineriju plavog dizela u obični dizel. Državna politika farbanja dizela je debilna politika i čovjek je što se mene tiče već sada heroj. U ovoj izmišljenoj priči, on postaje heroj masa)
Dokad će krvavo zarađeni novac zagrebačkih proletera ići van Zagreba na sisački benzin? Kada će Zagreb konačno početi poticati nastanak i konkurentnost svoje rafinerijske industrije kako bi se odupro eksploataciji od strane Siska?
Pred okupljene je izašao gradonačelnik (iz kukuriku koalicije) koji je izjavio da je izvozna orjentacija grada neupitna, TD će biti pušten iz tamnice i gradska vlada će subvencionirati njegovu rafineriju dok Zagreb ne postigne samodostatnost u benzinu i dizelu, te krene u osvajanje stranih tržišta.
Očito je da je sa tehničke strane stvar izvediva. TD zna znanje. No može li se Zagreb kao cjelina okoristiti takvim politikama, ili netko profitira a netko gubi? Kako nije moguće stvoriti nešto iz ničega, netko mora izgubiti. To su oni iz koji će biti oporezovani zbog subvencije. Imamo dakle kratkoročnog dobitnika (nova firma ZGINA) i kratkoročne gubitnike (građane). Što sa dugim rokom? Jesu li trenutne žrtve opravdane dugoročnom dobiti?
Recimo da Zagreb kombinacijom subvencija ZGINA-i i restrikcijama uvoza uspije postići samodostatnost u naftnim derivatima. Naša metoda nam ne da da predahnemo. Postavlja se pitanje: ako je rafinerija u naselju Rugvica, dokad će krvavo zarađeni novac iz drugih gradskih četvrti ići u Rugvicu? Bi li svaki kvart trebao imati rafineriju?
Ovdje se moramo zamisliti. Očito da u naizgled analognim situacijama postoji neka sitna, skrivena, ali ključna razlika. Razlika koja opravdava drastično različito ponašanje: u jednom slučaju zatvaranje granica, u drugom slobodnu trgovinu. Pokušajmo izolirati tu razliku.
Podjećam, analogije su ove: država = grad = kvart = ulica. Je li problem u veličini? Postoje li održive i neodržive subvencije i ovise li možda o veličini tržišta? Netko može reći da nije efikasno kada male rafinerije rafiniraju male količine, pa kvartovske rafinerije nemaju smisla. Dobro, ali taj argument se može okrenuti i protiv gradske rafinerije: nema razloga zašto bi kvartovska rafinerija bila premala a gradska baš taman. Možda je optimalno da jedna rafinerija bude na pet gradova, ili pedeset.
Ako nije stvar u veličini, što je to onda različito između kvarta i grada? Ako neki čitatelj može smisliti takvu razliku, rado bih je čuo. Po mom mišljenju, ne postoji nikakva razlika (koga zbunjuje naftna industrija, neka proba isti misaoni eksperiment sa nekom drugom industrijom, npr. pekarskom. Njih je lakše smjestiti u ulice).
Dakle, ako supstitucija uvoza na razini kvarta nema smisla, nema ni na razini grada. Pritom “nema smisla” znači da je svima jasno da intervencija vlasti nije potrebna. Ako je nešto što se sada uvozi isplativije proizvoditi lokalno, tržište će se pobrinuti za to. I stvarno, ako bolje pogledamo izmišljeni novinski članak, vidimo da je potpuno neuvjerljiv. Pa kada su to stanovnici nekog grada demonstrirali i tražili da ih se dodatno oporezuje kako bi u nečemu ostvarili samodostatnost? Nikada.
Vratili smo se natrag na početak, prema državi. S obzirom da smo na usporedbi grada i kvarta pokazali da razlika koju tražimo nema veze s veličinom, to znači da niti razlika između grada i države nije u veličini. To je nekakva kvalitativna razlika. Izgleda da, kada smo se spustili s razine države da nam emocije ne bi zamagljivale pogled, izgubili smo s tim i razloge za intervenciju. To nas dovodi do uvida da su upravo emocije ključ cijele priče.
Možemo pričati da intervencije na razini države imaju svrhu rasta BDP-a, rasta zaposlenih, rasta standarda, ali ono što čujemo dok o tome pričamo je rat. Mi protiv njih. Puls ubrzava a pesnice se stežu dok shvaćamo: neće biti lako, svatko će morati podnijeti teret, ali ako želimo pobijediti, nemamo izbora. Sad je jasno i zašto smo crtanjem lokalnih granica postali zbunjeni oko potrebe intervencije: zato jer smo implicitno pretpostavili da neće biti rata. U Zagrebu i Sisku živi isti narod, zašto bi ratovali? Isto tako i unutar Zagreba. Tek razmišljanje o trgovini kao sukobu, ili produžetku sukoba drugim sredstvima, daje merkantilizmu smisao.
Međutim, analogija između međunarodne trgovine i plemenskog sukoba je potpuno pogrešna i iznimno štetna. Plemenski sukob je igra sa konačnom količinom plijena (zero sum game). Ako dva plemena ratuju oko nekog resursa, samo jedno pleme može pobijediti i prisvojiti ga. Ako se radi o izvoru vode u pustinji, za poražene poraz može značiti i nestanak. To znači da su opravdani krajnji napori i velike žrtve.
S druge strane, trgovina je nenasilna. Nema poraženih u trgovini. Opstanak plemena nije upitan. Rezultat trgovine nije redistribucija plijena nego rast količine bogatstva – rast koji bi bez trgovine bio nemoguć. (Za više o trgovini vidi članak Sardine u Srbiji.)
Može biti teško prihvatiti da je slobodna trgovina dobra stvar. Na primjer, što ako Siščani pod utjecajem bloga Usporedbe otvore granice, a Zagrepčani, pod utjecajem svog ekonomskog fakulteta, inzistiraju na subvencijama svojoj rafineriji? Znači li to da će Zagreb pobijediti, a kad sisačka rafinerija propadne, naplaćivati Siščanima skuplji benzin i tako vratiti sav novac koji je potrošio na subvencije?
Možda bi ZG-intervencionistima taj scenarij bio po volji. Ali postoji jedan problem. Rijeka. Rijeka je također rafinerijski grad koji ima ekonomski fakultet. To znači da ZGINA nikada neće moći odahnuti, ma čak ni predahnuti… i drugi gradovi će subvencionirati svoje rafinerije kako bi postigli samodostatnost kod kuće i preoteli velebne profite u inozemstvu.
ZGINA i RIINA će se natjecati za sisačko tržište, Zagrepčani i Riječani će živjeti lošije zbog poreza kojima se financiraju subvencije, a Siščani će kupovati jeftin benzin. Već čujem sljedeći prigovor: ali ako Siščanima propadne rafinerija, jedna od većih firmi u gradu, čime će kupovati taj jeftini uvozni benzin? Odgovor: sama pretpostavka da postoji alternativa propasti — trajno subvencioniranje — pretpostavlja da netko u Sisku ima novca neovisno od rafinerije.
Prestat ću ovdje. Detaljna i uvjerljiva demonstracija zašto je svaka od desetaka mogućih državnih intervencija u sklopu merkantilizma štetna je preambiciozan cilj za jedan članak. Nadam se da sam pokazao što je u korijenu problema: razmišljanje o trgovini kao o preraspodjeli konačne količine bogatstva, kao i razmišljanje o državi kao o plemenu koje se u takvoj okolini bori za opstanak.
Interesantno je da je pozicija izjavila da je opozicija prepisala njihov plan. To znači da obje najveće političke opcije, kao i kritičari koji su odreda kritizirali provedbu a ne ideje, podržavaju dokazano pogrešne politike iz 18. stoljeća.
Kako je najlakše kritizirati, red je da predložim alternativu. Vrlo je jednostavna. Naime, ne slažem se sa premisom da su Hrvati, prepušteni sami sebi, nesposobni da poboljšaju svoje stanje. (Intervencionističke politike se uvijek temelje na određenoj količini prijezira prema običnom čovjeku.) Potpuno mi je očito da već postojeći poticaji gospodarstvu koče njegov razvoj. Zato ih treba ukidati, a ne smišljati nove (i to retro). Smanjimo poreze i prepustimo ljude same sebi. Neće si sigurno raditi štetu, a radeći sebi u korist raditi će, kao vođeni nekom nevidljivom rukom, u korist sviju.

by Guest Tue 16 May - 9:57

aben wrote:zoč?

različite države ne koriste isti novac

gradovi, županije, kućanstva koriste istu valutu

različite valute su poput nevidljivih granica, Kina manipulacijom vrijednosti svoje valute sprječava uvoz jer ju čini manje vrijednom od dollara, iako bi po ekonomskim zakonitostima zato što je jaka izvozna ekonomija vrijednost njenog novca trebala rasti, kao što raste Japanu koji ne manipulira svojom valutom

sasvim je razumno da se Amerika brani od kineske manipulacije vrijednošću njihovog Renminbija uvođenjem carina

by RayMabus Tue 16 May - 9:58

Međutim, analogija između međunarodne trgovine i plemenskog sukoba je potpuno pogrešna i iznimno štetna. Plemenski sukob je igra sa konačnom količinom plijena (zero sum game). Ako dva plemena ratuju oko nekog resursa, samo jedno pleme može pobijediti i prisvojiti ga. Ako se radi o izvoru vode u pustinji, za poražene poraz može značiti i nestanak. To znači da su opravdani krajnji napori i velike žrtve.
S druge strane, trgovina je nenasilna. Nema poraženih u trgovini. Opstanak plemena nije upitan. Rezultat trgovine nije redistribucija plijena nego rast količine bogatstva – rast koji bi bez trgovine bio nemoguć.

---

Trgovina štetna po tebe baš i nije cilj.

by aben Tue 16 May - 10:01

glas uhljeba wrote:
aben wrote:zoč?
različite države ne koriste isti novac

gradovi, županije, kućanstva koriste istu valutu

različite valute su poput nevidljivih granica, Kina manipulacijom vrijednosti svoje valute sprječava uvoz jer ju čini manje vrijednom od dollara, iako bi po ekonomskim zakonitostima zato što je jaka izvozna ekonomija vrijednost njenog novca trebala rasti, kao što raste Japanu koji ne manipulira svojom valutom

sasvim je razumno da se Amerika brani od kineske manipulacije vrijednošću njihovog Renminbija uvođenjem carina

kina priječava svoje građane da kupuju ono šta želu iz merike? ok.

ali da se amerik broni na nočin da spriječava svojin građanima da kupuju ono ča želu iz kine je munjeno. protekcionizam je super, ali samo državama ke kupuju iz tih zemalja.

by Sponsored content