Žena koja traži jednakost je neposlušna, ne prihvaća da je muškarac prvotan

fuj,duvan sam bacio ima jedno 15 godina

Triny wrote:i na pepeljaru.

E,to vi ženske.

Nije vam dosta što pušite ko parnjače,već ste se bacile i na motanje onog smdljivog duhana iz Virovitice.

Kako koja.
A vi skoro svaki (plus pivo i bijeli luk).
A duhan iz Virovitice je prve klase.

jastreb wrote:

Triny wrote:i na pepeljaru.

E,to vi ženske.

Nije vam dosta što pušite ko parnjače,već ste se bacile i na motanje onog smdljivog duhana iz Virovitice.

Taj duhan je iz Černobila. Ako želiš dobiti rak pluća u par mjeseci pušiš slavonsko smeće od duhana.

Hvala Linić

Triny wrote:i na pepeljaru.

Najprije waterpik, onda  pasta Oral-o i na kraju d'Angelica. 3x dnevno i riješen problem. A 'ko će to...

Noor wrote:Daj ne budi patetičan....imas sto načina okončat si te straaasne muke.

Nije to patetika, a nisu ni strašne muke. jednostavno, nitko još ne shvaća moć digitalizacije u punom obujmu ni onoga što se dogodilo u posljednjih 15-20 godina. Krenulo je s tamagochijem, glupom igricom o virtualnom kućnom ljubimcu kojeg virtualno hraniš, virtualno vodiš u šetnju, itd. Nitko nije pomislio da ćemo za koje desetljeće voditi virtualne živote, da ćemo za koje desetljeće mi biti tamagochi. Facebook, odnosno društvene mreže i razvoj mobilne tehnologije su preokrenuli svijet naglavačke. Digitalna revolucija je važnija od političkih zbivanja, važnija od ekonomskih potresa i globalnih kriza. Ona je potpuno izopačila ljudska očekivanja od svijeta, od života i od sebe, dostupnost informacija i instant vijesti na globalnom nivou je toliko ubrzao svjetske događaje da više nitko nema kontrolu nad onime što se zbiva. Oni koji su pokrenuli procese izgubili su u jednom trenutku nadzor nad procesima koji su dalje nastavili živjeti svoj vlastiti život. Kretanja i zbivanja na globalnom nivou imaju dalekosežne posljedice na sve nas, pretvorila nas u globalno selo, u globalne seljake. Znanstveno je dokazano da mobilna tehnologija i napredna elektronika mijenja kemijsku strukturu mozga, utječe na način na koji percipiramo svijet, a društvene mreže i oskudnost te nedostatnost internetske komunikacije uz kratke vijesti - uglavnom slike i videa potpuno su mlađe generacije koje su odrasle s mobitelom u rukama, pretvorile u hodajuće zombije nesposobne za smislenu komunikaciju, s nedostatnim socijalnim i komunikacijskim vještinama, ali čak i nepotrebnošću razvijanja istih. U odnosu na moju generaciju srednjoškolaca koja je prepisivala ili markirala ispite, muljala profesore, današnja generacija srednjoškolaca je jadna šaka nemaštovitih, neinventivnih kretena nesposobnih zauzeti se za sebe i uopće snaći se u životu. Mrak mi padne na oči kad vidim mlade idiote u centru Zagreba kako sa slušalicama na ušima sjedaju na bicikl i uključuju se u prometnu gužvu. Nekoliko puta sam svjedočio da ih je skoro pregazio tramvaj. I ne bi ih bilo šteta. Da mi takav podleti pod auto, prvo bih ga pitao je li dobro. Ako kaže da je dobro, prebio bih ga na mrtvo ime, da završi u bolnici s višestrukim prijelomima.

S druge strane, već sad je veliki dio svjetske trgovine virtualan, novčane transakcije se obavljaju virtualno, pritiskom na gumb. Računi se plaćaju virtualno, gotovo sva akomunikacija koju obavljam na poslu s kolegama i klijentima je virtualna. Sve manje živimo stvarne, a sve više virtualne živote. Jedino policijski pendreci i ovrhe na kuće koje stižu nisu virtualne, još uvijek su bolno realne i tvrdo životne. Mi smo danas atomizirane jedinke, ne vidim što me povezuje s prvim susjedom više nego s nekim u Kaliforniji.

melkior wrote:

Noor wrote:Daj ne budi patetičan....imas sto načina okončat si te straaasne muke.

Nije to patetika, a nisu ni strašne muke. jednostavno, nitko još ne shvaća moć digitalizacije u punom obujmu ni onoga što se dogodilo u posljednjih 15-20 godina. Krenulo je s tamagochijem, glupom igricom o virtualnom kućnom ljubimcu kojeg virtualno hraniš, virtualno vodiš u šetnju, itd. Nitko nije pomislio da ćemo za koje desetljeće voditi virtualne živote, da ćemo za koje desetljeće mi biti tamagochi. Facebook, odnosno društvene mreže i razvoj mobilne tehnologije su preokrenuli svijet naglavačke. Digitalna revolucija je važnija od političkih zbivanja, važnija od ekonomskih potresa i globalnih kriza. Ona je potpuno izopačila ljudska očekivanja od svijeta, od života i od sebe, dostupnost informacija i instant vijesti na globalnom nivou je toliko ubrzao svjetske događaje da više nitko nema kontrolu nad onime što se zbiva. Oni koji su pokrenuli procese izgubili su u jednom trenutku nadzor nad procesima koji su dalje nastavili živjeti svoj vlastiti život. Kretanja i zbivanja na globalnom nivou imaju dalekosežne posljedice na sve nas, pretvorila nas u globalno selo, u globalne seljake. Znanstveno je dokazano da mobilna tehnologija i napredna elektronika mijenja kemijsku strukturu mozga, utječe na način na koji percipiramo svijet, a društvene mreže i oskudnost te nedostatnost internetske komunikacije uz kratke vijesti - uglavnom slike i videa potpuno su mlađe generacije koje su odrasle s mobitelom u rukama, pretvorile u hodajuće zombije nesposobne za smislenu komunikaciju, s nedostatnim socijalnim i komunikacijskim vještinama, ali čak i nepotrebnošću razvijanja istih. U odnosu na moju generaciju srednjoškolaca koja je prepisivala ili markirala ispite, muljala profesore, današnja generacija srednjoškolaca je jadna šaka nemaštovitih, neinventivnih kretena nesposobnih zauzeti se za sebe i uopće snaći se u životu. Mrak mi padne na oči kad vidim mlade idiote u centru Zagreba kako sa slušalicama na ušima sjedaju na bicikl i uključuju se u prometnu gužvu. Nekoliko puta sam svjedočio da ih je skoro pregazio tramvaj. I ne bi ih bilo šteta. Da mi takav podleti pod auto, prvo bih ga pitao je li dobro. Ako kaže da je dobro, prebio bih ga na mrtvo ime, da završi u bolnici s višestrukim prijelomima.

S druge strane, već sad je veliki dio svjetske trgovine virtualan, novčane transakcije se obavljaju virtualno, pritiskom na gumb. Računi se plaćaju virtualno, gotovo sva akomunikacija koju obavljam na poslu s kolegama i klijentima je virtualna. Sve manje živimo stvarne, a sve više virtualne živote. Jedino policijski pendreci i ovrhe na kuće koje stižu nisu virtualne, još uvijek su bolno realne i tvrdo životne. Mi smo danas atomizirane jedinke, ne vidim što me povezuje s prvim susjedom više nego s nekim u Kaliforniji.

Dostupnost različitih sadržaja u vrlo kratko vrijeme online razmazila je potrošače i gutače novih proizvoda. Nismo sretni s onim što imamo jer vidimo da netko ima više i bolje od nas, iako nam generalno ništa ne fali. Da nismo vidjeli kako drugi žive ili imaju, ne bi smo ni znali da to hoćemo, želimo i trebamo. To je uostalom ubilo i ljubav, jer je povećalo očekivanja ljudi, nametnulo teško dohvatljive standarde izgleda, imovine, frajerizma, itd. Ljubav tu nije jedina žrtva. Nikad u povijesti čovjek nije imao bolji životni standard nego danas, nikada u povijesti čovjek nije želio više nego danas, i nikada u povijesti se te želje nisu činile tako teško dohvatljivim kao danas. Istodobno, sam život je postao puno teži nego što su ga živjele prethodne generacije, jer su se kriteriji i standardi povisili apsolutno u svemu: od upisati faks i završiti ga, do pronaći posao, kasnije dobiti kredit za stan, ukratko, osamostaliti se i početi živjeti.

melkior wrote:

melkior wrote:

Noor wrote:Daj ne budi patetičan....imas sto načina okončat si te straaasne muke.

Nije to patetika, a nisu ni strašne muke. jednostavno, nitko još ne shvaća moć digitalizacije u punom obujmu ni onoga što se dogodilo u posljednjih 15-20 godina. Krenulo je s tamagochijem, glupom igricom o virtualnom kućnom ljubimcu kojeg virtualno hraniš, virtualno vodiš u šetnju, itd. Nitko nije pomislio da ćemo za koje desetljeće voditi virtualne živote, da ćemo za koje desetljeće mi biti tamagochi. Facebook, odnosno društvene mreže i razvoj mobilne tehnologije su preokrenuli svijet naglavačke. Digitalna revolucija je važnija od političkih zbivanja, važnija od ekonomskih potresa i globalnih kriza. Ona je potpuno izopačila ljudska očekivanja od svijeta, od života i od sebe, dostupnost informacija i instant vijesti na globalnom nivou je toliko ubrzao svjetske događaje da više nitko nema kontrolu nad onime što se zbiva. Oni koji su pokrenuli procese izgubili su u jednom trenutku nadzor nad procesima koji su dalje nastavili živjeti svoj vlastiti život. Kretanja i zbivanja na globalnom nivou imaju dalekosežne posljedice na sve nas, pretvorila nas u globalno selo, u globalne seljake. Znanstveno je dokazano da mobilna tehnologija i napredna elektronika mijenja kemijsku strukturu mozga, utječe na način na koji percipiramo svijet, a društvene mreže i oskudnost te nedostatnost internetske komunikacije uz kratke vijesti - uglavnom slike i videa potpuno su mlađe generacije koje su odrasle s mobitelom u rukama, pretvorile u hodajuće zombije nesposobne za smislenu komunikaciju, s nedostatnim socijalnim i komunikacijskim vještinama, ali čak i nepotrebnošću razvijanja istih. U odnosu na moju generaciju srednjoškolaca koja je prepisivala ili markirala ispite, muljala profesore, današnja generacija srednjoškolaca je jadna šaka nemaštovitih, neinventivnih kretena nesposobnih zauzeti se za sebe i uopće snaći se u životu. Mrak mi padne na oči kad vidim mlade idiote u centru Zagreba kako sa slušalicama na ušima sjedaju na bicikl i uključuju se u prometnu gužvu. Nekoliko puta sam svjedočio da ih je skoro pregazio tramvaj. I ne bi ih bilo šteta. Da mi takav podleti pod auto, prvo bih ga pitao je li dobro. Ako kaže da je dobro, prebio bih ga na mrtvo ime, da završi u bolnici s višestrukim prijelomima.

S druge strane, već sad je veliki dio svjetske trgovine virtualan, novčane transakcije se obavljaju virtualno, pritiskom na gumb. Računi se plaćaju virtualno, gotovo sva akomunikacija koju obavljam na poslu s kolegama i klijentima je virtualna. Sve manje živimo stvarne, a sve više virtualne živote. Jedino policijski pendreci i ovrhe na kuće koje stižu nisu virtualne, još uvijek su bolno realne i tvrdo životne. Mi smo danas atomizirane jedinke, ne vidim što me povezuje s prvim susjedom više nego s nekim u Kaliforniji.

Dostupnost različitih sadržaja u vrlo kratko vrijeme online razmazila je potrošače i gutače novih proizvoda. Nismo sretni s onim što imamo jer vidimo da netko ima više i bolje od nas, iako nam generalno ništa ne fali. Da nismo vidjeli kako drugi žive ili imaju, ne bi smo ni znali da to hoćemo, želimo i trebamo. To je uostalom ubilo i ljubav, jer je povećalo očekivanja ljudi, nametnulo teško dohvatljive standarde izgleda, imovine, frajerizma, itd. Ljubav tu nije jedina žrtva. Nikad u povijesti čovjek nije imao bolji životni standard nego danas, nikada u povijesti čovjek nije želio više nego danas, i nikada u povijesti se te želje nisu činile tako teško dohvatljivim kao danas. Istodobno, sam život je postao puno teži nego što su ga živjele prethodne generacije, jer su se kriteriji i standardi povisili apsolutno u svemu: od upisati faks i završiti ga, do pronaći posao, kasnije dobiti kredit za stan, ukratko, osamostaliti se i početi živjeti.

Nametanje kulta ljepote i mladenačkog izgleda je do kraja pojeo svoje konzumente, učinivši 40-godišnjake generacijom koja je nepotrebna jer stalno i stalno na tržište dolaze novi modeli svega, koji se isprazne i zamijene novim modelima u svega nekoliko mjeseci do najviše godinu dana. Jednako vrijedi za žene, za mobitele i za aute. Svi smo mi lako kvarljiva i vrlo, vrlo potrošna roba. Osobno jamstvo nam u stvari vrijedi kraće od 7 godina garancije koliko daje KIA.

melkior wrote:

melkior wrote:

Noor wrote:Daj ne budi patetičan....imas sto načina okončat si te straaasne muke.

Nije to patetika, a nisu ni strašne muke. jednostavno, nitko još ne shvaća moć digitalizacije u punom obujmu ni onoga što se dogodilo u posljednjih 15-20 godina. Krenulo je s tamagochijem, glupom igricom o virtualnom kućnom ljubimcu kojeg virtualno hraniš, virtualno vodiš u šetnju, itd. Nitko nije pomislio da ćemo za koje desetljeće voditi virtualne živote, da ćemo za koje desetljeće mi biti tamagochi. Facebook, odnosno društvene mreže i razvoj mobilne tehnologije su preokrenuli svijet naglavačke. Digitalna revolucija je važnija od političkih zbivanja, važnija od ekonomskih potresa i globalnih kriza. Ona je potpuno izopačila ljudska očekivanja od svijeta, od života i od sebe, dostupnost informacija i instant vijesti na globalnom nivou je toliko ubrzao svjetske događaje da više nitko nema kontrolu nad onime što se zbiva. Oni koji su pokrenuli procese izgubili su u jednom trenutku nadzor nad procesima koji su dalje nastavili živjeti svoj vlastiti život. Kretanja i zbivanja na globalnom nivou imaju dalekosežne posljedice na sve nas, pretvorila nas u globalno selo, u globalne seljake. Znanstveno je dokazano da mobilna tehnologija i napredna elektronika mijenja kemijsku strukturu mozga, utječe na način na koji percipiramo svijet, a društvene mreže i oskudnost te nedostatnost internetske komunikacije uz kratke vijesti - uglavnom slike i videa potpuno su mlađe generacije koje su odrasle s mobitelom u rukama, pretvorile u hodajuće zombije nesposobne za smislenu komunikaciju, s nedostatnim socijalnim i komunikacijskim vještinama, ali čak i nepotrebnošću razvijanja istih. U odnosu na moju generaciju srednjoškolaca koja je prepisivala ili markirala ispite, muljala profesore, današnja generacija srednjoškolaca je jadna šaka nemaštovitih, neinventivnih kretena nesposobnih zauzeti se za sebe i uopće snaći se u životu. Mrak mi padne na oči kad vidim mlade idiote u centru Zagreba kako sa slušalicama na ušima sjedaju na bicikl i uključuju se u prometnu gužvu. Nekoliko puta sam svjedočio da ih je skoro pregazio tramvaj. I ne bi ih bilo šteta. Da mi takav podleti pod auto, prvo bih ga pitao je li dobro. Ako kaže da je dobro, prebio bih ga na mrtvo ime, da završi u bolnici s višestrukim prijelomima.

S druge strane, već sad je veliki dio svjetske trgovine virtualan, novčane transakcije se obavljaju virtualno, pritiskom na gumb. Računi se plaćaju virtualno, gotovo sva akomunikacija koju obavljam na poslu s kolegama i klijentima je virtualna. Sve manje živimo stvarne, a sve više virtualne živote. Jedino policijski pendreci i ovrhe na kuće koje stižu nisu virtualne, još uvijek su bolno realne i tvrdo životne. Mi smo danas atomizirane jedinke, ne vidim što me povezuje s prvim susjedom više nego s nekim u Kaliforniji.

Dostupnost različitih sadržaja u vrlo kratko vrijeme online razmazila je potrošače i gutače novih proizvoda. Nismo sretni s onim što imamo jer vidimo da netko ima više i bolje od nas, iako nam generalno ništa ne fali. Da nismo vidjeli kako drugi žive ili imaju, ne bi smo ni znali da to hoćemo, želimo i trebamo. To je uostalom ubilo i ljubav, jer je povećalo očekivanja ljudi, nametnulo teško dohvatljive standarde izgleda, imovine, frajerizma, itd. Ljubav tu nije jedina žrtva. Nikad u povijesti čovjek nije imao bolji životni standard nego danas, nikada u povijesti čovjek nije želio više nego danas, i nikada u povijesti se te želje nisu činile tako teško dohvatljivim kao danas. Istodobno, sam život je postao puno teži nego što su ga živjele prethodne generacije, jer su se kriteriji i standardi povisili apsolutno u svemu: od upisati faks i završiti ga, do pronaći posao, kasnije dobiti kredit za stan, ukratko, osamostaliti se i početi živjeti.

otvoris fejsbuk i vidis kako drugi zive, ako su digli ruke uvis kad slave novu godinu onda super zive

razni društveni trendovi ne mogu se zaustaviti, pa ni oni pomodni, Ahile
jedino što uvijek možeš, to je što manje sudjelovati u njima

melkior wrote:

melkior wrote:

melkior wrote:

Noor wrote:Daj ne budi patetičan....imas sto načina okončat si te straaasne muke.

Nije to patetika, a nisu ni strašne muke. jednostavno, nitko još ne shvaća moć digitalizacije u punom obujmu ni onoga što se dogodilo u posljednjih 15-20 godina. Krenulo je s tamagochijem, glupom igricom o virtualnom kućnom ljubimcu kojeg virtualno hraniš, virtualno vodiš u šetnju, itd. Nitko nije pomislio da ćemo za koje desetljeće voditi virtualne živote, da ćemo za koje desetljeće mi biti tamagochi. Facebook, odnosno društvene mreže i razvoj mobilne tehnologije su preokrenuli svijet naglavačke. Digitalna revolucija je važnija od političkih zbivanja, važnija od ekonomskih potresa i globalnih kriza. Ona je potpuno izopačila ljudska očekivanja od svijeta, od života i od sebe, dostupnost informacija i instant vijesti na globalnom nivou je toliko ubrzao svjetske događaje da više nitko nema kontrolu nad onime što se zbiva. Oni koji su pokrenuli procese izgubili su u jednom trenutku nadzor nad procesima koji su dalje nastavili živjeti svoj vlastiti život. Kretanja i zbivanja na globalnom nivou imaju dalekosežne posljedice na sve nas, pretvorila nas u globalno selo, u globalne seljake. Znanstveno je dokazano da mobilna tehnologija i napredna elektronika mijenja kemijsku strukturu mozga, utječe na način na koji percipiramo svijet, a društvene mreže i oskudnost te nedostatnost internetske komunikacije uz kratke vijesti - uglavnom slike i videa potpuno su mlađe generacije koje su odrasle s mobitelom u rukama, pretvorile u hodajuće zombije nesposobne za smislenu komunikaciju, s nedostatnim socijalnim i komunikacijskim vještinama, ali čak i nepotrebnošću razvijanja istih. U odnosu na moju generaciju srednjoškolaca koja je prepisivala ili markirala ispite, muljala profesore, današnja generacija srednjoškolaca je jadna šaka nemaštovitih, neinventivnih kretena nesposobnih zauzeti se za sebe i uopće snaći se u životu. Mrak mi padne na oči kad vidim mlade idiote u centru Zagreba kako sa slušalicama na ušima sjedaju na bicikl i uključuju se u prometnu gužvu. Nekoliko puta sam svjedočio da ih je skoro pregazio tramvaj. I ne bi ih bilo šteta. Da mi takav podleti pod auto, prvo bih ga pitao je li dobro. Ako kaže da je dobro, prebio bih ga na mrtvo ime, da završi u bolnici s višestrukim prijelomima.

S druge strane, već sad je veliki dio svjetske trgovine virtualan, novčane transakcije se obavljaju virtualno, pritiskom na gumb. Računi se plaćaju virtualno, gotovo sva akomunikacija koju obavljam na poslu s kolegama i klijentima je virtualna. Sve manje živimo stvarne, a sve više virtualne živote. Jedino policijski pendreci i ovrhe na kuće koje stižu nisu virtualne, još uvijek su bolno realne i tvrdo životne. Mi smo danas atomizirane jedinke, ne vidim što me povezuje s prvim susjedom više nego s nekim u Kaliforniji.

Dostupnost različitih sadržaja u vrlo kratko vrijeme online razmazila je potrošače i gutače novih proizvoda. Nismo sretni s onim što imamo jer vidimo da netko ima više i bolje od nas, iako nam generalno ništa ne fali. Da nismo vidjeli kako drugi žive ili imaju, ne bi smo ni znali da to hoćemo, želimo i trebamo. To je uostalom ubilo i ljubav, jer je povećalo očekivanja ljudi, nametnulo teško dohvatljive standarde izgleda, imovine, frajerizma, itd. Ljubav tu nije jedina žrtva. Nikad u povijesti čovjek nije imao bolji životni standard nego danas, nikada u povijesti čovjek nije želio više nego danas, i nikada u povijesti se te želje nisu činile tako teško dohvatljivim kao danas. Istodobno, sam život je postao puno teži nego što su ga živjele prethodne generacije, jer su se kriteriji i standardi povisili apsolutno u svemu: od upisati faks i završiti ga, do pronaći posao, kasnije dobiti kredit za stan, ukratko, osamostaliti se i početi živjeti.

Nametanje kulta ljepote i mladenačkog izgleda je do kraja pojeo svoje konzumente, učinivši 40-godišnjake generacijom koja je nepotrebna jer stalno i stalno na tržište dolaze novi modeli svega, koji se isprazne i zamijene novim modelima u svega nekoliko mjeseci do najviše godinu dana. Jednako vrijedi za žene, za mobitele i za aute. Svi smo mi lako kvarljiva i vrlo, vrlo potrošna roba. Osobno jamstvo nam u stvari vrijedi kraće od 7 godina garancije koliko daje KIA.

lova se mora vrtit a ti izmedu toga vataj autobus sto vozi za srecu

Meni u principu ništa ne fali, prilično sam uspješan za muškarca svojih godina na Balkanu: imam faks i magisterij, dobar i stalni posao u struci, iznadprosječnu plaću koju mogu potrošiti samo na sebe, imam vlastiti novi auto, vlastiti stan u Zagrebu koji iznajmljujem, a sam živim u ogromnoj kućerini i okućnicom, vlastitim vrtom, voćnjakom u zagrebačkom predgrađu. Nemam centa niti lipe kredita, nisam nikome ništa dužan, živim na maminoj spizi. U stvari, može mi bit da me boli kurac za sve. Zdrav sam, izgledam 10 godina mlađe nego što doista jesam. A opet, nije mi svejedno. Jer ne može ni meni ići dobro ako svima oko mene ide loše. A vidim da je sve u kurcu i da će biti samo još gore. U čitavoj Europi, pa dakle i u Hrvatskoj. I gledam ljude oko sebe, oko mene hodaju zombiji. Bojim se da se ne pretvorim u jednoga od njih.

prckov wrote:

melkior wrote:

melkior wrote:

Noor wrote:Daj ne budi patetičan....imas sto načina okončat si te straaasne muke.

Nije to patetika, a nisu ni strašne muke. jednostavno, nitko još ne shvaća moć digitalizacije u punom obujmu ni onoga što se dogodilo u posljednjih 15-20 godina. Krenulo je s tamagochijem, glupom igricom o virtualnom kućnom ljubimcu kojeg virtualno hraniš, virtualno vodiš u šetnju, itd. Nitko nije pomislio da ćemo za koje desetljeće voditi virtualne živote, da ćemo za koje desetljeće mi biti tamagochi. Facebook, odnosno društvene mreže i razvoj mobilne tehnologije su preokrenuli svijet naglavačke. Digitalna revolucija je važnija od političkih zbivanja, važnija od ekonomskih potresa i globalnih kriza. Ona je potpuno izopačila ljudska očekivanja od svijeta, od života i od sebe, dostupnost informacija i instant vijesti na globalnom nivou je toliko ubrzao svjetske događaje da više nitko nema kontrolu nad onime što se zbiva. Oni koji su pokrenuli procese izgubili su u jednom trenutku nadzor nad procesima koji su dalje nastavili živjeti svoj vlastiti život. Kretanja i zbivanja na globalnom nivou imaju dalekosežne posljedice na sve nas, pretvorila nas u globalno selo, u globalne seljake. Znanstveno je dokazano da mobilna tehnologija i napredna elektronika mijenja kemijsku strukturu mozga, utječe na način na koji percipiramo svijet, a društvene mreže i oskudnost te nedostatnost internetske komunikacije uz kratke vijesti - uglavnom slike i videa potpuno su mlađe generacije koje su odrasle s mobitelom u rukama, pretvorile u hodajuće zombije nesposobne za smislenu komunikaciju, s nedostatnim socijalnim i komunikacijskim vještinama, ali čak i nepotrebnošću razvijanja istih. U odnosu na moju generaciju srednjoškolaca koja je prepisivala ili markirala ispite, muljala profesore, današnja generacija srednjoškolaca je jadna šaka nemaštovitih, neinventivnih kretena nesposobnih zauzeti se za sebe i uopće snaći se u životu. Mrak mi padne na oči kad vidim mlade idiote u centru Zagreba kako sa slušalicama na ušima sjedaju na bicikl i uključuju se u prometnu gužvu. Nekoliko puta sam svjedočio da ih je skoro pregazio tramvaj. I ne bi ih bilo šteta. Da mi takav podleti pod auto, prvo bih ga pitao je li dobro. Ako kaže da je dobro, prebio bih ga na mrtvo ime, da završi u bolnici s višestrukim prijelomima.

S druge strane, već sad je veliki dio svjetske trgovine virtualan, novčane transakcije se obavljaju virtualno, pritiskom na gumb. Računi se plaćaju virtualno, gotovo sva akomunikacija koju obavljam na poslu s kolegama i klijentima je virtualna. Sve manje živimo stvarne, a sve više virtualne živote. Jedino policijski pendreci i ovrhe na kuće koje stižu nisu virtualne, još uvijek su bolno realne i tvrdo životne. Mi smo danas atomizirane jedinke, ne vidim što me povezuje s prvim susjedom više nego s nekim u Kaliforniji.

Dostupnost različitih sadržaja u vrlo kratko vrijeme online razmazila je potrošače i gutače novih proizvoda. Nismo sretni s onim što imamo jer vidimo da netko ima više i bolje od nas, iako nam generalno ništa ne fali. Da nismo vidjeli kako drugi žive ili imaju, ne bi smo ni znali da to hoćemo, želimo i trebamo. To je uostalom ubilo i ljubav, jer je povećalo očekivanja ljudi, nametnulo teško dohvatljive standarde izgleda, imovine, frajerizma, itd. Ljubav tu nije jedina žrtva. Nikad u povijesti čovjek nije imao bolji životni standard nego danas, nikada u povijesti čovjek nije želio više nego danas, i nikada u povijesti se te želje nisu činile tako teško dohvatljivim kao danas. Istodobno, sam život je postao puno teži nego što su ga živjele prethodne generacije, jer su se kriteriji i standardi povisili apsolutno u svemu: od upisati faks i završiti ga, do pronaći posao, kasnije dobiti kredit za stan, ukratko, osamostaliti se i početi živjeti.

otvoris fejsbuk i vidis kako drugi zive, ako su digli ruke uvis kad slave novu godinu onda super zive

Ae.

Neve wrote:razni društveni trendovi ne mogu se zaustaviti, pa ni oni pomodni, Ahile
jedino što uvijek možeš, to je što manje sudjelovati u njima

Pa eto, nemam facebook profil. Do prije 6 mjeseci sam furao stari mobitel na tipke, dok sestri nije puko film i kupila mi novi mobitel. U stvari, savršeno se uklapam u profil masovnog ubojice

prckov wrote:

melkior wrote:

melkior wrote:

Noor wrote:Daj ne budi patetičan....imas sto načina okončat si te straaasne muke.

Nije to patetika, a nisu ni strašne muke. jednostavno, nitko još ne shvaća moć digitalizacije u punom obujmu ni onoga što se dogodilo u posljednjih 15-20 godina. Krenulo je s tamagochijem, glupom igricom o virtualnom kućnom ljubimcu kojeg virtualno hraniš, virtualno vodiš u šetnju, itd. Nitko nije pomislio da ćemo za koje desetljeće voditi virtualne živote, da ćemo za koje desetljeće mi biti tamagochi. Facebook, odnosno društvene mreže i razvoj mobilne tehnologije su preokrenuli svijet naglavačke. Digitalna revolucija je važnija od političkih zbivanja, važnija od ekonomskih potresa i globalnih kriza. Ona je potpuno izopačila ljudska očekivanja od svijeta, od života i od sebe, dostupnost informacija i instant vijesti na globalnom nivou je toliko ubrzao svjetske događaje da više nitko nema kontrolu nad onime što se zbiva. Oni koji su pokrenuli procese izgubili su u jednom trenutku nadzor nad procesima koji su dalje nastavili živjeti svoj vlastiti život. Kretanja i zbivanja na globalnom nivou imaju dalekosežne posljedice na sve nas, pretvorila nas u globalno selo, u globalne seljake. Znanstveno je dokazano da mobilna tehnologija i napredna elektronika mijenja kemijsku strukturu mozga, utječe na način na koji percipiramo svijet, a društvene mreže i oskudnost te nedostatnost internetske komunikacije uz kratke vijesti - uglavnom slike i videa potpuno su mlađe generacije koje su odrasle s mobitelom u rukama, pretvorile u hodajuće zombije nesposobne za smislenu komunikaciju, s nedostatnim socijalnim i komunikacijskim vještinama, ali čak i nepotrebnošću razvijanja istih. U odnosu na moju generaciju srednjoškolaca koja je prepisivala ili markirala ispite, muljala profesore, današnja generacija srednjoškolaca je jadna šaka nemaštovitih, neinventivnih kretena nesposobnih zauzeti se za sebe i uopće snaći se u životu. Mrak mi padne na oči kad vidim mlade idiote u centru Zagreba kako sa slušalicama na ušima sjedaju na bicikl i uključuju se u prometnu gužvu. Nekoliko puta sam svjedočio da ih je skoro pregazio tramvaj. I ne bi ih bilo šteta. Da mi takav podleti pod auto, prvo bih ga pitao je li dobro. Ako kaže da je dobro, prebio bih ga na mrtvo ime, da završi u bolnici s višestrukim prijelomima.

S druge strane, već sad je veliki dio svjetske trgovine virtualan, novčane transakcije se obavljaju virtualno, pritiskom na gumb. Računi se plaćaju virtualno, gotovo sva akomunikacija koju obavljam na poslu s kolegama i klijentima je virtualna. Sve manje živimo stvarne, a sve više virtualne živote. Jedino policijski pendreci i ovrhe na kuće koje stižu nisu virtualne, još uvijek su bolno realne i tvrdo životne. Mi smo danas atomizirane jedinke, ne vidim što me povezuje s prvim susjedom više nego s nekim u Kaliforniji.

Dostupnost različitih sadržaja u vrlo kratko vrijeme online razmazila je potrošače i gutače novih proizvoda. Nismo sretni s onim što imamo jer vidimo da netko ima više i bolje od nas, iako nam generalno ništa ne fali. Da nismo vidjeli kako drugi žive ili imaju, ne bi smo ni znali da to hoćemo, želimo i trebamo. To je uostalom ubilo i ljubav, jer je povećalo očekivanja ljudi, nametnulo teško dohvatljive standarde izgleda, imovine, frajerizma, itd. Ljubav tu nije jedina žrtva. Nikad u povijesti čovjek nije imao bolji životni standard nego danas, nikada u povijesti čovjek nije želio više nego danas, i nikada u povijesti se te želje nisu činile tako teško dohvatljivim kao danas. Istodobno, sam život je postao puno teži nego što su ga živjele prethodne generacije, jer su se kriteriji i standardi povisili apsolutno u svemu: od upisati faks i završiti ga, do pronaći posao, kasnije dobiti kredit za stan, ukratko, osamostaliti se i početi živjeti.

otvoris fejsbuk i vidis kako drugi zive, ako su digli ruke uvis kad slave novu godinu onda super zive

Sad sam za godišnji odmor ladno spiskao 5 000 eura u Parizu. Tko ga jebe, oporavit ću se do Božića 

Možda si kupim Glock pa si prosviram mozak.

melkior wrote:

prckov wrote:
otvoris fejsbuk i vidis kako drugi zive, ako su digli ruke uvis kad slave novu godinu onda super zive

Sad sam za godišnji odmor ladno spiskao 5 000 eura u Parizu. Tko ga jebe, oporavit ću se do Božića 

Možda si kupim Glock pa si prosviram mozak.

zeni se I pravi djecu

melkior wrote:
Sad sam za godišnji odmor ladno spiskao 5 000 eura u Parizu. Tko ga jebe, oporavit ću se do Božića 

Možda si kupim Glock pa si prosviram mozak.

Ma ne ne ne zašto zašto jebagavastaša? Zašto? Useless je to nije način već ako si misliš prosvirat mozak zašto ne uđeš u Sabor i napraviš live koncert i najprije prosviraš u c duru i molu sve što ti se miče ispred nišana Glocka? To je pravo sviranje jebeš sviranje u mozak doma unplugged tko će čut tvoju svirku? Nitko možda neki sused koji će zvat policijonere jer remetiš javni red i mir.

prckov wrote:

melkior wrote:

prckov wrote:
otvoris fejsbuk i vidis kako drugi zive, ako su digli ruke uvis kad slave novu godinu onda super zive

Sad sam za godišnji odmor ladno spiskao 5 000 eura u Parizu. Tko ga jebe, oporavit ću se do Božića 

Možda si kupim Glock pa si prosviram mozak.

zeni se I pravi djecu

Neću jer bih onda pao u depresiju  



Zatvori oči i sjeti se
Svakog treptaja vremena,
Svakog oblaka i svakog cvijeta. 
Vidjet ćeš  
Vječnost  u oceanu tišine
Skrivenu u svakom atomu,
Okupanu bojama predvečerja
Kako ti se osmjehuje,
Kako te miluje,
I znat ćeš da si kod kuće…

melkior wrote:

prckov wrote:

melkior wrote:

prckov wrote:
otvoris fejsbuk i vidis kako drugi zive, ako su digli ruke uvis kad slave novu godinu onda super zive

Sad sam za godišnji odmor ladno spiskao 5 000 eura u Parizu. Tko ga jebe, oporavit ću se do Božića 

Možda si kupim Glock pa si prosviram mozak.

zeni se I pravi djecu

Neću jer bih onda pao u depresiju  



Zatvori oči i sjeti se
Svakog treptaja vremena,
Svakog oblaka i svakog cvijeta. 
Vidjet ćeš  
Vječnost  u oceanu tišine
Skrivenu u svakom atomu,
Okupanu bojama predvečerja
Kako ti se osmjehuje,
Kako te miluje,
I znat ćeš da si kod kuće…

kazem ti, fali ti sadrrzaj a neces nac bolji od toga. Bices ti sretan ko leptir

Usne Stjepana Gnječa wrote:

melkior wrote:
Sad sam za godišnji odmor ladno spiskao 5 000 eura u Parizu. Tko ga jebe, oporavit ću se do Božića 

Možda si kupim Glock pa si prosviram mozak.

Ma ne ne ne zašto zašto jebagavastaša? Zašto? Useless je to nije način već ako si misliš prosvirat mozak zašto ne uđeš u Sabor i napraviš live koncert i najprije prosviraš u c duru i molu sve što ti  se miče ispred nišana Glocka? To je pravo sviranje jebeš sviranje u mozak doma unplugged tko će čut tvoju svirku? Nitko možda neki sused koji će zvat policijonere jer remetiš javni red i mir.

Iskreno, razmišljao sam da porokam čitavo lokalno općinsko vijeće   Odustao sam od te zamisli, nema smisla, barem ne prije nego prijeđem na islam

prckov wrote:

melkior wrote:

prckov wrote:

melkior wrote:

prckov wrote:
otvoris fejsbuk i vidis kako drugi zive, ako su digli ruke uvis kad slave novu godinu onda super zive

Sad sam za godišnji odmor ladno spiskao 5 000 eura u Parizu. Tko ga jebe, oporavit ću se do Božića 

Možda si kupim Glock pa si prosviram mozak.

zeni se I pravi djecu

Neću jer bih onda pao u depresiju  



Zatvori oči i sjeti se
Svakog treptaja vremena,
Svakog oblaka i svakog cvijeta. 
Vidjet ćeš  
Vječnost  u oceanu tišine
Skrivenu u svakom atomu,
Okupanu bojama predvečerja
Kako ti se osmjehuje,
Kako te miluje,
I znat ćeš da si kod kuće…

kazem ti, fali ti sadrrzaj a neces nac bolji od toga. Bices ti sretan ko leptir

a onda ces I te stihove koje pises vidit u dubini koju sad nagadas a ne osjecas