ISTINE I LAŽI

Komunistički stav...pa malo Ben Klassena...pa malo ovoga, pa onoga...za mene nema problema. Eto već sam se odjavio, ti švrljaj. Baš me briga što ćeš i koliko, sačuvaj bože da bih ja i pomislio nekome nešto braniti...

von_Starhemberg wrote:Komunistički stav...pa malo Ben Klassena...pa malo ovoga, pa onoga...za mene nema problema. Eto već sam se odjavio, ti švrljaj. Baš me briga što ćeš i koliko, sačuvaj bože da bih ja i pomislio nekome nešto braniti...

A što je onda razlog i što si točno nazvao smećem????????

mortal-joint wrote:

von_Starhemberg wrote:Komunistički stav...pa malo Ben Klassena...pa malo ovoga, pa onoga...za mene nema problema. Eto već sam se odjavio, ti švrljaj. Baš me briga što ćeš i koliko, sačuvaj bože da bih ja i pomislio nekome nešto braniti...

A što je onda razlog i što si točno nazvao smećem????????

Kako što, pa 90% tvojih upisa na ovom pdf-u... stara ekipa s Povijesti net.hr-a je bila raznovrsna po stavovima, no bar nisu smeće postali, nego relevantne stvari, fakte. Nekad bilo, sad se spominjalo...

von_Starhemberg wrote:

mortal-joint wrote:

von_Starhemberg wrote:Komunistički stav...pa malo Ben Klassena...pa malo ovoga, pa onoga...za mene nema problema. Eto već sam se odjavio, ti švrljaj. Baš me briga što ćeš i koliko, sačuvaj bože da bih ja i pomislio nekome nešto braniti...

A što je onda razlog i što si točno nazvao smećem????????

Kako što, pa 90% tvojih upisa na ovom pdf-u... stara ekipa s Povijesti net.hr-a je bila raznovrsna po stavovima, no bar nisu smeće postali, nego relevantne stvari, fakte. Nekad bilo, sad se spominjalo...

Znači pdf je smeće jer je na njemu 90% mojih upisa i sve jednoumlje...hm, ali nisam nigdje pisala svoje mišljenje nego lijepila radove drugih autora
ne bi rekla da je sve ovo što je stavljeno smeće
ništa od toga ne bi trebalo biti smeće

da ima još koja osoba na ovom pdf-u vjerovatno bi se raznolikost mišljenja vidjela po odabiru tema njihovih postova npr. tekovine NOB-a, AFŽ i slične teme koje za tebe ne bi bile smeće
žao mi je ako nemaš zajedničkih tema samnom
zaista

Registriranih korisnika/ca: mortal-joint, von_Starhemberg
__________________________________________________

heh gle ti ja sami na forumu i na ovom pdf-u

mortal-joint wrote:da ima još koja osoba na ovom pdf-u vjerovatno bi se raznolikost mišljenja vidjela po odabiru tema njihovih postova npr. tekovine NOB-a, AFŽ i slične teme koje za tebe ne bi bile smeće

U tvojoj glavi očito takve teme samo i postoje, jer drugo o povijesti ni ne znaš. Već sam i previše slova potrošio ovdje, tako da...ugodan dan.

von_Starhemberg wrote:

mortal-joint wrote:da ima još koja osoba na ovom pdf-u vjerovatno bi se raznolikost mišljenja vidjela po odabiru tema njihovih postova npr. tekovine NOB-a, AFŽ i slične teme koje za tebe ne bi bile smeće

U tvojoj glavi očito takve teme samo i postoje, jer drugo o povijesti ni ne znaš. Već sam i previše slova potrošio ovdje, tako da...ugodan dan.

čula sam da si star i ružan  
zato idi kad baš hoćeš

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/121701-zidove-su-mrzili-i-unistavali-mnogi-a-hrvati-su-p-ostali-jedini-krivci.html




Židove su mrzili i uništavali mnogi, a Hrvati su (p)ostali jedini krivci


Činjenica je kako je današnji svijet zahvatilo svojevrsno ludilo, infektivni virus poremećenih ljudskih vrijednosti, zatiranja svetinja i općeprihvaćenih načela kao temelja ljudske civilizacije, medijske prostitucije u kojoj se normalni čovjek više ne snalazi niti dobiva objektivnu sliku stvarnosti, anarhije i postupnog prijelaza u novo poganstvo razvrata, dekadencije, sektaštva i naizgled totalne slobode, a u stvarnosti, novoga ropstva nadziranog od stvarnih centara moći.
Dana 28. travnja židovski je narod diljem svijeta obilježio Jom Hašoa-Dan stradanja i junaštva. Posebice je emotivno, kao i uvijek, obilježen u Izraelu, u memorijalnom centru mučenika holokausta Yad Vashemu. Svaki civilizirani čovjek svijeta mora se pokloniti žrtvama toga genocida i osuditi zločinački režim koji ga je osmislio i u djelo provodio. Negiranje holokausta znak je istinskog primitivizma, izostanka morala, savijesti i, u čovjeka iskonski usađenoga ljudskog suosjećanja prema nevinoj žrtvi, ma tko ona bila.

Ali nešto je drugo bit ovoga članka. Naime, htio bih skrenuti pozornost na svu složenost i historiološke fenomene koji se pojavljuju u razdoblju od završetka Drugoga svjetskog rata do danas, a vezano uz gore navedeno. Da bih to mogao, najprije je nužno u kratko proanalizirati dvije činjenice:

Prva je antisemitizam, njegova rasprostranjenost i ukorijenjenost u europskim društvima.

Na europskom kontinentu, od zapada pa do istoka, gotovo da i nije bilo zemlje u kojoj u većoj ili manjoj mjeri nije živio židovski narod. On je tu nazočan još od antičkih vremena i nitko ne zna pravi razlog njegova dolaska ali je jedan od njih svakako uvjetovan različitim političkim promjenama, carstvima i državama koje su dolazile i prolazile prostorima Svete zemlje i okolnih područja Sredozemnoga bazena, čije su mijene, u većoj ili manjoj mjeri pridonosile migraciji židovskoga stanovništva. Židovi su od pamtivijeka na europskom (i kasnije sjevernoameričkom) tlu bili poznati kao uspješni trgovci, a dolaskom industrijalizacije postali su i industrijalci i bankari te su se, stjecajem povijesnih okolnosti, rijetko bavili fizičkim radom, a velike domete ostvarivali na poljima glazbe i umjetnosti uopće. Upravo su navedene činjenice izazivale sukobe s domicilnim narodima, a ti su sukobi vremenom evoluirali do razine mnogih stereotipa zbog kojih su Židovi često bili izolirani u vlastitim getima, a što je sve zajedno onda pogodovalo pojavi mržnje i na njoj zasnivanih pojedinih ideologija. Pri tome treba navesti stavove i onih povjesničara koji navode kako su Židovi i sami izabirali izoliranost u getu i na taj se način sačuvali od "miješanja krvi", odnosno asimilacije, a što sigurno ima logike.

Što se samoga antisemitizma tiče, i on je bio ukorijenjen u čitavoj Europi, ali je najjači antisemitizam bio (još uvijek i jest) u istočnoj Europi, poglavito Poljskoj, Litvi, Ukrajini i Rusiji. Tamo su, uostalom, uz Njemačku, Židovi bili i najbrojniji, pri čemu je interesantan podatak kako ih je samo u Poljskoj, u razdoblju između dva svjetska rata, bilo 10% od ukupnoga stanovništva koje je tada iznosilo 33 milijuna. Židovi su i u vrijeme carske Rusije i u Staljinovo vrijeme bili izloženi brojnim pogromima od strane samih državnih vlasti, a što se tiče Poljaka, Litvanaca i Ukrajinaca nije tajna kako je i znatan dio njih podržavao, a dio i sudjelovao u Hitlerovim progonima židovskoga življa na njihovim teritorijima. Napomenuo bih kako su se Židovi koji su živjeli na prostorima bivšega Otomanskog carstva nazivali još i Ćifuti, a bilo ih je, dakle, dosta i na prostoru Balkanskoga poluotoka.

Druga činjenica koju je potrebito naglasiti bila je pojava nacističke ideologije u Njemačkoj, kao prve ideologije koja je vlast i zahvatila, a temeljila se, između ostaloga, na otvorenoj i institucionaliziranoj mržnji prema Židovima, a potom i na operacionalizaciji projekta njihova fizičkog istrebljenja kroz tzv. "konačno rješenje".

Dalje je sve bilo jasno. Uslijedili su pogromi i višemilijunski genocid europskih Židova, a najčešće se barata cifrom od 6 milijuna pobijenih i nestalih iako točan broj tog najmračnijeg doba ljudske povijesti vjerojatno nikada neće biti utvrđen.

U hrvatskom je narodu bilo puno manje antisemitizma nego li je to bio slučaj u mnogih europskih naroda

Sada, nakon navedenih općih pojašnjenja, vratio bih se biti ovoga članka.

Razvidno je kako su u progonima Židova u vrijeme pred i tijekom Drugog svjetskog rata, na žalost, sudjelovali dijelovi mnogih europskih naroda koji su se našli pod čizmom Trećega Reicha. Zna se dobro kako ratovi iz mnogih ljudi izvlače ono najgore, a što do tada niti sami nisu znali da u njima ući. Samo se duboko moralni i čvrsti ljudi mogu uspješno othrvati takvim pradavnim nagonima koji u ratnim uvjetima isplivavaju na površinu i oblikuju nekog novog, strašnog čovjeka. Tada nestaju sve ustaljene društvene norme, a skladne odnose između ljudi zamjenjuje mržnja i silom dobivena moć. Mnogi su od tih ljudi bili opterećeni i ranije navedenim stereotipima o Židovima te su istinski prigrlili novouspostavljenu državnu nacističku ideologiju. Niti hrvatski narod, na žalost, nije ostao pošteđen te pošasti te je svojim, samo manjim dijelom, i sam prihvatio nacističku ideologiju i preuzeo Hitlerove rasne zakone, u ime kojih je činio zločine protiv židovskoga naroda i drugih ljudi koji su se novouspostavljenoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj protivili. Od te činjenice ne trebamo bježati. Isti teret na svojoj savjesti, kao što to gore rekoh, nose i brojni drugi europski narodi. Koncentracijski i sabirni logori, kao i masovna stratišta bili su nazočni i kod njih. Nije ih potrebito nabrajati, i previše su dobro znani, kao i zvjerstva u njima činjena. Primjerice, samo je u Babinom Jaru, dubokom klancu u predgrađu ukrajinskoga glavnog grada Kijeva, u svega dva dana, koncem rujna 1941. g. pobijeno od strane nacista i njihovih domaćih pomagača oko 35 000 židovskih civila, što predstavlja najveću masovnu grobnicu, stvorenu u najkraćemu vremenu.

U svemu tome bitno je naglasiti ono što se svih proteklih desetljeća sustavno izostavlja, bilo u znanstveno-povijesnim krugovima, bilo u dnevno-političkim raspravama, a to je sljedeće:

Antisemitizam je, nedvojbeno, bio puno jače izražen kod mnogih europskih naroda nego li je to bilo (i jest) u hrvatskome narodu, uključno i razdoblje NDH gdje se Židove progonilo nakon Pavelićevog službenog prihvaćanja rasnih zakona po Hitlerovom nalogu. Tada je židove progonio isključivo hrvatski državni represivni aparat, a ne hrvatski narod u nekakvim svojim osvetničkim pohodima i za tu svrhu formiranim građanskim odredima i eskadronima, kako je to bilo diljem Europe. Napomenuti treba kako su do Drugog svjetskog rata Židovi u Hrvatskoj uživali potpunu društvenu slobodu, slobodu gospodarske djelatnosti, slobodu vjeroispovijedi i da nikada u povijesti u hrvatskome narodu nije bilo većih incidenata i slučajeva antisemitizma, poglavito onog organiziranog. Da ne bude zabune, nakon navedenih usvajanja rasnih zakona od strane Pavelićevog režima, Židovi su u Hrvatskoj jako stradali, u jednakoj mjeri kako je to bilo u ostalim zemljama okupiranim ili pod vlastitim režimima podređenim nacističkoj Njemačkoj. Tako primjerice, od 400 000 uglavnom budimpeštanskih Židova u Mađarskoj, pobijeno je od strane nacista njih više od 300 000. Srpska Nedićeva nacistička državna tvorevina pobila je, što okrutnim odmazdama, a što kroz koncentracijske logore, čak 15 000, od ukupno oko 17 000 Židova koji su živjeli u Srbiji i Banatu. Četnički vojvoda Kosta Pećanac i Milan Nedić, koji se prozvao "srpski Petain" (po francuskom maršalu i junaku iz Prvog svjetskog rata Philippu Petainu, koji se nakon Hitlerova osvajanja Francuske stavio na raspolaganje nacistima i osnovao i predsjedao Višijevskom Francuskom, kolaboracionističkom tvorevinom, u kojoj su se također provodili nacistički zakoni glede židovskoga naroda, op.a.), stavili su kompletan državni aparat na raspolaganje nacistima, koji su zajedno sa srpskim policijskim snagama sudjelovali u pogromu židovskoga življa. Već je u kolovozu 1942. g. njemački general Alexander Lohr Srbiju proglasio "Judenfrei", kao prvu europsku državu slobodnu od Židova. Općenito, u Srbiji je i prije Drugog svjetskog rata antisemitizam bio puno jače ukorijenjen nego li je to bilo u ostalim dijelovima Kraljevine Jugoslavije.

Svima oprošteno, Hrvatima ne!

Problem se, međutim, javlja u slijedećem. Svi ti europski narodi odavno su prihvatili te se potom oslobodili svojeg dijela nečiste savijesti glede njihovih uloga u progonu Židova. Mađare, čiji je pronacistički Hortijev režim također provodio rasnu politiku, odavno nitko za to ne optužuje. I s pravom, jer što su poslijeratne generacije uopće i mogle i mogu biti krive za grijehe nekih ljudi koji su živjeli i djelovali prije njih. Isto vrijedi i za Francuze, Engleze, Poljake, Litavce, Ukrajince, Ruse i Srbe. Isto čak vrijedi i za Nijemce čija je zemlja kolijevka naci-ideologije. Jer tko danas u svijetu, razuman i normalan, sadašnjim Nijemcima može spočitavati grijehe njihovih očeva?

Ali zašto to ne vrijedi za današnje Hrvate, ključno je pitanje svih pitanja? Hrvatski se narod do dan danas medijski, institucionalno, politički i kako sve ne, razapinje zbog njegove "zločinačke" uloge u Drugom svjetskom ratu, poglavito za navodni antisemitizam, kojega danas u stvarnosti nema, ili je pak nazočan u individualnom i vrlo ograničenom smislu, a nema niti jedne ekstremne političke stranke u svome Saboru, čak niti uopće, izuzev nekih sasvim marginalnih, minornih i nebitnih. Štoviše, hrvatski je narod, osim izvana, u čemu je poglavito aktivan Centar Simon Wiesenthal na čelu s Efraimom Zuroffom, izložen i sve brojnijim i organiziranijim unutarnjim stigmatiziranjem različitih stranih plaćenićkih organizacija i pojedinaca, kao ksenofoban, klerofašistički, netolerantan i kakav sve ne loš narod. Hrvati su se kao narod primorani neprestano braniti od takvog neutemeljenog pretjerivanja i krivotvorenja povijesnih činjenica, a koje ne predstavljaju ništa drugo nego način "smekšavanja" hrvatske nacionalne svijesti, stvaranja kompleksa zbog pripadnosti svojoj naciji i sumnje u vlastitu vrijednost, sposobnost i samodostatnost, čime se želi iskorijeniti nacionalna težnja za svojom državom, a sve to u korist onih snaga koje se s hrvatskom državotvornom idejom i realizacijom iste nikako ne žele pomiriti. Prije svih se to odnosi na velikosrpski ideološko-politički projekt i, sukladno njegovim interesima, davno formirane stavove nekih Zapadnih centara moći i njihove projekcije političkih karata Balkanskoga poluotoka. Ponajviše se tu misli na one britanske stavove i zakulisne igre ali i ne samo njihove.

Zbog takve protuhrvatske propagande, ne jednom sam i osobno svjedočio izrazima iskrene začuđenosti i pozitivne reakcije različitih stranih osoba koje su proteklih godina dolazile i provodile određeno vrijeme u Hrvatskoj, u smislu kako je kod nas sve tako mirno i sigurno, i kako su Hrvati začuđujuće dobrohotan i gostoljubiv narod. To je odudaralo od brojnih stereotipa i predrasuda prema Hrvatima i Hrvatskoj kojima su isti, pod utjecajem različite protuhrvatske propagande bili izloženi.

Protuhrvatskoj kampanji, paradoksalno, pridružio se i hrvatski državni vrh

I kao da sve to skupa nije dovoljno. U zadnjih trinaest godina, a poglavito od strane predsjednika-krivokletnika Mesića i njegovoga sadašnjeg nasljednika Josipovića i Kukuriku vladajuće koalicije, čuju se isto tako ružne i stigmatizirajuće riječi o vlastitom narodu kojega predstavljaju ili bi to trebali činiti, a glede njegove uloge u Drugom svjetskom ratu. Njima se pridružuju i mnogi hrvatski kvaziintelektualci, a u stvarnosti obične oportunističke protuhe, partijski okićene različitim akademskim titulama, koji ne znaju ni tko su, ni što su, ni zašto su, ali su tuđinu sluge uvijek spremni biti. Takvu, prema njima, ružnu i sramotnu sliku o Hrvatima (po kojoj logici bi onda identičnu sliku, sukladno gore navedenom, morali imati i mnogi europski narodi), ti naši vrli dužnosnici i njihovi režimski poslušnici, proiciraju čak i na zbivanja u Domovinskome ratu kojega sustavno blate i omalovažavaju skupa s našim braniteljima i prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, tendenciozno ih uspoređujući s negativnim pojavnostima unutar Nezavisne Države Hrvatske. Pri tome namjerno „zaboravljaju" isticati nešto što bi se stalno isticati trebalo, a to je permanentna nazočnost organiziranog državnog terorizma poticanog od strane velikosrpskih krugova iz propale Jugoslavije i sadašnje Srbije, usmjerenog ka stigmatizaciji i "fašizaciji" Hrvata i njihove novoutemeljene države. Pri tome bi se trebali rukovoditi otkrivenim i razobličenim terorističkim djelovanjem operativaca KOS-a kroz njihove osmišljene terorističke akcije "Labrador" i "Opera" te, u sklopu istih, podmetanja eksplozivnih naprava ispred zagrebačke sinagoge i na židovskome groblju, u sam osvit stvaranja hrvatske države, upravo s ciljem međunarodnog blaćenja Hrvata i sprječavanja priznavanja njihove državnosti koja je "naslonjena na nacističku ideologiju NDH zasnovanu na istrebljenju Židova i Srba". Trebali bi se sustavno pozivati i na one istinske hrvatske moralne veličine, poput blaženoga kardinala Stepinca koji je ne jednom kritizirao nacističku ideologiju unutar ustaškoga vodstva zemlje te osobno spasio mnoštvo židovskoga življa, kao i na mnoge individualne primjere spašavanja Židova od strane Hrvata, čak i onih visokopozicioniranih u sustavu tadašnje hrvatske vlasti. Ali naši političari i svekolike režimske sluge o tome šute.

Zbog svega toga se slobodno može kazati kako se u našoj Domovini, od 2000. g. do sada, zapravo radi o udruženoj, zločinačkoj, protuhrvatskoj politici zbog koje nam je takva i gospodarska situacija koju se namjerno ne želi postaviti na ispravan put iz gore navedenih razloga razvijanja opće protuhrvatske svijesti kod njenih prevarenih i osiromašenih građana. Zbog svega toga će Josipović, netom po izricanju prošlogodišnje sramotne haške prvostupanjske presude Hrvatima iz HZ Herceg-Bosne i našem hrvatskom državničkom vrhu pod vodstvom predsjednika Tuđmana, hladno izjaviti kako se on već, odmah po svom dolasku na čelo hrvatske države, u BiH parlamentu ispričao građanima te zemlje zbog "pogrešne hrvatske politike prema BiH 90-tih godina", umjesto da je rekao kako će, kao predsjednik države, učiniti sve da se drugostupanjskom presudom poništi prethodna nepravda, po kojoj se Hrvatsku osuđuje kao jedinoga agresora u BiH!

Dakle, osim pojedinih vanjskih čimbenika koji sustavno vrijeđaju hrvatski narod lažno ga prikazujući genocidnim i fašistoidnim, hrvatski je narod izložen i još razornijoj unutarnjoj političkoj, medijskoj i kvaziintelektualnoj agresiji predvođenoj najvišim državnim dužnosnicima i tijelima državne vlasti, što je ne zabilježeno u dosadašnjoj ljudskoj, političkoj i državnoj praksi.

Svijet se izokrenuo naglavce: domoljublje je postalo fašizam, nacizam je postao demokracija, Zapad proganja kršćanstvo, a bivša komunistička Rusija ga brani

I za kraj, što sve na ovo reći. Činjenica je kako je današnji svijet zahvatilo svojevrsno ludilo, infektivni virus poremećenih ljudskih vrijednosti, zatiranja svetinja i općeprihvaćenih načela kao temelja ljudske civilizacije, medijske prostitucije u kojoj se normalni čovjek više ne snalazi niti dobiva objektivnu sliku stvarnosti, anarhije i postupnog prijelaza u novo poganstvo razvrata, dekadencije, sektaštva i naizgled totalne slobode, a u stvarnosti novoga ropstva nadziranog od stvarnih centara moći, koncentriranih u vrlo uskim međunarodnim krugovima.

Zbog svega navedenog hladnoratovski žestoki zaštitnici kršćanstva na Zapadu, danas to isto kršćanstvo izbacuju iz svojih ustava, odbacuju ga kao nešto rigidno, nehumano, što ugrožava ljudska prava i toleranciju, te ga čak ponegdije podvrgavaju kazneno-pravnim sankcijama, a njegove sljedbenike svrstavaju u kategoriju psihičkih bolesnika koji "ne prihvaćaju civilizacijske dosege moderne znanosti".

S druge pak strane, perjanica i predvodnica rigidnog komunističkog i ateističkog sustava iz doba Hladnoga rata, Rusija, preoblikovala je vlastito društvo dobrim djelom upravo na novoj evangelizaciji i na kršćanskim temeljima zasnovanom vrijednosnom sustavu koje se opire novom, gore navedenom, Zapadnom.

Nekadašnji predvodnici sloboda riječi i izražavanja na Zapadu, danas kroz svoja najviša državna tijela šalju medijima direktive što i kako o nečemu moraju pisati ukoliko su financirani od strane vlade. Time prestaje novinarska sloboda, novinar se stavlja u funkciju glasnogovornika koji javnosti prenosi od političara dogovorene odluke, a novinarstvo se iz svoje uloge korektora državne vlasti pretvara u PR agenciju politike i političara.

Istinsko hrvatsko domoljublje, ogromnim dijelom zasnovano na očuvanju vrednota Domovinskoga rata i uspostave moderne hrvatske države, bez ikakvih radikalnih akcija, veličanja fašističkih ideologija iz prošlosti i bez primisli o antisemitizmu, proglašava se, začudo, restauracijom nacizma, NDH i čega sve ne. S druge pak strane, bivši saveznici iz Drugoga svjetskog rata, koji se svakodnevno pozivaju na svoj antifašizam, upravo u svom dvorištu prečesto zatvaraju oči pred istinskim antisemitizmom, oskvrnjenju židovskih grobalja i sinagoga, jačanja radikalnih političkih stranaka čiji se program naslanja na nacističku ideologiju i još podosta toga čega u Hrvatskoj nema. U modernoj Mađarskoj, gotovo da je druga po snazi ekstremna nacionalistička i otvoreno protužidovska stranka "Jobikk". Isto tako, Eurokomisija je još prije par godina ukrajinsku političku stranku "Sloboda", čiji se program direktno poziva na nacističku ideologiju "čiste krvi", politike "jedan narod-jedna država", s izrazitim antisemitskim osjećajem, proglasila ekstremističkom i antisemitskom te zabranila političke kontakte s istom. Danas ta ista Eurokomisija šutke prihvaća participiranje njenih zastupnika u ukrajinskom parlamentu od čak 10% od ukupnoga broja zastupnika, kao i zauzimanje ključnih i čelnih pozicija od strane rukovodstva te stranke, u ukrajinskom sigurnosnom sustavu novih vlasti. O tome danas svi šute ali će zato američki State Departmant prije cca dva mjeseca, u svom godišnjem izvješću o stanju ljudskih prava u svijetu, vrlo oštro kritizirati, zamislite čuda, upravo Hrvatsku zbog "porasta fašizma i netolerancije prema manjinskim zajednicama"!!! O tome je u Hrvatskoj, bar koliko sam ja uspio medijski popratiti, izvjestio jedino teletekst HTV-a!

Dakle, umjesto da svi, i političari i građani, glasno kriknemo protiv te laži i nastavka sotoniziranja našega naroda, muk i tišina. A mi smo lojalni članovi Euro-atlantskih integracija čiji vojnici se rado pozivaju štititi upravo njihove interese u svjetskim žarištima. Naš narod i dalje guta uništavanje svoga dostojanstva od strane upravo tih integracijskih struktura, koje, u namjeri da osiguraju izvlačenje Srbije iz mreže ruskih interesa, isto nezahvalno čine preko hrvatskih kostiju. Dakle, kada to već tako čine, a uz prešutno odobravanje naših sluganskih političara, onda bi bilo pošteno da barem kao minimum ljudskog poštenja ostave nas Hrvate na miru i poštede svojih moralnih prodika, etiketiranja i dvostrukih kriterija i standarda kada je o nama i našoj Domovini riječ.

Ali nemojmo gajiti iluzije kako će stranci sami na promjenu svoje retorike pristati. Za korekciju takve politike i promjenu njihovog odnosa prema Hrvatskoj i Hrvatima, potrebito je, kao temeljni preduvjet, imati nacionalno svjesno, državno vodstvo koje svoju državu, svoj narod i svoje građane voli i istinski im želi osigurati uvijete za njihov svekoliki napredak i blagostanje unutar svoje zemlje, a čega u Hrvatskoj već dugo nema. I zato valja reći kako, usprkos svemu, ipak na kraju na izborima sami o sebi i vlastitoj sudbini odlučujemo.

http://www.vestinet.rs/pogledi/za-koju-imperiju-je-ustvari-radio-ko-je-primorao-hitlera-da-napadne-rusiju

http://www.novi-svjetski-poredak.com/2014/03/25/za-koju-imperiju-je-ustvari-radio-tko-je-prisilio-hitlera-da-napadne-rusiju/

ZA KOJU IMPERIJU JE USTVARI RADIO: KO JE PRIMORAO HITLERA DA NAPADNE RUSIJU


Hitler nije nameravao da osvoji čitav svet, nije se spremao za svetski rat, zato što nije stvarao snagu sposobnu da oduzme svet onima kojima je pripadao. Hitler je nameravao da živi sa Englezima u miru, a da ratuje sa Rusijom. Upravo zato je njegova priprema za rat bila vapijuće loša, i Vermaht je potrošio zalihe municije posle dvadeset dana borbe, još u Poljskoj. A vojničku opremu i municiju za rat sa Rusima dale bi mu Engleska i Francuska.



Hitlera su na vlast doveli Englezi radi rata sa Rusijom – SSSR. Kada je odlučio da započne svoju igru, sklopivši Sporazum o nenapadanju sa SSSR, Engleska i Francuska su počele da ga na sve moguće načine podstrekavaju na rat sa Staljinom, kako bi ga vratile prvobitnom scenariju.



To je za Gorbačova bio gest dobre volje, još jedan potez za portret „socijalizma sa ljudskim licem“, a Londonu je ta izjava zadala mnoštvo neprijatnih briga. Pošto nije preostao nikakav povod za dalje ostajanje opasnog starca u zatvoru, Englezi su bili prinuđeni da curenje informacije spreče ubijanjem njenog nosioca.



Poštovani gospodine Starikov, Vaša knjiga „Ko je primorao Hitlera da napadne Staljina“ otvara nova istorijska pitanja i dovodi u sumnju zvaničnu istoriografsku ocenu Drugog svetskog rata. Za početak Vas molimo da prokomentarišete Vašu tezu da je Nemačka bila nespremna za Drugi svetski rat i da to ilustrujete podacima, koje molimo da malo šire obrazložite: da je posle tri nedelje napada na Poljsku, Nemačkoj počelo da ponestaje avio-bombi, a posle šest nedelja kampanje u Francuskoj, nemačkoj armiji je počela da ponestaje municija.

- Kako bi se vodio svetski rat, treba shvatati dve sasvim očite stvari. Kao prvo – za njega se treba spremati, i to temeljno spremati, pošto će taj rat dugo trajati. Ipak je to SVETSKI rat. I drugo, što treba shvatati – da biste u tom ratu pobedili, morate potući one koji su u trenutku njegovog početka najjača velesila. Takvih čak može biti i nekoliko.

Zamislimo da je 1970. godine neka zemlja ushtela da osvoji čitav svet. Očigledno bi morala da potuče dve velesile: SSSR i SAD. Danas – jednu, SAD. Skupa sa čankolizima i saveznicima. A sada se upitajmo koja zemlja je bila najjača 1939. godine? Posle poraza Nemačke i uništenja Rusije tokom Prvog svetskog rata, najjača velesila bila je Velika Britanija, čija saveznica je bila nešto manje moćna Francuska. Znači, planirajući SVETSKI RAT, Hitler je morao da planira rat sa tim zemljama. A šta je u stvarnosti?

Naredbu za pripremu rata protiv Poljske izdao je… aprila 1939. godine, to jest četiri meseca pre početka rata. A šta je sa planovima ratovanja sa Englezima i Francuzima? Nemačka ih 1. septembra 1939. godine uopšte nije imala. Priznaćete, čudan je to agresor koji čak nema ni planove za rat. Na pitanje da li je Hitler bio budala, odgovor je negativan. Ne, nije bio.


Prosto nije nameravao da ratuje sa Engleskom, nije hteo da ratuje sa Morem. Hitler je maštao da i sâm postane deo civilizacije Mora. Otud i planovi izgradnje brodova Trećeg rajha. Da je Hitler želeo da osvoji čitav svet, to jest da uništi hegemoniju Engleske u svetu, bili bi mu potrebni brodovi, brodovi, i opet brodovi. A bez moćne mornarice započinjati borbu sa Londonom za prednjačenje u svetu glupo je i bezizgledno.

Potrebni su ne samo „polupomorski“ saveznici poput Italije i Japana, potrebna je i sopstvena mornarica. Gledamo program izgradnje brodova koji je odobrio Adolf Hitler. Admiral Reder, komandant nemačke mornarice, ponudio je fireru na izbor dva plana razvoja nemačke mornarice:

– prvi je pretpostavljao ubrzanu izgradnju podmornica u najkraćem roku;

– drugi, poznat kao plan „Z“, bio je predviđen za duži rok, pošto je obrazlagan time „da u narednih deset godina rat neće započeti“. Prema tom planu, trebalo je izgraditi čitavo mnoštvo velikih brodova. Hitler je upravo njega izabrao. I premda je plan bio predviđen za deset godina (do 1948. godine), zatražio je da se ostvari tokom šest godina. Znači, sudeći po izabranom planu razvoja mornarice, firer čak ni teoretski nije trebalo da ratuje sa Engleskom pre 1944–1945. godine.

Pri tome je Hitler praktično zabranio da se grade podmornice, jeftin i delotvoran način da se „izjednače izgledi“ sa Britanijom. I posle toga nam kažu kako je on odlučio da „osvoji čitav svet“ i započeo ostvarivanje svoje želje 1939. godine. A odnos snaga na moru bio je prema stanju na dan 1. septembra 1939. godine:

nosači aviona:Engleska – 7, Francuska – 1, Nemačka – 0; teške krstarice: Engleska – 15, Francuska – 7, Nemačka – 2; lake krstarice: Engleska – 49, Francuska – 12, Nemačka – 6; eskadreni razarači: Engleska – 183, Francuska – 59, Nemačka – 22; razarači: Engleska – 0, Francuska – 12, Nemačka – 20; podmornice: Engleska – 65, Francuska – 78, Nemačka – 57; torpedni čamci: Engleska – 27, Francuska – 9, Nemačka – 20;monitori: Engleska – 3, Francuska – 0, Nemačka – 0.



Stanje u pogledu podmornica bilo je još žalosnije nego što brojke pokazuju. Veliki admiral Reder izveštavao je Hitlera da je za rat sa Engleskom potrebno 300 podmornica. Ali kada su Engleska i Francuska objavile Nemačkoj rat 3. septembra 1939. godine, Nemci su imali svega 57 podmornica, od čega 23 u stanju borbene sposobnosti. To jest, ionako ih je bilo triput manje nego kod saveznika, a onih u stanju borbene sposobnosti – čitavih pet puta manje.

Nameće se jednostavan zaključak – Hitler nije nameravao da osvoji čitav svet, nije se spremao za svetski rat, zato što nije stvarao snagu sposobnu da oduzme svet onima kojima je pripadao. Hitler je nameravao da živi sa Englezima u miru, a da ratuje sa Rusijom. Upravo zato je njegova priprema za rat bila vapijuće loša, i Vermaht je potrošio zalihe municije posle dvadeset dana borbe, još u Poljskoj. A vojničku opremu i municiju za rat sa Rusima dale bi mu Engleska i Francuska.
No, takođe, vazdušna kampanja Luftvafea (nemačkog vazduhoplovstva) na Englesku je bila sa vojnog aspekta krajnje čudna. Osim bombardovanja Londona, koje je probudilo otpor i volju britanskog stanovništva, koliko znamo, Luftvafe nije, kao u drugim zemljama, pristupio sistemskom uništavanju aerodroma, luka, vojnoindustrijskih kapaciteta, industrijske i saobraćajne infrastrukture. Da li je ovaj zaključak ispravan, i kako ga Vi komentarišete?

- Hitlera su na vlast doveli Englezi radi rata sa Rusijom – SSSR. Kada je odlučio da započne svoju igru, sklopivši Sporazum o nenapadanju sa SSSR, Engleska i Francuska su počele da ga na sve moguće načine podstrekavaju na rat sa Staljinom, kako bi ga vratile prvobitnom scenariju. Hitler je, sa svoje strane, pošto je do nogu potukao Francusku, pokušavao da „urazumi“ London i završi rat. Nekoliko puta je nudio mir Zapadu, ali su Englezi uvek odbijali.

Bombardovanje Engleske u leto 1940. godine vršeno je sa polovinom, čak četvrtinom snage. To je bila nekakva „prinuda na mir“ a ne udar na infrastrukturu u cilju uništavanja i lišavanja rukovodstva. I koliko su ti nemački napadi bili razorni i strašni? Prema zvaničnim podacima, u Londonu je tokom „Bitke za Englesku“ poginulo 842 i ranjeno 2.347 lica.

U najpoznatijem nemačkom vazdušnom napadu na engleski grad Koventri 14. novembra 1940. godine poginulo je 568 lica. Svakako, svaki poginuli je za žaljenje, ali vidimo da te brojke, u poređenju sa brojem žrtava bombardovanja u Rusiji, Srbiji i Nemačkoj, uopšte ne izgledaju upečatljivo. Engleska je tokom čitavog Drugog svetskog rata izgubila 388.000 ljudi, od čega 62.000 civila.

To znači da u žrtve nemačkih bombardovanja tokom čitavog Drugog svetskog rata možemo ubrojati svega 62.000 Britanaca. Da li je to mnogo ili malo? Sve postaje jasnije u poređenju. Francuska pod nemačkom okupacijom nije za savezničku avijaciju predstavljala cilj broj jedan. Zato je tamo od engleskog i američkog bombardovanja za četiri godine (od leta 1940. do leta 1944. godine) poginulo 30.000 ljudi.

Ali kada je došlo do iskrcavanja u Normandiji, avijacija Britanije i SAD počela je da neuporedivo češće bombama ravna francuske gradove i sela radi uništavanja nemačke vojske. Usled toga je tokom tri letnja meseca 1944. godine, tokom kojih su Nemci izbačeni iz Francuske, od bombi svojih oslobodilaca poginulo još 20.000 Francuza (a ukupno – 50.000). Samo u Staljingradu je tokom jednog strašnog dana 23. avgusta 1942. godine poginulo oko 50.000 civila.




A gubici nemačkih civila usled bombardovanja i dan-danas su tajna iza sedam pečata. Ukupan broj niko ne navodi. Zato što je užasavajući. Da je u Drugom svetskom ratu pobedila Nemačka, Čerčilu, Ruzveltu i savezničkim rukovodiocima avijacije bilo bi zajemčeno mesto na optuženičkoj klupi i smrtna presuda za stotine hiljada žrtava. Ali istoriju pišu pobednici.

Zato su u Nirnbergu sudili drugim zločincima, za druge zločine, a oni koji su uništavali nemačke gradove, skupa sa svim njihovim žiteljima, otišli su u penziju. Samo u Drezdenu je tokom dva dana bombardovanja poginulo oko 150.000 civila.

Centralno ali suštinsko pitanje koje Vi postavljate u svojoj knjizi je – zašto je Nemačka napala Sovjetski Savez, kada to nije bilo u njenom interesu. Vi čak kao ilustraciju navodite izjavu Hitlera Germanu Raušningu, koja je nama bila potpuno nepoznata, a u kojoj je Hitler, na pitanje šta će biti u slučaju vojnog saveza Engleske, Francuske i Rusije, odgovorio: „Tada će meni, prosto, doći kraj“. Zašto je, uprkos tome, Hitler napao Sovjetski Savez?

- Engleska nije htela mirovne pregovore. Hladnokrvno je bombardovala nemačke gradove. Pokazivala je odlučnost da se bori do kraja. Sa njom se moglo ratovati, čak je i pobediti, ali je Adolf Hitler, pretresajući te mogućnosti, sebi postavljao dva pitanja. Po koju cenu će biti postignuta ta pobeda? I ono najvažnije – zašto?

Nemačkoj je predstojala teška borba bez vidljivog kraja, a na Istoku je SSSR, makar i trenutno lojalan, spokojno rešavao svoje strateške zadatke. Odmah pošto je Hitler do nogu potukao Francusku, Staljin je rešio problem Pribaltika: Letonija, Litvanija i Estonija ušle su u sastav SSSR. Isto tako vraćena je i Besarabija koju je zauzela Rumunija.

Sovjetskom Savezu je sasvim odgovarao rat na Zapadu, rat Hitlera, koga su stvorili Angloamerikanci, sa svojim bivšim gazdama. Ali, da li je takav obrt događaja odgovarao samom Adolfu Hitleru? Čitavog života žudeo je da uništi komunizam i uđe u savez sa Anglosaksoncima, a umesto toga sve se dešavalo obrnuto.

I tada je 10. maja 1941. godine u Veliku Britaniju, tobože na sopstvenu inicijativu, odleteo Hitlerov najbliži saborac Rudolf Hes1. To je bio očajnički pokušaj da se sklopi mir između Nemačke i Engleske. Zapravo taj Hesov cilj nije nikakva tajna: „On (Hes – N.S.) je znao i shvatao Hitlerov unutrašnji svet – njegovu mržnju prema Sovjetskoj Rusiji, njegovu strastvenu želju da uništi boljševizam, njegovo oduševljenje Engleskom i iskrenu želju da živi u prijateljstvu sa Britanskom imperijom…“2.

Do napada na SSSR preostalo je nešto više od mesec dana. Hitler je morao da odluči hoće li „Barbarosu“ da sprovodi ili ne. I taj udar nije bio unapred odlučen. Sve do Hesovog leta nije bila doneta nikakva konačna odluka o napadu na našu zemlju: „Naredba o udaru na SSSR u skladu sa planom Barbarosa pojavila se tek 10. juna“3. Adolf Hitler nikad ne bi započeo rat na dva fronta. Zašto je ipak započeo? Zato što je u trenutku udara na SSSR bio ubeđen kako nikakvog drugog fronta nema niti će biti! To je i predstavljalo ishod Hesovog leta.

Važno je shvatiti kako u čitavom zagonetnom slučaju sa letom firerovog zamenika u Englesku tajnu ne predstavlja Hitlerov predlog, već britanski odgovor na njega!

Englezi su zajemčili svoju neutralnost, blagonaklonu za Hitlera, u njegovom budućem ratu sa SSSR. Kao i sklapanje za Nemačku dugoočekivanog mira pošto Rusija bude do nogu potučena…

„Nemački fašisti su u stvari zato i poslali u Englesku poznatog Hesa kako bi ubedio engleske političare da se pridruže sveopštem pohodu protiv SSSR. Ali su se Nemci žestoko preračunali. Bez obzira na Hesove napore, Velika Britanija i SAD su se /…/obrnuto, obrele u istom taboru sa SSSR protiv hitlerovske Nemačke“4, rekao je Staljin u Moskvi, opsednutoj od strane fašista.

To i jeste odgovor. Kako je u takvim prilikama Adolf Hitler mogao da se preračuna? Jer, da je engleska vlada kategorički odbacila firerove predloge i nedvosmisleno odbila da sa njim pregovara, čemu se šef Nemačke mogao nadati, otpočinjući rat na Istoku? Otkud bi Hitler mogao da smatra kako će se London „pridružiti“ sveopštem pohodu na SSSR, da je imao englesko odbijanje?

Čisto je bezumlje napadati na Sovjetski Savez u okolnostima kada Engleska ne želi mir. Ali zato, ako Englezi jemče svoje nemešanje u sukob, obećavaju makar i to da će mirno sedeti na svom Ostrvu, ako ne i da ratuju zajedno sa nacistima protiv Rusa, onda je to – izlaz iz ćorsokaka! Samo treba Rusiju potući do nogu i mir sa Engleskom biće sklopljen.

Da bismo našim čitaocima ilustrovali nelogičnost napada na Sovjetski Savez, molimo Vas da nam nešto više kažete o tome, o čemu inače u knjizi pišete, da je Sovjetski Savez bio pouzdan trgovinski i ekonomski partner Nemačkoj, da joj je isporučivao naftu, pšenicu i druge strategijske sirovine i materijale koji su bili od vitalne važnosti za nemačku vojsku i privredu – sve one materijale za kojima se, nakon napada na SSSR u Nemačkoj sve više osećao deficit.

- SSSR nije bio saveznik Nemačke. SSSR je bio trgovinski partner Nemačke. Pri tome je trgovao i sa Engleskom i Francuskom. Englezi su sve svoje ratove vodili po istom načelu: blokirali bi mornaricom obalu, gušeći protivničku zemlju blokadom. Kopnena trgovina sa SSSR omogućavala je Nemačkoj da izbegne gušenje blokadom.

Nemci su preko teritorije SSSR mogli da prevoze važnu robu za svoju privredu, kupujući je po čitavom svetu. Sve to odjedanput je završeno 22. juna 1941. godine. Umesto trgovinskog partnera Nemačka je dobila smrtnog neprijatelja, sopstvenim rukama stvorivši saveznika Englezima.

Ključno pitanje je – ko je finansirao nemačku ratnu mašineriju u njenom pohodu na istok, ko je obezbeđivao kredite za oružje i municiju, i sa kojim ciljem? Ako je neko finansirao, preko koga su išli ti finansijski transferi? Kakva je uloga Švajcarske i njenih banaka u tome?

- Niko ne zna tačan iznos novca uloženog u obnovu Nemačke. Razne procene govore o približno 28–30 milijardi dolara do 1930. godine5. Zanimljivo je da ukupne ratne reparacije Nemačke za isto razdblje iznose nešto više od 10 milijardi maraka6. I takve prilike su nastale upravo onda kada su Nemačku počeli da smatraju potencijalnim kandidatom za novo satiranje Rusije.

U Nemačku privredu su upumpavali znatno više sredstava nego što su uzimali. Naravno, takva srazmera doprinosila je obnovi industrijske proizvodnje u Nemačkoj, koja je već 1927. dostigla predratnu. Upumpavanje sredstava vršeno je u skladu sa dvama planovima: Jungovim i Davesovim.

Njihovo delovanje privedeno je kraju 1932. godine, a Nemačka je faktički oslobođena plaćanja reparacija, premda je isplatila tek neznatan deo. Zašto? Zato što će u januaru 1933. godine kancelar postati Adolf Hitler, kome predstoji da izvede ekonomsko čudo. A za to mu je potreban novac.

Evo samo nekoliko brojki koje pokazuju kakve vrste zadatak je stajao pred Hitlerom kada je došao na vlast. Budžetski troškovi za naoružanje porasli su od 1933. do 1939. godine gotovo deset puta (sa 1,9 milijardi maraka na 18,41 milijardi maraka).

Porast udela u budžetu je ništa manje upečatljiv: sa 24 na 58%7. Radi poređenja, glavna svetska „opasnost“ koja je tobože nameravala da osvoji čitav svet, komunistički SSSR, trošio je 1934. godine na vojne potrebe 9% svog budžeta, Francuska – 8,1%, Japan – 8%, Engleska (koja je kao i uvek nameravala da ratuje tuđim rukama) – 3%8.

Kao što nam je iz istorije poznato, Adolf Hitler je svoj zadatak obavio. U neverovatno kratkom roku – tokom svega šest godina koliko je bio na vlasti − uspelo mu je da izgradi vojnu mašineriju neverovatne moći. To istoričari zovu nacističkim ekonomskim čudom. Vatreno se raspravlja: da li je neosporan rast nemačke privrede u Hitlerovo doba bio realan ili je pre podsećao na ekonomsku piramidu kada najbolji izlaz iz ćorsokaka postaje rat.



Ma koliko čudno izgledalo – nijedna strana te apstraktne rasprave nije u pravu. Rast i opadanje nemačke privrede uopšte nije određivan unutrašnjim razlozima. Uspehe nacista finansirao je i organizovao čitav tadašnji „civilizovani svet“, kako zemlje Zapada vole da nazivaju njihovi poklonici u našoj zemlji. Zato Hitler nije određivao ni rokove prestanka rasta ili nastavka razvoja nemačke industrije.

Jer, očito je da Nemačka bez pomoći sa strane nije mogla dugo podnositi paprene troškove naoružanja. Prema tome, postojala su samo dva izlaza: ili ulivanje novih sredstava sa strane u nemačku privredu, tj. njeno dalje sponzorisanje, ili otpočinjanje rata sa Rusijom, zbog čega su Hitlera i odgajali. Gospodari sveta – Anglosaksonci − nimalo ne vole da uludo troše novac.

Za njih je čisto ekonomski (čak ne politički!) bio unosniji brzi početak vojnog sukoba. Što pre počne, tim će manje novca morati da ulivaju u bezdano ždrelo hitlerovske vojne mašinerije. Zato bi početak rata 1938. godine bio bolji nego 1939. godine, a 1939. bolji nego 1940.

Svi smo mi odrasli ljudi i shvatamo da nikakva čuda u privredi ne postoje. Tako i neverovatni Hitlerovi uspesi na svetskoj pozornici nisu bili uslovljeni njegovim genijalnim talentima kao diplomate ili državnika, već time što su Engleska, SAD i Francuska unapred sa njim dogovorile prepuštanje svojih pozicija.

Jedno od pitanja koje Vi postavljate je zašto su nemački avioni imali engleske motore. Kako je to moguće?

- Realno je Luftvafe 1936. imao dvokrilac Ne 51. To nije ništa drugo do „poljoprivredni avion“. Čak je korišćen u početnoj fazi Drugog svetskog rata, premda se još u Španiji pokazao kao beznadežno zastareo u poređenju sa sovjetskim lovcima kojima su bili naoružani republikanci9.

Ali za nemačko ratno vazduhoplovstvo 1936. godine Ne 51 uopšte nije bio starudija, već nešto sasvim novo. Istorija tog aviona počinje tek 1931. obraćanjem Ministarstva saobraćaja Nemačke, po porudžbini Rajhsvera, firmi „Henkel“ sa molbom da razviju dvokrilac jednosed10.

Prvi let oglednog uzorka izveden je novembra 1932. godine, da bi serijska peoizvodnja tog aviona započela tek u proleće 1934. godine. Ali pošto Hitler još nije bio oglasio stvaranje Luftvafea, imali su civilne oznake i registraciju. I dve godine kasnije Hitler će sa tim najnovijim „poljoprivrednim avionima“ prestrašiti čitavu Evropu?

Oni nemački avioni koje smo navikli da vidimo na sličicama i u filmovima, stići će u nemačku vojsku kudikamo kasnije od onog vremena kada je Zapad počeo da ih se „boji“. Idemo redom. Najmasovniji i najpoznatiji nemački lovac Drugog svetskog rata bio je Meseršmit Bf109.



Izrada njegovih prototipa počela je tek krajem 1934. godine, a ogledni uzorak „mesera“ izveo jeprvi let 28. maja 1935. godine11. Strahoviti borbeni avion, zasad u jednom primerku, imao je engleski motor „Rols-Rojs“, „Kestrel V“. Zašto engleski, upitaćete? Jednostavno zato što nemački motori iste vrste još nisu bili gotovi. Te su britanski „drugovi“ pomagali. Jer, Engleska je u to vreme bila glavni svetski izvoznik oružja i vojnih materijala…

I nije samo jedan ogledni uzorak imao britanski motor. Svi serijski Meseršmitovi u početku su imali te motore, sve dok nemačka industrija nije proizvela dovoljan broj sopstvenih: „Od 28 vrsta nemačkih vojnih aviona 1935. godine njih 11 imalo je engleske i američke motore, koje su isporučivale firme ’Rols-Rojs’, ’Armstrong-Sidli’, ’Pret-Vitni’ i dr.“12.

Uspešna letačka ispitivanja učinila su lovac Vilija Meseršmita favoritom. Međutim, nemački piloti su Bf 109isprva dočekali sa nepoverenjem. Zašto? Zato što su navikli na otvorene kabine svojih „poljoprivrednih aviona“, a u tom lovcu se pilotska kabina hermetički zatvarala!

Ali nama nisu važni strahovi nemačkih pilota, nego datumi masovnog prispeća lovaca u letačke jedinice, u ono vreme kada su ih se „bojali“ šefovi Engleske i Francuske. Statistika proizvodnje tih aviona, nažalost, ne pruža osnov za takve strahove: 1936. godine – dva ogledna uzorka, 1937. godine – 54 komada.

Pre nekoliko godina, povodom godišnjice sporazuma između Ribentropa i Molotova, zapadna štampa je veoma negativno istorijski ocenila taj dogovor. Da li su samo sporazum Ribentrop–Molotov, ili i drugi istorijski sporazumi Nemaca i Rusa predmet kritike anglosaksonskih istoričara, ali i političara?

- Sporazum o nenapadanju SSSR-a sa Nemačkom sasvim je pobrkao karte Engleskoj, koja je nameravala da nahuška Hitlera na SSSR. Umesto toga, Nemačka se sa Rusijom sporazumela. Otud i mržnja prema tom dokumentu, u kome se radi samo o jednoj stvari: dve zemlje neće međusobno ratovati. To je sve. Ničeg više tamo nema. A originale navodno potpisanih tajnih protokola niko NIKADA nije video. Postoje nekakve fotokopije. Lično sam uveren da su to krivotvorine, sačinjene u vreme vladavine izdajnika Gorbačova.

Takođe, šokantna je i Vaša tvrdnja o misiji Rudolfa Hesa. Zašto je Rudolf Hes iskočio padobranom u Engleskoj? Da li je to bio individualni akt „bolesnog čoveka“ ili je on predao ličnu poruku Hitlera Čerčilu, i kako objasniti njegovo samoubistvo u poznim godinama?

- Zanimljiva činjenica: odmah posle Hesovog leta 10. maja 1941. godine, već sutradan, moćni napadi nemačke avijacije na Englesku iznebuha su sasvim prestali, i obnovljeni su tek januara 1943. godine. Sada o sudbini samog Hesa. On je 17. avgusta 1987. godine, kao poslednji živi rukovodilac Trećeg rajha, napustio ovaj svet.

Rudolf Hes je u trenutku smrti u zatvoru Špandau imao gotovo 93 godine. U zatvoru je odležao već 46 godina. Svi oni koji su zajedno sa njim po presudi Nirnberškog tribunala dospeli u zatvor, već odavno su ga napustili. On je od 1966. godine bio jedini sužanj zatvora Špandau.

Odležavši 8 godina od 15, pod izgovorom slabog zdravlja, na slobodu je izašao diplomata Konstantin fon Nejrat. Zatvor su napustili admiral Denic i šef „Hitlerjugenda“ Baldur fon Širah, odležavši svojih 20 godina. A Rudolf Hes je i dalje ostajao tamo. Zašto? Zato što je osuđen na doživotni zatvor, reći će čitalac. I… pogrešiće.

Ista takva doživotna presuda nije bila smetnja za oslobođenje admirala Redera posle svega 10 godina, i ministra privrede Trećeg rajha Valtera Funka, koji je odležao 12. Oni su pušteni na slobodu zato što nisu posedovali tako strašnu tajnu kao Hes. Jer je samo on znao šta su Englezi obećali Hitleru, i zašto im je Hitler poverovao…


A i Hesova smrt bila je vrlo zagonetna. Devedesetogodišnji oronuli starac pokušao je da se tokom šetnje ubije i obesio se, omotavši električni kabl oko vrata. Hesovi čuvari pokušali su da mu daju veštačko disanje, i to toliko usrdno da su mu slomili grudni koš i rebra13. Pokojnikov sin je, ne verujući zvaničnom izveštaju engleskih stručnjaka za sudsku medicinu iz britanske bolnice u koju je telo dopremljeno, naložio ponovnu obdukciju.

I treba reći da je imao ozbiljne razloge za to. Hes se uvek nalazio pod nadzorom, a na dan smrti čuvar ga je napustio bukvalno na nekoliko minuta. „Za to vreme oronulom starcu je uspelo da napiše oproštajno pismo, priveže produžni kabl za prozorsku rezu, provuče glavu kroz omču i zategne je – pošto je na vratu ostao vodoravan trag – i da padne ili se baci na zemlju?“14

Tokom ponovne obdukcije koju su izvršili nemački lekari, na vratu leša otkriven je drugi trag od kabla. Ispalo je da je devedesetogodišnjem starcu uspelo da se „obesi“ − dvaput. Tragovi na vratu i povrede unutrašnjih organa vrata nedvosmisleno su svedočili da je Hes zadavljen. A prethodno su ga otpozadi udarili po glavi, usled čega se pojavio hematom na potiljku, čudan i neobjašnjiv u slučaju samoubistva…15

Zašto su morali da ubijaju starca, i ko je to ubistvo izvršio? Hesov sin Volf Ridiger ni trenutak nije posumnjao u to da su njegovog oca ubili Englezi.16 Strašna tajna britanske diplomatije, koja je Hitlera zagrejala za napad na SSSR, nije smela da se otkrije. A neposredni uzrok ubistva postala je neobuzdana brbljivost Mihaila Sergejevića Gorbačova.

Taj nestručan političar potpisao je smrtnu presudu ne samo sopstvenoj državi, nego i vajkadašnjem nacisti. Stvar je o tome što su se već poodavno čuli glasovi koji pozivaju na Hesovo puštanje iz zatvora. Glavni protivnik toga uvek je bio SSSR, čiji stav je bio vrlo jednostavan – nacistima nije mesto na slobodi.




Znajući da Sovjetski Savez neće dati saglasnost za Hesov izlazak iz zatvora, Velika Britanija je mogla da izigrava dobrog islednika i uvek izjavljuje kako nije protiv njegovog oslobađanja. I, evo, počela je „Perestrojka“, „Novo mišljenje“, i Mihail Sergejević, ništa ne shvatajući u istoriji i politici, izjavljuje svojim zapadnim prijateljima kako je spreman da im učini nešto prijatno i slaže se sa Hesovim puštanjem.

To je za Gorbačova bio gest dobre volje, još jedan potez za portret „socijalizma sa ljudskim licem“, a Londonu je ta izjava zadala mnoštvo neprijatnih briga. Pošto nije preostao nikakav povod za dalje ostajanje opasnog starca u zatvoru, Englezi su bili prinuđeni da curenje informacije spreče ubijanjem njenog nosioca.

Svi materijalni dokazi uzroka smrti Rudolfa Hesa − kućica u vrtu, kabl i nameštaj, čak i sam zatvor Špandau − uništeni su odmah posle njegove smrti. Britanska vlada je odredila da spisi u Hesovom predmetu ostanu poverljivi do 2017. godine. Ali zašto? Šta bi to moglo da se krije u zapisnicima njegovih saslušanja? Šta to ima Velika Britanija da krije, ako je, kako nas uveravaju, odlučno odbila da pregovara sa nacistima?
Obrnuto, te spise trebalo bi kačiti na svaki stub, štampati u svim novinama. Jer to je dokaz progresivnosti i demokratičnosti Maglovitog Albiona. Kakav velelepan povod za propagandu: mi, Englezi, kategorički smo odbacili sve predloge krvavog Adolfa Hitlera! A umesto toga najstroža poverljivost. Nelogično? Ne, logično. Zato što ODBIJANJA nije bilo, već je bila SAGLASNOST.

Bože dragi,al ga ti mlaćaš gluposti..

Hitler je ideologijom "nadrase" upravo krenuo osvajati svijet..to prvo...
Wermacht se stvaro godinama,vojna mašinerija tako jaka,da je bolje da tvoj ženski mozak,koji se i pača u stvari koje ne razumije,bolje da ostavi...

Hoćeš reći da je Hićo naštancao na preko 10 000 borbenih aviona,na tisuće tenkova,i tisuće kojakakvih oklopnjaka i poluoklopnjaka,na destine podmornica i razarača,oko 100 krstarica,da ne nabrajam u detalje,ne da mi se,a tvoje nebulozanje,načisto frapira..
HOćeš reći da je Sve to Hićo imao,a da nije imao municije koja se tako brzo i masovno štanca,da je nakon 10 godina lagane ,a onda sve brže pripreme za rat,napravio tek municije za 20 dana "rata" u Poljskoj..??Pa tuko,sorry,na izrazu,ali mi druga titula ne pada na pamet..
Hoćeš reći,da su briti prodavali municiju,da bi im Švabi opet bacali na glavu istu??..Što je sa V-1 koji je padao po Londonu??Jesu ga isto Briti napravili..??
Bože dragi,al ga ti meljaš..Dobro,ako te je hićo fascinirao likom i djelom,kao neuku djevu,to mogu razumijeti,ali brati,ostavi se analitike ww2 i politike oko nje..
Pomodno je sada pljuckati na Zapad,iako ti je upravo Zapad,omogućio Bljesak i Oluju,a bez njih.danas,bi bili kmetovi,ali srba...neš ti zahvalnostio balkanske...cccc...  

Evo ti primjer SAMO JEDNOG modela tenka koji je proizveden u 10 godina oko 8000 komada...


[th]Panzerkampfwagen IV[/th][th]Type[/th][th]Place of origin[/th][th]Service history[/th][th]In service[/th][th]Used by[/th][th]Wars[/th][th]Production history[/th][th]Designer[/th][th]Designed[/th][th]Manufacturer[/th][th]Unit cost[/th][th]Produced[/th][th]Number built[/th][th]Specifications (Pz IV Ausf H, 1943^[3])[/th][th]Weight[/th][th]Length[/th][th]Width[/th][th]Height[/th][th]Crew[/th][th]Armour[/th][th]Mainarmament[/th][th]Secondaryarmament[/th][th]Engine[/th][th]Power/weight[/th][th]Transmission[/th][th]Suspension[/th][th]Fuel capacity[/th][th]Operationalrange[/th][th]Speed[/th]

A Panzer IV Ausf G. in desert colors, bearing the palm tree insignia of the 15th Panzer Division of the Afrika Korps.

Medium tank

Nazi Germany

1939–1945 (Nazi Germany) 1939–1967 (Other Countries)

Nazi Germany Romania Turkey Hungary Bulgaria Italy Finland Spain Croatia Syria

World War II, 1948 Arab-Israeli War, Six-Day War

Krupp

1936

Krupp, Vomag, Nibelungenwerk

~ 103,462 Reichsmark[1]

1936–45

~8,553[2]

25.0 tonnes (27.6 short tons; 24.6 long tons)

5.92 metres (19 ft 5 in) 7.02 metres (23 ft 0 in) gun forward

2.88 m (9 ft 5 in)

2.68 m (8 ft 10 in)

5 (commander, gunner, loader, driver, radio operator/bow machine-gunner)

10–88 mm (0.39–3.46 in) (w/ armour skirts)

7.5 cm (2.95 in) KwK 40 L/48 main gun (87 rds.)

2 × 7.92 mm Maschinengewehr 34 Panzerlauf (3,150 rds.)

12-cylinder Maybach HL 120 TRM V12 300 PS (296 hp, 220 kW)

12 PS/t

(Synchromesh ZF SSG 77) 6 forward and 1 reverse ratios

Leaf spring

470 l (120 US gal)

200 km (120 mi)

42 km/h (26 mph) road, 16 km/h (9.9 mph) off road

zaebao sam se..tijekom 1934-1945 Švabija je imala oko 28000 aviona svih namjena..

[url=http://en.wikipedia.org/wiki/German_aircraft_production_during_World_War_II , 94,622 total during the war]http://en.wikipedia.org/wiki/German_aircraft_production_during_World_War_II , 94,622 total during the war[/url]

takoc..link,da ne bude da izvlačim iz guzice,kao ti podatke.. 

A baš. Kad vidim ovakvo smeće od teme i podvale koje nosi,bolje se makniti od smradova nekih.

A neće to tako ići...mogu podnijeti doista različite stavove i mišljenja,ali montanje činjenice i cijelog jednog dijela Povijesti,možda najveće prekretnice u cijeloj povijesti čovječanstva,falsificiranje na osnovi nekih teza,vrlo upitnih osoba u medijima,neće ići...
Pusti smradovima jednom,drugi puta neš niti moći pobjeći od njih..
Na kraju treba kao prihvatiti relativizaciju i obezvrijeđivanje onih koji su dali živote protiv najgorih pošasti XX stoljeća,nacizma i fašizma..e neće ići..
u svojim sobama nek kače svatike,klanjaju se masovnim ubojicama,ali na ulici će oni ići sa strahom,a ne normalni ljudi,koji su itekako svjesni istinitih činjenica,za koje i dan danas postoje svjedoci i dokazi koji ne ostavljaju prostora manipulacijama i falsificiranju..

i opet se zaebah..
Mortalka,ukupno u 10 godina je naštancano aviona svih namjena oko 90 000 komada,kako i link pokazuje..

bogomdani wrote:A neće to tako ići...mogu podnijeti doista različite stavove i mišljenja,ali montanje činjenice i cijelog jednog dijela Povijesti,možda najveće prekretnice u cijeloj povijesti čovječanstva,falsificiranje na osnovi nekih teza,vrlo upitnih osoba u medijima,neće ići...
Pusti smradovima jednom,drugi puta neš niti moći pobjeći od njih..

Razni svjedoci različito zbores raznih krajeva svijeta. Nitko od njih nije ne školovan i ne iznosi tvrdnje bez dokaza. Imamo uvid u jedno i drugo. Nije razlog za izbijanje žući i nervoze već domokratsko sagledavanje činjenica tj povijesti. Što misliš kako je nama Hrvatima kad nam netko već gotovo stoljeće nabija na nos 6 milijona žrtava......

bogomdani wrote:
Na kraju treba kao prihvatiti relativizaciju i obezvrijeđivanje onih koji su dali živote protiv najgorih pošasti XX stoljeća,nacizma i fašizma..e neće ići..
u svojim sobama nek kače svatike,klanjaju se masovnim ubojicama,ali na ulici će oni ići sa strahom,a ne normalni ljudi,koji su itekako svjesni istinitih činjenica,za koje i dan danas postoje svjedoci i dokazi koji ne ostavljaju prostora manipulacijama i falsificiranju..

kopirano s prvog posta ove teme-

I dalje traje vika protiv revizionizma. Kao, Zapad to vidi kao najveće zlo, pa što tu mi imamo provjeravati. Dnevno dobivamo nove recenzije Biblije i Talmuda, nedodirljivih svetih zapisa, a znanost ulazi u WW2 strogo diverzantski. Logoraš Milko Riffer, autor knjige "Grad mrtvih", došao je u Jasenovac krajem 1942. i dobio broj 2376. Takvi podaci izgradit će vjerodostojnu istinu o Jasenovcu...

ima činjenica koje tjeraju da se svtako razuman zamisli

Sve teme koje su stavljene su s linkom. Ne razumijem što ti znači dopusti smradu jednom, dopusti drugi put. Zar nemamo svi ista prava - Uvid u stvarno stanje povijesnih činjenica!!!!!!!!

bogomdani wrote:i opet se zaebah..
Mortalka,ukupno u 10 godina je naštancano aviona svih namjena oko 90 000 komada,kako i link pokazuje..

meni to samo govori o njihovoj moći koju je ostatak svijeta, posebno većih sila imao razloga upropastiti, samo im je trebao jak razlog za opravdanje

Koja država ne teži imati najveću moć i biti super sila ??

Yehudi wrote:A baš. Kad vidim ovakvo smeće od teme i podvale koje nosi,bolje se makniti od smradova nekih.

Koliko pojedincima treba da shvate kako je svijet satkan od podvala

mortal-joint wrote:





I dalje traje vika protiv revizionizma. Kao, Zapad to vidi kao najveće zlo, pa što tu mi imamo provjeravati. Dnevno dobivamo nove recenzije Biblije i Talmuda, nedodirljivih svetih zapisa, a znanost ulazi u WW2 strogo diverzantski. Logoraš Milko Riffer, autor knjige "Grad mrtvih", došao je u Jasenovac krajem 1942. i dobio broj 2376.  Takvi podaci izgradit će vjerodostojnu istinu o Jasenovcu...

Mogu razumijeti da postojje interesne stranei naravno da oni koji podržavaju nacizam,da će pisati i govoriti u njihovu korist..No,nek iznesu nedvosmislene DOKAZE,ne teze,kako i stoji u tom tekstu..sve dotle,ću takve razapinjati,do besvijesti..Drugo je što je očigledno da se manipulira žrtvama Savezničke alijanse kao i žrtvama,koje su ni krive niti dužne nadrapale,samo zato jer su bile tamo,u suštini nenaoružani civili...i ne da se manipulira,nego se još i negira,iako postoje video i zvučni zapisi,s ulaskom Savezničkih trupa u Švapske konc-logore..
Ja vam ne nabijam niš na nos,a to što ste tupavi,pa ne znate isčitati poantu,je vaš bed..a koja vrlo jasno govori:ne ponovilo se..ako vas to ljuti,e ebi ga,vi s vremena na vrijeme napravite koju koljačinu,pa onda operite ruke od toga i glumite svece,ali svijet i žrtve ne zaboravljaju...


Jasno je da je revizionizam zlo,jer negira činjenice a svoje stavove postavlja na tezama i teorijama,svjedočenima "vjerodostojnih " osoba..onih istih koje negiraju očitu masovnost nacističkih pokolja..
Prije svega,volio bih vidjeti taj "vjerodostojni" link na Talmud,pisan tako da ga niti ja ne mogu pročitati,i nije nedodirljiv,nego vrlo odriješit,a to što se stvaraju neke opet teze na konto toga,daj miopet link aktivni,gdje osoba sa poznavanjem starohebrejskoh,vrši ta istraživanja..

Pa,zar u Jasenovcu nema kosti??? sve je jedna velika prevara..sa svojim ti znanjem rastočim kosti u roku 1 sat... 

mortal-joint wrote:

bogomdani wrote:i opet se zaebah..
Mortalka,ukupno u 10 godina je naštancano aviona svih namjena oko 90 000 komada,kako i link pokazuje..

meni to samo govori o njihovoj moći koju je ostatak svijeta, posebno većih sila imao razloga upropastiti, samo im je trebao jak razlog za opravdanje

Koja država ne teži imati najveću moć i biti super sila ??

sad već bježiš od prvotne teme,gdje si uvjereno govorila da Švabi nisu imali municije za 20 dana rata,a sada još i maksimiziraš moj stav...zašto onda prvotni stav,nego ga preokrećeš,i sad kao ti to govoriš?'
Ja ne znam jel ti patiš namjerno od selektivnog pamćenja,ali si rekla da Švabija nikog nije htjela napadati,nastranu što je osvojila i porobila Juropu,skočila čak i u Afriku,malo nafta,malo resursi za širenje..
Pa,a ko je hićo krenuo osvajatzi,naravno da ga se trebalo uništiti jer nije išao mirotvorno,a svoja osvajanja je brutalno i uz velike pokolje ostvarao..
Jak je razlog,to što je radio..
Svaka država,ali recimo danas,niti Jemerika,niti Rusija,niti Kina ne idu stopama kretena Hiće..

bogomdani wrote:

mortal-joint wrote:





I dalje traje vika protiv revizionizma. Kao, Zapad to vidi kao najveće zlo, pa što tu mi imamo provjeravati. Dnevno dobivamo nove recenzije Biblije i Talmuda, nedodirljivih svetih zapisa, a znanost ulazi u WW2 strogo diverzantski. Logoraš Milko Riffer, autor knjige "Grad mrtvih", došao je u Jasenovac krajem 1942. i dobio broj 2376.  Takvi podaci izgradit će vjerodostojnu istinu o Jasenovcu...

Mogu razumijeti da postojje interesne stranei naravno ....

lijepo da priznaš kako postoje "interesne strane"
kao da potvrđuješ ispravnost revizije

bogomdani wrote:Jasno je da je revizionizam zlo...

kako za koga

bogomdani wrote:Jasno je da je revizionizam zlo. jer negira činjenice a svoje stavove postavlja na tezama i teorijama,svjedočenima "vjerodostojnih " osoba..onih istih koje negiraju očitu masovnost nacističkih pokolja..

Sve "interesne strane" negiraju tvrdnje suprotne strane. Da li je bilo masovnog stradavanja? Je. Nigdje ne piše da nije, ali isto tako da se radi o 6 miliona žrtava nije točno! Znači da je u pitanju laž! Taj broj isto tako nikad nije dokazan pa stoga nitko ne može tvrditi da ih je upravo toliko nastradalo. Zato postoji revizija! Nije isto okriviti nekoga za jedno ili dva ubojstva, posebno ako se radi o daleko većoj razlici u broju ubijenih. Po zakonu pravo glasa imaju i tužitelj i tuženik tj i žrtva i prekršitelj zakona. Odštetu za počinjeni zločin, ili odštetu za optužbe bez dokaza.
Što se tiče zločina počinjenih nad Židovima govoriš kao da su ga počinili samo nacisti a uvjerena sam da si upoznat s činjenicom kako su Židovi stradavali daleko više u Poljskoj, Rusiji, Litvi, Ukrajini.

bogomdani wrote:Pa,zar u Jasenovcu nema kosti??? sve je jedna velika prevara..

Kosti ima! Zločina je bilo! kao i na mnogobrojnim drugim mjestima i od strane raznih drugih naroda i vojske. [/quote]

bogomdani wrote:sa svojim ti znanjem rastočim kosti u roku 1 sat... 

Kaže mi osoba koja u potpisu nosi znak svog naroda i predstavlja se kao Židov.
Kako se zove ova pojava????
Miroljubivist? Liberalizam? Ljubav prema bližnjem? Provoditelj ljudskih prava?
Predstavnik koga ili čega?