Srbi pre Nemanjića
ex-iskon-pleme :: Društvo :: Povijest
Page 1 of 1
Srbi pre Nemanjića
Sa željom da svojim čitaocima damo tačne, naučnoistorijske činjenice, bez mnogo nagađanja i pretpostavki, odlučili smo se za ovaj dodatak u dogovoru sa mladim doktorom istorijskih nauka Predragom Komatinom – kome je ovaj period istorije specijalnost
Autor: Gradimir Aničićčetvrtak, 31.05.2018. u 22:00
jovaan vladimir ikona sa podrucja juzne albanije (man. ardenica )
rbi, narod najstariji. Srbi, nebeski narod. Srbi, biblijski narod… preterivanjima nikad kraja. Pogotovo kada se traže prečice a ne ozbiljni naučni podaci i dokazi.
Sa željom da svojim čitaocima damo tačne, naučnoistorijske činjenice, bez mnogo nagađanja i pretpostavki, odlučili smo se za ovaj dodatak u dogovoru sa mladim doktorom istorijskih nauka Predragom Komatinom – kome je inače ovaj period istorije specijalnost. Reč je o našem vremenu trajanja o kojem imamo veoma malo podataka, uglavnom posrednih, gde se Srbi pominju uzgred, osim kod Konstantina Porfirogenita. Tako je nastala ova kratka istorija Srba i srpskih područja na Balkanu do stvaranja potpuno nezavisne srpske države u doba Nemanjića.
Najraniji pomen Srba nalazi se kod antičkih pisaca među kojima su Tacit (50. godine n. e.), zatim Plinije Stariji (77. godine n. e.). Rimski istoričar Amijan Markelin (325–391) Karpate naziva Srpske planine. Vibijus Sekvester (4. vek) u svojim delima takođe pominje Srbe pod nazivom „Serbs“.
Što se etimologije imena tiče, u nauci nema saglasnosti. Po jednima ime dolazi od poljskog pasierb i ruskog paserb u značenju – pastorak. Po drugima, praslovensko srьbъ je u etimološkoj vezi sa navedenim poljskim i ruskim rečima i znači suprotno od njih – posinak, po trećima…
Nikolaj Velimirović kaže da je Srb jedino nacionalno ime u Evropi čije se značenje izgubilo i da je srpsko ime tajna, skrivena i duboka, kao i sva sudbina srpskoga naroda.
Freska kralja Mihaila iz crkve Sv. Mihaila u Stonu
U ranom srednjem veku Srbi se pominju u pisanim izvorima kao Σέρβοι (Servi), Sorabi, Surbii. De administrando imperio (O upravljanju carstvom) u okviru Srbije dinastije Vlastimirovića srpska plemena su Srbi. U grčkim spisima tog perioda Srbi su Σέρβιοι, Σέρβλοι, a u starim srpskim spisima su Srьbinъ, Srьblinъ, Srьbli.
Prema spisu O upravljanju carstvom koji se pripisuje vizantijskom caru Konstantinu Porfirogenitu, Srbi su se doselili na Balkan za vladavine cara Iraklija (610–641), početkom 7. veka (610–626. godine). Od tada se sa sigurnošću može govoriti o našoj istoriji.
U istom delu se kaže da su Srbi na Balkan došli iz Bojke (Bele Srbije) (Bojka = Bohemija, tj. Češka), čija lokacija nije sa sigurnošću utvrđena. O tome postoji nekoliko hipoteza. Prema jednom mišljenju, ona se nalazila na području Polablja. Prema drugom, bila je u gornjem toku Visle i Odre (današnja Poljska), dok je prema trećoj varijanti locirana na području današnje zapadne Ukrajine. U svakom slučaju, srpska narodna tradicija ne zna za zemlju Bojku.
Ranosrednjovekovna istorija Srba je zbog oskudice pisanih izvora nažalost poznata samo u tragovima.
Odakle god došli, Srbi i ostali Južni Sloveni su u novoj postojbini na Balkanu zatekli romanizovano stanovništvo. Ono je u početku izbegavalo dodire sa pridošlicama. Međutim, odnosi su s vremenom otoplili, pa je došlo do trgovačke i kulturne razmene, a negde i do mešanja i spajanja. Verovatno kao rezultat toga u srpski jezik su još tada dospele neke reči iz latinskog kao što su: bosiljak (basilicum), konopac (canapus), kresta (crista), kupus (composita), lovor (laurus), mazga (muscus), mramor (marmor), rusalje (rosalia), sapun (sapo), sumpor (sulphur), ulje (oleum), cer (cerrus) i dr. Romanizovano stanovništvo se negde stopilo sa Slovenima pre, a negde kasnije. Najduže se održalo u primorskim krajevima. Uspomenu na njih čuvaju imena naselja: Skadar (Scodra), Ulcinj (Ulcinium), Budva (Butua), Risan (Rhizon), Ston (Stagnum); planina: Durmitor (dormire), Visitor (od glagola videre, vidi, visum), Leotar (od leo, lav); reka: Neretva (Narenta), Bojana (Barbana), Drim (Drino, Dirnius), Cetina (Cnetona) itd.
Porfirogenit u svom spisu piše da su Srbi još za vreme Iraklija primili hrišćanstvo, i to preko sveštenika iz Rima. Nova vera se postepeno učvršćivala među Srbima do vremena Sv. Save, koji je uspeo da se izbori za samostalnu srpsku crkvu.
Osim pomenutog spisa O upravljanju carstvom, Srbi se pominju, doduše kratko, i u Analima franačkog kraljevstva, latinskom delu iz 9. veka, i to kao narod koji je obuhvatao veliki deo nekadašnje rimske provincije Dalmacije, koja se prostirala od mora do Save i Drine.
Jelena Vukanović i ugarski kralj Bela
Srbi su na Balkanu, tokom ranog srednjeg veka, formirali nekoliko kneževina. Pored same Srbije, u jadranskom primorju su formirane srpske kneževine Duklja, Travunija, Zahumlje i Paganija. Za stanovnike tih oblasti Porfirogenit izričito kaže da su Srbi. Moguće je da su kod Srba u upotrebi bila dva imena, jedno opšte –označavalo je potomke prvih doseljenika na Balkan, predstavnike nove, šire zajednice – a drugo oblasno. U svakom slučaju, u 11. veku oblasna imena (npr. Dukljanin) sve se ređe pojavljuju u pisanim izvorima (uglavnom vizantijskim), ali se zato za ova područja sve češće vezuje etnonim „Srbi“.
Tako se kod Katakalona Kekavmena, vizantijskog vojskovođe iz 11. veka, u spisu Strategikon na jednom mestu knez Duklje Stefan Vojislav (1034–1050) naziva „Dukljanin“, a na drugom „Travunjanin Srbin“. Kekavmen verovatno nije smatrao dovoljnim da nazove dukljanskog i travunskog vladara samo po imenu njegovih poseda, nego je upotrebio i rasprostranjeniji etnonim toga doba – Srbin. Slično piše i Jovan Skilica, vizantijski hroničar, takođe iz 11. veka, da se protiv cara pobunila „Srbija“ i da je „arhont Srba“, Stefan Vojislav, pobegavši iz carigradskog zatočeništva, „zauzeo zemlju Srba“. Identične termine Skilica upotrebljava kada govori o Vojislavljevom prethodniku Jovanu Vladimiru, za koga kaže da je vladao „Tribalijom i obližnjim oblastima Srbije“.
Srpski narod je, poput mnogih drugih, veoma vezan za svoje istorijsko pamćenje. Vertikala srpske istorije počiva na nekoliko obeležja, koja, uzeta zajedno, čine skup osobitih kulturnih vrednosti, moralnu i duhovnu lestvicu srpskog naroda: odanost pravoslavnoj veri, oslonac na tradiciju proisteklu iz kosovskog predanja, sećanje na svetorodnu dinastiju Nemanjića i praznovanje krsne slave. Moderna srpska nacija spada u grupu južnoslovenskih naroda.
Danas se kao ni ranije ne može naći nijedna zemlja čiji su stanovnici autohtoni, iako su teritorijalno ujedinjeni. Istorija i događaji dobro su izmešali i nakalemili narode jedne na druge: i genetski i kulturološki. To potvrđuju i najnovija antropološka i genetska istraživanja Y-DNK haplogrupe I: pripadamo istoj porodici današnjeg evropskog čoveka poreklom od starih naroda koji su ovde živeli još u neolitu.
Nastavlja se naša večita borba da sačuvamo identitet i teritorije koje nam drugi otimaju, bez obzira na to što smo duhovno i teritorijalno isprepleteni sa drugim kulturama i narodima. Mnogi bi hteli našu rodnu blagorodnu zemlju. Kao i u vreme velikog Romejskog carstva – mi smo tu gde smo, sa sličnim nadama i brigama. Danas okruženi zemljama NATO-a i stalna moneta za potkusurivanje i namirivanje između velikih sila. Onda između Carigrada i Rima, danas Vašingtona, Moskve, Brisela i Berlina, manje sile da ne spominjem, kao i na početku svoje istorije, tako i sada – drugi bi da im se priklonimo ili poklonimo, da im budemo vazali i da nam kontrolišu i državu i teritoriju. Ako uspemo da se ujedinimo oko nacionalnog interesa i stvorimo ekonomski jaku i nezavisnu državu, sa mudrom spoljnom politikom poput one nemanjićke u srednjem veku, opstaćemo i sada bez obzira na sve pretnje.
Zbog lepote, blagorodne klime i prirodnog bogatstava vodom i retkim rudama, raskršća vodenih i kopnenih puteva koji spajaju kontinente, stalna smo meta napada, vazda između nemila i nedraga. Jedni su odlazili, drugi su dolazili. Mi dobro znamo – kako to lepo reče Miloš Crnjanski – ima seoba, smrti nema.
O srpskim zemljama i srpskim vladarima od doseljavanja na balkansko poluostrvo čitajte u petak, 1. juna u štampanom izdanju našeg lista u najnovijem dodatku „Srbi pre Nemanjića“, autora Predraga Komatine.
Autor: Gradimir Aničićčetvrtak, 31.05.2018. u 22:00
jovaan vladimir ikona sa podrucja juzne albanije (man. ardenica )
rbi, narod najstariji. Srbi, nebeski narod. Srbi, biblijski narod… preterivanjima nikad kraja. Pogotovo kada se traže prečice a ne ozbiljni naučni podaci i dokazi.
Sa željom da svojim čitaocima damo tačne, naučnoistorijske činjenice, bez mnogo nagađanja i pretpostavki, odlučili smo se za ovaj dodatak u dogovoru sa mladim doktorom istorijskih nauka Predragom Komatinom – kome je inače ovaj period istorije specijalnost. Reč je o našem vremenu trajanja o kojem imamo veoma malo podataka, uglavnom posrednih, gde se Srbi pominju uzgred, osim kod Konstantina Porfirogenita. Tako je nastala ova kratka istorija Srba i srpskih područja na Balkanu do stvaranja potpuno nezavisne srpske države u doba Nemanjića.
Najraniji pomen Srba nalazi se kod antičkih pisaca među kojima su Tacit (50. godine n. e.), zatim Plinije Stariji (77. godine n. e.). Rimski istoričar Amijan Markelin (325–391) Karpate naziva Srpske planine. Vibijus Sekvester (4. vek) u svojim delima takođe pominje Srbe pod nazivom „Serbs“.
Što se etimologije imena tiče, u nauci nema saglasnosti. Po jednima ime dolazi od poljskog pasierb i ruskog paserb u značenju – pastorak. Po drugima, praslovensko srьbъ je u etimološkoj vezi sa navedenim poljskim i ruskim rečima i znači suprotno od njih – posinak, po trećima…
Nikolaj Velimirović kaže da je Srb jedino nacionalno ime u Evropi čije se značenje izgubilo i da je srpsko ime tajna, skrivena i duboka, kao i sva sudbina srpskoga naroda.
Freska kralja Mihaila iz crkve Sv. Mihaila u Stonu
U ranom srednjem veku Srbi se pominju u pisanim izvorima kao Σέρβοι (Servi), Sorabi, Surbii. De administrando imperio (O upravljanju carstvom) u okviru Srbije dinastije Vlastimirovića srpska plemena su Srbi. U grčkim spisima tog perioda Srbi su Σέρβιοι, Σέρβλοι, a u starim srpskim spisima su Srьbinъ, Srьblinъ, Srьbli.
Prema spisu O upravljanju carstvom koji se pripisuje vizantijskom caru Konstantinu Porfirogenitu, Srbi su se doselili na Balkan za vladavine cara Iraklija (610–641), početkom 7. veka (610–626. godine). Od tada se sa sigurnošću može govoriti o našoj istoriji.
U istom delu se kaže da su Srbi na Balkan došli iz Bojke (Bele Srbije) (Bojka = Bohemija, tj. Češka), čija lokacija nije sa sigurnošću utvrđena. O tome postoji nekoliko hipoteza. Prema jednom mišljenju, ona se nalazila na području Polablja. Prema drugom, bila je u gornjem toku Visle i Odre (današnja Poljska), dok je prema trećoj varijanti locirana na području današnje zapadne Ukrajine. U svakom slučaju, srpska narodna tradicija ne zna za zemlju Bojku.
Ranosrednjovekovna istorija Srba je zbog oskudice pisanih izvora nažalost poznata samo u tragovima.
Odakle god došli, Srbi i ostali Južni Sloveni su u novoj postojbini na Balkanu zatekli romanizovano stanovništvo. Ono je u početku izbegavalo dodire sa pridošlicama. Međutim, odnosi su s vremenom otoplili, pa je došlo do trgovačke i kulturne razmene, a negde i do mešanja i spajanja. Verovatno kao rezultat toga u srpski jezik su još tada dospele neke reči iz latinskog kao što su: bosiljak (basilicum), konopac (canapus), kresta (crista), kupus (composita), lovor (laurus), mazga (muscus), mramor (marmor), rusalje (rosalia), sapun (sapo), sumpor (sulphur), ulje (oleum), cer (cerrus) i dr. Romanizovano stanovništvo se negde stopilo sa Slovenima pre, a negde kasnije. Najduže se održalo u primorskim krajevima. Uspomenu na njih čuvaju imena naselja: Skadar (Scodra), Ulcinj (Ulcinium), Budva (Butua), Risan (Rhizon), Ston (Stagnum); planina: Durmitor (dormire), Visitor (od glagola videre, vidi, visum), Leotar (od leo, lav); reka: Neretva (Narenta), Bojana (Barbana), Drim (Drino, Dirnius), Cetina (Cnetona) itd.
Najraniji pomen Srba nalazi se kod antičkih pisaca među kojima su Tacit (50. godine n. e.), zatim Plinije Stariji (77. godine n. e.). Rimski istoričar Amijan Markelin (325–391) Karpate naziva Srpske planine
Porfirogenit u svom spisu piše da su Srbi još za vreme Iraklija primili hrišćanstvo, i to preko sveštenika iz Rima. Nova vera se postepeno učvršćivala među Srbima do vremena Sv. Save, koji je uspeo da se izbori za samostalnu srpsku crkvu.
Osim pomenutog spisa O upravljanju carstvom, Srbi se pominju, doduše kratko, i u Analima franačkog kraljevstva, latinskom delu iz 9. veka, i to kao narod koji je obuhvatao veliki deo nekadašnje rimske provincije Dalmacije, koja se prostirala od mora do Save i Drine.
Jelena Vukanović i ugarski kralj Bela
Srbi su na Balkanu, tokom ranog srednjeg veka, formirali nekoliko kneževina. Pored same Srbije, u jadranskom primorju su formirane srpske kneževine Duklja, Travunija, Zahumlje i Paganija. Za stanovnike tih oblasti Porfirogenit izričito kaže da su Srbi. Moguće je da su kod Srba u upotrebi bila dva imena, jedno opšte –označavalo je potomke prvih doseljenika na Balkan, predstavnike nove, šire zajednice – a drugo oblasno. U svakom slučaju, u 11. veku oblasna imena (npr. Dukljanin) sve se ređe pojavljuju u pisanim izvorima (uglavnom vizantijskim), ali se zato za ova područja sve češće vezuje etnonim „Srbi“.
Tako se kod Katakalona Kekavmena, vizantijskog vojskovođe iz 11. veka, u spisu Strategikon na jednom mestu knez Duklje Stefan Vojislav (1034–1050) naziva „Dukljanin“, a na drugom „Travunjanin Srbin“. Kekavmen verovatno nije smatrao dovoljnim da nazove dukljanskog i travunskog vladara samo po imenu njegovih poseda, nego je upotrebio i rasprostranjeniji etnonim toga doba – Srbin. Slično piše i Jovan Skilica, vizantijski hroničar, takođe iz 11. veka, da se protiv cara pobunila „Srbija“ i da je „arhont Srba“, Stefan Vojislav, pobegavši iz carigradskog zatočeništva, „zauzeo zemlju Srba“. Identične termine Skilica upotrebljava kada govori o Vojislavljevom prethodniku Jovanu Vladimiru, za koga kaže da je vladao „Tribalijom i obližnjim oblastima Srbije“.
Srpski narod je, poput mnogih drugih, veoma vezan za svoje istorijsko pamćenje. Vertikala srpske istorije počiva na nekoliko obeležja, koja, uzeta zajedno, čine skup osobitih kulturnih vrednosti, moralnu i duhovnu lestvicu srpskog naroda: odanost pravoslavnoj veri, oslonac na tradiciju proisteklu iz kosovskog predanja, sećanje na svetorodnu dinastiju Nemanjića i praznovanje krsne slave. Moderna srpska nacija spada u grupu južnoslovenskih naroda.
Danas se kao ni ranije ne može naći nijedna zemlja čiji su stanovnici autohtoni, iako su teritorijalno ujedinjeni. Istorija i događaji dobro su izmešali i nakalemili narode jedne na druge: i genetski i kulturološki. To potvrđuju i najnovija antropološka i genetska istraživanja Y-DNK haplogrupe I: pripadamo istoj porodici današnjeg evropskog čoveka poreklom od starih naroda koji su ovde živeli još u neolitu.
Nastavlja se naša večita borba da sačuvamo identitet i teritorije koje nam drugi otimaju, bez obzira na to što smo duhovno i teritorijalno isprepleteni sa drugim kulturama i narodima. Mnogi bi hteli našu rodnu blagorodnu zemlju. Kao i u vreme velikog Romejskog carstva – mi smo tu gde smo, sa sličnim nadama i brigama. Danas okruženi zemljama NATO-a i stalna moneta za potkusurivanje i namirivanje između velikih sila. Onda između Carigrada i Rima, danas Vašingtona, Moskve, Brisela i Berlina, manje sile da ne spominjem, kao i na početku svoje istorije, tako i sada – drugi bi da im se priklonimo ili poklonimo, da im budemo vazali i da nam kontrolišu i državu i teritoriju. Ako uspemo da se ujedinimo oko nacionalnog interesa i stvorimo ekonomski jaku i nezavisnu državu, sa mudrom spoljnom politikom poput one nemanjićke u srednjem veku, opstaćemo i sada bez obzira na sve pretnje.
Zbog lepote, blagorodne klime i prirodnog bogatstava vodom i retkim rudama, raskršća vodenih i kopnenih puteva koji spajaju kontinente, stalna smo meta napada, vazda između nemila i nedraga. Jedni su odlazili, drugi su dolazili. Mi dobro znamo – kako to lepo reče Miloš Crnjanski – ima seoba, smrti nema.
O srpskim zemljama i srpskim vladarima od doseljavanja na balkansko poluostrvo čitajte u petak, 1. juna u štampanom izdanju našeg lista u najnovijem dodatku „Srbi pre Nemanjića“, autora Predraga Komatine.
Guest- Guest
Re: Srbi pre Nemanjića
preskocite, onu frazU, srpski mitovi
ovo nisu pisali srbi, ni raniji ni kasniji
ovo nisu pisali srbi, ni raniji ni kasniji
Guest- Guest
Re: Srbi pre Nemanjića
Nes dobit bolji zivot zbog toga al eto nek se talasa :D
omni-
Posts : 7009
2014-04-12
Lokacija: : 9 krug
Re: Srbi pre Nemanjića
a tko je to pisao?pizzon wrote:preskocite, onu frazU, srpski mitovi
ovo nisu pisali srbi, ni raniji ni kasniji
Noor- Posts : 25907
2017-10-06
Re: Srbi pre Nemanjića
Noor wrote:a tko je to pisao?pizzon wrote:preskocite, onu frazU, srpski mitovi
ovo nisu pisali srbi, ni raniji ni kasniji
u tekstu pise tacan izvor. imenom i godina, svakog navedenog podatka.
Guest- Guest
Re: Srbi pre Nemanjića
Predrag Komatina, jel taj nije srbin?pizzon wrote:Noor wrote:a tko je to pisao?pizzon wrote:preskocite, onu frazU, srpski mitovi
ovo nisu pisali srbi, ni raniji ni kasniji
u tekstu pise tacan izvor. imenom i godina, svakog navedenog podatka.
Noor- Posts : 25907
2017-10-06
Re: Srbi pre Nemanjića
Noor wrote:Predrag Komatina, jel taj nije srbin?pizzon wrote:Noor wrote:a tko je to pisao?pizzon wrote:preskocite, onu frazU, srpski mitovi
ovo nisu pisali srbi, ni raniji ni kasniji
u tekstu pise tacan izvor. imenom i godina, svakog navedenog podatka.
šta se koji q pravis blesava
on je samo napravio popis informacija hronoloskim redom
Guest- Guest
Re: Srbi pre Nemanjića
dovoljnopizzon wrote:Noor wrote:Predrag Komatina, jel taj nije srbin?pizzon wrote:Noor wrote:a tko je to pisao?pizzon wrote:preskocite, onu frazU, srpski mitovi
ovo nisu pisali srbi, ni raniji ni kasniji
u tekstu pise tacan izvor. imenom i godina, svakog navedenog podatka.
šta se koji q pravis blesava
on je samo napravio popis informacija hronoloskim redom
Noor- Posts : 25907
2017-10-06
Re: Srbi pre Nemanjića
Noor wrote:dovoljnopizzon wrote:Noor wrote:Predrag Komatina, jel taj nije srbin?pizzon wrote:Noor wrote:
a tko je to pisao?
u tekstu pise tacan izvor. imenom i godina, svakog navedenog podatka.
šta se koji q pravis blesava
on je samo napravio popis informacija hronoloskim redom
ako je " dovoljno "
neke neko nadje promašaj, da podatak ne postoji, da nije registrovano.
Guest- Guest
Re: Srbi pre Nemanjića
ma more dovoljno, belosvetski je poznat vas smisao za istinupizzon wrote:Noor wrote:dovoljnopizzon wrote:Noor wrote:Predrag Komatina, jel taj nije srbin?pizzon wrote:
u tekstu pise tacan izvor. imenom i godina, svakog navedenog podatka.
šta se koji q pravis blesava
on je samo napravio popis informacija hronoloskim redom
ako je " dovoljno "
neke neko nadje promašaj, da podatak ne postoji, da nije registrovano.
nizanjem recenica s imenima i datumima svakog navedenog podatka, kao 'izvora'... nije dokazao nista.
Noor- Posts : 25907
2017-10-06
Re: Srbi pre Nemanjića
pizzon wrote:Sa željom da svojim čitaocima damo tačne, naučnoistorijske srpske činjenice, bez mnogo nagađanja i pretpostavki, odlučili smo se za ovaj dodatak u dogovoru sa mladim doktorom istorijskih nauka Predragom Komatinom – kome je ovaj put sugerirano da posteno slaže
nebeski narod dok ih bombardiraju , a mozda i nakon toga
immortal-
Posts : 23004
2014-04-16
Lokacija: : CROATIA
Similar topics
» "Srbi su glupi", "Srbi su lenji, nevaspitani, prljavi", "Srbi ne treba da lete avionom", "Trebalo je da sravne Srbiju u bombardovanju".
» Neosalafisti u Parizu: pogled s Balkana
» Potomak Nemanjića šef bečkih agenata
» Srbija: DNK analiza, da li ste loza Nemanjica, Persijanci...
» Pravoslavni mitropolit iz BiH:'Srbi su u Sarajevu ugrozeni kao Srbi u Dalmaciji 1991.'
» Neosalafisti u Parizu: pogled s Balkana
» Potomak Nemanjića šef bečkih agenata
» Srbija: DNK analiza, da li ste loza Nemanjica, Persijanci...
» Pravoslavni mitropolit iz BiH:'Srbi su u Sarajevu ugrozeni kao Srbi u Dalmaciji 1991.'
ex-iskon-pleme :: Društvo :: Povijest
Page 1 of 1
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum