ex-iskon-pleme
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu

Page 1 of 2 1, 2  Next

Go down

Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu Empty Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu

Post by סמאל on 4/9/2020, 14:26

Lilijana Burcar 12. srpnja 2020. wrote:
Zašto su feminizam i antirasizam sastavni dijelovi klasne borbe
Sa slovenskog prevele Karolina Hrga i Martin Beroš
Kapital je strukturno ovisan o domestifikaciji žena i familijalizaciji socijalno-reproduktivnog rada, kao i o proizvodnji te institucionalnoj konsolidaciji konstrukata rasijaliziranog Drugog. Svođenjem feminizma i antirasističke borbe na politike identiteta, kojima je namjera režimom kvota kompenzirati stereotipni odnos prema ženama i rasijaliziranim osobama, zakrivaju se doprinosi socijalističkog feminizma kao feminističke klasne borbe za sistemsku emancipaciju sviju žena i dokidanje strukturnih nejednakosti, a izmiče iz vida i uloga rasizma u smanjivanju vrijednosti rada, osiguravanju supereksploatacije i organizacijske razjedinjenosti radničke klase te legitimaciji imperijalističke eksproprijacije i porobljavanja autohtonog stanovništva.
Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu NAD-200401380416_900x600 Lokalne žene prodaju hranu, piće i šešire sezonskim radnicima (bracerosima) koji čekaju u Monterreyju, u Meksiku, na granici sa SAD-om, na vrhuncu programa Bracero, 1956. godine (foto: Leonard Nadel, izvor: Bracero History Archive)
Na marksističkoj ljevici među mlađom generacijom svjedočimo paradoksalnom gledištu prema kojem je klasna borba u svojoj naravi i po svojim ciljevima odvojena od borbe protiv rasizma i institucionalnog patrijarhata, odnosno feminizma. U nekim se slučajevima radi o pomanjkanju historijskog i dijalektičko-sistemskog znanja, a u drugima o analitički neobjedinjenim i pogrešno usvojenim osnovama dijalektičkog materijalizma u području feminizma i antirasističke borbe. To se prvenstveno ogleda u neupitnom preuzimanju, a time i upadanju u zamke definiranja feminizma i rasizma koje svojim biološkim esencijalizmom i identitetskim politikama postavlja i potvrđuje etablirani liberalni diskurs kapitalističkog Zapada. Tako, primjerice, na jednom od glavnih internih marksističkih foruma u Sloveniji možemo pročitati da se „ubuduće [treba] primarno usmjeriti na klasnu borbu (…) što, naravno, ne isključuje druge borbe, npr. protiv rasizma, rodne nejednakosti itd. Međutim, za te borbe vrijedi isto što i za pitanje okoliša: npr. borba za rodnu jednakost mora biti podređena antikapitalističkoj borbi, a ne obratno“. Autor u nastavku pojašnjava kako socijalisti moraju uložiti napore prema „podruštvljenju opskrbe hranom putem javnih menzi“, ali ne i „uvođenju kvota u upravne odbore kapitalističkih poduzeća – to možemo prepustiti liberalima.“][1]
 
S obzirom na kontekst koji ocrtava prethodni dio izjave, ovom se tvrdnjom (kao i brojnim sličnim tvrdnjama u širem javnom prostoru) režim kvota izjednačava s feminizmom općenito, a borba za podruštvljenu opskrbu hranom s klasnom borbom, umjesto s feminizmom, kao da upravo to nije sastavni dio zahtjeva socijalističkog feminizma i njegove materijalističke analize kapitalističkog institucionalnog patrijarhata. Namjesto toga, u tumačenju i definiranju feminizma upada se u zamku liberalnog diskursa, a time i redukciju te rekonceptualizaciju feminizma kao liberalne politike kvota. Jedino je tako i moguće uspostaviti na prvi pogled smislenu, ali zapravo umjetnu i kontraproduktivnu dihotomiju između klasne borbe i feminizma, kojeg se u te svrhe poopćeno i nehotice obmanjujuće svodi isključivo na njegovu liberalnu inačicu][2]. Liberalni diskurs progovara o patrijarhatu i rasizmu na dematerijalizirano depolitizirani način: svodi ih isključivo na razinu individualnih osobnih odnosa te predrasuda koje iz njih proizlaze, što navodno predstavlja glavnu prepreku za uključivanje rasijaliziranih Drugih ili žena kao skupine u društvenu jezgru.
 
Iz takvog, po svemu depolitiziranog govora, koji zanemaruje strukturne nejednakosti, a time i postojanje kapitalističkog patrijarhata i rasizma, proizlazi i liberalna politika kvota: njome će se navodno uspješno pobijediti predrasude i suštinski dospjeti do ostvarivanja ravnopravnosti za isključene žene, kao i rasijalizirane Druge. Iz ovog preuzimanja liberalno-buržoaskih definicija feminizma kao temeljne baze razumijevanja feminizma općenito – što iziskuje istovremeno brisanje postojanja i svijesti o temelju socijalističkog feminizma – proizlazi i obmanjujuća te opasna implikacija da je feminizam, kao i borba protiv rasizma, tek identitetska politika. Upravo iz toga proizlazi i opasna predodžba da su ova dva oblika borbe tobože samostojni i potpuno odvojeni od klasne borbe. Međutim, s potonjom se ipak dijelom preklapaju i dotiču, iako s klasnom borbom u suštini, i njezinim ciljevima, navodno nemaju ništa zajedničko. Borbu protiv rasizma i patrijarhata upravo bi zbog toga trebalo čak i podrediti klasnoj borbi. Ova perspektiva tako od klasne borbe umjetno odvaja, te iz nje (nehotice) kontraproduktivno uklanja ono što socijalizam zna da naprosto nije istina već barem više od jednog stoljeća][3]: borba protiv institucionalnog rasizma i borba protiv kapitalističkog patrijarhata sastavni su dijelovi i stoga jedan od ključnih elemenata uspješne klasne borbe i socijalističke revolucije. To je već jasno pokazala dosadašnja povijest realno postojećeg socijalizma.
 
Antirasistička borba i feminizam, čiji je cilj sistemsko ukidanje kapitalističkog patrijarhata i strukturna emancipacija svih žena (za razliku od buržoaskog liberalnog feminizma, koji ustraje na kvotama i formalnim pravima, održavajući materijalnu bazu eksploatacije većine žena upravo u obliku kapitalističkog patrijarhata) sastavni su dijelovi klasne borbe! Feminizam i borba protiv rasizma nisu tek njezini usporedni ili ponekad slučajno preklapajući, odnosno tek povremeno pridruženi dijelovi, dakle, ono što treba uzurpirati ili instrumentalizirati, a posljedično i podrediti klasnoj borbi. Takvo stajalište u najboljem slučaju parira identitetskim politikama i predstavlja opasnu polaznu točku s dalekosežnim kontraproduktivnim učincima. Naime, rasizam i institucionalni patrijarhatu obliku u kojem ih je konstruirao Zapad na prijelazu u kapitalizamsastavni su ugradbeni dijelovi i strukturni temelji kapitalističkih odnosa eksploatacije. Predstavljaju dva od njegovih temeljnih operativnih sistema, a time i ključne mehanizme koji su na djelu u procesima sve veće privatizacije viška vrijednosti, odnosno akumulacije kapitala.
 
Budući da sam po pitanju feminizma, tj. socijalističkog feminizma, već potanko raščlanila sve ove mehanizme te strukturnu vezu institucionalnog patrijarhata i kapitalističkog sistema eksploatacije čovjeka od čovjeka u knjizi Restauracija kapitalizma: repatrijarhalizacija društva (2015, prev. na hrv. 2020), u nastavku analize namjeravam staviti glavni naglasak na rasvjetljavanje strukturne veze rasizma i kapitalizma. Naime, to je još jedno zaboravljeno poglavlje temeljnih znanja i spoznaja, koje su na Zapadu ekskluzivne prirode, dok su s našeg prostora iščezle uništenjem socijalističke Jugoslavije i njezina bogatog fonda kritičko-teorijske proizvodnje, koja se odvijala i u okviru djelovanja Pokreta nesvrstanih.
 

Zašto su rasizam i institucionalni patrijarhat strukturni elementi kapitalističkih odnosa eksploatacije i akumulacije kapitala?


Rasizam
1.
 
Rasizam se ne može svesti na apstraktnu ideologiju i rasno ugnjetavanje ili tvrditi da ga je kapitalistička Europa odnekud posudila, a kapital samo iskoristio i pripojio, i stoga na rasizmu navodno tek lagodno parazitirao. Rasijalizacija i rasizam, odnosno proizvodnja potpuno dehumaniziranog, a time i opredmećenog Drugog na temelju arbitrarne oznake, kao što je boja kože, jedan je od osnovnih pokretačkih projekata i temeljnih platformi kapitalizma. Naime, kapitalizam, koji se temelji na imperijalističkoj ekspanziji od samih je početaka dokazano „rasistički projekt“ (Brown i de Lissovoy, Economies of Racism, 608)][4]. Pritom su konstrukti rase plasirani sistemski i namjenski: primjerice, u 19. stoljeću su, između ostalog, dosegnuli svoj vrhunac u frenologiji, a potom i eugenici. Prisvajanje prirodnih dobara i s tim povezana eksproprijacija te porobljavanje autohtonog stanovništva temelji se na osmišljavanju konstrukata rase i rasnih kategorija upravo za potrebe legitimacije takve (genocidne) eksproprijacije.][5] Ove je pak konstrukte u ime samoproglašene dominacije bijele Europe i njezinih od Boga navodno odobrenih ekspanzivnih misija (što prevladava i u aktualnom diskursu SAD-a) osmišljavala i konsolidirala pseudoznanost: od biološkog rasizma 19. stoljeća do tzv. suvremenog rasizma kulturnih razlika, na temelju čega se danas iznova opravdava pretpostavljena superiornost i samoproglašena dominacija Zapada nad „ostalim civilizacijama“.
 
Prema ovom ideološkom diskursu, pretpostavlja se kako su potonje zarobljenice svojih tobože permanentno tradicionalnih kultura te iz njih navodno izvedenog neznanja i nedovoljne razvijenosti, bez da bi se pritom spomenuli, a kamoli priznali historijski kolonijalizam i neokolonijalizam, a osobito ne mehanizmi globalne eksproprijacije i dvotračnog neokolonijalnog uređenja, koje Zapad održava ekonomskim mehanizmima, a kada mu to ne uspijeva – militarističkom pesnicom. Bez ideologije rasizma nema ni zagovora imperijalizma! Borba protiv rasizma stoga je sastavni dio borbe protiv imperijalizma, koji je, kao što znamo, jedan od „najviših stadija“ kapitalizma! Borba protiv rasizma, odnosno protiv potpune institucionalne proizvodnje drugosti, dehumanizacije i popratne legitimizacije sve veće eksploatacije ljudi, sastavni je dio klasne borbe, kako kroz antiimperijalističku borbu, tako i kroz borbu protiv zatiranja radništva u imperijalističkim centrima. Ovo su nas naučili svi dosadašnji socijalistički pokreti i progresivni sindikati koji se priklanjaju socijalizmu. Bez ove svijesti ne bi bilo ni Pokreta nesvrstanih kakav je postojao.
 
2.
 
Kao što dokazuje povijest radništva, kapital ne proizvodi i ne koristi rasizam i konstrukte rasijaliziranog Drugog samo za legitimaciju kolonijalnih osvajanja i sistemske eksproprijacije te porobljavanja autohtonog stanovništva prilikom akumulacije kapitala za imperijalistički centar. Naime, kapital neprestano proizvodi i institucionalno konsolidira konstrukte rasijaliziranog Drugog i na „domaćim tijelima“ (kiteći se pritom ordenom demokracije): proizvodi i upotrebljava rasizam kao oruđe pomoću kojega dodatno smanjuje vrijednost rada, povećavajući stupanj potplaćenosti i neplaćenosti među rasijaliziranim skupinama u imperijalističkim centrima.
 
Rasizam, odnosno proizvodnja rasnih konstrukata Drugosti i u tom je pogledu sastavni dio i jedna od pretpostavki kapitala prilikom eksploatacije čovjeka od čovjeka: upotrebljava se za legitimaciju supereksploatacije onih koji su u ime rasnih konstrukata time potpuno dehumanizirani i maksimalno degradirani kao radna snaga koju treba posve iscijediti i dotući. Primjerice, u dosadašnjoj i današnjoj modernoj povijesti SAD-a, kapital je segregirao radništvo (pritom ga nadzirući i međusobno dezorganizirajući) u različito potplaćene skupine upravo na temelju rasnih konstrukata, koje je sam pomogao i ozakoniti, primjerice, u obliku rasnih imigracijskih kvota (npr. 1924.), ili tzv. sezonskog rada isključivo za rasijalizirane Druge, itd.; istovremeno je za bijele skupine uveo drukčiji princip raspoređivanja u potplaćene, ali radi rasnog grupiranja ipak nešto manje opresirane skupine, što vrijedi i danas.
 
Primjerice, brojni takvi rasijalizirani programi u SAD-u, implementirani isprva na razini pojedinih država, ali s vremenom i na federalnoj razini, datiraju iz 1920-ih, a imaju svoje učinke i danas, jer su njima bili postavljeni temelji za novi oblik rasijalizacije i supereksploatacije u drugoj polovici 20. i na prijelazu u 21. stoljeće. Radi se o programima koji su agrokorporacijama u Kaliforniji, a nakon Drugog svjetskog rata i svim ostalim poljoprivrednim te potom i industrijskim gigantima, a naposljetku i uslužnim djelatnostima, osigurali potplaćenu i supereksploatiranu, polurobovsku radnu snagu. Na federalnoj razini, bio je to program Bracero (1942-1964), kojim je uveden, a nakon Drugog svjetskog rata i ozakonjen tzv. institut permanentno privremenog zapošljavanja radnica ili radnika, a time i migrantskog sezonskog rada (temporary guest worker).
 
Njime su SAD isprva ciljale na Meksikance i Meksikanke, dok su to kasnije proširile na sve stanovnice i stanovnike Srednje i Južne Amerike: istovremenim usvajanjem zakonskih mjera, radništvo je rasijalizirano, kako bi ga mogle homogeno držati u polurobovskom radnom odnosu. Radi se o nametanju statusa permanentno privremeno zaposlenih migrantskih radnica i radnika, koji nemaju prava na status državljanstva, iako u SAD-u možda žive već desetljećima. Upravo su u okviru ovakvih programa današnje radnice i radnici iz Srednje i Južne Amerike isključeni iz osnovnih radničkih prava, kao što je, primjerice, pravo na osnivanje i priključivanje sindikatima (Ness 445), a za njih ne vrijedi ni federalna legislativa, koja određuje minimalnu satnicu i plaću. Na temelju ovih rasijaliziranih programa upravo su te radnice i radnici isključeni iz socijalne skrbi jer status privremenog migrantskog rada na tzv. guest-programu između ostalog znači da radnica i radnik, primjerice, nemaju pravo na „osiguranje u slučaju nezaposlenosti, socijalnu pomoć, starosne mirovine, itd.“ (Sharma 427).
 
Istovremeno, represivni organi vlasti podvrgavaju radnice i radnike neprestanim masovnim uhićenjima i deportacijama, dapače, često i u suradnji s korporacijama (koje te radnice i radnike unajmljuju pod uvjetima koje su same legalizirale u Washingtonu), osobito kada dođe do prijetnje da se imigrantsko radništvo unatoč svim preprekama i segregaciji organizira. Jednako tako, želi li radnik ili radnica osigurati dopuštenje da ostane u državi kao permanentno privremeno zaposlena radnica, najprije mora odraditi godinu dana ili barem šest mjeseci kod jednog zapošljavatelja, kojega u tom periodu nema pravo promijeniti, čak i ako joj zapošljavatelj ne isplaćuje plaću te joj zapravo ima pravo isplatiti sav obavljeni posao tek nakon prvih pola godine. Naravno, takav pristup i oblik zapošljavanja ne vrijedi za nerasijalizirane skupine: one, zajedno s vrhunskim znanstvenicima, akademskim radnicama i radnicama te određenim dijelom zaposlenih u informacijskim tehnologijama, imaju slobodan ulaz u državu, potrebna im je samo viza (čije je ishodovanje u velikom broju slučajeva samo formalnost). Dakle, radi se o sofisticiranom dvotračnom sustavu.
 
Na našem užem prostoru nakon 1991. godine svjedočimo zastrašujućem prijenosu takvih praksi i zakonskih odredbi, koje je u drugim dijelovima svijeta uspostavio kapitalizam rasijaliziranih konstrukata i sukladno kojima je segmentirao i dodatno potplatio te još više obezvrijedio rad i čovječnost sistemski eksploatiranih.][6] Na našem prostoru prijenos takvih segregacijskih politika i ciljane supereksploatacije funkcionira u nacionalističkom ključu (pri čemu treba napomenuti da su rasizam i nacionalizam dvije strane istog novčića konstrukcije Drugoga te imaginiranja i utvrđivanja navodne veće i manje vrijednosti). Za radnice i radnike Balkana, tj. one iz Srbije i BiH, prema međudržavno sklopljenim ugovorima, vrijedi sustav uskraćivanja temeljnih radničkih i socijalnih prava, upravo na račun uvođenja tzv. programa zapošljavanja migrantskih ili „stranih“ radnica i radnika iz država koje nisu članice EU, dok se istovremeno, primjerice, vlasnici i direktori stranih poduzeća slobodno zapošljavaju ili čak postavljaju kao glavni upravitelji državnih i paradržavnih institucija, kao što je to Društvo za upravljanje potraživanjima banaka (Družba za upravljanje terjatev bank, DUTB).
 
U tom kontekstu radi se o svojevrsnoj orijentalizaciji i proizvodnji drugosti među nekoć ravnopravnim stanovnicima i stanovnicama zajedničke države Jugoslavije, zbog čega jača šovinizam i međusobno šikaniranje među zaposlenima. Naslovnice časopisa tako potiču perspektivu u kojoj su „strani radnici“ (ali ne i „istinski strani“ francuski, švedski, i njemački direktori, poslovođe i ostali pomoćni kadar, primjerice Revoza, DUTB-a, itd.) oni koji uzimaju radna mjesta domaćem radništvu.][7] Time dolazimo i do treće točke zbog koje su rasizam, i s njim povezani šovinizam, ugradbeni i pogonski dijelovi kapitalističkih odnosa eksploatacije.
 
3.
 
Kapital uspostavlja i održava institucionalni rasizam, ne samo kao sastavni dio akumulacije kapitala, pri čemu rasijaliziranim skupinama ljudi, na podlozi rasnih konstrukata, isplaćuje još niže nadnice, ne omogućuje im učlanjivanje u sindikate te ih posljedično lakše regrutira u svrhu razbijanja štrajkova, a na njihovim leđima dodatno povećava produktivnost, što je bilo i ostaje konstanta na Zapadu (pogledajmo samo SAD). Kapital je u još jednom pogledu itekako ovisan o institucionalnom rasizmu i temelji se na njegovu očuvanju i održavanju, jer mu institucionalni rasizam služi kao oruđe neposrednog poticanja rasno motiviranog neprijateljstva među običnim ljudima. Rasizam kapitalu služi kao jedno od osnovnih ideoloških oruđa za prisvajanje što većeg udjela viška vrijednosti koju proizvodi rad rasijaliziranih Drugih, dok istovremeno funkcionira kao jedan od moćnih oblika kontrole radništva u cjelini.
 
Povijest radničkog pokreta obilježena je igrom kapitala na rasističku kartu i poticanjem šovinizma kao prokušanog recepta razbijanja radničkog zajedništva i umjetnog suprotstavljanja jedne skupine drugoj, pri čemu se gubi razumijevanje stvarnih strukturnih uzroka koji dovode do sistemske eksploatacije cjelokupnog radništva. To postaje još akutnije u vrijeme ekonomskih kriza, kada se za pomanjkanje radnih mjesta za domaće stanovništvo te automatsko smanjivanje i opadanje nadnica preostalog radništva itd. okrivljuje „uvezene“, „strane“ i različite druge radnice i radnike, iako se mehanizmi u pozadini navedenog kriju na potpuno drukčijem mjestu. Smisao rasizma i šovinizma je segregacija ljudi na radnim mjestima, razbijanje zajedništva, uz istovremeno zakonski podržano dodjeljivanje manjih ili nepostojećih prava pretpostavljenim pripadnicama i pripadnicima skupina rasijaliziranih Drugih.
 
Nije slučajnost da su upravo socijalistički orijentirani sindikati, povezani sa Socijalističkom partijom, a kasnije i Komunističkom partijom Amerike (primjerice, Industrial Workers of the World, IWW) bili prvi i jedini sindikati u SAD-u koji su uvidjeli da institucionalni rasizam ima ulogu uvođenja razdora među radništvom, a pritom i ključnu ulogu u pogledu još većeg stupnja privatizacije viška vrijednosti koju stvara rad rasijaliziranih skupina. Oni su u prvom desetljeću 20. stoljeća – za razliku od etabliranih sindikata, koji su pristajali na navodnu odvojenost klasne i antirasističke borbe – po prvi put u povijesti organizirali udruženu frontu, te su stoga, za razliku od ostalih, u naredna dva i pol desetljeća podvrgnuti sustavnom progonu i uništenju.
 
Jednako vrijedi i u slučaju atentata na Martina Luthera Kinga krajem 1960-ih: naime, King je u drugoj fazi svojeg revolucionarnog pokreta pokušao ujediniti afroamerički građanski pokret s pokretom za radnička prava i za zajedništvo etničkih skupina u borbi za temeljna socioekonomska prava: taj je program nazvao Kampanjom siromašnih (Poor People’s Campaign). Naime, spoznao je da oslobođenje afroameričkog čovjeka ovisi o socijalnoj pravdi, kao i raskidu Amerike s imperijalizmom (Zinn 461-462). Ovaj zaokret prema ujedinjenoj fronti, koju više ne karakterizira samo naglasak na građanskim pravima, već na ukidanju sistemske i još rasijaliziranije eksploatacije, nagoviješten je ujedinjenim štrajkom poštanskih radnika, a obilježen štrajkom radnika čistoće u Memphisu 1968. godine, kada je King ne samo javno podupro, već se i pridružio radnicima u štrajku, slavnim govorom „Bio sam na vrhu planine“. Idućeg dana nad njim je izvršen atentat sa smrtnim ishodom (Martin Luther King Jr. Research and Education Institute).
 
Borba protiv rasizma i šovinizma je borba za internacionalu! To je borba za moćnu zajedničku frontu svih eksploatiranih – u protivnom, klasna borba već je u startu osuđena na razjedinjenost, međusobno otuđenje pa i neprijateljstvo, kako je u suštini uspostavlja i diktira politika gospodarâ. Borba protiv rasizma, a time i protiv nacionalnog šovinizma, sastavni je dio klasne borbe – ako to ne razumijemo, završit ćemo, primjerice, kao etablirani sindikati u SAD-u. Oni su „klasnu borbu“ sveli na bolje nadnice za bijele muškarce, dok su za svoje neposredne neprijatelje uzimali afroameričke radnice i radnike, a u današnje vrijeme radnu snagu iz Južne i Srednje Amerike, tvrdeći da im ruše nadnice. Slično kao i danas, kada nacionalistički sindikati prisežu na nekakvu klasnu borbu, a zapravo govore uglas s kapitalom, tvrdeći da problem očito nije eksploatacija po sebi, već prvenstveno „očuvanje radnih mjesta“ u Europi, te kako je radna mjesta potrebno sačuvati unutar vlastitih granica, da ih ne bi preuzeli „prejeftini Kinezi“, koji su navodno, ničim izazvani, voljni raditi za nikakve novce.
 
Odjek ove rasističke/šovinističke frazeologije prije ili kasnije bit će moguće zapaziti i na domaćem terenu: nezadovoljstvo lokalnog radništva, koje tvrdi da im radna mjesta pored Kineza oduzimaju i agencijski radnici iz Bugarske, Rumunjske, BiH, Slovačke, itd., pri čemu se u najboljem slučaju radi o popunjavanju prenisko plaćenih radnih mjesta na kojima se domaće stanovništvo više ne zapošljava, jer ide trbuhom za kruhom na Zapad; dok se među ljudima koji ostaju sije razdor upravo na račun pripisivanja drukčijeg, drugorazrednog statusa, a time i slabijih radničkih prava onima koji pripadaju drugim jezičnim skupinama bratskog Balkana. Radna mjesta – prije svega u građevini, kao i u proizvodnim halama – postaju vertikalno i horizontalno segregirana s obzirom na različita agencijska i podugovorena zaposlenja, a istovremeno jezično segregirana i međusobno otuđena kako po rasponu prava, tako i po načinu međusobnog odnošenja i perspektive koju takva perfidna stratifikacija uspostavlja, dok radništvo time u cijelosti biva ograničeno i kontrolirano.
 
Feminizam
1.
 
Do čega dolazi kada se ni sistemsku emancipaciju žena ne razumije kao sastavni i nužni dio klasne borbe (što je pak vrlo dobro razumio socijalizam 20. stoljeća na čelu s Lenjinom, Kolontaj i Zetkin), jednako je tako već pokazala recentna povijest Zapada. Brojnim sindikatima u zapadnoj Europi, koji se tobože zaklinju na klasnu borbu, ali očito bez razumijevanja tzv. ženskog pitanja i povezanosti kapitala s patrijarhatom, nakon Drugog svjetskog rata, primjerice, u Velikoj Britaniji i zapadnoj Njemačkoj, glavni su neprijatelji postale žene, za koje su tvrdili da svojim prekarnim radom, odnosno radom na pola radnog vremena, nepošteno konkuriraju muškarcima i ruše njihove nadnice. Pritom se nitko nije pitao zašto se žene, nakon što postanu majke, zapošljava isključivo na pola radnog vremena (taj je institut u Velikoj Britaniji poslije Drugog svjetskog rata uveden specifično za žene; prema zakonskim odredbama, žene su do kraja šezdesetih bile izuzete iz osnovnih radničkih prava, koja su ipak vrijedila za muškarce, a do danas u Velikoj Britaniji žene koje rade šest i manje sati tjedno nemaju pravo na to da im zapošljavatelj plaća ikakve socijalne doprinose!) i u kakvoj je to vezi s kapitalističkim patrijarhatom, koji ne ulaže u socijalnu reprodukciju, jer mu je na taj način moguće oteti još veći dio kolača apropriranog viška vrijednosti koju stvara rad svih zaposlenih.
 
Dakle, čemu nas uči povijest radničkog pokreta: ako klasna borba ne obuhvaća borbu protiv rasizma i borbu za sistemsku emancipaciju žena, pri čemu su kapitalistički patrijarhat i rasizam sastavni i pogonski elementi sistemske eksploatacije, dakle ako je iz klasne borbe umjetno isključena i od nje odvojena borba protiv rasizma i imperijalizma te borba za sistemsku emancipaciju žena, onda je takva borba u svojem temelju u najboljem slučaju ograničena: radi se o isključujućoj borbi pojedinih muškaraca za poboljšanje položaja pojedinih muškaraca ili određenih skupina, ali ne i o borbi za dokidanje strukturnih nejednakosti i eksploatacije čovjeka od čovjeka. To je borba samo za socijaldemokraciju, u kojoj i dalje opstaju rasizam i kapitalistički patrijarhat.
 
Zašto je onda borba za sistemsku emancipaciju žena – koju Zapad još uvijek ne poznaje i neće je upoznati sve dok postoji kapitalizam, unatoč kićenju formalno-legalnim pravima – već sama po sebi sastavni dio klasne borbe? Kapital je pri akumulaciji ili privatizaciji bogatstva strukturno ovisan o domestifikaciji žena, a time i održavanju njihova sekundarnog i marginalnog te ekonomski barem djelomično ovisnog statusa. Ovisan je o familijalizaciji opskrbljujećeg i starateljskog rada (a time i što većem stupnju domestifikacije ili zatvaranja žena u zasebnu sferu), umjesto o njegovoj kolektivizaciji i preuzimanju društvene odgovornosti za njegovo financiranje i održavanje. Time kapital uspijeva prisvojiti veći dio kolača koji stvaraju one_i kojima bi kolektivizacija opskrbljujućeg i starateljskog rada najviše pripomogla. To istovremeno neposredno utječe na položaj žena unutar obitelji, kao i na vrste te mogućnosti njihovih zaposlenja, i naposljetku, napredovanja na radnim mjestima.
 
Dakle, kapitalizam je itekako ovisan o održavanju patrijarhalnih odnosa, koje je u 19. stoljeću institucionalizirao uspostavljanjem patrijarhalne nuklearne obiteljske zajednice i tzv. hraniteljskog modela. Naime, što je veći bio stupanj domestifikacije žena, koju je Zapad nakon Drugog svjetskog rata održavao na različite načine, to su manja bila ulaganja kapitala u socijalnu reprodukciju njegove aktualne, a naročito buduće radne snage. Što to znači? Što je niže ulaganje u, primjerice, javnu i cjelodnevnu te cjenovno dostupnu skrb o djeci i starijima, to je veći dio viška rada proizvedenog zajedničkim naporima radništva koji kapital može oteti i aproprirati, jer to između ostalog, naprosto znači i niži porez na kapital.
 
Zapad pritom poznaje različite modele, ali svima je zajednička potplaćenost ili neplaćenost roditeljskih dopusta, njihovo nepostojanje ili izraženo produljivanje u svjetlu, primjerice, nepostojeće mreže skrbi o djeci do treće godine (npr. u Njemačkoj) ili radnog vremena starateljskih ustanova, tamo gdje one postoje, koje je podijeljeno na prijepodnevnu i poslijepodnevnu skrb, pri čemu je djecu na ručak potrebno voditi doma! Isti sustav vrijedi i za djecu koja su obvezna pohađati školu, pri čemu nije nužno da postoji i jutarnja i popodnevna skrb, kao ni topli obroci u školi (Bavarska o tome tek razmišlja i provodi pilot-projekt koji obuhvaća 500 škola) – o svemu tome i dalje moraju brinuti majke, radi čega ih kapitalistička država nakon nastupanja majčinstva, u najboljem slučaju i uglavnom protiv njihove volje, vraća na tržište rada i zapošljava tek na pola radnog vremena, kao sekundarne radnice čiji bi dohodak eventualno trebao sitnišem nadopunjavati glavni obiteljski budžet, kojem bi, dakle, i dalje primarno trebao doprinositi hranitelj ili glava obitelji.
 
Zapadne kapitalističke države su nakon Drugog svjetskog rata različitim pristupima i zakonskim odredbama konsolidirale kapitalistički patrijarhat i uspostavile njegovu osuvremenjenu inačicu, tzv. 1,5-hraniteljski model, što je sastavni dio politike i na prijelazu u 21. stoljeće. Sve navedene, kao i druge politike transferiraju nam se nakon 1991. godine pod krinkom oblika zapošljavanja naklonjenih majkama: tako je, primjerice, jedan od ministara u nekoj od prethodnih vlada javno govorio da je rad na pola radnog vremena idealan za učiteljice, jer će im navodno omogućiti da provode više vremena kod kuće s djecom. Istovremeno se uvode mjere koje povećavaju norme u vrtićima i reduciraju broj zaposlenih, kako bi se smanjila kvaliteta i dugoročna održivost sustava javne skrbi.
 
U Hrvatskoj mediji neumorno propagiraju da se, imajući u vidu visoke cijene vrtića, ženama „više isplati ostati kod kuće“, ali se nitko ne pita zašto cijene eksponencijalno rastu, kako tome doprinose olakšice i subvencije za kapital, kao i zasebne, minimalne stope poreza: velika većina žena sve je više i primorana ostati doma. Dolazi do uvođenja naknade za kućanice, predviđene za majke s više djece koje ostaju doma. Sve je to samo dio slagalice koja se naziva kapitalističkim patrijarhatom, te se i kod nas sve više uspostavlja, pod dirigentskom palicom Europske unije i interesa kapitala. Dakle, vrijeme je za dubinsko razumijevanje i analizu rasizma te patrijarhata kao sastavnih dijelova kapitalističkog socioekonomskog poretka!
 
2.
 
Obmanjujuće je i opasno poći od ideje da je feminizam a priori odvojen od klasne borbe i da ga je stoga potrebno u određenim aspektima prilagoditi klasnoj borbi. Takvo tumačenje proizlazi iz pretpostavki liberalnog feminizma, koji se temelji na biološkom esencijalizmu, dok se patrijarhatom i marginalizacijom žena bavi kao nekom vrstom predrasuda i negativnim, stereotipnim odnosom prema ženama. Eliminacija tih prepreka navodno bi trebala osigurati ravnopravnost i osnaživanje žena. Naravno, takav je feminizam kao stvoren za kapitalizam, jer održava sve strukturne uzroke marginalnosti i društvene nejednakosti žena: odvraća pogled od strukturnih uzroka, koji de facto dovode do sistemske marginalizacije i proizvodnje žena kao drugotnih, svodeći ih primarno na domestificiranu ulogu reproduktivnih majki, a u najboljem slučaju i dalje tek dodatno zaposlenih fleksibiliziranih radnica. To je realnost „demokratskog“ Zapada.
 
Naravno, preuzimanje temelja liberalnog feminizma, za volju kojega je borba za emancipaciju navodno odvojena od klasne borbe, blokira i zapostavlja druge vrste feminizama, prije svega onog koji bi socijalistima i socijalistkinjama trebao biti matični, tj. socijalističkog feminizma. Potonji je, za razliku od buržoaskog, uvijek razotkrivao i isticao sistemske uzroke neravnopravnosti, pritom jasno pokazujući da klasna borba nije moguća, a još manje uspješna bez sistemske emancipacije (SVIJU) žena! Takav feminizam nije potrebno podređivati klasnoj borbi. Klasnu borbu treba razumjeti kao sistemsku borbu za materijalnu jednakopravnost sviju, iako treba imati u vidu da kapitalizam pritišće muškarce na drukčije načine od žena! Toga je bio svjestan Sovjetski savez, toga je bila svjesna Komunistička partija Jugoslavije. Naime, strukturno neravnopravni položaj žena u kapitalizmu ne uzrokuju predrasude i diskriminatorno ponašanje pojedinaca i pojedinki – to su posljedice, a ne uzroci – nego nešto što je u većoj mjeri sistemski rašireno i dublje; dakle, već po svojem porijeklu sastavni dio klasne borbe.
 
Dakle, ako zapadamo u/preuzimamo liberalno-buržoaske definicije feminizma i antirasističke borbe, odnosno svodimo ih isključivo na borbu protiv predrasuda i diskriminatornog ponašanja pojedinaca i pojedinki unutar sistema eksploatacije koji je i dalje isti, pri čemu posljedice interpretiramo kao uzroke, i zbog čega se feminizam uistinu doima kao planet za sebe, odjednom dolazimo u problem s feminizmom i antirasističkom borbom: tada ih je uistinu potrebno podrediti i priključiti, naravno, kao identitetske pokrete, što je pak za socijalistički pokret također kontraproduktivno.
 
Ako na sistemsku emancipaciju i borbu protiv rasizma gledamo strukturno i kroz historijsko-materijalističku perspektivu, uvidjet ćemo i postati svjesni nečega posve drukčijeg: naime, da su rasizam i institucionalni patrijarhat među temeljnim podsistemima kapitalističke eksploatacije čovjeka od čovjeka, a ne neke po sebi postojeće usporedne institucije i pripojeni dijelovi tog sistema, što nam je još davno precizno objasnio i razložio upravo socijalistički feminizam, koji je sve te mehanizme odavno razotkrio. Feminizam u tom smislu nije potrebno instrumentalizirati i podređivati klasnoj borbi. Upravo suprotno: on funkcionira kao mjesto uvida i širenja svijesti (neosviještenih) socijalista i socijalistkinja. Iz svega navedenog proizlazi da je razdvajanje i umjetna podjela borbe za sistemsku emancipaciju žena i rasijaliziranih Drugih od klasne borbe nije samo kontraproduktivna, nego i nešto mnogo gore: (nesvjesni i nehotični) pucanj socijalista i socijalistkinja u vlastitu glavu, ali i srce.






Bilješke:


[1] Osobni arhiv: interna rasprava na jednom od službenih foruma. Autor se slaže s objavom njegova citata (pristanak je pohranjen u osobnom arhivu), ali njegov ćemo identitet zadržati anonimnim.
[2] Naime, postoji više vrsta feminizama: većina onih koji ne problematiziraju strukturne nejednakosti i tumače kapitalizam kao prirodni poredak, postavljena je esencijalno biološki ili liberalno pravno-formalno, a i među njima postoje ogromne razlike. Još veće, planetarne razlike pojavljuju se između skupine ovih malograđanskih ili biološko esencijalističkih feminizama i feminizama orijentiranih na identitetske politike, s jedne strane i tzv. sistemskih ili socijalističkih feminizama, s druge. Upadanjem u zamku poopćenog govora o feminizmu, kojega treba pripojiti klasnoj borbi, zanemarujemo socijalistički feminizam, a nedvojbeno i drugi, prikladnije povezani pojam, a time i konceptualno ishodište: tj. sistemsku emancipaciju žena, projekt koji je na Zapadu (a iznova, uništenjem socijalizma i transferom istih politika institucionalnog kapitalističkog patrijarhata na naše prostore) još uvijek aktualan jer nikada nisu bili adresirani strukturni, a time ni materijalni uzroci koji postojano drže žene u kapitalističkom patrijarhatu na razini sekundarnih i marginalnih Drugih.
[3] Tj. zahvaljujući analitički objedinjeno razrađenoj materijalističko-dijalektičkoj spoznaji, koju dijelom nalazimo kod Engelsa i Marxa, a na sveobuhvatan način osobito u radovima Lenjina, Kolontaj i Zetkin i drugih.
[4] O tome je, naposljetku, govorio i sam Marx, a zatim to razvijaju Lenjin i Luxemburg. Primjerice, Marx piše: „Otkriće zlata i srebra u Americi, eksproprijacija, porobljavanje i pokapanje aboridžinske populacije u rudnicima, početak osvajanja i pljačke Istočnih Indija, pretvaranje Afrike u komercijalno lovište crnokožaca, signalizirali su ružičastu zoru ere kapitalističke proizvodnje [na Zapadu].“ (Kapital, prvi tom, poglavlje 31: Nastanak industrijskog kapitalista; dostupno na https://www.marxists.org/archive/marx/works/1867-c1/ch31.htm)
[5] U suvremenim i osuvremenjenim inačicama rasizma i proizvodnje rasijaliziranog, tj. imaginarno devijantnog i drugorazredno situiranog Drugog, radi se o tzv. kulturnom rasizmu i diskursu o „civilizacijskoj utrci“, koji oživljava konstrukt o dominaciji zapadne bijele civilizacije ili kulture nad svim ostalim kulturama.
[6] U taj sklop prikrivenog rasističkog diskursa danas, u kapitalističkoj Europi 21. stoljeća, spada i govor o upotrebljivosti i instrumentalizaciji migranata iz ratom zahvaćenih imperijalističkih zona (što je navodno osnova za njihovu asimilaciju i dobrohotnu otvorenost Europe), kao i njihova umjetna podjela na tzv. neekonomske i ekonomske migrante (tj. na više i manje zaslužne, više i nešto manje vrijedne statusa ljudskog bića), unatoč tome što svi traže zaklon od smrtonosnih imperijalističkih, ekonomsko-militarističkih politika Zapada, koje potonji provodi posredno ili neposredno u zemljama iz kojih dolaze migranti i migrantkinje.
[7] Uzgred, u SFRJ je prema tadašnjem zakonodavstvu vrijedilo da svi stranci u startu imaju pravo na redovno zaposlenje i sva pripadajuća socijalna prava!






Literatura:


 
Brown, L. Anthony in Noah De Lissovov. Economies of racism: grounding education policy research in the complex dialectic of race, class, and capital. Journal of Education Policy, 26 (2011): 595–619.
 
Marx, Karl. Capital Volume One. Chapter Thirty-One: Genesis of the Industrial Capitalist. https://www.marxists.org/archive/marx/works/1867-c1/ch31.htm
 
Ness, Immanuel. Forging Migration Policy for Capital: Labor Shortages and Guest Workers. New Political Science, 4 (2007): 429-452).
 
Sharma, Nandita. “On Being Not Canadian: The Social Organization of ’MigrantWorkers’ in Canada.” Canadian Review of Sociology and Anthropology, 38.4 (2001): 415-439.
 
The Martin Luther King, Jr. Research and Education Institute, Standford. Memphis Sanitation Workers’ Strike. https://kinginstitute.stanford.edu/encyclopedia/memphis-sanitation-workers-strike.
 
Zinn, Howard. A People’s History of the United States. New York: HarperCollins, 2003.


http://slobodnifilozofski.com/2020/07/zasto-su-feminizam-i-antirasizam-sastavni-dijelovi-klasne-borbe.html
U ovom članku iznešeno je dosta zakamufliranih,opasnih stavova,tak da mislim da Longijeva borba protiv feminizma i emančipacije nije potpuno suluda i promašena,naprotv.
Međutim,ono u ćemu Longi griješi je to što se on primarno bavi posljedicama ali ne i uzrocima istih,te da bi imali bolje i pravednije društvo,potrebno je potpuno resetirati cijeli sustav,te nam je potrebno nešto novo.
Svaki društveni oblik doživi svoj vrhunac i pad,te nema sumnje kako će i ovaj trenutni,međutim nije nikakvo rješenje ako ćemo se vraćati na neke stare oblike,koji se i nisu baš pokazali kao dobri.

Ja sam za jedan potpuno novi društveni oblik,ali za to je potrebno radikalno i temeljito resetiranje,međutim još uvijek nije došlo vijeme za to.
סמאל
סמאל

Posts : 8260
2015-07-23


Back to top Go down

Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu Empty Re: Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu

Post by סמאל on 4/9/2020, 14:44

@סמאל wrote:
Lilijana Burcar 12. srpnja 2020. wrote:

Kapital je strukturno ovisan o domestifikaciji žena i familijalizaciji socijalno-reproduktivnog rada,
Drugim riječima,kapital je ovisan o ženskoj pizdi,dakle kad zakažu,,rodilje'' glad za radnom snagom treba utažiti negdje,trenutno je to uvozom koje kakvog afro-azijskog šljama.
Da bi održali siguran i stabilan sustav,gdje broj umirovljenika i starih ne bi prelazio broj radno sposobnih,kao što se sad događa u Hrvatskoj,u situaciji gdje niti muški,ali niti žene nemaju interesa za zasnivanje obitelji,te je sve više samaca i neudatih žena a imigracijska politika se pokazala kao potpuni promašaj,mora se po svaku cijenu naći alternativa da nebi došlo do kolapasa sustava.

Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu Canvas15Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu Canvas14

Izgleda da će Japan  biti prva zemlja na svijetu koja će riješiti taj problem,za gerijatriju brinut će im se roboti i umjetna inteligencija a optimalan broj populacije održavat će se inovativnim tehnološkim i medicinskim dostignućima.
Japan nema takvih moralno-etičkih dilema koje bi opterećavale društvo u takvoj mjeri da bi taj projekt suočio se s takvim opstrukcijama da bi u samom startu bio osuđen na propast,zato će Japan biti prva zemlja gdje će započeti pilot projekat.

Japanci će biti pioniri jednog potpuno novog,futurističkog i utopijskog društva.
סמאל
סמאל

Posts : 8260
2015-07-23


Back to top Go down

Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu Empty Re: Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu

Post by RayMabus on 4/9/2020, 14:54

Dug tekst , nešto čitam , vidim neke pojmove poput kapitalistički patrijahart i slično. Nemam mišljenje. Mislim šta se mene tiče žene uopće ne moraju rađat. Dica su skupa a plaće male a u privatnom sektoru vlada nesigurnost tako da imat dijete danas to odma postaješ rob itd.

Ako država želi djecu neka ih plati il nek uvozi.

Samo trpaj.

_________________
Nema više bogatih i siromašnih. Ima da svi budu siromašni. ( Čaruga )
RayMabus
RayMabus

Posts : 108743
2014-04-11


Back to top Go down

Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu Empty Re: Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu

Post by RayMabus on 4/9/2020, 15:00

Žene više od muškaraca žele imati djecu i stvoriti obitelji tako da taj kapitalistički patrijarh u osnovi nisu srušile žene nego muškarci.

Nema tko pravit dicu. One bi al ih nitko neće. Dica su skupa i postaneš rob.

To je jedan od paradoksa feminizma. One bi i ovce i novce a to tako ne ide.

_________________
Nema više bogatih i siromašnih. Ima da svi budu siromašni. ( Čaruga )
RayMabus
RayMabus

Posts : 108743
2014-04-11


Back to top Go down

Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu Empty Re: Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu

Post by סמאל on 4/9/2020, 15:01

@RayMabus wrote:Dug tekst , nešto čitam , vidim neke pojmove poput kapitalistički patrijahart i slično. Nemam mišljenje. Mislim šta se mene tiče žene uopće ne moraju rađat. Dica su skupa a plaće male a u privatnom sektoru vlada nesigurnost tako da imat dijete danas to odma postaješ rob itd.

Ako država želi djecu neka ih plati il nek uvozi.

Samo trpaj.
Pa upravo zbog takvih koji razmišljaju kao ti i onih žena koje radije vole držati peseka ili macu,nego odgajati djecu,ovo što planiraju započet u Japanu je spas za moderno društvo i civilizaciju.
Institut za uzgoj i odgoj budućih pionira sutrašnjice,te umjetna inteligencija koja će biti lišena emocijalnih preferencija na temelju simpatiziranja ili netrepeljivosti prema određenoj skupini ljudi,te isključivo vođena algoritmom za odabir najboljih za ono što mogu ponuditi u određenoj struci ili nekoj društvenoj sferi,biti će rješenje za sve probleme.
Možeš potkupit profesora i Josipu Rimac da ti srede državni ispit,ali nećeš podkupiti robota i prevarit algoritam.
סמאל
סמאל

Posts : 8260
2015-07-23


Back to top Go down

Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu Empty Re: Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu

Post by RayMabus on 4/9/2020, 15:28

To bi oni napravili i bez ovakvih kao šta sam ja ako im je robot jeftiniji.

Kapitalistički patrijahat je 19 stoljeće , ovo je 21 , i žene su vlasnice kapitala za proizvodnju itd

Ovo s vrtićima ono ako ona ima veću plaću onda on doma a ona nek radi a mnogi i rade doma jer je digitalno doba tako da nije ono da mora u tvornicu osam sati lupat čekićem itd tako da to baš i nije tako kako je u tekstu uvijek.

_________________
Nema više bogatih i siromašnih. Ima da svi budu siromašni. ( Čaruga )
RayMabus
RayMabus

Posts : 108743
2014-04-11


Back to top Go down

Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu Empty Re: Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu

Post by סמאל on 4/9/2020, 15:41

A šta kažeš na labalatorijsko začeće i uzgoj embrija u inkubatorima ?

To nije tehnologija koju bi tvoji galaktičari rado podjelili,međutim oni koje ti nazivaš negativnim vanzemaljcima,vrlo rado su pristali podjelit tehnološku,stručnu i savjetodavnu pomoć oko toga.
סמאל
סמאל

Posts : 8260
2015-07-23


Back to top Go down

Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu Empty Re: Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu

Post by RayMabus on 4/9/2020, 15:45

Europa je tek manji dio planete. U globalu to se dijeli na razvijene i nerazvijene i sad je ovo valjda priča o razvijenim zemljama a to raste standard , stanovništvo je pretežno urbano di nema baš nekih uvjeta za velike porodice , pa onda ljudi danas gledaju da nađu srodnu il kompaktibionu osobu jer radije bi bili sami nego s nekim tko im ne paše itd ima tu hrpa razloga zbog kojih je natalitet u razvijenim zemljama niži i sad neka rješenja su robotizacija , uvoz one radne snage koje nemaš i tako to a ovo s natalitetom da ga povećaš a ono pronatalitetne mjere pa to nešto poveća itd pa sad šta bude.

Tako to nekako funkcionira dok ne pukne a pukne kad u Njemačku natrpaš šljam pa se tamo digne desnica a to je taj rasizam iz teksta pa onda oni žele vratit stvari na kapitalistički patrijahart i tako ta priča.

_________________
Nema više bogatih i siromašnih. Ima da svi budu siromašni. ( Čaruga )
RayMabus
RayMabus

Posts : 108743
2014-04-11


Back to top Go down

Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu Empty Re: Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu

Post by RayMabus on 4/9/2020, 15:49

@סמאל wrote:A šta kažeš na labalatorijsko začeće i uzgoj embrija u inkubatorima ?

To nije tehnologija koju bi tvoji galaktičari rado podjelili,međutim oni koje ti nazivaš negativnim vanzemaljcima,vrlo rado su pristali podjelit tehnološku,stručnu i savjetodavnu pomoć oko toga.
Ništa. To je ipak SF za 21 stoljeće. Suštinski ne možeš baš u laboratoriju , mora biti majka al možeš ubrzati razvoj ploda ili da rađa odjednom više djece dakle dvoje , troje i tako te priče i onda ako ćeš laboratorijsko onda nešto ranije rodi a ostatak vremena dijete raste van majke itd kao šta danas isto imaš preuranjeni porod pa ga drže u inkubatoru.

_________________
Nema više bogatih i siromašnih. Ima da svi budu siromašni. ( Čaruga )
RayMabus
RayMabus

Posts : 108743
2014-04-11


Back to top Go down

Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu Empty Re: Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu

Post by סמאל on 4/9/2020, 15:53

@RayMabus wrote:
@סמאל wrote:A šta kažeš na labalatorijsko začeće i uzgoj embrija u inkubatorima ?

To nije tehnologija koju bi tvoji galaktičari rado podjelili,međutim oni koje ti nazivaš negativnim vanzemaljcima,vrlo rado su pristali podjelit tehnološku,stručnu i savjetodavnu pomoć oko toga.
Ništa. To je ipak SF za 21 stoljeće. Suštinski ne možeš baš u laboratoriju , mora biti majka al možeš ubrzati razvoj ploda ili da rađa odjednom više djece dakle dvoje , troje i tako te priče i onda ako ćeš laboratorijsko onda nešto ranije rodi a ostatak vremena dijete raste van majke itd kao šta danas isto imaš preuranjeni porod pa ga drže u inkubatoru.
SF iz trenutne naše perspektive da,ali ne i za civilizacije koje su već prebacile svoju reprodukciju na taj način.Što misliš koliko treba da se i na Zemlji počne primjenjivati takvo nešto.Brojna tehnološka dostignuća na Zemlji dogodila su se prije nego je bilo predviđeno i  dopušteno.
סמאל
סמאל

Posts : 8260
2015-07-23


Back to top Go down

Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu Empty Re: Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu

Post by RayMabus on 4/9/2020, 15:58

Pa ne znam. Ne pratim toliko tu biomedicinu na Zemlji. Valjda imaju neki stručni časopisi o tome pa tamo pišu dosezi i koliko i u kom pravcu su napredovali kad je ta tema u pitanju. Prije nije bilo ni umjetne oplodnje a danas je to normalna pojava. Ne znam. Ne pratim to baš.

_________________
Nema više bogatih i siromašnih. Ima da svi budu siromašni. ( Čaruga )
RayMabus
RayMabus

Posts : 108743
2014-04-11


Back to top Go down

Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu Empty Re: Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu

Post by RayMabus on 4/9/2020, 16:07

Postoje tu i neka druga rješenja a ne odma triba dignit natalitet il trpat nešta. Možeš povećat dob za odlazak u penziju , prebacit proizvodnju u neku zemlju di ima radne snage itd.

Ima hrpa kombinacija , ne svodi sve samo na triba imat održiv natalitet.

_________________
Nema više bogatih i siromašnih. Ima da svi budu siromašni. ( Čaruga )
RayMabus
RayMabus

Posts : 108743
2014-04-11


Back to top Go down

Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu Empty Re: Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu

Post by סמאל on 4/9/2020, 16:44

@RayMabus wrote:Postoje tu i neka druga rješenja a ne odma triba dignit natalitet il trpat nešta. Možeš povećat dob za odlazak u penziju , prebacit proizvodnju u neku zemlju di ima radne snage itd.

Ima hrpa kombinacija , ne svodi sve samo na triba imat održiv natalitet.
Ne znaš ti zašto je meni to važno a sasvim sigurno ne radi nataliteta,radne snage i očuvanja kapitalističkog poretka.
סמאל
סמאל

Posts : 8260
2015-07-23


Back to top Go down

Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu Empty Re: Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu

Post by סמאל on 4/9/2020, 17:56

HOROR UBOJSTVA PETERO DJECE U NJEMAČKOJ: Otkrivena WhatsApp poruka preživjelog dječaka koja je zaprepastila svih! wrote:

Christiane je, prije nego se bacila na tračnice, zvala svoju majku i rekla joj što je učinila

Još uvijek je nepoznato zašto je majka Christiane K. (27) ubila svoje petero djece u Njemačkoj u Solingenu. Podsjetimo, ubila ih je tabletama i potom sa šestim djetetom otišla na vlak. Pokušala se ubiti na stanici u Düsseldorfu, ali je preživjela skok pod vlak i prošla s teškim ozljedama, prenosi Glas Istre.
Mediji vrte različite priče o toj obitelji. Dok jedni tvrde da su bili 'mirni i normalni', drugi pišu kako je nedavno otac pokušao samoubojstvo.
Poznato je i da je Christiane prije nego se bacila na tračnice zvala svoju majku i rekla joj što je učinila. Baka je odmah zvala policiju koja je otišla u stan. Najbolji prijatelj preživjelog djeteta rekao je za medije da nikad nije vidio ostale članove njegove obitelji i da je njegov prijatelj u posljednje vrijeme djelovao tužno.
Pokazao je i posljednju poruku koju je dobio preko Whats Appa: 'Samo ti želim reći da me više nikada nećeš vidjeti. Sva moja braća i sestre su mrtvi'. Pomislio je da je riječ o šali....
Njemački stručnjaci ovih dana govore kako je ovaj događaj bilo teško spriječiti. Kao mogući motiv navode da se majka osjećala nemoćno i bez perspektive.

https://dalmatinskiportal.hr/svijet/horor-ubojstva-petero-djece-u-njemackoj--otkrivena-whatsapp-poruka-prezivjelog-djecaka-koja-je-zaprepastila-svih/74281

S obzirom da na forumu nije otvorena tema o ovom n emilom događaju,a na neki način je povezano s emančipacijom,da ne otvaram 100 tema,mislim da mogu o tome i na ovoj temi.

Dakle,interesira me,što ti misliš Longi,je li majka ubojica bila emančipirana ili ne ?
S obzirom na toliko brojnu djecu,njihovom eliminacijom emančipirala se.
סמאל
סמאל

Posts : 8260
2015-07-23


Back to top Go down

Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu Empty Re: Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu

Post by RayMabus on 4/9/2020, 18:01

Ne znam. Nisam upućen u šta , tko i zašto. Depresija , reaktivni um , pomračenje uma itd

_________________
Nema više bogatih i siromašnih. Ima da svi budu siromašni. ( Čaruga )
RayMabus
RayMabus

Posts : 108743
2014-04-11


Back to top Go down

Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu Empty Re: Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu

Post by melkior on 5/9/2020, 00:34

Ovaj tekst je bullshit. Kao prvo, pretpostavlja da je feminizam u suprotnosti s kapitalizmom što je pogrešna teza jer upravo su žene najveće kapitalistice i pobornice liberalnog individualizma. 

Druga pogrešna teza:

Zašto su rasizam i institucionalni patrijarhat strukturni elementi kapitalističkih odnosa eksploatacije i akumulacije kapitala?


Nije točno. To je pojava isključivo vezana uz protestantski kapitalizam anglo-američkog tipa, u Japanu, Njemačkoj, a i u Nizozemskoj, pa i u Francuskoj upravo je institucionalizirani nacionalizam kroz etatizam pokrenuo industrijski rast i razvoj kapitalizma. Francuska revolucija je u svom korijenu bila kapitalistički bunt nove građanske klase protiv dotrajalih feudalnih odnosa koja je započela eru kolonijalizma. Nisu Francuzi kolonizirali Afriku radi rasnih predrasuda nego nacionalnih imperijalnih ambicija da budu svjetska sila. 


"Rasni konstrukti Drugosti"  :facepalm Ja bih budalu koja je napisala ovaj tekst nabio u top. Toliko puno složenih, kompliciranih rečenica, u stvari odvratnih frazetina koji pod krinkom poluobrazovane navodne objektivnosti i površnog intelektualizma skriva surovi agitprop kakvog se ne bi posramili ni staljinisti u doba između dva svjetska rata  :blj 


I za kraj, ne, nemam opće nikakve potrebe kapitalisitčki kolonizirati Afriku i crnce, Aborigine i ostali "bjelosvjetski" jad, ja bih ovu komunjarsku kučku zakovao u lance i poslao veslat na galiju, ne zato da mi donosi kapital, nego iz čisto sadističkih, mentalno-bioloških razloga  :mazo  
avatar
melkior

Posts : 12929
2015-08-09


Back to top Go down

Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu Empty Re: Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu

Post by melkior on 5/9/2020, 00:39

Sljedeća glupa teza: "kapitalizam ovisan o domestifikaciji žena"

Baš naprotiv, u svom povijesnom razvoju u u prijelazu s 19. na 20. stoljeće i u 1. svjetskom ratu (i u 2. svjetskom ratu) upravo su žene u tvornicama gradile industriju, potpomagale vojnu ekonomiju (nije bilo dovoljno muških jer su bili na bojištu), a i zato jer su žene bile jeftinije nego muški, kapitalisti su uveli žene na tržište rada u polurobovskim uvjetima. kakva jebena domestifikacija žena!?To je glupača pobrkala religijski tradicionalnu ulogu žena s kapitalizmom...
avatar
melkior

Posts : 12929
2015-08-09


Back to top Go down

Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu Empty Re: Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu

Post by melkior on 5/9/2020, 00:41

Čitavu ljevičarsku marksističku literaturu treba jednostavno baciti u smeće, a te prc mrc socijalističke marksističke profesorčiće i filozofe u kontejner, kamo i pripadaju.
avatar
melkior

Posts : 12929
2015-08-09


Back to top Go down

Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu Empty Re: Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu

Post by melkior on 5/9/2020, 00:48

Retardirani tekstovi za još gluplje marksističke sljedbenike, koje valjda treba privući lažnim intelektualizmom, a opoziciju valjda udaviti jezivom dosadom  No  Ono, ako želiš ispasti pametan i načitan, piši duge složene rečenice, nema veze što veze s vezom nemaju, bitno da zvuče intelektualno  lol!  Čitava kurčevska filozofija 20. stoljeća ne vrijedi pišljivog boba, jer je zanemarila metafiziku, ontologiju i bitak, i propala u nekakve soc-realističke političke revolucionarne pamflete na tragu 11. teze o Feuerbachu.
avatar
melkior

Posts : 12929
2015-08-09


Back to top Go down

Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu Empty Re: Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu

Post by melkior on 5/9/2020, 01:24

Ovi socijalisti su kurac od ovce. Ja bih uveo zakon prema kojem bi bilo obavezno tući svakog tko zarađuje manje od 5.000,00 kn mjesečno, po bilo kojoj osnovi. Udru sirotinju da ne postoji  Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu 1f602
avatar
melkior

Posts : 12929
2015-08-09


Back to top Go down

Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu Empty Re: Longifikacija,kao alternativa feminizmu,matrijarhatu i patrijarhatu

Post by Sponsored content


Sponsored content


Back to top Go down

Page 1 of 2 1, 2  Next

Back to top


 
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum