CIA pokrenula napad na Assada u Siriji

Ovi su slike tih raketa odnosno cijevi iz te baze u Homsu koje su izraelski padobranci napali u rujnu i ovo nije cijev promjera za Skud balističku raketu nego nešto manjeg promjera poput onih iranskih Fataha itd. Mislim da je to neko postrojenje šta je baš Iran napravija u brdu u Homsu jer su druga postrojenja bila bombardirana iz zraka pa onda iskopa tunele u brdu i tu pravija te Fatah rakete.

Uglavnom ovo nije Skud balistička nego nešto manjeg promjera ko onaj Fateh čak i manje pa vjerovatno ovo 300 do 330 mm kalibar neki.

Duge su te cijevi na slici a ne izgleda mi preveliki kalibar tako da ovo je izgleda Fajr i/ili Khabar raketna granata od 302 ili 333 mm.

---

Raketa se često pogrešno identificira kao iranska ili kao varijanta iranskih raketa Fajr-3 ili Fajr-5. 

Hamas tvrdi da može proizvesti vlastitu verziju M-302, nazvanu R-160, nazvanu po jednom od njegovih bivših vođa Abdel Aziz Al Rantisi.

Khaibar-1 – Wikipedija




Stražnji dio Fajr-5.

Fajr-5 – Wikipedija

Kalibar 302 mm

Narodna Republika Kina – Dobiveno u svrhu testiranja. Međutim, sustav WS-1 nije uveden u Narodnooslobodilačku vojsku.

Nevođene rakete MLRS WS-1 i WS-1B (produženog dometa) proizvedene u Siriji poznate su kao Khaybar-1, R160 (zbog navodnog maksimalnog dometa od 160 km) i M302 (u kalibru) i korištene su za pucanje na Izrael od strane palestinskih militanata.

Turska je uvezla lanser al ne i kalibar tako da je turski kalibar 300 mm kao i ruski Smerč.

Iran koristi 330 mm a Iran je radio tu podzemnu bazu a Rusi su im dali Smerč tek 2014 godine no nema smisla da oni proizvode rakete za Smerč kad to ionako Rusi pošalju pa ispaljuju s tih lansera Smerč šta su im dali 2014 godien.

Onako onda ovo je bit će onda taj iranski 330 mm promjer ovdje:

Prema IAF-u, iranska izgradnja postrojenja Deep Layer započela je krajem 2017. godine, nakon ranijeg izraelskog zračnog napada na lokaciju za proizvodnju nadzemnih raketnih motora u Centru za znanstvene studije i istraživanje (CERS) u Jamrayi, na jugu Sirije. Ovaj napad naveo je Iran da premjesti svoje operacije u podzemlje, s ciljem zaštite svojih kapaciteta za proizvodnju projektila od budućih zračnih napada. Do 2021. podzemni objekt, zakopan 70 do 130 metara u planini, postao je operativan, a kapaciteti za proizvodnju projektila bili su gotovo u punom opsegu.

Struktura u obliku potkove imala je tri primarna ulaza: jedan za sirovine, drugi za dovršene projektile, a treći za logistiku i uredski pristup. Šesnaest proizvodnih prostorija bilo je poredano s pogonom, uključujući miješalice za raketno gorivo, prostore za izgradnju karoserije projektila i prostorije za farbanje. IDF procjenjuje da bi godišnja proizvodnja postrojenja mogla biti između 100 i 300 projektila, sposobnih dosegnuti ciljeve udaljene do 300 kilometara.



Fajr-5 – Wikipedija

Prvi Fajr-5 nastali su kada je Kina izvezla WS-1 MLRS u Iran krajem 1980-ih i početkom 1990-ih.

Libanon

Iran je isporučio određeni broj Fajr-5 Hezbollahu u Libanonu počevši od 2002. ili 2001. godine. Izvori se ne slažu oko toga je li Hezbollah koristio rakete Fajr-5 u Libanonskom ratu 2006. godine, dijelom i zato što su u to vrijeme bili pomiješani sa sličnim raketama Khaibar-1.

Pucali su i nedavno te rakete na Izrael ovi iz Hezbolaha. Stavija san slike pa bi kamione ostavljali na sri ceste kad bi ispucali te rakete.

Sirija je dobila iranski Fajr 2004 godine: 333 mm. Prvi put je isporučila Islamska Republika Iran 2004. godine.

302 mm

Prva upotreba rakete bila je ispaljena na grad Afula tijekom Libanonskog rata 2006. godine.

Khaibar-1 – Wikipedija

Kineske neke rakete al ih sama Kina nije usvojila pa to izvozili na crno Siriji pa oni radili al uglavnom kako se Iran više uključio a njegove su 330 mm i ovo podzemno postrojenje je radio Iran ... onda su ono te 330 mm rakete tamo u toj bazi na toj slici tj taj Fajr 5 s kalibrom 330 mm.

To je samo Siirja prije radila taj 302 mm jer to je neka kineska proizvodnja iz 90-ih pa kineska vojska nije to usvojila pa taj višak raketa švercali Siriji pa oni to sklapali neko vrijeme a ovo novijeg datuma su iranski 330 mm.

Kina je usvojila ovaj 300 mm kao i Rusi.

Dizajn se temelji na raketnom topničkom sustavu BM-30 Smerch sovjetske proizvodnje.

PHL-03 – Wikipedija

Ovo je 330 mm kalibar. 99,99 posto. Iran gradio to podzemno postrojenje a te rakete tj raketne motore za iste radi samo Iran a on sam ih ne troši pa ima na skladištu toga i onda teško prošvercat i Sirija ne radi motore i onda vamo radi cijevi a motre za taj kalibar onda švercaju iz Irana.


Taj kalibar 302 mm je slijepa ulica. To ni Kina nije usvojila al neki viškovi iz 90-ih ostali pa to prodali Siriji pa ona jedina radila taj kalibar 302 mm neko vrijeme. 

Ovi ruski Smerčevi od 300 mm su stigli 2014 godine al ne triba radit te rakete u Siriji kad to Rusi rade i iz ruskih tvornica dođe za te lansere Smerč.

Znači ostaje samo taj 330 mm kalibar iranske proizvodnje pa švercali raketne motore i onda nabijaj na tu cijev od 330 mm kao šta je i u Iranu taj kalibar.

IDF je rekao da postrojenje nije bilo u potpunosti aktivno do trenutka kada je pokrenulo svoju operaciju, ali je već uspješno proizvelo najmanje dvije rakete i masovno proizvedene raketne motore. Procjena IDF-a navodi da bi postrojenje proizvodilo između 100 i 300 projektila godišnje, u rasponu od raketa kratkog dometa s dometom od 40-70 kilometara do raketa dugog dometa s dometom do 130 kilometara.

Prema procjenama IDF-a, postrojenje, smješteno relativno blizu granice s Libanonom, trebalo je zamijeniti iransku metodu prijevoza projektila i dijelova s vlastitog teritorija u Libanon preko Sirije. Takve konvoje IAF je više puta napadao tijekom godina. Udaljenost koju bi oružje trebalo prijeći od novog objekta da bi stiglo do Hezbollaha bila bi daleko kraća.

120 komandosa duboko u Siriji: IDF otkriva odvažan napad na iransku tvornicu projektila | Vrijeme Izraela

• Promjer (mm): 356
  

Operativni domet: 100–130 km

Obitelj Naze'at razvijena je tijekom 1980-ih uz kinesku pomoć u pokušaju da se izgradi ekvivalent projektila FROG-7.

Počevši od 2012. godine, tijekom sirijskog građanskog rata, sirijska vojska ispalila je nekoliko raketa Frog-7 na područja pod kontrolom različitih pobunjeničkih formacija.

Izraelska vojska priopćila je u četvrtak da su njezine posebne snage u rujnu izvršile upad u podzemnu lokaciju za proizvodnju projektila u Siriji na kojoj se navodno trebalo proizvesti stotine preciznih projektila koje bi proiranski Hezbolah koristio za napade na Izrael.

Izraelske obrambene snage objavile su video isječak racije izvršene u rujnu prošle godine u području Masyaf (200 km od granice s Izraelom), u sirijskoj provinciji Hama, kako bi uništili podzemlje Iransko postrojenje oružja.

https://x.com/IDF/status/1874849694012309593

No ni ovdje ni u tunelima nisu neke cijevi večeg promjera.

Sami Izraelci kažu dometa do 130 km a da su se planirale proizvoditi do 300 km, dakle te još nisu a vidi se da nema tako velikih promera cijevi u tom kompleksu nego neki od oko okvirno 300 mm pa do 400 mm najviše okvirno al ne preko toga promjer.


To upada u ovu kategoriju ruskih Smerčeva od 300 mm i raketni sistem Luna iz SSSR-a modeli.

Na slici ispod raketa smerč od 300 mm, čisto da se vidi kolika je inače takva neka od 300 mm raketa.

IDF je rekao da postrojenje nije bilo u potpunosti aktivno do trenutka kada je pokrenulo svoju operaciju, ali je već uspješno proizvelo najmanje dvije rakete i masovno proizvedene raketne motore. Procjena IDF-a navodi da bi postrojenje proizvodilo između 100 i 300 projektila godišnje, u rasponu od raketa kratkog dometa s dometom od 40-70 kilometara do raketa dugog dometa s dometom do 130 kilometara.

Popis vojne opreme Hezbollaha – Wikipedija

u rasponu od raketa kratkog dometa s dometom od 40-70 kilometara


Fajr-5 – Wikipedija

do raketa dugog dometa s dometom do 130 kilometara.


Naze'at – Wikipedija

A trebale su se proizvoditi kasnije i Fateh rakete promjera 610 mm a dometa 300 km, no vidi se na snimkama da toga nema ( nema cijevi takvih velikih prmomjera unutra ) u toj bazi a i sama izraelska vojska je rekla da to još nisu počeli jer je postrojenje novo ( počelo se gradit 2017 a završeno 2021 godine ).

No sad se neće proizvodti tamo ništa za Hezbolah kad su im to postrojenje za proizvodnju raketa napunili eksplozivom i digli u zrak 8.9.2024 godine.

Pedeset komandosa postavilo je eksploziv na opremu duž proizvodne linije, dok je ostalih 50 ostalo vani kako bi osigurali područje. Oko 300 kilograma eksploziva podmetnuto je i namješteno na daljinski detonator postavljen na ulazu u postrojenje. Vojnici su također uzeli obavještajne dokumente iz objekta. Svih 100 komandosa nakon toga je evakuirano na mjesto slijetanja, gdje su ih pokupili helikopteri. Glavni stručnjak za eksplozive jedinice Shaldag detonirao je eksploziv, uzrokujući eksploziju za koju se procjenjuje da je ekvivalentna jednoj toni eksploziva i uništivši postrojenje.  Sudionici racije rekli su da se eksplozija osjećala kao "mini potres".

Kad se pogleda malo šta su proizvodili od vojnih stvari u toj Siriji ispada da skoro ništa vojno nisu ni proizvodili nego rakete.

Licencno radili Kalašnjikov i neku protumaterijalnu pušku ( veliki snajper ) neke kamione iz Bjelorusije sklapali kod sebe i to je to više manje uglavnom a ovo ostalo sve gomila razno raznih raketa.

List of equipment of the Syrian Army

Sirijski centar za znanstvene studije i istraživanja

Iranci su tražili izvor balističkog oružja, konačno postigavši uspjeh 1985. godine, kada su dobili mali broj Scud-B iz Libije i Sirije: osim što je isporučivala ove projektile, Sirija je također naučila Iran tehnologiji za njihovu proizvodnju.

Obje strane su brzo ostale bez projektila i morale su kontaktirati svoje međunarodne partnere radi opskrbe. Irak je 1986. naručio 300 Scud-B od Sovjetskog Saveza, dok se Iran obratio Sjevernoj Koreji za isporuku projektila i pomoć u razvoju domaće raketne industrije.

Nakon završetka proizvodnje projektila Scud u Sovjetskom Savezu, Sirija se okrenula Sjevernoj Koreji i Kini kako bi podržali i ojačali svoje postojeće bataljune Scud. Sirija je od Sjeverne Koreje kupila nepoznat broj projektila Hwasong-5 i Hwasong-6 i TEL-ova.

Skud proizvodnja u SSSR-u: 1959 - 1987 godine

R-17 Elbrus – Wikipedija

Projektil Scud-B:

Prvi od ovih tipova primljen je 1974. godine, taktička balistička raketa proizvedena u Sovjetskom Savezu, s dometom od oko 300 km.

Koliko se da iščitat iz ovoga, u Siriji se nisu nikad balističke rakete kao takve ni proizvodile za vrijeme Hladnog rata.

Postojale su tvornice za kemiju i tako to, bojni otrovi i te šeme, valjda proizvodnju raketnog goriva, servis Skud B raketa i ono otprilke to je to dok su same rakete uvozili iz SSSR-a.

Dakle i ova proizvodnja raketa u Siriji je vezana uz sjevernu Koreju i Iran počevši od kasnih osamdesetih ( nakon šta se Skud prestao proizvoditi u SSSR-u 1987 godine ) pa nastavljena dalje.

Zato im i je večina ovih raketa koje su se u Siriji proizvodile vezane u osnovi uz Iran i sjevernu Koreju a ne rakete iz SSSR-a ( ili kasnije Rusije ).

Nakon završetka proizvodnje projektila Scud u Sovjetskom Savezu, Sirija se okrenula Sjevernoj Koreji i Kini kako bi podržali i ojačali svoje postojeće bataljune Scud. Sirija je od Sjeverne Koreje kupila nepoznat broj projektila Hwasong-5 i Hwasong-6 i TEL-ova.

Skud proizvodnja u SSSR-u: 1959 - 1987 godine

R-17 Elbrus – Wikipedija

Projektil Scud-B: Prvi od ovih tipova primljen od SSSR-a za Siriju je 1974. godine, taktička balistička raketa proizvedena u Sovjetskom Savezu, s dometom od oko 300 km.

----

Sjeverna Koreja:

Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja stvaranja domaćeg programa taktičkih balističkih projektila, Egipćani su pristali poslati Sjevernoj Koreji neke rakete Scud-B i TEL na obrnuti inženjering 1983. godine. Prvi test Hwasong-5 ("Mars-5") proveden je na poligonu Musudan-ri u travnju i rujnu 1984., a proizvodnja u punom opsegu pokrenuta je 1986. godine.

Projektil je ušao u proizvodnju 1985. godine. Serijska proizvodnja započela je 1986. godine. U sjevernokorejsku službu ušao je 1987. godine.

Projektile serije Hwasong navodno proizvodi tvornica broj 125 u Pjongjangu. Procjenjuje se da je između 1986. i 1991. ili 1992. proizvedeno oko 300 projektila.

Hwasong-5 – Wikipedija