roleplay

Triny wrote:

ekata wrote:

Triny wrote:

aben wrote:

ekata wrote:
Vi niste Drugi? Odjeća vam je čista i uredna pa sam pomislila da su vas Drugi poslali. Ti si Precter, tako se zoveš?

ovisi, ako stanen iza nekoga unda sun drugi, ali ako stanen sprid prvoga, unda je un drugi. jo sun prospecter, Dick mi je ime. volin se lipo obući jer to privloči žinske

Prezime Big.

Big Dick.
Mi nemamo prezimena.
A koje je tvoje ime?

Triny , kćer svoga oca također.

Kako si se ti našla ovdje?

ekata wrote:

Triny wrote:

ekata wrote:

Triny wrote:

aben wrote:
ovisi, ako stanen iza nekoga unda sun drugi, ali ako stanen sprid prvoga, unda je un drugi. jo sun prospecter, Dick mi je ime. volin se lipo obući jer to privloči žinske

Prezime Big.

Big Dick.
Mi nemamo prezimena.
A koje je tvoje ime?

Triny , kćer svoga oca također.

Kako si se ti našla ovdje?

Dobrovoljno.

Znaš Dickia?
A tko je onaj drugi s njim?

ekata wrote:Znaš Dickia?
A tko je onaj drugi s njim?

Onaj drugi je u stvari prvi, The Boss.

Moram priznati da me preplašio. Mislila sam da će me mučiti s nekim čudnim metodama.
Koja je vaša misija?

ekata wrote:Moram priznati da me preplašio. Mislila sam da će me mučiti s nekim čudnim metodama.
Koja je vaša misija?

Neće ti on ništa, samo bi se igrao.
Misija je da nema misije.

Jeste li zajedno došli?
Iz kojeg teritorija ste? Ima li vode kod vas. Pričajte mi o vašoj zemlji.

ekata wrote:

aben wrote:

ekata wrote:

aben wrote:eksplozije su normalne na vrućin terenima, ljudima je lakše rasniti stenu, nego ne iskopati. možda si nastradala slučajno, ali to ne objašnjava to ča čuješ glasove. ako te gležanj previše boli, možda ti je tvoja družba dala previše morfija. ali to ne objašnjava ni zoč si gola. možda te uvatila paranoja pa sin in pobigla. ali, odakle si fraze o starim radama? možda su te ipak prvo našli ezekijelovi

Pitam se gdje mi je obitelj. Glava me više ne boli, a i gležanj je bolje. Što se to dogodilo, što?
Moja obitelj i ja proveli smo život skrivajući se od svih.
Mi smo Prvi, oduvijek živjeli na ovom tlu koje je bilo plodna oaza, i tada su došli Drugi. Vođa Drugih zvao se Otit, prihvatili smo ih kao svoje, no sve se promjenilo. Članovi moje zajednice nestajali su jedan za drugim. Nitko ne zna gdje. Proširile su se glasine kako ih Otit drži kao robove u rudniku sedam vrata. Postao je opsjednut pričom o kamenu slobode. Po starom vjerovanju, kamen s nebesa je pao na izvor i nastala je suša. U toj potrazi pojavili su se Treći, a njihov vođa je Ezekijel. Bojala sam se išta reći jer nisam znala tko ste. Treći su smatrali da je to zaslužena kazna i da nas moraju preobratiti.

dušo, tvoje obitelji više nemo. odabrali ste puštiti nepoznate u svoj kroj, i sa su vas raselili. tribali ste učiniti visoki zidi oko svoje zemlje, al sa je to kasno. nojbolje ti je da pobigneš ća. jo te morin povesti sa sobun do nojbližje zajednice, di unda moreš iskati posla za hronu i smještaj. ako ti je mržnja prevelika, unda moreš herojski napasti otita i umriti brzo, ili se pridružiti ezekijelu i biti jedna od njegovih nojfanatičnijih sljedbenica, i tako okrenuti fokus kulta na otita. ezekijelov kult će razjebati svaku zajednicu, pa tako i otitovu i to vrlo brzo čime tvoja osveta dobivo svoj vrhunac, ali moroš znati da ezekijeluvik jebe svoje sljedbenice jer nazivo to vraćanjem ljudi u Jedno

Više nemam doma. Nemam se gdje vratiti.
Povedi me sa sobom, možda uz put sretnem preživjele moje zajednice.
Velikodušan si, i nikada ti to neću zaboraviti.

ne želiš se osvetiti?

aben wrote:

ekata wrote:

aben wrote:

ekata wrote:

aben wrote:eksplozije su normalne na vrućin terenima, ljudima je lakše rasniti stenu, nego ne iskopati. možda si nastradala slučajno, ali to ne objašnjava to ča čuješ glasove. ako te gležanj previše boli, možda ti je tvoja družba dala previše morfija. ali to ne objašnjava ni zoč si gola. možda te uvatila paranoja pa sin in pobigla. ali, odakle si fraze o starim radama? možda su te ipak prvo našli ezekijelovi

Pitam se gdje mi je obitelj. Glava me više ne boli, a i gležanj je bolje. Što se to dogodilo, što?
Moja obitelj i ja proveli smo život skrivajući se od svih.
Mi smo Prvi, oduvijek živjeli na ovom tlu koje je bilo plodna oaza, i tada su došli Drugi. Vođa Drugih zvao se Otit, prihvatili smo ih kao svoje, no sve se promjenilo. Članovi moje zajednice nestajali su jedan za drugim. Nitko ne zna gdje. Proširile su se glasine kako ih Otit drži kao robove u rudniku sedam vrata. Postao je opsjednut pričom o kamenu slobode. Po starom vjerovanju, kamen s nebesa je pao na izvor i nastala je suša. U toj potrazi pojavili su se Treći, a njihov vođa je Ezekijel. Bojala sam se išta reći jer nisam znala tko ste. Treći su smatrali da je to zaslužena kazna i da nas moraju preobratiti.

dušo, tvoje obitelji više nemo. odabrali ste puštiti nepoznate u svoj kroj, i sa su vas raselili. tribali ste učiniti visoki zidi oko svoje zemlje, al sa je to kasno. nojbolje ti je da pobigneš ća. jo te morin povesti sa sobun do nojbližje zajednice, di unda moreš iskati posla za hronu i smještaj. ako ti je mržnja prevelika, unda moreš herojski napasti otita i umriti brzo, ili se pridružiti ezekijelu i biti jedna od njegovih nojfanatičnijih sljedbenica, i tako okrenuti fokus kulta na otita. ezekijelov kult će razjebati svaku zajednicu, pa tako i otitovu i to vrlo brzo čime tvoja osveta dobivo svoj vrhunac, ali moroš znati da ezekijeluvik jebe svoje sljedbenice jer nazivo to vraćanjem ljudi u Jedno

Više nemam doma. Nemam se gdje vratiti.
Povedi me sa sobom, možda uz put sretnem preživjele moje zajednice.
Velikodušan si, i nikada ti to neću zaboraviti.

ne želiš se osvetiti?

Osjećam se slomljeno, prazno. Ne znam što bih mislila. Izgubila sam sve. Ostao je samo strah. Gdje da pođem? Kako dalje?
Ne, prerano je za razmišljanje o osveti. Što bi ti napravio na mom mjestu?

ekata wrote:

aben wrote:

ekata wrote:

aben wrote:

ekata wrote:
Pitam se gdje mi je obitelj. Glava me više ne boli, a i gležanj je bolje. Što se to dogodilo, što?
Moja obitelj i ja proveli smo život skrivajući se od svih.
Mi smo Prvi, oduvijek živjeli na ovom tlu koje je bilo plodna oaza, i tada su došli Drugi. Vođa Drugih zvao se Otit, prihvatili smo ih kao svoje, no sve se promjenilo. Članovi moje zajednice nestajali su jedan za drugim. Nitko ne zna gdje. Proširile su se glasine kako ih Otit drži kao robove u rudniku sedam vrata. Postao je opsjednut pričom o kamenu slobode. Po starom vjerovanju, kamen s nebesa je pao na izvor i nastala je suša. U toj potrazi pojavili su se Treći, a njihov vođa je Ezekijel. Bojala sam se išta reći jer nisam znala tko ste. Treći su smatrali da je to zaslužena kazna i da nas moraju preobratiti.

dušo, tvoje obitelji više nemo. odabrali ste puštiti nepoznate u svoj kroj, i sa su vas raselili. tribali ste učiniti visoki zidi oko svoje zemlje, al sa je to kasno. nojbolje ti je da pobigneš ća. jo te morin povesti sa sobun do nojbližje zajednice, di unda moreš iskati posla za hronu i smještaj. ako ti je mržnja prevelika, unda moreš herojski napasti otita i umriti brzo, ili se pridružiti ezekijelu i biti jedna od njegovih nojfanatičnijih sljedbenica, i tako okrenuti fokus kulta na otita. ezekijelov kult će razjebati svaku zajednicu, pa tako i otitovu i to vrlo brzo čime tvoja osveta dobivo svoj vrhunac, ali moroš znati da ezekijeluvik jebe svoje sljedbenice jer nazivo to vraćanjem ljudi u Jedno

Više nemam doma. Nemam se gdje vratiti.
Povedi me sa sobom, možda uz put sretnem preživjele moje zajednice.
Velikodušan si, i nikada ti to neću zaboraviti.

ne želiš se osvetiti?

Osjećam se slomljeno, prazno. Ne znam što bih mislila. Izgubila sam sve. Ostao je samo strah. Gdje da pođem? Kako dalje?
Ne, prerano je za razmišljanje o osveti. Što bi ti napravio na mom mjestu?

jo bi misli da sun sun kriv jer sun verovo strancima, i smotro bi da mi je to skula.
pošo bi na drugi kroj svita poče ispočetka...

Gdje je tvoja zemlja? Jel daleko? Kakva je?

ekata wrote:Gdje je tvoja zemlja? Jel daleko? Kakva je?

jo sun iz vode preko brda. mola, zatvorena i siromašna zajednica. ne bi ti se svidilo:)

aben wrote:

ekata wrote:Gdje je tvoja zemlja? Jel daleko? Kakva je?

jo sun iz vode preko brda. mola, zatvorena i siromašna zajednica. ne bi ti se svidilo:)

Ne brini, neću u tvoju zajednicu. Zamolila bih te samo da mi pomogneš naći nekoga od mojih. Ali što se vani uopće događa? Od kako smo se našli tu, ništa ne znamo o vanjskom svijetu. Čak se ni tvoj prijatelj još nije vratio s vijestima. A, nema ni Triny.

* izlazi iz jedne rupe prikrivene raslinjem *


Okata, imas rudimentarna sjecanja jer si nedavno stvorena. Znas li uopce u kojoj smo godini? Ezekijela, tog pokvarenog, starog prdonje, odavno nema. Kao ni tvoje zajednice. Mozda se neki od njih upravo "bude" u nekim slicnim napustenim skladistima. Vi ste vlati trave. Razumijes? Nastali iz najneznatnijih originalnih dijelica. Eksperimenti. A ovi ljudi ovdje znanstvenici su koji te proucavaju. Ti si kopija kopije. Klon s usadjenim sjecanjima. Onima koje su ovi zlocinci izabrali. Izvanjski svijet je.. Oh.. Bojno polje ludjaka.

*ostavlja joj odjecu, cipele, bocu s vodom i tablete (hranu) * izlazi *

Ithildin2 wrote:* izlazi iz jedne rupe prikrivene raslinjem *


Okata, imas rudimentarna sjecanja jer si nedavno stvorena. Znas li uopce u kojoj smo godini? Ezekijela, tog pokvarenog, starog prdonje, odavno nema. Kao ni tvoje zajednice. Mozda se neki od njih upravo "bude" u nekim slicnim napustenim skladistima. Vi ste vlati trave. Razumijes? Nastali iz najneznatnijih originalnih dijelica. Eksperimenti. A ovi ljudi ovdje znanstvenici su koji te proucavaju. Ti si kopija kopije. Klon s usadjenim sjecanjima. Onima koje su ovi zlocinci izabrali. Izvanjski svijet je.. Oh.. Bojno polje ludjaka.

*ostavlja joj odjecu, cipele, bocu s vodom i tablete (hranu) * izlazi *

Stranče, stani! Stani, ne idi! Ne idi, vrati se!
*pogledavam oko sebe uzimajući i sakrivajući ostavljene stvari*
Moram biti oprezna, mudra. Igrati ću njihovu igru sve dok ne smislim kako ću se izvući iz ovoga. Za sada ih je troje, moram biti strpljiva.
Sada mi je jasno zašto je Dicki rekao da mi se ne bi svidjelo u njegovom mjestu. Zbog toga je Boss iznosio uže...Triny je bila neodređena rekavši da je dobrovoljno tu.
Moram se izvući odavde, sačekati pravi trenutak. Igrati ću njihovu igru...

*lijegam na prljavi, stari, iskidani najlon. Sklupčana poput malog djeteta razmišljam*
Jesam li Ja-Ja? Samo zamorac? Eksperiment? Što je s ostalima?
Cilj mi je pronaći ostale...
*usnivam osluškujući tišinu i bojeći se poznatih koraka*

*s iznimnom strpljivoscu nastavila se provlaciti kanalizacijskim cijevima; bilo je sparno, vonjalo je iznad granica podnosljivosti, ali najveci joj je neprijatelj bio vlastiti um. klaustrofobija ucinila je da nebrojeno puta zastane, ispovraca se i ispruzi trenutak na suhom dijelu tla. pokusavala se dosjetiti oblaka. onih oblaka koje je nekoc promatrala u rijetkim knjigama. bili su gusti i bijeli, pretvarali se u brodove s gusarskom posadom. da, i ona je bila nesto poput pirata. Pronalazila je klonove, biljezila njihove lokacije i vracala se po njih s nekolicinom entuzijasta. posljednjih godina pretrpjela je znacajne gubitke. uhicenja i smrt javnim vjesanjem bile su kazna za uplitanje u novi svjetski poredak. mnogo je izgubljeno dragih ljudi... pribrala se. uocila je par stakora, osmjehnula se i nastavila njihovim smjerom. iznad nje nalazio se ogroman kompleks kojekakvih skladista s nesretnicima u njima. nije ih mogla sve spasiti, ali jednom tjedno vracala se i pronalazila nove reciklirane duse*

Dodirnula sam kost lubanje iza lijevog uha, zacula sam zujanje i preda mnom ukazala se 3D projekcija unutarnjeg parka. Majka mi je cesto pricala o odredjenim otvorima u mitskoj zemlji vjecnog leda kroz koje se ulazi u duboku unutrasnjost nase planete. Nasi Stari navodno su pronasli citav jedan neobican ekosustav. Povrsina Zemlje bila je spaljena, s vjecno smedjim nebom i crvenim koprenastim oblacima, no oni su otkrili da je Zemlja - suplja. Vecina nas, sadasnjih generacija, trazila je ulaze u nj i, gotovo, poslovicno nailazila na neuspjeh. Ipak, bila sam u posjedu jednog holograma kojeg je ujak poslao majci prije nego sto mu se izgubio svaki trag. Pritisnula bih cip onog trena kad bi ocajanje zamijenilo hrabrost. Nalazila sam utjehu i smisao ovog paklenog zivota u promatranju necega sto se cinilo poput nestvarnog prizora, a mozda je samo treptaj oka bilo udaljeno od mene.