“Oluja” Srbima treba biti što je Hegelu Francuska revolucija: “divan izlazak sunca” _zastava040811-1

„Oluja“ nije samo legitimna oslobodilačka vojno-redarstvena operacija Oružanih snaga RH. Ta operacija nije samo oslobodila okupirani hrvatski teritorij na kojem je već bilo provedeno etničko čišćenje nad Hrvatima i pljačka njihove imovine od strane značajnog dijela Srba u Hrvatskoj, sa kojeg se godinama napadao i bombardirao neokupirani dio Hrvatske, a sve to pod blagoslovom i otvorenom potporom srpskog vodstva iz Bosne i Hercegovine i sveopćeg srbijansko-srpskog vodstva iz Beograda na čelu sa Slobodanom Miloševićem s ciljem stvaranja homogene velike Srbije. „Oluja“ je mnogo više od operacije koja je oslobodila okupirani teritorij međunarodno priznate Republike Hrvatske i koja je stvorila preduvjete za prestanak rata u Hrvatskoj i za mirnu reintegraciju okupiranog Podunavlja i istočne Slavonije.

Naime, slavna operacija je na tragu prirodnopravnih i prosvjetiteljskih mislilaca i teoretičara prisilila značajan dio Srba na slobodu – ali, na slobodu uma od velikosrpskih okova. Velikosrpska mitomanija, mitologija, ekstremni neoromantizam i širenje straha od Drugog su u režiji srbijansko-srpskog vodstva na čelu s Miloševićem i njegovim parafašističkim režimom pokrenuli veliki osvajački rat s ciljem stvaranja velike Srbije na liniji Virovitica-Karlovac-Karlobag. Milošević je bio sam vrh piramide koju si činile mnoge manje ribe, a mnoge su danas na čelnim pozicijama Republike Srbije. Četnički vojvoda i paravojni sudionik agresije na Hrvatsku 1990-ih godina Tomislav Nikolić je danas predsjednik Republike Srbije; potezač linije Virovitica-Karlovac-Karlobag i huškač hrvatskih Srba protiv Hrvatske Aleksandar Vučić danas je premijer Srbije; vodeći potrčko Slobodana Miloševića Ivica Dačić danas je šef srbijanske diplomacije.

Imperijalna velikosrpska politika koju su spomenuti pojedinci nosili nije donijela ništa dobro instrumentaliziranom i zaluđenom srpskom narodu, a nekmoli srpskim susjednim narodima. Jedna od posljedica takve politike je i egzodus nezanemarivog broja Srba iz Hrvatske uoči „Oluje“. Danas uopće nije sporno da je vodstvo pobunjenih Srba, a ne Republika Hrvatska i njena vojska, odgovorno za odlazak desetaka tisuća Srba iz Hrvatske. Vodstvo pobunjenih Srba na čelu takozvane RSK je uz potporu pojedinaca kao što su Aleksandar Vučić godinama hranilo Srbe u Hrvatskoj iluzijama kako su nepobjedivi i kako će svi Srbi živjeti u jednoj srpskoj državi, „pod jednom kapom nebeskom“, kako govori neki pravoslavni svećenik na kultnom amaterskom dokumentarcu „Komšije“ (dostupnom na youtube-u). Lideri srpskog naroda u Hrvatskoj i njihovi „vjerni“ pomagači iz BiH i Srbije su širenjem straha od nekakve obnove ustaške NDH potaknuli hrvatske Srbe na pobunu protiv legalno i legitimno proglašene nezavisne Republike Hrvatske. Vodstvo pobunjenih Srba je na teritoriju kojeg će kasnije proglasiti svojom državom u svibnju 1991. provelo referendum na kojem je s odzivom od 79% čak 99% Srba glasalo da će takozvana Krajina biti dio Srbije. Na tom referendumu se fundira oduka koju su donijeli lideri pobunjenih Srba 1991. da će „Srbi prije poginuti ili iseliti iz Hrvatske, nego prihvatiti život u bilo kakvoj državi Hrvatskoj“. Vodstvo pobunjenih Srba se godinama konzistentno držalo te odluke što su i pokazali početkom kolovoza 1995. godine kada su potaknuli egzodus mnoštvo Srba iz Hrvatske, dok je Beograd sve to mirno gledao, a jugosrpski avioni hladili motore na pistama znajući da će ih – ako uzlete i pohitaju spasiti „Krajinu“ – „skinuti“ jaka hrvatska protuzračna obrana.

„Oluja“ je zadala veliki udarac velikosrpskoj ideji i praksi. Ona je mnogim Srbima pokazala da srpska država nije svako mjesto na kojem stupa srpska noga i da će svaka žestoka velikosrpska akcija prouzrokovati žestoku antivelikosrpsku reakciju. To je neprocjenjivo važna lekcija koju mnogi Srbi nakon „Oluje“ imaju mogućnost savladati. Prema tome, „Oluja“ se pokazuje kao svojevrsno prosvjetljenje mnogim Srbima. Ona im ukazuje da velikosrpska osvajačka politika ne donosi ništa dobro Srbima, dapače – obija im se o glavu. Na tragu toga, kada će se današnji moralizatori likovi kao što su Šešeljevi učenici Aleksandar Vučić i Tomislav Nikolić ispričati srpskom narodu zbog toga što je politika koju su oni personificirali 1990-ih godina donijela toliko lošeg srpskom narodu, kao što je odlazak Srba iz Hrvatske, koju Srbi naseljavaju mahom kao pravoslavni Vlasi u vrijeme osmanskih osvajanja katoličkih prostora?

„Oluja“ je za mnoge Srbe kao Francuska revolucija za velikog njemačkog filozofa Hegela – divan izlazak sunca. Njen povijesni značaj ih prosvjetljuje, lišava ih velikosrpskih okova koji su im zamračili um i odveli ih u destrukciju drugih i posljedičnu samodestrukciju. „Oluja“ je djelovala otrežnjujuće, kao šamar budali, kao kava ili hladan tuš pospanom čovjeku. Svi Srbi svijeta, probudite se, odbacite velikosrpsko samoviktimiziranje, mitomaniju, mitologiju, megalomaniju, neoromantizam i imperijalizam, Istina će vas osloboditi!