Šizoidna deklaracija

kic wrote:svak hoce bit poseban, to je tak..

kic wrote:svak hoce bit poseban, to je tak..

mativka wrote:Ajme, sadiš u grudnjaku (kako se ne bojiš da će ti sve poispadati) :)

metilda wrote:osim kad grmi pa moram isključiti računalo... 

mativka wrote:
Nego...ima li ovo kakve veze s određenim dijagnozama, mislim da nas Triny ne bi korila :)
Baš si nešto razmišljam pa ne znam što bih pisala na ovu temu, osim rekla: dovedite nam pacijenta :D

mativka wrote:

Joooj, meni nema ništa ljepše nego se uvući u krevet, slušati grmljavinu...Volim kada grmi, pljušti kiša :)
E, zato ima lješnjaka :)

bogomdani wrote:e-bat...!!!

metilda wrote:

mativka wrote:
Nego...ima li ovo kakve veze s određenim dijagnozama, mislim da nas Triny ne bi korila :)
Baš si nešto razmišljam pa ne znam što bih pisala na ovu temu, osim rekla: dovedite nam pacijenta :D

ma ima veze s Trinynom temom...

evo baš sam dok sam pisala o jeseni razmišljala o ovim riječima iz članka:

Ljudi koji su zahvaćeni ovom anomalijom su preosjetljivi i nepovjerljivi, međutim, oni veoma malo obraćaju pažnju na osjećanja drugih, skloni su da zauzimaju ekstremne pozicije i rado se osvećuju za male uvrede.

Oni su ponekad ekcentrični, odnosno, čudaci, po svojoj prirodi. Njihov slab osjećaj za psihološke situacije i realnost navodi ih da pogrešno i negativno interpretaju namjere drugih ljudi.


daklem, ak ja volim jesen a ti ne, onda sam po tryninoj definiciji iz citiranog teksta ja čudak, malo vodim računa o tvojim osjećajima i osvetit ću ti se što ti voliš slušati grmljavinu dok ja strepim za svoje računalo  :sleazy:.. hoćem reć da smo onda svi čudaci i ako nam se ne sviđaju tuđa mišljenja koja ne odgovaraju našima prišijemo im epitet shizoidnosti i sebi olakšamo razmišljanja.. mislim da sam uspjela to definirati.. jesen mi je u glavi... 

Podučavajući nas o uzrocima i genezi zla, ponerologija jedva da pominje čovjekovu krivicu. Tako, ona ne rješava dugovječni problem ljudske odgovornosti, mada baca dodatno svjetlo od strane njegove uzročnosti. Kad pokušavamo da ispravimo naše shvatanje kompleksne uzročnosti fenomena i spoznamo veću individualnu ovisnost od operacija vanjskih faktora, postajemo svjesni činjenice koliko mi malo poznajemo to područje. Na toj tački, bilo koje moralno prosuđivanje o nekoj drugoj osobi kao vrednoj krivnje, pada nam u oči kao nešto što je bazirano na emocionalnim reakcijama ili vijekovima staroj tradiciji.

Ukoliko se stalno suzdržavamo od moralnog prosuđivanja drugih ljudi, mi prebacujemo našu pažnju na praćenje uzročnih procesa koji su odgovorni za kondicioniranje ponašanja druge osobe ili društva. To popravlja naše šanse za postizanje valjane mentalne higijene i naše sposobnosti za poimanje psihološke realnosti. Takvo uzdržavanje nas takođe osposobljava da izbjegnemo jednu grešku koja veoma efektivno truje umove i duše, konkretno, nametanje moralizirajućih interpretacija aktivnostima patoloških faktora. Takođe, treba da izbjegavamo svako emocionalno upetljavanje a vlastiti egotizam i egocentričnost bolje da kontrolišemo, pomažući tako sprovođenje jedne objektivne analize tih fenomena.

Triny wrote:
Nešto te baš pogodilo u ovim citatima, valjda onaj dio koji se odnosi na religiju.
Knjiga se uopće ne bavi sudom i prosuđivanjem nečijih postupaka, nego pokušava objasniti uzroke nečijih postupaka.

Podučavajući nas o uzrocima i genezi zla, ponerologija jedva da pominje čovjekovu krivicu. Tako, ona ne rješava dugovječni problem ljudske odgovornosti, mada baca dodatno svjetlo od strane njegove uzročnosti. Kad pokušavamo da ispravimo naše shvatanje kompleksne uzročnosti fenomena i spoznamo veću individualnu ovisnost od operacija vanjskih faktora, postajemo svjesni činjenice koliko mi malo poznajemo to područje. Na toj tački, bilo koje moralno prosuđivanje o nekoj drugoj osobi kao vrednoj krivnje, pada nam u oči kao nešto što je bazirano na emocionalnim reakcijama ili vijekovima staroj tradiciji.

Ukoliko se stalno suzdržavamo od moralnog prosuđivanja drugih ljudi, mi prebacujemo našu pažnju na praćenje uzročnih procesa koji su odgovorni za kondicioniranje ponašanja druge osobe ili društva. To popravlja naše šanse za postizanje valjane mentalne higijene i naše sposobnosti za poimanje psihološke realnosti. Takvo uzdržavanje nas takođe osposobljava da izbjegnemo jednu grešku koja veoma efektivno truje umove i duše, konkretno, nametanje moralizirajućih interpretacija aktivnostima patoloških faktora. Takođe, treba da izbjegavamo svako emocionalno upetljavanje a vlastiti egotizam i egocentričnost bolje da kontrolišemo, pomažući tako sprovođenje jedne objektivne analize tih fenomena.


Međutim, kad se nađu obuhvaćeni veoma stresnim situacijama, šizoidni nedostaci kod njih dovode do toga da te osobe veoma lako kolabiraju. Njihov kapacitet za razmišljanje postaje karakteristično zagušen, pa šizoidi onda zapadaju u reaktivna psihotička stanja koja su po izgledu slična šizofreniji, tako da to onda vodi do uspostavljanja pogrešne dijagnoze.
Ozbiljniji slučajevi su u većoj meri anti-psihološki nastrojeni i puni prezira prema normalnim ljudima; oni pokazuju tendenciju da budu aktivni u procesima geneze zla u široj skali. Njihovi snovi su sačinjeni od izvesnog idealizma sličnog idejama normalnih ljudi. Oni bi želeli da reformišu svet u skladu sa svojim željama, ali nisu sposobni da predvide mnogo dalekosežnije implikacije i posledice. Začinjena devijacijama, njihova vizija može uticati na naivne buntovnike ili ljude koji su pretrpeli nepravdu. Postojanje društvene nepravde može izgledati kao opravdanje za radikalan pogled na svet i za prihvatanje takvih vizija. 
Osećaj da je drugačiji.

Plitka nostalgija, karakteristična za psihopatiju.