Denkverbot

umro je kao sufist u egiptu, tako da ne vjerujem da je bio bogat.

heh opet taj elitisticki pogled, ne vidim ovdje nikakvo sotoniziranje, podjela plijena u drustvu je sve o cemu se i prica kod nas u sustini, i onda se cudis kad netko da ocjenu da naglasak na materijanome vodi do sukoba?! heh

elitizam:)
ja pripadam struji koja broji valjda osam članova, redom neutjecajnih marginalaca i autodestruktivnih poluluđaka.

kod nas se tuču oko plijena, svakako, i to je loše. ne to šta se tuku nego postojanje plijena. ono na šta san reagira je bježanje od sukoba, sukob je normalno stanje zbog oskudnih resursa. nije rješenje odjebati materijalno, negirati stvarnost i živiti (kratko) od gledanja u sunce, nego naći najbolji način podjele resursa.

što misliš o ovoj "novoj" europskoj desnici? sunić i benoist?

https://mises.org/library/books - mislim da si mi davao ovaj link?

Benoist je slab za ekonomiju, i u dosta stvari se ne slažem s njim jer mu knjige počnu u ispričavajućem tonu gdje priznanje da je on za jednakost, tipično francuski, ali je opet odigrao svoju povijesnu ulogu s pokretanjem nekih frontova..

katkapital imam bookmarkano znam, ana batarelo? te kolumniste skroz slabo pratim, kao i blogove.

vice batarelo

da, ne moremo gledati samo sebe, jedino takav autor more izliječiti, recimo sefirota. ne želin inače  umanjivati značaj ni slobodana miloševića, primjerice, al na vakvin temama skalper ide dublje, možemo cjepidlačit koliko oćemo.

nego, nisan zna da si reakcionaran, odbacuješ jednakost?
aj pročitaj waltera blocka, obrana neobranjivog. ako odbacuješ taj intuitivni sine kva non poput jednakosti, možda i ti možeš opravdati špekulante, ratne profitere, korumpirane policajce, bacače smeća na ulice...

https://mises.org/library/case-discrimination - ova?

ne razumijem ovaj drugi dio rečenice, btw neki dan sam dobio mito tj bačen mi na stol s porukom - za kavu (soma - za kavu??), nisam se ni snašao i stranka je izašla lol, mislio sam zapaliti te novce, ali ih ubacih u škrabicu u crkvi na pauzi (nisam stigao ni marendat zbog te šetnje do crkve jebote), ne znam, imam neki afinitet prema ancien regiemu oduvijek, pa kad pročitam ovo bacim se na blocka, jednostavno mi se sviđa čvrstina stava kod tih luđaka: http://www.arktos.com/raido-a-handbook-of-traditional-living.html

ova
https://mises.org/library/defending-undefendable

al moš i onu pa mi je preporuči ako je dobra:)

htjedoh reći, drugim dijeom rečenice, da ovdje ne pokušavamo pažiljivim izborom riječi mobilizirati nove pristaše, to je rezervirano za djelovanje pod imenom i prezimenom. dakle, ne umanjivajući značaj nijednig autora, možemo slobodno pljucati njihove ideje.


meni je nekidan poreznica išla extra mile da dobijem neki papir, ja se vratio s čokoladom ( sjedi u sobi s još troje kolega),

šta je ovo?

i gledaše me ka da san ubia nekoga. 
javni sektor je tako nehuman, nema normalnije stvari nego se želiti odužiti bližnjem, a država potiče prokazivanje i utjeruje strah u kosti.

ovo tvoje komentiram kad malo pročituckam...

meni je čokolada simpatična još ajd.
pa ja sam tako i shvatio - kakve pristaše, ja možda biram riječi ovdje jer ne želim reciklirati što sam  pročitao, tj ponavljati, a javni sektor je postao nehuman baš kao i medicina, sve je postalo klik-klik, a subjekt je sekundaran.

prošli tjedan nam 4 dana nije radio server, trebalo bi to sad dodatno objasniti, ali uglavnom, rezultiralo je zatrpavanjem stolova s predmetima, taman poticaj za što prije pobjeći na godišnji, jbg sad vidim kako to ide.

ah, ja san pojašnjava drugi dio mog prvog pasusa, a ti si pita ta drugi drugog:)
nećemo sad otpetljavati, nije važno.

javni sektor je nehuman jer je javan,a na medicini se pogotovo vidi. 
incentive je, a ne ljubav, najvažnija riječ za čovječanstvo.

ja ne radim od lipnja do rujna, i hvalim se time jednoj ženi koja je u gradskom pog., a ona mi nabrojala stari godišnji, novi godišnji, nagradni, davanje krvi i bogati skoro dva miseca, i njoj još plaćeno :)

pa da, samo prilijepiš riječ poticaj uz ono što želiš sprovesti, i odmah kroz druge naočale bi trebali gledati na stvari, iskustvo je najniži stupanj u spoznaji, a opet to je sve što čovjek realno ima.

on je više lijepa književnost, but still.

pročitah review rubena, neoreakcija teška, ne razumin kako ga svrstavaju u velikog pisca ?

koji su uopće stupnjevi spoznaje?  ja bi reko zadnji stupanj, šta ne

aben wrote:pročitah review rubena, neoreakcija teška, ne razumin kako ga svrstavaju u velikog pisca ?

koji su uopće stupnjevi spoznaje?  ja bi reko zadnji stupanj, šta ne

ja to više gledam kao na držanje do nekog unutarnjeg integriteta.

do najvišeg stupnja spoznaje, po meni, su došli ljudi kao Codreanu ili Mishima, teoretski potkovani, iskustvom isklesani, ali su i pokušali promijeniti stvari, no ne na perfidan način kao većina pokreta, zastupali su istinu na svoj način i dali svoju glavu, ali zato njihove ideje i strše kroz povijest, a ostali komesari i fašisti će uvijek biti zapamćeni kao koljači i zločinci.

A Bard's Tale: Part VII - Progress ® Varg Vikernes.
Every winter when I was a child we went sledding in the streets. We went ice skating on the lake behind our house and skiing on the other side of the forested hill about fifty meters or so from our house. Every spring we fetched our bicycles from the cellars or sheds and hurried off to visit friends. Every summer we played in the flowery meadows, went swimming in the sea, girls and boys, and caught fish only a hundred meters or so from our summer cabin. Every autumn it rained, and we built dams from fallen leaves and branches, made small boats out of bark and let them sail down the street as we opened up the dams. When darkness returned, with autumn, we also played hide and seek amongst the dying trees, and hid in the shadows and under piles of yellow, red and orange leaves. Childhood was a never-ending game, suspended only by meals and sleep, interrupted only by kindergarten, school and a few duties, and cruelly ended by time and age.

The streets were then, as time went by, filled with cars, so it became too dangerous for anybody to play in the streets. The lake turned into a bog when they built terraced apartments on the other side of the valley. The trees were cut down. The climate changed and snow was scarce. Gypsies sat up camp nearby every now end then, and every time they did all that was light enough to carry was stolen from our properties. No children could be seen playing outdoors anymore, even in the spring. The fish slowly disappeared from the sea. Pretty much everything became filthy, covered in exhaust and mud, grey and smelly.

This is how I remember childhood and adolescence. Everything was fine, but only for a while. As I grew up almost everything good disappeared. A healthy society turned sick. Everything light turned grey. I was an eye-witness to "progress"; as Norway left poverty and found it's happiness in oil. Norway became a wealthy country, for the first ever!

When I grew up there was close to no crime. I only ever heard about one single burglary in the whole area. It happened a couple of kilometers away, and to us this was a huge and troubling event. Since the late 60ies/early 70ies though, crime rates are up about 5000% (!) in Norway. This is not only because of the Afro-Asian immigration, and not only because of the corruptive power of wealth, but also because we all of a sudden are not allowed to do anything anymore. "Progress" they call it. We now have neither freedom to (do what we want) nor freedom from (crime and oppression).

If this is progress then please sign me up for recession.

kic wrote:

aben wrote:pročitah review rubena, neoreakcija teška, ne razumin kako ga svrstavaju u velikog pisca ?

koji su uopće stupnjevi spoznaje?  ja bi reko zadnji stupanj, šta ne

ja to više gledam kao na držanje do nekog unutarnjeg integriteta.

do najvišeg stupnja spoznaje, po meni, su došli ljudi kao Codreanu ili Mishima, teoretski potkovani, iskustvom isklesani, ali su i pokušali promijeniti stvari, no ne na perfidan način kao većina pokreta, zastupali su istinu na svoj način i dali svoju glavu, ali zato njihove ideje i strše kroz povijest, a ostali komesari i fašisti će uvijek biti zapamćeni kao koljači i zločinci.

Teško mi je komentirati jer ne znan ko su ti ljudi, ali čini se da opisuješ idealizam, a ne spoznaju. Ja bi reka da je iskustvo potvrda spoznaje.

Sapiens: A brieg History of Humankind by Yuval Noah Harari