Kolinda našamarala pupovca

“Poštovani gospodine Pupovac,
S uvažavanjem sam pročitala Vaše pismo, u kojemu ste izrazili zabrinutost zbog narastanja „atmosfere netolerancije i poruka mržnje prema političkim etničkim i drugim manjinama u našoj zemlji“.
U vrijeme svoje službe u državnoj upravi, a posebno u vrijeme dok sam bila ministrica u Vladi Republike Hrvatske, sudjelovala sam u nastojanjima izgradnje hrvatskog društva na temeljima snošljivosti, odnosno tolerancije, čemu ste i Vi davali svoj doprinos. Bila sam tada uključena u zajedničke napore da manjinama u hrvatskom društvu osiguramo i promičemo najviša ustavna jamstva njihovih prava. Izražavam zadovoljstvo što smo time Republiku Hrvatsku učinili primjernom državom u zaštiti manjinskih nacionalnih, vjerskih i drugih prava na europskoj i svjetskoj razini. Uvjerena sam i danas da je to dobar put kako bismo hrvatsko društvo učinili prostorom snošljivosti i suživota kao aktivnog dioništva svih u nastojanju za promicanjem ljudskih prava, općega dobra i, kako navodite, priznavanja „političkih i identitetskih razlika“.
Uvelike sam suglasna s Vama u tvrdnji da je u hrvatskom društvu porasla nesnošljivost. Posebno snažno osjetila sam to odmah nakon povratka u Hrvatsku u rujnu 2014. godine, nakon šestogodišnjeg izbivanja radi diplomatskih dužnosti, koliko god sam tijekom godina rada izvan Hrvatske bila povezana s Domovinom. Ipak, vrativši se u Zagreb, osjetila sam tada ogromno razočaranje i brigu jer je Hrvatska očito otišla unatrag kad je riječ o međusobnom uvažavanju i poštovanju. Bila sam vrlo neugodno iznenađena sveopćim pesimizmom i vrlo niskom razinom političke komunikacije, kao i neprimjerenim i nadasve neodgovornim etiketiranjem.
Imala sam potrebu i tada to javno isticati. Nažalost, takvo ozračje nesnošljivosti drastično sam doživjela upravo u izbornoj noći nakon prvoga kruga predsjedničkih izbora, kada je bivši predsjednik Vlade Republike Hrvatske izrekao rečenicu „ili mi ili oni“.
Moj program bio je, i danas je, zajedništvo, pa je moje zaprepaštenje bilo tim veće što sam od onih koji formalno prisežu na toleranciju doživjela isključivost i poziv na radikalizaciju političkih razlika, sve do poziva na neku vrstu društvene eliminacije. Želimo li, dakle, govoriti o uzrocima koji su potaknuli „narastanje netolerancije i jačanje poruka mržnje“, ne možemo mimoići takve radikalizirajuće poruke i ne upitati se koliko su one ohrabrivale istomišljenike, kao i neistomišljenike, na slične postupke. Samim time, poštovani gospodine Pupovac, u suglasju s Vama da je u Hrvatskoj porasla nesnošljivost, ipak moram jasno kazati da taj proces nije započeo „nakon formiranja i izbora nove Vlade“, nego mnogo prije. Nažalost, u toj retorici se ustrajava, pa predsjednik sada vodeće oporbene stranke u Hrvatskoj ističe drskost i bezobrazluk kao navodno jedini jezik koji “neki” razumiju, i obećava “pokazat ćemo im što je pakao” (“We’ll give them hell!”). Stoga je neizbježno upitati se nisu li naposljetku i Vaša osobna negativna iskustava bar djelomice posljedica takvog višegodišnjeg, namjernog ili nenamjernog, stvaranja ideoloških i svjetonazorskih napetosti? Dakako, isto tako želim istaknuti neprihvatljivost bilo kojeg zaoštravanja javnoga diskursa od drugih aktera na političkoj sceni. U tome smislu posebice smatram potpuno neprihvatljivim izvikavanje ustaškog pozdrava “Za dom spremni”, koji šteti nacionalnoj koheziji, državljanskom zajedništvu i interesima Republike Hrvatske.
U svome pismu spomenuli ste kao žrtve „prijetnje i izljeva govora mržnje“ više javnih osoba i organizacija. Osuđujem zajedno s Vama takve postupke. Dužna sam, međutim, ustvrditi da među osobama koje ste naveli ima i onih koji svojim javnim djelovanjem godinama provociraju, iritiraju, pa i vrijeđaju najveći dio hrvatske javnosti, neistinito prikazuju i čak izruguju Domovinski rat i, u osnovi, niječu stvarnost, a implicitno i samu ideju hrvatske države, stvarajući tako ozračje napetosti, isključivosti i netolerancije. To nikako ne navodim kao opravdanje vrijeđanja ili prijetnji tim osobama, što držim nedopustivim. Smatram međutim kako u prosudbi neželjenih pojava, uzimajući posebice u obzir i činjenicu da proteklih godina tijela državne vlasti nijednom nisu reagirale na takva izrugivanja i provokacije, treba biti objektivan.
Kao hrvatska predsjednica dužna sam štititi dostojanstvo svih građana, svih manjina, no vjerujem da ćete se složiti, i dostojanstvo hrvatskog naroda i vrjednote na kojima je stvorena hrvatska država. Utoliko, kada već, premda izvan potrebnog kritičkog konteksta, navodite spomenute osobe kao one koje su – zaključiti je prema Vašem mišljenju – zadužile hrvatsko društvo, a ipak su izvrgnute prijetnjama i uvredama, što, ponavljam, ne opravdavam, bilo bi jednako potrebno navesti bar neke osobe koje su doživjele uvrede, poniženja, pa i represiju samo zato što su kao hrvatski branitelji, pripadnici drukčije političke opcije ili jednostavno kao hrvatski državljani izražavali svoje mišljenje ili uvjerenje. Kako, primjerice, okvalificirati ono što je nedavno doživio član moje uže obitelji usred Rijeke, da prolaznik pljune na nj’ i dobaci mu „ustašo!“? Vjerujem kako ćete se složiti sa mnom kako takav gest nije izraz snošljivosti. Netko je počinitelja tog akta negativno radikalizirao. Skriva li se taj netko možda iza riječi „tolerancija“ i „suživot“? Ali nije to jedini vidik nesnošljivosti. Osobno imam nažalost gotovo svakodnevno iskustvo da me se izjavama i komentarima diskriminira i diskreditira samo stoga što sam žena.
Želim biti vrlo jasna: onako kako treba osuditi postupke koji su upereni protiv ravnopravnosti, sigurnosti i dostojanstva političkih, etničkih i drugih manjina u Hrvatskoj, tako treba osuditi i sve postupke koji vrijeđaju hrvatski narod i bilo koju većinsku zajednicu. Snošljivost pretpostavlja uzajamnost uvažavanja i poštovanja. Stoga se očite provokacije i vrijeđanje nacionalnih osjećaja hrvatskoga naroda i goleme većine hrvatskih državljana koji vole svoju zemlju ne mogu nazivati „performansima“, „novinarskim“ ili „umjetničkim slobodama“ ili „satirom“. U potpunosti podržavam slobodu govora i umjetničke slobode, uključujući i satiru. Isto tako međutim držim da sloboda izražavanja pretpostavlja odgovornost i da nikada ne smijemo prijeći granicu nakon koje javna riječ postaje sredstvom uvrede drugoga. Kada je jedan hrvatski tjednik u vrijeme dok sam još bila ministrica prenio karikature proroka Muhameda objavljene u stranom tisku, rekla sam tada da se ne slažem s njihovim objavljivanjem jer sloboda izražavanja mora znati razlučiti granicu kada prelazi u vrijeđanje drugih. Isto tako gledam i na uvredljiv tekst u „Novostima“, tjedniku koji izdaje Srpsko narodno vijeće, a financiraju ga hrvatski porezni obveznici, u kojemu se izruguje hrvatska himna. Zar je to, kako njegovo izlaženje opravdava glavni urednik lista, doista „satira“? Podsjetit ću još samo na istovrsnu „satiričku“ zluradost u spomenutom tjedniku zbog pada dvaju Migova HRZ-a, a sve bez reakcije izdavača i nadležnih državnih tijela unatoč evidentnom vrijeđanju osjećaja hrvatskoga naroda. Nisu li i to događaji koji itekako stvaraju kontekst “atmosfere netolerancije”, na koju opravdano upozoravate? Koliko mi je poznato, takvi postupci nisu osuđeni ni od jednog pojedinca ili organizacije koje ste u svom pismu naveli kao žrtve „prijetnje i govora mržnje“, kao ni od jedne druge organizacije ili pojedinca koji se samozvano smatraju čuvarima demokracije i tolerancije.
U svojem pismu napisali ste da se nedavno u Zagrebu u „najgoroj totalitarnoj (fašističkoj) maniri“ ubacivalo letke neprimjerena sadržaja u poštanske sandučiće. Smatram to sasvim neprihvatljivim, ali dužna sam upitati zar je „totalitarna manira“ samo fašistička? Zašto stalno izbjegavamo osuditi komunizam, iako je on ne manje od fašizma nastao i održavao se raznim oblicima zločina i kršenja ljudskih prava, i to desetljećima? Slijedom toga, jednako se postupa kada je riječ o kvalificiranju zločina tijekom i nakon drugoga svjetskoga rata. Ako se, naime, nedjela jedne ratne strane opravdano nazivaju fašističkim zločinima, jer oni to jesu, i ne mogu se ničim opravdati, dok se međutim ratni i poratni zločini druge strane opravdavaju osvetom ili floskulom da „svatko tko je ubijen bez suđenja nije nevin, samo mu nije sudskim procesom dokazana krivnja“, kako smo nedavno mogli čuti od jedne saborske zastupnice, onda je to vrlo zabrinjavajuće i štetno za društveni mir i narodno zajedništvo. Kada se dakle govori o stvaranju atmosfere „mržnje, straha i potencijalnog nasilja“, onda valja imati na umu da izjave poput spomenute ne samo obezvrjeđuju načelo presumpcije nevinosti nego vrijeđaju desetke tisuća hrvatskih, i ne samo hrvatskih obitelji, čiji su članovi mučeni i ubijeni nakon završetka drugog svjetskoga rata. To je okolnost koja tim zločinima daje dodatnu težinu. Moji nona i nono, koji su bili pripadnici partizanskog pokreta, znali su me, srećom, poučiti da razlikujem domoljubni antifašizam, koji jest naša povijesna vrjednota, od mržnje, nasilja i osvete. Treba li podsjetiti na to da za te zločine nitko nije osuđen unatoč brojnim spoznajama o njihovim naredbodavcima i počiniteljima? Nažalost, upravo se to razdoblje hrvatske prošlosti, kako sam pokazala, često zlorabi za jednostrana etiketiranja. Podsjetit ću samo koliko je u proizvodnji ozračja ideološke isključivosti iskorištavana „svastika“ na Poljudu, a da počinitelji, i samim time ni motivi, nisu utvrđeni. Najlakše je lijepiti etikete i diskreditirati i diskvalificirati ljude, ali to nije prihvatljivo i tome ću se usprotiviti.
Kako sam spomenula, moja politička platforma, na kojoj sam dobila izbore, jest zajedništvo, a ne razdor. Želim da svi Republiku Hrvatsku osjećaju kao svoju domovinu i svoju državu, da u njoj mogu ostvariti svoje životne težnje u ozračju građanske ravnopravnosti, snošljivosti i mira. Međutim, isto tako očekujem da tom ozračju svi hrvatski državljani daju dužan prinos, pri čemu posebice smatram odgovornim ljude koji po naravi svoje javne službe imaju veće mogućnosti utjecati na stvaranje javnoga ozračja. Suglasna sam stoga s Vama da posebnu odgovornost u tome imaju i „politički čuvari ustavnosti i zakonitosti“. Očekujem od svih, a posebice od apostrofiranih, da primjenjuju jednaka mjerila u svojim javnim istupima. Očekujem od svih, a posebice od apostrofiranih, da se usprotive provokacijama i iritacijama svih vrsta, jednako onima koje vrijeđaju bilo koju manjinu, kao i bilo koju većinu. Snošljivost i izgradnja suživota stvar je uzajamnog uvažavanja, a ne beskrajnog jednostranog „popuštanja radi mira u kući“ i voluntarističkog ideološkog arbitriranja.
Želim da hrvatsko društvo na temelju istinske snošljivosti, uvažavanja i otvorenosti istini prevlada razdiobe koje ga opterećuju. Vjerujem stoga da bi otvoren dijalog u političkim i znanstvenim forumima o tim pitanjima i prijeporima pridonio, ako ne jedinstvenim odgovorima, a ono svakako umanjivanju napetosti i širenju demokratske kulture i uvažavanju različitosti. Osobno, rado ću sudjelovati na tematskom okruglom stolu koji bi organizirao Klub zastupnika nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora, a koji bi uključio sve koji su zainteresirani za unaprjeđenje ozračja dijaloga, uvažavanja i suživota u duhu državljanskog zajedništva u našoj Domovini. Nadam se da u takvu nastojanju imam Vašu potporu.”
S poštovanjem,
Kolinda Grabar-Kitarović

šta je ovo? lektira jebote 

....profesor kojeg nema nikad na poslu...napisali poruku na vrata studenti pupovcu 1991 godine....nije stig'o..morao obilaziti srao krajinu....vise je boravio u đakulinoj kuci i vladikinom dvoru u pakracu...nego sto je kao foler 'smirivao' situaciju

Winter is coming wrote:šta je ovo? lektira jebote 

Kolindin šalabahter: Top 15 najboljih zapisa 'predsjednice' U rubrici Kolindin šalabahter u 24sata autori katkad izmišljaju manje ili više duhovite persiflaže na račun šefice države. Ovo su neke od najboljih 'obaveza'

Pročitajte više na: http://www.24sata.hr/news/kolindin-salabahter-top-15-najboljih-zapisa-predsjednice-441153 - 24sata.hr


Stvarnost je katkad vrlo opaka konkurencija satiričarima i humoristima – ono što ona iznjedri, često  ne bi smislio ni Jaroslav Hašek, Mark Twain ili Max Bunker. Ideje koje izmisle satiričari, pak, često se puta presele u stvarnost. 
U rubrici Kolindin šalabahter te su se dvije prometne trake susrele – autori katkad izmišljaju manje ili više duhovite persiflaže na račun šefice države; predsjednica, pak, kako je već običaj u hrvatskoj politici,  nerijetko izgovara stvari koje nas nasmijavaju bolje od profesionalnih majstora humora. Smijemo se do suza, iako bismo trebali plakati do smijeha. 
U novini 24sata imamo i rubriku Premijerov dan i teško je ocijeniti tko bi imao više šansi u natjecanju za hrvatskog (crno)humoristu godine. 
Šteta je što su ti ljudi političari, a ne humoristi; odnosno, ako su već političari, šteta što nisu političari neke nama konkurentske države, nego naši, ali ako ih već možemo birati samo jedan dan u izbornom ciklusu, smijati im se možemo stalno... 
Donosimo nekoliko najboljih zapisa iz rubrike Kolindin šalabahter, u kojoj "predsjednica" zapisuje svoje dnevne obaveze.

Top 15 najboljih dnevnih obaveza

1. Baciti sat s ruke da se podsjetim kako vrijeme leti i kako je sve prolazno.
2. Nazvati Tomu i Vasu i pitati koje je moje mišljenje o tome je li iz krize lakše izaći preko Bregane ili Macelja.
3. Preseliti HNK iz centra Zagreba da ne bude na Trgu maršala Tita.
4. Okupiti ekonomski savjet. Lalovac priča o nekim računima, a ja sam svoje platila.
5. Reći Jakovu da kupi meko brašno, jer se na oštro svaki put poreže
6. Tražiti od Orbana da doda još jedan vagon kao kamatu za zadržani vlak u Mađarskoj.
7. Kupiti novi steper koji sve radi pa i vježba umjesto mene.
8. Dignuti tajnu službu. Ako novinari ne mogu naći moga muža, pa kako ću ja?
9. Provjeriti gdje se zagubio Zoki. Možda je otišao u Visoku, jer sam zabunom rekla da ću tamo biti.
10. Izribati suradnike jer mi nisu rekli koje su mi ovlasti u Ustavu. Pa ne mogu valjda ja sve znati, zašto ih plaćam?
11. Pomoći Tomi kod učenja engleskog s nekoliko fraza poput "Ic OK", "Aj du", "mejbi", "Not gilti!" "Ajm šokd" "Vi ar d čejmpions".
12. Pročitati opet Ustav i ovlasti premijera. Mislim da mi se Milanović petlja u posao.
13. Članove ureda čiji je rječnik insuficijentan, bezodvlačno opskrbiti prikladnim pojmovljem koje zvuči lingvistično.
14. Javiti odvjetničkom uredu u Švicarskoj, gdje sam tražila posao, da sam se zaposlila u RH. Nije mi loše. Planina, svjež zrak...
15. Osigurati dovoljne zalihe za rješavanje tekućih pitanja koja bi mogla iskrsnuti dolaskom novog savjetnika.

plavuša se tek sada oglasila kako bi skrenula pozornost sa svojih  dogovora s vučićem o postupanju u vrijeme predizborne kampanje u hrvatskoj.
nakon što se pokazalo kako dogovor njen dogovor s vučićem ne daje očekivane rezultate buconjićka okrenula ploču, srbo reterirao i pokušavaju se sa što manje štete povući sa scene.

domoljubi  sa četnicima  isto kolo igraju...

Winter is coming wrote:šta je ovo? lektira jebote 

laprdanje i citiranje drugih kako se ne bi vidjelo da plavuša nema svoj stav, nego da se samo drži naputaka iz dnevnih obaveza...

kolinda podseca  na licnom, svom,
vidjenu hr. ozracja, a ne realnom.
to nije isto. to je distanca.

Nije zaslužio ovoliko pismo, ako vec nije kažnjivo sto je špijun Srbije , sto širi mržnju sa svojim popovima o 1000000 mrtvih u Jasenovcu i sto radi kontra hrvatske s srbijanskom vlasti, tada mu naći Privredni kriminal i malverzacije a tu je glavni u svom selu i baciti to đubre u zatvor.

kajo, ajd malo svrati na chat.

veber wrote:kajo, ajd malo svrati na chat.

gle pičke nema ga danima i onda "kajica ajmo četat"

di je ludi antifriz

marcellus wrote:

veber wrote:kajo, ajd malo svrati na chat.

gle pičke nema ga danima i onda "kajica ajmo četat"

di je ludi antifriz

nemam pojma di je.

daj mi posudi auto da kajicu odfuram na večeru...

i nije bila umanjenica, kajco, već, smatram ju ženom, kajo

Winter is coming wrote:šta je ovo? lektira jebote 

Kakva je ovo pozicija na šahovskoj tabli?

Poimaš li u koliko poteza ovdje može pasti mat,ili si to postavio nako?

Ništa posebno,koliko vidim. Obična situacija nakon par poteza otvaranja u jednoj običnoj partiji.

jastreb wrote:

Ništa posebno,koliko vidim. Obična situacija nakon par poteza otvaranja u jednoj običnoj partiji.

Ako je bijeli na potezu,lovca sa c1 treba što prije ubaciti u igru kako bi topovi mogli nesmetano djelovati. također topa f1 treba pomaći na e1.

pizzon wrote:kolinda podseca  na licnom, svom,
vidjenu hr. ozracja, a ne realnom.
to nije isto. to je distanca.

Realno po tebi je da su to sve ustaše i da im treba hebati majku ustašku jel tako smradu plaćenički

jastreb wrote:

jastreb wrote:

Ništa posebno,koliko vidim. Obična situacija nakon par poteza otvaranja u jednoj običnoj partiji.

Ako je bijeli na potezu,lovca sa c1 treba što prije ubaciti u igru kako bi topovi mogli nesmetano djelovati. također topa f1 treba pomaći na e1.

moj ćaća kaze da je vrlo bitno kako se otvoris u pocetku

Winter is coming wrote:

jastreb wrote:

jastreb wrote:

Ništa posebno,koliko vidim. Obična situacija nakon par poteza otvaranja u jednoj običnoj partiji.

Ako je bijeli na potezu,lovca sa c1 treba što prije ubaciti u igru kako bi topovi mogli nesmetano djelovati. također topa f1 treba pomaći na e1.

moj ćaća kaze da je vrlo bitno kako se otvoris u pocetku

Hahahaha...Pa to je osnova šaha. Pravilno otvaranje je temelj partije.  I otvaranje i ide u početku. Ne moš se otvorit u sredini ili na kraju partije.

najgore mi je kad igram sa nekim profesionalcom pa mi sjebe rohadu u prvih par poteza

Winter is coming wrote:najgore mi je kad igram sa nekim profesionalcom pa mi sjebe rohadu u prvih par poteza

Pa to ti može sjebati ne samo profesionalac,već i svaki malo bolji igrač,ako se ne znaš otvarat.

recimo,meni rohadu teško da bi sjebao i Magnus Karlsen.  Odigram je obično u 4. ili u 5. potezu i uz pravilno otvaranje nema šanse da te se sjebe.