Rusi šalju raketu na Mjesec

Praktički 20 godina intezivno pratim sve NASA-ine svemirske misije....njih 6-7.
Posebno su mi bili pri srcu blizanci Opportunity i Spirit i ova zadnja s roverima
Perseverance i Curiosity.
Na američkom forumu, na kojem sam uglavnom sjedio u zadnjoj klupi i pratio
šta pišu i objavljuju eksperti  i ostali znalci za ovo područje. Ovo mi je pružalo
iznimno zadovoljstvo i relaksaciju, čak i nakon napornog rada u kasne noćne sate.
Posebno mi je bilo veliko zadovoljstvo pratiti dnevno snimljene fotografije
i panoramske snimke, koje su nam priuštili znalci-volonteri. Često su se javljali
i članovi koji su neposredno sudjelovali u realizaciji misije. Tako smo imali prilike
mnogo toga i naučiti, a nije povezano s onim s čime se i inače bavimo.
Prije par dana je insider iz komandne dvorane NASA JPL objavio kratak komentar,
koji mi je djelovao zabrinjavajuće. Znao sam već prije da nešto ne štima, kad su
su počela neka kašnjenja i promjene, na koje nisam bio naviknut.
Naime, insider govori o zatvaranju nekih "education depatment", odpušćanju
i samovljno odlaženju iz pojedinih misija itd...
Nije u pitanju novac, jer ~$19 milijardi  proračuna i nije neki novac za američki
proračun. Postoji nešto drugo: odrastanje ekipe tijekom misije, kao i zasićenost.
Evo se navršilo 12 godina  i 4 mjeseca otkad je na Mars sletio rover Curiosity.
Svaki dan se  radno vrijeme pomicalo naprijed za 39 minuta, jer je toliko duži
Marsov sol-dan od našega dana. Nismo svi ljudi u stanju to podnijeti, ni fizički
ni psihički. Tada kod većine dolazi do pada entzijazma, što povećava nervozu
u timu. Radi se o mlađoj populaciji, koja se na kraju krajeva i žene, udaju, rađaju
se djeca...Sjetimo sei COVID-a. Radilo se od kuće i sve je ipak štimalo.
Da ne dužim..Samo bih još jednom spomenuo da forum odakle sam donosio
najnovije vijesti, s 1.1.2025 prestaje s radom. Priča se da će se premjestiti na
neku drugu (noviju!) platformu. Budemo vidjeli šta će od toga biti.

Da ponovimo već poznato o roveru Curiosity:
težina 899 kg ; dimenzije 2.9x2.7x2.2 m.
lansiran 26.11.2011. ; landing 6.8.2012.
Danas je već u tijeku 44391. sol (Marsov dan) iliti po naše 4510. dan.

Evo i  njenog selfia...kažem njenog, jer je u engleskom  Curiosity ženskog roda.

https://science.nasa.gov/blog/sols-4391-4392-rounding-the-bend/

Perseverance je još tu. Vjerojatno se vijeća o tome da li posjetiti jedan od pomenutih vrhova ili nastaviti put dolje, prema CILJu.
Trenutno je previše prašine u krateru , pa bi se moglo koji dan provozati
po okolici. Nikud se im ne žuri, jer imaju čak i višak vremena, zahvaljujući
helikopteru Ingenuity.

Foto navigacijske kamere (Navcam), koja nije predviđena za panoramske snimke.
Bit će boljih, ako se popravi vrijeme iznad kratera i u okolici.



Snimak kamere na orbiteru, gdje možemo vidjeti ono šta je prikazano na
predhodnoj fotografiji. Zanimljivo je da je došlo do urušavanja ruba kratera (3).
Korito Neretve (udaljeno od kratera cca 1.4 km) je u tom dijelu djelomično
zatrpano s urušenim materijalom. Iz toga podatka bi mogli brzopleto zaključiti
da je krater nastao kasnije od korita neretve. No, bolji uvid u krater nam kaže da
unutar velikog kratera imamo i jedan manji koji je s izbačenim materijalom
porušio rub prema vani, što je imalo za posljedicu zatrpavanja korita Neretve.
Pošto ne vidim da bi Neretva ustvarila novo korito, slijedi  zaključak da se
zatrpavanje  korita desilo kad je korito bilo već suho.

Isječak iz gornje fotografije, gdje sam obradom u više koraka pokušao iboljšati
vidnost. Brda u pozadini su na Zapadu. Osvijetlio sam ih sunčevim izlaskom na
Istoku. Tu ispred je i korito Neretve, koje nakon zavoja prolazi pored 3 i 4.

Neki detaljniji prikazi viđenog izvan kratera. Vidi oznake od prije!

...i još...
Prašine je mnogo, vidljivost nedobra.
Treba mi podosta vrimena i truda za poboljšati vidljivost.
Reci fala!

Molim.

Isprika!

Negdje gore sam imao ovaj foto , u kojem sam označio udaljenosti.
Uvijek prekontroliram brojeve, pa tako i ovaj put.
Navedene dvije udaljenosti su pogrešne, pa ih ovaj put ispravljam.
Ostale su OK.
Vjerojatno sam u međuvremenu nehotično pomaknuo miš...i jebiga.

Još malo o bojama na Marsu.
Boje pokrajine se mijenjaju tijekom dana, od izlaska do zalaska sunca.
Ako su ispunjeni neki uvjeti nebo na Marsu može biti čak i plavo.
Obično se to desi prije zalaska sunca, ako su na nebu oblaci smrznutih
vodenih kapljica...
Fotografija ispod je isječak iz panoramskog snimka, koju je pripremio
znalac: vozilo je bilo u nagibu 6°!
Znalac je to ispravio iz podataka sa žiroskopa na roveru, ili kao ja - zaokretanjem
originalne fotografije dok nemamo horizont usporedan s horizontalnom linijom.
Snimci su zbog prašine u zraku  najčešće mutne, zato ih ja pokušam osvijetliti
u više koraka (vidi donji foto!). Ekipa u JPL je to automatizirala na jedan korak
i moram reći da su im uradci veoma loši. Znam da znaju bolje, ali kad imaš masu
fotografija onda se bolje neda uraditi. Razumijem problem, ali ja onda kažem da je bolje
ako ništa ne uradiš  - kao pomenuti znalac, koji je ostavio "sirove Marsove boje!
Sve je OK dok imamo relativno lijepo vrijeme, što najčešće nije slučaj.
Pa pogledajmo primjer ispod :
1) original, sa originalnom marsovom bojom
2) moj prikaz istog kao da je snimano pod našim nebom.
   Naravno, boja neba je stvar osjećaja i mogućnosti mog softvera.
   S konačnim rezultatom sam relativno zadovoljan...moglo bi se to i bolje!

Dečko iz JPL, koji objavljuje dnevno obrađuje pristigle fotografije u boji, se trudi.
One s manje prašine u zraku obrađuje do prihvatljivog nivoa, a one s većom kao
da je odustao...ne ide pa ne ide. Ide ide, samo se treba potruditi.
Kladio bih se da koristi isti softver kao i ja. JPL ima za ove stvari softver, a izgleda
da mu nije dostupan. Možda zbog toga što solira? Zna biti da je to u pitanju.
Njegova obrada vidnosti jedne NavCam fotografije, gdje vidljivost bila veoma loša,
ova prva. Nije se potrudio ispraviti ni horizon, a kamo li što drugo.
Ispod je moja obrada, pa prosudite sami o kvalitetu prve i druge obrade.
Ustrajnost je majka uspjeha!

Put dolje, prema CILJu je u tijeku. Pogled nazad, prema vrhu.
Nemam još točne lokacije.
Ovaj puta se dečko iz JPL veoma potrudio glede obrade foto.
Nebi ni ja bolje učinio.

Snimljeno prije cca 2 godine. O ovakve efekte sam već negdje spomenuo.
Radi se o tkzv. oblaku Noctilucent (čita se: noktilućent), koje ga čine
smrznute vodene kapljice ili smrznuti CO2.
Oblaci na Marsu su uvijek veoma visoko (nad 20 km). Kad ovoj dio planeta
pokrije tama (duboki suton!) onda Sunce osvijetli oblak, pa zbog loma
svjetlosnih zraka možemo tada vidjeti i plavo nebo.

PS: Ne znam kako prevesi na hr. Noctilucent? Noćnosijajući?

rover Perseverance, sol 1359,

Konačno je stigla i lokacija rovera. Za to vrijeme se prešlo ~259 m.
Do mjesta, koji kolokvialno označavam kao "CILJ", je zračne linije cca 500 m.
Nravno, ovo je samo međupostaja, koja nije odabrana slučajno.
Naime, intezivno se traga za tkzv. "bazalnim" tlom. Ne radi se o nikakvom
bazaltu, već o osnovnom tlu. Takva mjesta su na Zemlji veoma rijetka, naprimjer.

rover Perseverance, sol 1359

U daljini vidimo izlaskom sunca  "osunčan" 1 i 2, što je ispravna odluka dečka
u JPL.  Naime, ako bi nebo bilo u plavoj nijansi, onda bi i brda u pozadini
bili u plavoj nijansi, pa bi ostali neprimijećeni. Ponekad bi išlo oboje u plavoj nijansi,
ako bi brda bila u intezivnijoj varijanti.

Dečko u JPL je konačno usvojio tehniku "osunčavanje" brda u pozadini
kao jedino moguće glede na lokaciju rovera i smjer fotografiranja.
Kolačići su čudo jedno.

Čestitke dečku iz JPL!
Mogao bih se ja truditi do iznemoglosti, ali ovako mi nebi uspjelo.
Dečko je u prednosti jer ima vozilo "blizanaca" na dohvat ruke.
Naime, u ovakvim misijama se uvijek naprave 2 vozila: jednoga
kojeg se pošalje u misiju, a drugi ostane u laboratoriju za testiranje
eventualnih kritičnih situacija. Jednu od njih ću vam pokazati
kad budem imao vremena za to.
U svakom slučaju za uradak ide gromoglasno ploskanje!