Arapski entitet u BIH

Treći entitet – prvo Arapi, Hrvati neka se (malo) strpe…

Objavljeno u rubrici Škrinjica Autor:  e-Posavina 11. Rujan, 2016.

Nakon susreta s Valentinom Inzkom, hrvatski je član kolektivnog bh. rukovodstva, neizravno polemizirao sa svojim drugom banjolučkim; U golemome verbalnom arsenalu eresovskoga vožda ostala je, naime, upamćena i definicija: Bosna i Hercegovina je država s greškom.
No, Dragan je Čović, samo što je iz Titove ulice ispratio visokog predstavnika, kazao  kako BiH nije država s greškom. Ali smo, veli, u Daytonu dobili rješenje koje ne može funkcionirati.
Čime je – namjerno ili ne – gotovo citirao Milorada Dodika koji je više puta kazao: BiH je nemoguća država. I tako, kako kod okreneš, glede utvrđivanja koliko imamo/ili nemamo države, bez laktaškog neprikosnovenika se ne može.
Usto, hadezeovski je lider imao potrebu svome visokome gostu ukratko i prepričati pismo što ga je potkraj kolovoza, nakon ujdurme Dodik-Izetbegović u Istočnom Sarajevu glede mehanizma koordinacije, uputio veleposlanicima PIC-a. Istina, to je pismo stiglo i na Inzkovu adresu. No, kako se posljednjih godina Austrijanac baš i ne voli mješati u svoj posao, a niti ga hrvatska nekonstitutivnost može ganuti, njegov ga je domaćin ponukao da utvrdi gradivo.
Nije Ljubić Kunta Kinte, nego Aga Sarajlija
Budući mu je Čović pojasnio da ni separatizam niti unitarizam nisu opcije, već federalizam i to u skladu s europskim vrijednostima, treba vjerovati kako je (i) taj međunarodni poklisar što stoluje u bijeloj kući na Miljacki shvatio da je prošlo vrijeme kada su zbog ovakvih stavova na hrvatske dužnosnike slali transportere i teatralno ih se – pod paskom tzv. međunarodne zajednice – uhićivalo.
Svojevrsan nastavak ovoga Čovićeva (re)definiranja države Bosnice, dogodio se, pa pomalo i neočekivano, na predstavljanju kandidata HDZ BiH za 11. izbornu jedinicu na hrvatskim parlamentranim izborima. U Zapadnom Sarajevu, gdje, ‘ajde parafrazirajmo – kad smo već Dodika – i zloglasnog generala Kukanjca, hrvatskog življa nema mnogo. Nositelj rečene liste, kao, po osobnom priznanju, stari, doduše nekadašnji, Sarajlija, bio je ovom prigodom vrlo nadahnut. „Mi ne podržavamo ovakvu državu, ali podržavamo Bosnu i Hercegovinu“, obznanio je (lukavo) član svih hadezeova što su ih napaćeni Hrvati iznjedrili tamo od posljednjeg desetljeća prošloga stoljeća do danas.
Usto, zagazio je Ljubić i na bošnjački teren, tvrdeći kako su „naši korijeni ovdje najdublji“. A kako su se još davno Bošnjaci (samo)etablirali kao temeljni narod, trebalo bi – vidi, možda je i to predizborna tema – utvrditi mogu li (onda) Hrvati biti korijenski?!
Nije, međutim, ova DNK analiza dr. Ljubića naročito uznemirila slobodarsko Sarajevo, s pripadajućim im medijima. Ali, zato su ga unaprijedili u Agu Sarajliju, referirajući se na Ljubićevu tvrdnju kako će BiH za Hrvate biti prihvatljiva u mjeri u kojoj i Sarajevo kao glavni grad bude prihvatljivo za Hrvate koji u njemu žive. I kad smo već kod age, ali ne Bože, nego aga općenito, vrlo je blizu dan kada pjesma Vino piju, nano, age Sarajlije/ na Ildži, nano, pokraj Sarajeva, neće odgovarati stanju na terenu.
U prolazu, u prolazu…
Aktualne su, naime, age, sa pripadajućim im brojnim suprugama i (logično) djecom,  na čaju, tako da će se uskoro u gradu gdje se nekad, zapravo vazda, akšamlučilo, proglasiti – prohibicija. Slijedom čega treba podsjetiti na žurnu reakciju Službe za poslove sa strancima nakon što se „u hrvatskim medijima u BiH i regionu“ pojavila informacija kako u Sarajevu živi više od 40.000 ljudi podrijetlom iz arapskih zemalja. To je laž, zagalamili su odgovorni iz ove službe, moguće je, tumače, da kroz glavni grad prođe veliki broj od ovih 40.000, ali ih toliko ne živi u Sarajevu. Dobro, a koliko?! E, to zna Služba – spomenuta, a valjda i ona druga! Neka ovovremena Udba…
Razmjerno često – makar dok se tamo još toči rujno vino – idem na Ilidžu (pokraj Sarajeva), tako da nekako više vjerujem svojim očima nego bilo kojoj službi. Prilično se, naime, od burki crni u gori, tj. aleji, zelenoj. No, ako moje maslo i nije za ramazana, podsjetimo što je ovih dana na ovu temu kazao prof. Esad Duraković. Naprosto, kako ne bi bilo: opet neka vlaška posla!
„Vjerujem da se radi o nekoj vrsti projekta. Nisu u pitanju investicije u gospodarstvo, i nije riječ o turizmu, nego se strancima rasprodaju naši najbolji resursi – trajno im se prodaje bosanski grunt. Ostat će, dakle, trajno na svojoj zemlji“, upozorava Duraković, tumačeći, također, i kako ovo što se događa u i osobito oko Sarajeva ne može – kako nas neki žele uvjeriti – biti isto kao kad Arapi kupuju nekretnine u Londonu, primjerice. Jasno, zbog konteksta; Sarajevo je ionako percipirano kao muslimanski grad, nastavlja taj sarajevski profesor, napominjući kako će Dodik imati dodatni argument za secesionizam. A Duraković misli i kako će ga imati i „ekstremni dio HDZ-a“.
„Neće htjeti živjeti u muslimaniji – gdje je jedan entitet prenapućen selefijama, paradžematima, šiitima i u kojem su – uz to – Arapi pokupovali čitave oblasti“, jasan je akademik Duraković.
Čitajući Durakovića u Zagrebu
Čime je, u biti, odgovorio Ljubiću koji, vidjeli smo, drži kako će BiH za Hrvate biti prihvatljiva u mjeri u kojoj Sarajevo bude prihvatljivo za sarajevske Hrvate. Mada, imao je taj korijenski hadezeovac kad, tijekom svojih četvrt stoljeća hadezeovanja, skrbiti za sarajevske Hrvate. Malo je, bojim se, okasnio taj aga (povremeni) Sarajlija. Kasno je plakati za prolivenim vinom. Na Ilidži, a i šire!
Vratimo se, međutim, i akademikovom mišljenju kako arapizacija glavnog grada i okolice daje argumentaciju ne samo za separaciju uvijek raspoloženom Dodiku, koji je, uostalom, još davno upozorio da (nam) dolazi 500(?!) tisuća Arapa, već i „ekstremnom dijelu HDZ-a“.
Istina, u tjednu kada je obilježena obljetnica Herceg-Bosne, jedan je zagrebački kolumnist desne provenijencije, komentirajući Dodkovo inzistiranje, kao predigru za jedan drugi referendum, na komemoriranju prvomuČenika Stefana baš 9. (paljanskog) siječnja, uskliknuo: „Sretan vam Dan Hrvatske Republike Herceg-Bosne“!
Ali – „Ako se odcijepi RS, što ćemo onda mi: Hoćemo li ostaviti Hrvate u BiH u državi s muslimanima, pa nećemo“, nije zagalamio nitko s izrazito desnoga hadezeova krila, već ljevokrilni(k) Zoran Milanović. Koji, bez obzira što lider sestrinskih mu eresovskih socijaldemokrat, drug Mića za njega tvrdi kako je prije podne ustaša a poslijepodne partizan, očito razumije ono što govori akademik Duraković
Na svojoj, na bosanskoj
Na djelu je, dakle, projekt. Pa (čak) ako je i samo pola od onih 40 tisuća turista ostalo u Sarajevu na „svojoj zemlji“, ima ih gotovo dvostruko više od Hrvata.
A budući da Bakir Izetbegović, s kojim je Čović ovoga tjedna (opet) vezao zastave, tvrdi kako Hrvati kojih je svega petnaestak posto kontroliraju čak 20 posto teritorije, tu se zapravo i krije odgovor na pitanje koje se uvijek aktualizira pred (ma koje) izbore:  Hoće li Hrvati dobiti treći entitet? Hoće!
Odmah poslije Arapa. Što je i pošteno. Jer, više ih je. U Sarajevu – gdje se tako sretno spajaju Istok i Zapad.
Autor: Josip Vričko | Dnevnik.ba


http://www.e-posavina.com/index.php/think-different/skrinjica/item/1473-treci-entitet-prvo-arapi-hrvati-neka-se-malo-strpe

Bosna je sprd a ne držawa.


Sporazumom reguliran pomorski promet BiH i Albanije

Bit če tih Arapa i pola miljona u Federaciji .....kad krene novi val pa skrene u BiH jer nema di drugdi onda če ih samo policija RS izbacit i poslat u Federaciju.

Jedna slika 1000 riječi ....samo treba zamislit 100 tisuča Arapa kako je ušlo iza linije Albanija-Makedonija-Bugarska ....a Germani ih ne žele ni widit nit čut.

Da Arapi masovno kupuju zemljišta i nekretnine u Sarajevu, već je poznato bh. javnosti. U Sarajevu je ova pojava dosegla takve razmjere da već postoje naselja u kojima živi samo arapsko stanovništvo i na tim lokacijama zabranjen je ulazak građanima BiH, bez obzira na vjeru i naciju. Ali ova priča ima i svoj nastavak. I to u Hercegovini.

Arapski kupci ne traže samo kuće i građevinska zemljišta. Jedan od naših sugovornika prije nekoliko je tjedana odbio ponudu za zemljište koje se nalazi između Mostara i Čitluka, a koje se vodi kao poljoprivredno. Razlozi su isti kao i kod prethodnog sugovornika, a i on kaže kako je cijena bila mnogo veća od tržišne u Hercegovini. – Oni nisu osobno došli i dali ponudu, nego su poslali jednu osobu iz Sarajeva koja je trebala kupiti to zemljište za njih. Cijena je bila oko 40 posto veća od trenutačno realne, ali ponudu sam odbio.
Svjestan sam, ako njima prodam zemljište, nitko od ljudi s ovih područja neće ga moći kupiti idućih desetljeća. Ne želim da se to dogodi u Hercegovini, objašnjava naš sugovornik. Sigurno je kako će slične ponude stizati na adrese žitelja Hercegovine i ubuduće. Samo nije jasno kada će istražne agencije ove zemlje konačno početi provjeravati kupuju li ti ljudi legalno zemljišta u Bosni i Hercegovini i što se krije u pozadini ove priče.

http://www.vecernji.hr/svijet/arapi-kupuju-zemljista-i-na-podrucju-grada-mostara-1125510