Blagostanje u Los Angelesu zbog korone

https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/korona-propast-u-zvjezdanom-gradu-nekad-raskosne-ulice-danas-su-pune-beskucnika-i-narkomana-15014469

e daaaa...nije lijep prizor..nije bash ono,kad smo gledali Bewerly Hils 90000 i nesh...ili Melrozu Plejs..
ovo vise lici na Volking Ded serijal..

Učinimo Ameriku ponovo velikom :D

Socijalisti na vlasti u USA

Sad će bijeli socijalisti iz Kalifornije uzet vizu za turkstičkog nomada i doć u Split živit daleko od tih sranja. Srićon ovdje nemaju pravo glasa na izborima pa ne mogu ništa.

Nekome se smrkne a drugome svane.

Gledam slike... Što ne počnu po brdima raditi favele... U dolini niče stadion vrijedan 5 milijardi dolara...

mutava baštarda wrote:Gledam slike... Što ne počnu po brdima raditi favele... U dolini niče stadion vrijedan 5 milijardi dolara...

U brdima su bogataši.

Samo 17 % ljudi se nakon otkaza vratilo na posao u Velikoj Britaniji

https://www.index.hr/mobile/clanak.aspx?category=vijesti&id=2208178

Odo se kupat i posli jedna pivca. Jebeš ovu zapadnu sirotinju.

Glavno da se oni bave "trovanjem" Navaljanog

Imaju svoje sirotinje ko u priči a vamo prodaju žvake cijelom svijetu.

ANALIZE
dr.sc. Jadranka Polović: Sutrašnjica će biti ista kao u ‘Mad Maxu’
Autor: Jadranka Polovićruj 01, 2020
Pred očima nam se raspada sve što smo znali o civiliziranom društvu


Možda Europa još sanja pa ne vidi što donosi dan, pa i mi s njom snivamo slatke snove o ravnopravnosti, svijetloj budućnosti, blagostanju za sve i klanjamo se okrenuti Bruxellesu kao muslimani prema Meki, čekajući bezimenog poslanika koji će nas nadahnuti Božjim porukama

Prizori beskućništva i zastrašujućeg siromaštva na ulicama američkih megapolisa… Snimke koje su nedavno prenijeli svjetski mediji najbolje svjedoče o sramoti zapadne civilizacije, osobito Sjedinjenih Država, svjetske supersile koja svoj ekonomski i socijalni model utemeljen na ogromnim društvenim razlikama nastoji “izvesti” širom svijeta. Videosnimke i fotografije beskrajnih nizova šatora s ulica Los Angelesa ili New Yorka u kojima na najelitnijim svjetskim ulicama, upravo nasuprot najskupocjenijih rezidencija i hotela, životare sve brojniji beskućnici, dokument su jednog surovog vremena ili bolje rečeno izgubljene civilizacije. Prema nedavno objavljenim podacima, gotovo pola milijuna Njujorčana iselilo se iz tog bajkovitog grada – najprije najbogatiji i svi drugi koji imaju mogućnost online rada od kuće, a zatim i brojni stanovnici koji su usred koronakrize izgubili posao te više ne mogu plaćati najam vlastitih stanova, dakle, servisirati svakodnevni život.

Socijalna država izgrađena tijekom 20. stoljeća oko skupa temeljnih socijalnih prava – prava na obrazovanje, na zdravstvo i na mirovinu – predstavlja golemi povijesni napredak i jedan je od najznačajnijh “izuma” čovječanstva koji je stubokom promijenio ljudsku civilizaciju. Moderna preraspodjela ukupnog društvenog dohotka gradi se na logici prava i načelu jednakih mogućnosti pristupa javnim dobrima koja se smatraju temeljnima. Međutim, već je planetarna financijska kriza 2007.- 2008. otvorila pitanja uloge države i potrebe preuzimanja nadzora nad “poludjelim financijskim kapitalizmom”. Naime, postalo je sasvim očito da je nužno modernizirati sustave poreza i transfera koji su u središtu moderne socijalne države, a koji su došli do takvog stupnja složenosti da to ozbiljno ugrožava društveno tkivo. Ipak, ne postoji državna intervencija, čak ni društvena svijest ili moral koji bi presudili neviđenim društvenim nejednakostima, time i nepremostivoj društvenoj stratifikaciji. Stoljeće nakon što je Oswald Spengler objavio svoju knjigu “Pad Zapada”,  sasvim je izvjesno kako se Zapad suočava s “decivilizacijom” vlastitoga društva, odnosno besmislenim i nepromišljenim stanjem vlastite civilizacije. Naime, slika koju vidimo na ulicama svjetskih metropola nije tek rezultat pogubne bolesti “uvezene” iz Kine. Priručni šatori i market-kolica po ulicama američkih gradova rezultat su globalnog laissiez-fairea, sumnjivog ekonomskog inženjeringa, zbog kojeg nesnalažljivi dio tzv. srednje klase glavinja nizbrdo prema pločniku, a neusporedivo manji, snalažljiviji dio uspinje se liftovima do vlastitih penthousea. Nije naodmet primijetiti da je dio losanđeleskih šatora dizajniran prema mjestu smještaja te da je marketinški označen sveprisutnom zastavicom SAD-a – simbolom slobode, ljudskih prava, demokracije, ali i tržišnog natjecanja – vjerojatno iz donacije nekog od američkih “filantropskih” fondova, može biti upravo iz Bill & Melinda Gates Foundation koji s posebnom pažnjom prati tijek rasprostiranja korone po svijetu.

Amerikanizacija društva

Globalno točkasta kriza izazvana koronavirusom ovaj je put sramotno iskorištena u svrhu zaštite galopirajuće i neizbježne pošasti kapitalističke demokracije neoliberalnog smjera koju prati vesternizacija, odnosno amerikanizacija kojoj se ne može uteći. Dakako, u sveopćoj globalizaciji i bolest se globalizira, stoga danas govorimo o pandemiji. Današnji je neoliberalizam tek ubrzano posrtanje nekadašnjeg političko-ekonomskog projekta koji se zvao liberalizam i koji je zapadni ogranak europskog prosvjetiteljstva. Istočni se iscrpio komunističkim slomom, još jednim modernističkim projektom. Suvremena zapadna društva već žive budućnost viđenu u filmovima “Mad Max” ili “Joker” koja snažno podsjeća na Hobbesova “Levijatana”, prirodno stanje “rata svih protiv svih” u kojem je “čovjek čovjeku vuk”. Naime, profitno društvo treba biti prihvaćeno kao “prirodno” i nepromjenjivo stanje u kojem su državne institucije podvrgnute isključivo tržišnoj logici. Građani su tek “mušterije” ili potrošači državnih usluga koje trebaju biti pretvorene u privatnu opskrbu na ugovornoj osnovi.

Danas je na terenu tvrdoglava borba za globalnu civilizaciju po mjeri čovjeka sa Zapada, kao da su milijarde ljudi na istoku i jugu tek pokusni kunići.  Kako sada stvari stoje, bilo bi dobro da i mi pokupujemo šatore i obnovimo lekcije iz kampiranja. Izviđačke odrede “po šumama i gorama” učas ćemo zamijeniti odredima “po ulicama i trgovima”. Možda Europa još sanja pa ne vidi što donosi dan, pa i mi s njom snivamo slatke snove o ravnopravnosti, svijetloj budućnosti, blagostanju za sve i klanjamo se okrenuti Bruxellesu kao muslimani prema Meki, čekajući bezimenog poslanika koji će nas nadahnuti Božjim porukama. Zaboravljamo da je riječ o hordi međunarodnih činovnika koji parazitiraju na resursima slabijih.

Ropotarnica povijesti

No, vratimo se na COVID-19, još koji mjesec, jer je pred nama, već najavljen od vrsnih epidemiologa, COVID-20. I ponovo lock-down, a tek što turistička sezona nije prošla. Hrvatska je još jednom pokazala svoju maksimalnu ovisnost o turizmu – drugih poslova gotovo da i nema. Slika i nije tako loša. Turistički su poduzetnici: ugostitelji, iznajmljivači soba i apartmana, vlasnici hotela, touroperatori, taksisti i drugi obnovili “kesu”: 55 posto, 70 posto, 80 posto.  Bolje išta nego ništa, a to išta je svašta u odnosu na zaradu njihovih zaposlenika. Vlasnički je bijes moćnog ugostiteljskog lobija umiren hrpom eura s kojima se živi do iduće sezone. Poduzetnički lobi od kojeg se očekivalo da će dignuti glas u nadolazećoj jeseni i izabranu vlast poslati u povijesnu ropotarnicu “namiren” je. Međutim, ne i državni proračun jer je najveći dio prihoda od turizma, uz blagoslov države, “zagubljen” u sivoj zoni ili sivoj ekonomiji koja je u Hrvatskoj jedna od najvećih u EU-u. Za ostale jadnike ili zaposlenike je lock-down,  plinske maske i cjelodnevni on line, a u ustima gorak okus nepravde jer država osim PDV-a, zapravo, ne ubire nikakav porez od ugostitelja. Ovih dana je općeprihvaćena praksa da se ne izdaju računi i nema nikakve inspekcije koja se o tome brine. O privatnim iznajmljivačima ne vrijedi ni govoriti – oni su definitivni “pobjednici”, favoriti poreznog sustava koji od njih ne potražuje ništa.

Naravno, te vreće novca od poreza nema, sve je kreditna opsjena, još na klimavim nogama globalizacije pod paskom MMF-a, Svjetske banke, WHO-a i drugih “svjetskih” institucija formiranih u sjeni SAD-a i nametnutog tržišnog kapitalizma “otvorenog tipa”. Stoga je otvorenog tipa ovog ljeta bila i naša granica prema sjevernim i zapadnim susjedima pa su netestirane tisuće Nijemaca, Austrijanaca, Čeha, Slovaka, Poljaka, Britanaca… pohodile zelene zakutke kontinentalnih županija i idilične plaže naše obale.

Dežurni neprijatelji

Je li trebalo uopće posumnjati u činjenicu da je riječ o potpuno zdravim ljudima koji ni u primisli ne mogu biti  prenositelji zlokobnog virusa, jer za to imamo uvijek dežurne Srbe i Bosance kod kojih je zabilježen porast zaraženih samo iz jednog razloga – povećanog broja testiranih odlukom njihovih stožera.

Kako se primiče jesen i kraj turističke sezone, zaraza se kod nas ponovno širi, a gomile turista koje su došle “nezaražene” vraćaju se u svoje zapadne države zaražene, zbog čega Hrvatska upada u crveno, sama za sebe i po sebi, kao da je COVID-19 naša autohtona bolest. A i Stožer je nekako misteriozno otporan, možda zbog svakodnevnog prebrojavanja zaraženih, jer između prebrojavanja i bajanja nema velike razlike. Eto, naš dobri Vili Beroš ni u toploj i vlažnoj sauni s prijateljima iz djetinjstva ne bi “fasovao” koronu. A moja svekrva u staračkom domu preventivno udiše pare Domestosa i komunicira na daljinu. Neki su primijetili da su i crkve otporne, možda zbog tamjana? Najotporniji su vlasnici noćnih klubova, muvaju se sa stotinama ljudi u zagušljivim prostorima, gdje je tjelesno trljanje glavna preokupacija. Možda znoj suspreže širenje korone, a možda su to alkohol ili široko dostupna sredstva ovisnosti.  Eto, Stožer ipak ne vjeruje pa im zatvara klubove, ali vlasnici su domišljati pa partijanersku pastvu prebacuju na brodove i s njom noćare “međunarodnim” vodama. To što je riječ o kapitalističkom banditizmu, profit iznad svega, pa i nauštrb zdravlja svih ostalih koji se pridržavaju kakvih-takvih epidemioloških mjera, nema veze.

U stvari, možda se radi o prirodnoj selekciji darvinovskog tipa, a Hrvatska je test-zona. Pa da, zato su nam i obećane silne milijarde eura, jer što bismo mi s njima ako ih nećemo potrošiti na testove, maske, respiratore i cjepiva. U što bismo mi to “ukapali” europski novac posuđen od MMF-a i Svjetske banke, u koju proširenu proizvodnju?

Bezočna nejednakost

Možda u proizvodnju saborskih zastupnika, županijskih i gradskih činovnika. Svejedno, to je problem Hrvatske, ali on postoji i na globalnoj razini. Bezočna nejednakost nije posljedica tehnološkog napretka ni razlika u obrazovanju. Društvena nejednakost rezultat je neuređenog poreznog sustava, niskih plaća, utemeljena na prisvajanju najvećeg dijela dobiti financijskim malverzacijama i prevarama, ali i obilnim potporama javnim novcem koje se usmjeravaju prema poduzetnicima i korporacijama kao “motoru gospodarskog rasta”.  Vladajuća gospodarska i financijska elita dobro je svladala “tehnologiju” iskorištavanja države kroz pljačku državnih proračuna i neplaćeni rad najvećeg dijela zaposlenika. Istovremeno, kapitalističko iskorištavanje nisko plaćenih zaposlenika ostavlja prostor za njihove medijske savršeno pokrivene “filantropske aktivnosti”, omiljene predstave koje kreiraju javnu sliku ove beskrupulozne manjine. Kako bilo, da ga nema, COVID-19 trebalo bi izmisliti, jer koji bi drugi program zbio toliku masu ljudi u još jednu opsjenu globalizirajuće svjetske agende za skoru budućnost?

Socijalna država izgrađena tijekom 20. stoljeća oko skupa temeljnih socijalnih prava – prava na obrazovanje, na zdravstvo i na mirovinu – predstavlja golemi povijesni napredak i jedan je od najznačajnijh “izuma” čovječanstva koji je stubokom promijenio ljudsku civilizaciju. Moderna preraspodjela ukupnog društvenog dohotka gradi se na logici prava i načelu jednakih mogućnosti pristupa javnim dobrima koja se smatraju temeljnima. 

ovo je alfa i omega, početak i kroj svih problijemov biloke civilizacije

https://www.klix.ba/vijesti/svijet/novo-ubistvo-afroamerikanca-u-sad-u-policija-ispalila-20-metaka-u-biciklistu/200901167

Korona kriza: Prava glad u Hollywood-u

Brojni Amerikanci žive u siromaštvu. Sustavi socijalne zaštite kao u Njemačkoj u SAD-u ne postoje. Sve više ljudi nema ni za hranu.
Ogromna kupola podsjeća na svemirski brod koji je sletio negdje na veliko parkiralište u Los Angelesu. To pristaje uz Hollywood. Desetljećima je ova filmska metropola bila tvornica snova koja je svijet odvodila u druge svjetove.

Pet milijardi dolara je navodno stajao novi stadion SoFi. Financiran je iz privatnih izvora. Na gradilištu vrve žuti prsluci. Skoro bi se moglo pomisliti da smo u vremeplovu sletjeli u pred-pandemijsko vrijeme kada ne bi bilo mnoštva smeđih kartonskih kutija na parkiralištu. I dugih redova automobila otvorenih prtljažnika koji čekaju na utovar.

U jednom mahu sve drugačije
"Ponekad navečer moram plakati jer su moja djeca gladna otišla u krevet", kaže 38-godišnja Maria Rojas. Do nedavno su ona i njezin muž imali normalan osobni dohodak i sa svojih petero djece su mogli voditi normalan život. Tome su pomagali i obroci koje su djeca dobivala u školi. Dok i to zbog pandemije nije zaustavljeno.

Maria radi kao frizerka, njezin suprug je obrtnik. U ožujku je odjednom sve bilo drugačije. Hollywood je prestao s radom, turisti su izostali, restorani su zatvoreni. Sve više ljudi je gubilo posao, gotovo preko noći. Ljudi si više nisu mogli priuštiti frizera, popravke u kući su sami radili – ili uopće nisu. Maria i njezina obitelj odjednom više nisu imali prihoda. Samo su stanarine ostale stravično visoke u ovom dijelu Amerike. U tome COVID-19 nije ništa promijenio.

Bez čekova od Donalda Trumpa
Doduše predsjednik Donald Trump je osobno potpisao odluku o dodjeli čekova u vrijednosti od više tisuća dolara, na temelju broja i starosti djece. No samo za obitelji koje su podnijele poreznu prijavu. Rojas je međutim na početku godine imala druge brige. Također postoji pomoć za nezaposlene koju daje Washington. No Maria i njezin muž nisu razumjeli kako popuniti brojne formulare i onda su, kako kaže, jednostavno odustali. Ona se pomalo stidjela kada je ovog rujanskog jutra vozila na parkiralište stadiona. "Ovo je prvi put da idem na podjelu hrane", kaže ona. Spušta pogled na upravljač srebrnog Hyundaija, koji pamti i bolje dane.

Četiri kutije, ukupno teške 40 kilograma, dobiva svaka obitelj. Sa sirom, rižom, tjesteninom, grahom, konzervama, duboko zamrznutim mesom. Akcija podjele je dobro isplanirana. Tu su na djelu očito profesionalci koji se brinu za to da automobili bez zastoja prolaze i da su otvoreni prtljažnici. Dragovoljci utovaruju pakete, a onda može doći sljedeći automobil, a da ne dođe do eventualnog opasnost kontakta. I ovdje se pokušava što je moguće više smanjiti opasnost od zaraze koronavirusom.

Sve više poziva u pomoć

"Pozivi u pomoć koji do nas dolaze od gladnih ljudi su se jako povećali", objašnjava Michael Flood. On je šef regionalne Food Banke u Los Angelesu. Sjedinjene Države su navikle rješavati katastrofe i pomoći ljudima u potrebi za hranom.

No situacija u Los Angelesu nije bila tako loša još od ekonomske krize 1929. "Mi nažalost nemamo sustave zaštite kao u Europi", kaže Flood. Tu ima još potrebe za djelovanjem, kaže on. Više o predstojećim predsjedničkim izborima ne želi reći.

No Flood je zahvalan da je Ministarstvo poljoprivrede brzo pomoglo i da su otkupili hranu od brojnih poljoprivrednika koja bi u protivnom istrunula jer je tako veliki broj restorana i škola zatvoren. "Mi pomažemo u tome da hrana bude podijeljena i donacijama kupujemo dodatnu hranu", kaže on.

Tri sata je trajala podjela oko 9.000 kutija s hranom. To je hrana za skoro dva tjedna za 2.300 obitelji, kažu organizatori. Prije pandemije je njegova organizacija davala potporu za oko 300.000 ljudi mjesečno, kojima je pomoć bila potrebna. Sada ih je mjesečno u prosjeku 900.000. "Polazimo od toga da neće biti bolje uskoro", kaže Flood. "I tko zna, možda će čak biti mnogo gore", dodaje on. Svaka druga osoba u Los Angelesu je u međuvremenu u stanju financijskih poteškoća, navodi on. I to na širem području na kojem živi više od 13 milijuna ljudi.