Uloga auditora

ULOGA AUDITORA

l svrha terapije i njezin jedini cilj je uklanjanje sadržaja reaktivne engramske banke. Kod Releasea izbrisana* je većina emocionalnoga stresa iz te banke, a kod Cleara njezin cijelokupni sadržaj.

Primjena znanosti je umijeće. To vrijedi za svaku znanost. Njezina djelotvornost ovisi o razumijevanju, spretnosti i sposobnosti osobe koja je primjenjuje. Kemičar poznaje znanost o kemiji, ali umijeće pravog kemičara očituje se u primjeni te znanosti. Inženjer iza sebe može imati preciznost svih fizikalnih znanosti, no tek njegova praksa je umijeće.

Nakon razumijevanja osnovnih znanstvenih aksioma, mogu se izdvojiti neka pravila tog postupka. Iza tih pravila leži razumijevanje, spretnost i sposobnost nužni za njihovu primjenu.  

Dijanetika je veoma jednostavna, što ne znači da slučajevi ne mogu biti izuzetno komplicirani. Ako bismo željeli razriješiti samo po jedan slučaj od svake vrste, to bi zahtijevalo dvije milijarde slučajeva i obuhvaćalo samo sadašnju populaciju.Jer, svaki čovjek znatno se razlikuje od bilo kojeg drugog. Njegova urođena osobnost je drukčija.

Sklop njegovih iskustava je drukčiji. Njegove su dinamike različitih jačina.Jedina konstanta je mehanizam reaktivne engramske banke, on se jedini ne mijenja. Sadržaj te banke razlikuje se od čovjeka do čovjeka po količini i po intenzitetu, no mehanizam njezina funkcioniranja, stoga i osnovni mehanizmi dijanetike, konstantni su za svakoga ponaosob. Oni su postojali i postojat će sve dok se čovjek ne razvije u drugi organizam.

Cilj je engram. On je također cilj pacijentova analitičkog uma i njegovih dinamika,tijekom njegovih nastojanja da proživi život, ali i auditorova analitičkog uma i auditorovih dinamika. Tako određen i na udaru topničke paljbe, on predaje svoj engramski sadržaj.

Svakom auditoru trebalo bi biti jasno da će onoliko koliko se on opusti u svojoj ulozi i zaboravi cilj, nakupiti nevolja koje će uludo utrošiti njegovo vrijeme. U trenutku u kojemu učini pogrešku misleći da osoba, analitički um ili pacijentove dinamike pružaju otpor, pokušavaju zaustaviti terapiju ili odustaju, auditor je napravio temeljnu i osnovnu pogrešku u primjeni dijanetike. Za gotovo sve što krene krivo može se utvrditi da potječe od te pogreške jer se analitički um i dinamike pacijenta nikada, nikada, nikada ne odupiru auditoru.

Ta činjenica nikada ne može biti prenaglašena. Auditor nije tamo da bi mu se odupiralo. On ne treba brinuti ni o kakvom otporu, osim onome iz pacijentovih(ponekad i njegovih vlastitih) engrama.

Auditor nije tu kao pacijentov vozač ih savjetnik. On nije tu da bi ga zastrašili pacijentovi engrami ili njihovi aspekti. On je tu da bi auditirao i samo auditirao.

* Sadržaj engramske banke zapravo je premješten, prije nego izbrisan, jer se pod nazivom iskustva ponovno pojavljuje u standardnim bankama. No, čini se kao da materijal u terapiji nestaje jer je terapija usmjerena na engramsku, a ne na standardne banke .

Ako se osjeti pozvanim da s visoka tretira pacijenta, tada mu je bolje da stolicu zamjeni kaučom, jer je njegov slučaj autoritativnosti očigledan. Koristi se riječ auditor, ne hipnotizer ili terapeut, jer je riječ o zajedničkom naporu auditora i pacijenta, sa zakonom afiniteta na djelu.

Pacijent ne može vidjeti vlastite aberacije. To je jedan od razloga zbog kojega je auditor tu. Pacijentu treba potpora da bi se suočio s nepoznanicama iz svojega života. To je drugi razlog auditorove nazočnosti. Pacijent se sam ne bi usudio latiti svijeta unutar njega i okrenuti leđa onome izvana, osim ako nema čuvara.A to je još jedan razlog zbog kojega je potreban auditor.

Auditorov je posao zaštititi pacijentovu osobnost tokom terapije, shvatiti razloge zbog kojih njegov um ne može prodrijeti u engramsku banku, potaknuti njegovu hrabrost i dočepati se tih engrama, U tom trenutku na djelu je trosmjerni slučaj afiniteta. Ja sam u afinitetu s auditorom i govorim mu o svemu otkrivenom u dijanetičkoj praksi želeći da uspije. Auditor je u afinitetu s pacijentom, želi da pacijent napadne engrame. Pacijent je u afinitetu s auditorom jer će uz miinimalan trud unaprijediti svoje stanje i - uz upornost posuđenu od auditora i dodanu njegovoj vlastitoj - postat će Release ili Clear.

Postoji čak i više afiniteta na djelu, cijela mreža njih. To je kooperativno nastojanje.

Cilj je engramska banka, a ne pacijent. Ako pacijent psuje, stenje, plače i moli, to govore engrami. Nakon određenog vremena, engrami koji su ga tjerali na psovanje, stenjanje, plakanje i moljakanje, bit će oslobođeni naboja i prebačeni u standardne banke. Pacijent, u kakvom god stanju bio, točno zna kada je neka poduzeta akcija nužna.

Ako je auditor toliko neracionalan da će to psovanje i stenjanje shvatiti kao usmjereno protiv njega osobno, najbolje mu je da s pacijentom zamijeni za mjesto i podvrgne se terapiji.

Jedino što pruža otpor je engram! Kada je restimuliran, utječe na pacijentov analizator, nastojeći smanjiti analitičku snagu, a pacijent pokazuje preobličenu dramatizaciju. Bilo koji auditor s barem dvije moždane stanice koje zajedno mogu nešto zaključiti, nikada neće biti ni u najmanjoj opasnosti od prereleasa iliprecleara*. Ako auditor pomoću hipnoze želi pokušati proći kroz kasne engrame tjelesne boli, poput operacija, kada su rani engrami dostupni, može se zateći u ulozi mete. No, u tom je slučaju silno pogriješio. Ako iznenada postane izuzetno moralistički raspoložen i pacijentu počne držati predavanja, može se prilično zapetljati, no ponovno je veoma pogriješio. Okomi li se auditor napacijenta i napada li ga, opet se može zateći u ulozi mete, no još jednom je napravio osnovnu pogrešku.

Cilj je engramska banka. Auditorov posao je napadati preclearovu engramsku banku. Preclearov posao je napadati tu banku. Napadati precleara znači dopustiti engramskoj banci da napada precleara samog.

Mi znamo da postoji pet metoda za svladavanje engrama.

* Termini prerelease i preclear koriste se da bi označili osobe koje su započele ili su u procesu dijanetičke terapije. Najčešče se upotrebljava termin preclear. Riječ pacijent manje je opisna jer upućuje na bolest, no ipak je ponekad koristimo.

Četiri od njih su pogrešne. Podleći engramu je apatija, zanemariti ga neopreznost, izbjeći ih pobjeći od njega je kukavičluk. Napad i jedino napad rješava problem. Auditorova je dužnost pobrinuti se da preclear nastavlja napadati engrame, a ne auditora ili vanjski svijet.

Ako auditor napada precleara, to je loše topništvo i vrlo slaba logika.U osnovi, engramsku banku najbolje je napadati pražnjenjem njezina emocionalnog naboja gdje god se s njime došlo u kontakt.

Nakon toga, najbolje ju je napadati otkrivanjem (prilikom reveriea) - što preclear misli da će mu se dogoditi ako ozdravi, ako mu bude bolje, ako nešto otkrije itd.Nakon toga, uvijek je najvažnije, ako je ikako moguće, uspostaviti kontakt s ishodišnim trenutkom boli i nesvjesnosti u pacijentovu životu. To je basic-basicengram. Jednom kad auditor dobije taj engram, slučaj će se brzo razriješiti. Ako preclearov reaktivni um potiskuje basic-basic engram, tada auditor treba isprazniti više reaktivne emocije, otkriti koje je zaključivanje tada na snazi i pokušati ponovno. Na kraju će se domoći tog engrama.

To je važno i to je sve što je za precleara važno.

Kod prereleasa (pacijenta koji se kreće samo prema Releasu), zadatak je isprazniti emociju i što je moguće više ranih engrama koji se lako razotkrivaju.Rad sa prereleasom može sadržavati redukciju lockova; no, kod precleara,lockove treba dirati jedino kad vode prema basic-basicu.

Postoje tri stupnja liječenja. Prvi je efikasno obavljanje posla.

Slijedeći stupanj je postići da se pacijent osjeća ugodno. I na kraju je suosjećanje. Ukratko, ako za čovjeka sa slomljenom kralježnicom ne možete ništa učiniti, možete se barem potruditi da se osjeća udobno.

Ako čak ni to ne možete, možete mu izraziti svoje suosjećanje.

Drugi i treći od spomenutih razina, u dijanetici su u potpunosti neopravdani.

Posao se može obaviti učinkovito, ali ugođavanje pacijentu gubitak je vremena.

Pružanje suosjećanja potpuno može zapetljati cijeli slučaj jer pacijentovi najgori engrami su engrami suosjećanja i ono će ih restimulirati. Auditor koji se u pušta u'tapšanje po ramenu", gubi vrijeme i usporava slučaj, ma koliko se to poželjnim činilo. Ovdje se nipošto ne predlaže pretjerana grubost; prijateljski, radostan i optimistični stav pobrinut će se za sve.

Preclearu ponekad treba samo smiješak. No, on je već doživio više 'tapšanja po ramenu" nego što je njegov analizator bio u stanju smisliti. Njegova kronična psihosomatska bolest u svom engramu sadrži suosjećanje.

Slijedeće što bi auditor morao znati i s tim živjeti je Kodeks auditora1*. To može zvučati kao poput "kada je viteštvo bilo u cvatu" ili "trinaest rituala za nebesko blaženstvo i nirvanu", no ako ga auditor ne poštuje pri radu sa svojim pacijentima, uskoro će imati pune ruke posla. Taj kodeks ne služi za utjehu preclearu; on je isključivo za zaštitu auditora.

1 Kodeks auditora: skup pravila (zabrana i dozvola) kojih se auditor pridržava tijekom auditinga, što preclearu osigurava najveću moguću dobit od auditinga koji prima.*

Zanimljivo je da Kodeks auditora, izuzevši posljednju točku, ocrtava čovjekov model ponašanja koji podržava opstanak. Clear manje ili vise automatski djeluje po tom kodeksu. Dijanetika je usporedna s misli, jer prati prirodne zakone mišljenja. Ono što funkcionira u dijanetici, isto tako funkcionira i u životu.

Kodeks auditora nikada ne bi trebalo prekršiti. Dijanetička praksa pokazala je da samo njegovo kršenje može ometati slučaj.

Auditor bi trebao biti uljudan sa svakim preclearom tijekom terapije.

Auditor bi trebao biti susretljiv - ne dozvoljavati si nikakve grubosti prema preclearovima, niti se predati ikakvoj želji za kažnjavanjem.

Auditor bi tijekom terapije trebao biti tih - ne govoriti ništa više od apsolutnih osnova dijanetike.

Auditor bi trebao biti vrijedan povjerenja - poštivati obećanja, držati se rasporeda svojih sastanaka i obaveza prema poslu i nikada se ne obvezivati ni na što za štoi najmanje sumnja da neće moći obaviti.

Auditor bi trebao biti hrabar - nikada ne uzmicati ili kršiti osnove terapije samo zato što preclear smatra da bi se to trebalo napraviti.

Auditor bi u svom poslu trebao biti strpljiv - nikada se ne uznemiravati ili ljutiti na precleara, ma što on govorio ili radio.

Auditor bi trebao biti temeljit - nikada ne dopustiti da njegov radni plan bude poljuljan ili da se izbjegne engramski naboj.

Auditor bi trebao biti uporan - nikada ne odustajati prije nego što postigne rezultate.

Auditor bi trebao biti nekomunikativan - nikada reći pacijentu bilo koju informaciju o njegovu slučaju, uključujući vrednovanje podataka  ili daljnje procjene trajanja terapije.

Kada se bilo što od toga prekrši, pojavljuju se različita stanja. Svi prekršajiu sporavaju terapiju dajući auditoru više posla. Vraćaju mu se natrag na njegovu štetu.

Na primjer, informiranje precleara bilo o čemu, ni u kojemu slučaju nije dio auditorova posla. Čim počne s tim, preclear ga odmah hvata u svoj sklop kao izvor informacija i tako izbjegava engrame.

Auditor će napredujući vidjeti najžešće i najuznemirujuće ljudske emocije. On se može prepustiti suosjećanju, ali ako se to dogodi, nešto je previdio i usporava terapiju. Kada god se pokaže emocija, to je emocija koja će ubrzo postati prošlost. Kroz kakvo god "pretumbavanje" preclear prolazio, koliko god se on migoljio ili mučio, auditor čvrsto mora imati na umu da je svaki jauk ili pretumbacija korak bliže cilju. Jer, zašto se bojati ili tratiti suosjećanje na ono što će, nakon što se nekoliko puta ispriča, učiniti precleara sretnijim?

Ako se auditor prestraši kad se preclear počne tresti i učini tu pogrešku nad pogreškama - "Dođi u sadašnje vrijeme!", može biti siguran da će preclear imati nekoliko loših dana i da će, kad auditor opet pokuša ući u taj engram, on biti blokiran.

Ako auditor postigne stanje uma pri kojemu može sjediti, zviždukati i smješkati se dok Rim pred njim gori, napravit će optimalan posao.

Sve što razotkriva tijekom terapije, ma što to bilo i ma kako zvučalo, pravi su dobici. Tih, miran pacijent je onaj koji malo postiže. To ne znači da auditor cilja samo na nasilje, ali to znači da kad ga dobije, može biti sretan i zadovoljan što je još jedan engram ostao bez naboja.

Auditorov posao prilično nalikuje poslu pastira koji skuplja stado ovčica,engrame, u tor za klanje.

Preclear nije pod auditorovim zapovjedništvom, no ako se slučaj razvija dobro, preclear će s tim engramima napraviti što god auditor želi jer analitički um i dinamike precleara žele da posao bude napravljen. Um zna kako um funkcionira.