ex-iskon-pleme
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Acta Diurna

Page 3 of 3 Previous  1, 2, 3

Go down

Acta Diurna - Page 3 Empty Re: Acta Diurna

Post by Guest Mon 30 Apr - 10:27

Porazni podatci o progonjenim i ubijenim kršćanima u svijetu


U 2017. godini ubijeno je 3066 kršćana što je više nego dvostruko veći broj u odnosu na godinu ranije kada je ubijeno 1200 kršćana.


Već četvrtu godinu zaredom organizacija Open Doors objavila je izvješće World Watch List 2018. o progonu kršćana u prošloj 2017. godini koje su predstavili ovoga tjedna u Europskom parlamentu u Strasbourgu. Istraživanje se odnosi na razdoblje od listopada 2016. do studenog 2017., a njime je obuhvaćeno pedeset zemalja u kojima se kršćani suočavaju s najtežim progonima. Objavljena je i ljestvica deset zemalja u kojima su kršćani suočeni s najjačim progonima, a to su redom: Sjeverna Korea, Afganistan, Somalija, Sudan, Pakistan, Eritreja, Libija, Irak, Jemen, Iran.
U 2017. godini ubijeno je 3066 kršćana što je više nego dvostruko veći broj u odnosu na godinu ranije kada je ubijeno 1200 kršćana, stoji u izvješću World Watch List 2018. Oko 215 milijuna kršćana doživjelo je visoki stupanj progona zbog vjere što gledajući statistiku znači da je zbog vjere progonjen jedan od dvanaest kršćana u svijetu. Najviše ih je ubijeno u Nigeriji i drugim afričkim zemljama, a u Sjeveroj Koreji i ne zna se točan broj stradalih. Drugi izvori tvrde da su brojke još dramatičnije i da je broj progonjenih kršćana veći od 600 milijuna (Centre for Studies on New Religions).
Hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir upozorava kako se iz godine u godinu, nažalost, progon kršćana pogoršava, a tužne brojke rastu. 
- Uzmimo za primjer Nigeriju. Gotovo svaki kršćanski blagdan u toj je zemlji zavijen u crno. Sedamnaest je ljudi ubijeno na izlazu iz crkve poslije novogodišnje mise. Šest časnih sestara oteto je nepunih mjesec dana ranije u toj zemlji. Dvije trećine od tri tisuće ubijenih kršćana u svijetu upravo su nigerijski kršćani.  Boko Haram ne miruje u svojim napadima, ne smijemo ni mi mirovati u borbi protiv Boko Harama i ostalih ekstremističkih skupina! – naglasila je zastupnica Petir. 
Open Doors navodi kako je prošlu godinu obilježilo nekoliko trendova: religijski nacionalizam u zemljama središnje Azije i na Bliskom istoku koji ne tolerira kršćanske manjine; vojni poraz ekstremnih islamističkih skupina ne znači i smanjenje progona kršćana jer islamske skupine šire ideologiju koja ima veliki utjecaj na društvo i porast radikalizacije; Afrika ostaje kontinent snažnog nasilja prema kršćanima  – osam od deset zemalja s najvećim brojem ubijenih kršćana su na afričkom kontinentu; progoni kršćana u konstantnom su porastu u posljednjih pet godina.
Država u kojoj je najteže na svijetu biti kršćanin i dalje je Sjeverna Koreja, a pretpostavlja se kako je oko 70 000 kršćana zatvoreno u radnim kampovima. Stanje se za kršćane pogoršalo se u Afganistanu koji se svrstao na drugo mjesto na ovoj nepopularnoj ljestvici. Na ljestvicu pedeset zemalja s najvećim progonima kršćana prvi put su ušle države Nepal i Azerbajdžan. U Nepalu je u snažnom porastu religijski nacionalizam povezan uz hindu radikale koji su postali mnogo nasilniji prema kršćanima. Znatan porast nasilja prema kršćanima primjećuje se u Indiji (11. mjesto) također zbog povećanog utjecaja radikalnog hinduizma. U izvješću se navodi kako su zbog vjerskih razloga militantni Hindusi ubili najmanje osmero kršćana, oštetili najmanje 34 crkve, a oko 24 tisuće kršćana doživjelo je neki oblik nasilja. 
Pogoršalo se i stanje za kršćane na Bliskom istoku. Islamski ekstremisti povučeni iz Iraka i Sirije stoje iza novog vala progona kršćana u zemljama u okruženju. Izvješće posebno upućuje na patnju koptskih kršćana u Egiptu koji je ove godine sedamnaesti na ljestvici. Prošle je godine 128 egipatskih kršćana ubijeno u religijski motiviranim napadima, a mnogi su morali napustiti svoje domove i preseliti se u druge dijelove zemlje.
Kao jedan od najdrastičnijih primjera protukršćanskog nasilja navodi se slučaj jednog ubojice koji je pitao koptsku ženu da mu pomogne precrtati s njegovog popisa osoba za likvidaciju imena njezinoga sina i supruga koje je netom prije ubio. U veljači je skupina Islamska država objavila propagandni video u kojem se zaklinje kako će istrijebiti egipatske Kopte i osloboditi Kairo. 
U izvješću se detaljnije analizira i stanje u Pakistanu gdje kršćani, kako se ističe, žive u stalnom strahu od napada te su izloženi neprestanoj diskriminaciji, žive u nezaposlenosti, nacionaliziraju se kršćanske škole i crkve. 
Među afričkim zemljama izvješće ističe Nigeriju, Somaliju i Sudan te Eritreju koja je nazvana afričkom Sjevernom Korejom. U Nigeriji je prošle godine ubijeno više od dvije tisuće osoba, a više od petsto žena je silovano ili seksualno zlostavljano. 
Izvješće apelira na zastupnike u Europskom parlamentu da ulože veći napor te uključe slobodu vjeroispovijesti i vjersku toleranciju u sve međunarodne i društvene pregovore i sporazume kada se traži savjet Parlamenta, apostrofirajući posebno Kinu, Pakistan, Indiju i Irak. S obzirom na obvezujuću Međunarodnu konvenciju o građanskim i političkim pravima (UN, 1966.), od pakistanske vlade traži se povlačenje zakona o bogohuljenju koji se često koriste upravo protiv kršćanskih manjina kako bi ih pritvorili ili krivo optužili. Pozivaju EU i da u bilateralne i multilateralne ugovore s Indijom hitno integrira zabrinutost za vjerske slobode. 
Podsjetimo, zastupnica Petir u prosincu je prošle godine pod pokroviteljstvom predsjednika Europskog parlamenta Antonia Tajanija u Europskom parlamentu u Bruxellesu organizirala i konferenciju o progonu kršćana na Bliskom istoku na kojoj je ugostila mons. Pierbattistu Pizzaballu, apostolskog upravitelja Latinskog jeruzalemskog patrijarhata, poglavara katoličke kaldejske nadbiskupije Basra (Irak) nadbiskupa Habiba Hormuza Al-Naufalija te voditelja lokalne podružnice Papinske fondacije Pomoć Crkvi u potrebi o. Ziada Hilala. 
To je tek jedan od događaja o progonu kršćana i slobodi vjeroispovijesti koje je Petir tijekom svog dosadašnjeg mandata organizirala sa željom da to iznimno važno pitanje bude u fokusu europskih političara kako bi Europska unija poduzela konkretne korake za zaštitu progonjenih kršćana svugdje u svijetu.


Guest
Guest


Back to top Go down

Acta Diurna - Page 3 Empty Re: Acta Diurna

Post by Guest Mon 29 Oct - 21:31

U prigodi 74. obljetnice stradanja - održana komemoracija na Daksi




Acta Diurna - Page 3 2018_DaksaNa otočiću Daksi kraj Dubrovnika 25. listopada 1944. godine jugokomunističke vlasti su, bez suda i suđenja i dokazivanja krivnje, lišile života u pojedinačnim i masovnim smaknućima, veliki broj osoba među kojima i pedesetak poznatih i uglednih Dubrovčana.

Na spomen tog masovnog pogubljenja iz listopada 1944. i ove godine, u četvrtak 25. listopada, odala im se počast na mjestu njihove pogibije-smaknuća i posljednjeg počivališta, gdje se nalazi spomen-obilježje i grobnica u koju su njihovi posmrtni ostaci pokopani nakon iskapanja i identificiranja. Odlazak brodovima na Daksu odvijao se u vremenu od 9.30 do 10.30 sati. s velikog mula u Gružu, a potom je u 11 sati, u nazočnosti članova obitelji stradalnika, kao i svih koji su željeli iskazati počast ubijenima, molitvu odrješenja, predvodio katedralni župnik dr. don Stanko Lasić, u nazočnosti fra Veselka Grubišića, gvardijana samostana Reda Male braće, fra Vite Smoljana, don Pere Mijića-Barišića i nekolicine drugih svećenika i redovnika. Nakon odrješenja za ubijene, predstavnici vlasti i brojnih udruga položili su vijence i zapalili svijeće. U ime dubrovačko-neretvanske županije zamjenica župana, gradonačelnik grada Dubrovnika, predstavnici Splitsko-dalmatinske županije, Grada Kaštela, te predstavnici Udruge Daksa 1944./45, Hrvatski domobran Dubrovnik, Hrvatski domobran Omiš, Udruga hrvatske domovinske vojske 1941./95. Split, Hrvatska udruga Benedikt iz Splita i drugi.

Nakon što je izmolio odrješenje katedralni župnik o. Lasić je kaza: „Daksa je najtužnija obljetnica stradanja i okrutne smrti Dubrovčana u Drugom svjetskom ratu. Okupljamo se ovdje nekoliko puta godišnje već 26 godina da iskažemo poštovanje svim žrtvama Dakse i kršćansku solidarnost s obiteljima žrtava i da polaganjem vijenaca i molitvom izrazimo vjeru i nadu da svi ovdje mučeni i bez suda okrutno pogubljenu svojom nevinošću i svojom junačkom smrću nastavljaju svjedočiti biblijsku istinu 'da su duše pravednika u ruci Božjoj, i njih se ne dotiče muka nikakva, očima se bezbožničkim čini da oni umiru, i njihov odlazak sa ovoga svijeta kao nesreća, ali oni su u miru'.

U Knjizi Otkrivenja koju smo netom pročitali i nalazimo riječi: 'Blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu' koji se odnose i na Dubrovčane pogubljene ovdje na Daksi. Njihova je smrt prethodno praćena teškim bolima ali su umirali vjerujući u Krista, povjeravajući se kao djeca svom nebeskom Ocu i svoju vjeru pred smrt okrunili himnom Tebe Boga hvalimo. Ako su u Gospodinu umrli, a jesu, jer za to imamo istinita svjedočanstva, uskrsnut će na sudnjem danu. ne smijemo misliti da su naši pokojnici do tada utonuli u zaborav, u neku besvjesnost. Kad bi tako bilo, nitko ih ne bi nazvao blaženima, ovo blaženstvo i blaženstva iz Evanđelja označuju puninu života i sreće Umrijeti u Gospodinu znači predati sve u Božje ruke, kao što je učinio Isus na križu. 'U tvoje ruke predajem svoj duh'. Umrijeti u Gospodinu znači sastati se s Njim živjeti s Njim.

Život im se nastavlja jer ih prate djela njihova. Naša je dužnost pomoći pokojnima kako bi ih pratila njihova djela. kako' Živjeti u istim idealima, u istoj vjeri, slijediti iste korake odanosti i velikodušnosti istu čestitost života, isto domoljublje. Veliki mislilac Blaž Paskal je negdje čuo od nekog duhovnika i zabilježio da je 'veoma korisno i vrijedno dobročinstvo prema pokojnima ako učinimo ono što bi oni uradili kad bi bili još na ovom svijetu'. Stoga molimo za pokojne, slijedimo ih u dobrom životu, pa će im to pomoći da ih prate djela njihova. Ovdje smo kako bismo usnama i srcem izrekli ono što oni koji su ovdje pobijeni ne mogu reći. Pozvani smo i od Gospodina obdareni snagom i moći da se bez straha usprotivimo nepravdi i da se borimo za istinu i pravdu i ne samo o Daksi nego i o tolikim drugim mjestima stradanja našega naroda i da već jednom skinemo lažnu masku takozvanih 'osloboditelja' koji su najkrvaviji zločinci, a koji se i danas hvale kako su oni 'započeli ono što su branitelji u Domovinskom ratu samo završili' tj. borbu za uspostavom slobodne nam domovine Hrvatske. Koje bezočne laži i kojih li izvrtanja istine! Naša je Domovina već umorna od onih koji se suprostavljaju istini, ali mi kršćani se ne smijemo umoriti u borbi za istinu, jer znamo da Gospodin naš Isus Krist premda je i sam podnosio nepravde i bio ubijen 'radi pravednosti', neće dopustiti da nepravda zavlada i da se istina ne sazna i ne pobjedi. On je Istina. On je Uskrsnuće i Život… A duše vjernih pokojnika, mučenika Dakse neka počivaju u miru Božjem. a mi njihovi nasljednici, bili dostojni njihove žrtve i nastavili putem dobe, putem obrane i izgradnje svoga doma i Domovine. a zločinci neka čuju Gospodinovu riječ, 'Otvori se!', te srce otvore istini uši spomenu na tuđu muku i nevolju, jezikom izgovore pokajanje i navijeste mir. Neka živi i neprestano nam govori Daksa, ovaj otočić koji je postao simbol našeg stradanja i naše vjere u pobjedi istine, neka nikad ne izblijede sjećanja Dubrovčana na silna trpljenja i stradanja ali ne radi osvete nego radi budućih dobara i velikih duhovnih plodova, dostojnih uskrsnuća!“ – poručio je o. Lasić.

Nakon vjerskih obreda bio je povratak na mjesto polaska Luka Gruž, a u 19 sati, održala se misa zadušnica za sve žrtve s Dakse, u franjevačkoj crkvi Male braće u Dubrovniku, na kojoj su se okupili članovi obitelji stradalnika, članovi Udruge Daksa 1944./45, kao i svi ostalih koji su željeli izraziti poštovanje svojim stradalim sugrađanima. Misu je predvodio također katedralni župnik dr. don Stanko Lasić, a suslavlju su bili predstavnici redovničkih zajednica čiji svećenici su stradali na Daksi, gvardijan samostana Male braće don Veselko Grubišić i isusovac o. Roko Prkačin, pisac knjige o Petru Periću, te biskupijski delegat za hrvatski matirologij don Ivan Šimić.

U svojoj propovijedi o. Lasić podsjetio je i na poziv Ivana Pavla II., kako da se popišu mučenici stradali za vrijeme komunizma, te je istaknuo kako je na hrvatsko području za to zaslužan pokojni don Ante Baković, a na dubrovačkom području za osvjetljivanje toga razdoblja zaslužni su Joško Radica, Augustin Franić i don Ivan Šimić. Također je spomenuo i mučenike, svece i blaženike kroz povijest hrvatskog naroda, istaknuvši kako se franjevci na današnji dan posebice spominju franjevačke trećeredice bosanske kraljice Katarine Kotromanić. Još jednom je naglasio, da je 'Daksa je najtužnija obljetnica stradanja okrutne smrti Dubrovčana, te da su već jutros na Daksi iskazali poštovanje žrtvama Dakse i položili vijence i molitvom izrazili vjeru i nadu da su svi mučenici i bez suda okrutno pogubljenu nastave svjedočiti biblijsku istinu da su duše pravednika u ruci Božjoj'…“ – kazao je uz ostalo o. Lasić, te je podsjetio i na ono što se zna o posljednjim satima stradalnika na Daksi, odrješenju, njihovoj molitvi, pjesmi tebe Boga hvalimo… Podsjetio je i na oporuku dubrovačkog gradonačelnika Nika Koprvice, koji se također ubraja među mučenike s Dakse, a iz koje se vidi njegova kršćanska uronjenost u ljubav prema Bogu, obitelji i narodu. Ustvrdivši kako u tim svjedočanstvima nema lokalpatriotizma nego svehrvatsko, domoljublje, završivši svoju propovijed, s porukom mladima da proučavaju i nedavnu prošlost.“

Prva komemoracija na Daksi održana je 1990. godine. Posmrtni izvađeni su godine 2009. godine i pronađeni su kosturi 53 osobe što je bilo daleko više od očekivanih 35 osoba s poznatog popisa „U ime naroda“. DNA raščlambom utvrđen je identitet 18 osoba, a za 26 osoba, na temelju podataka i dokumenta sa sigurnošću se može reći da su ubijeni na Daksi. Posmrtni ostaci većine stradalnika dostojanstveno su godine 2010. godine pokopani na Daksi u zajedničku grobnicu podno spomen-obilježja. Među stradalnicima na Daksi bili su i sedmorica svećenika. Četvorica svećenika Dubrovačke biskupije, don Mato Kalafatović-Milić, don Mato Dobud, don Josip Schmidt i don Đuro Krečak, dvojica franjevaca iz Reda male braće – fra Marijan Blažić i fra Toma Tomašić, te jedan član Družbe Isusove o. Petar Perica. udruga Daksa 1944.45. je 2007. godine podnijela kaznenu prijavu protiv nepoznatih počinitelja za ratni zločin.

Dragica Zeljko Selak


avatar
Guest
Guest


Back to top Go down

Acta Diurna - Page 3 Empty Re: Acta Diurna

Post by Guest Tue 30 Oct - 7:46

29. listopada 1942. pismo Dominika Mandića – Zajedničko djelovanje srpskih četnika i talijanske vojske u istrebljenju Hrvata!

Piše: Petar Horvatić -
29. listopada 2018. u 12:30
19 komentara

Acta Diurna - Page 3 Screenshot_11-696x465Foto: fra3.net
Hrvatski je narod od početka II. svjetskog rata, raspada Jugoslavije i stvaranja NDH trpio strašne progone, etnička čišćenja i genocid. Istom genocidu bili su od strane četničkih snaga izvrgnuti i tadašnji muslimani, danas Bošnjaci, koje srpska četnička vojska (službeno Jugoslovenska vojska u otadžbini, vojska Jugoslavije i vlade u Londonu) masovno ubijala kao i Hrvate katolike. 

O pokoljima nad Hrvatima u NDH,  iz Rima piše ministru izbjegličke vlade Jurju Šuteju u Londonu fra Dominik Mandić. U pismu svjedoči da su Hrvati u NDH izvrgnuti genocidu, često uz podšku talijasnkih fašista.
Svugdje, od Jadrana do Drine, Hrvati i muslimani su bili izloženi četničkim pokoljima. Često je te pokolje pratila logistička i druga podrška talijanske vojske, čija je namjera bila u potpunosti zaposjesti cijelu istočnu obalu Jadrana i njenog zaleđa.
Donosimo jedan dio izvješća Dominika Mandića, svećenika , iz Rima datiranog 29. listopada 1942. ministru Vlade Kraljevine Jugoslavije u izbjeglištvu Jurju Šuteju. On ovdje piše o zajedničkim i koordiniranim zločinima Srbijanaca i Talijana, četničke i Mussolinijeve vojske, nad hrvatskim življem u NDH, kao i namjera da se etnički očišćene krajeve nasele kolonistima (što je i učinjeno dijelom nakon genocida nad Nijemcima u Hrvatskoj i Vojvodini op.)
Zanimljiva je sličnost i metodologija ovih zločina, u smislu etničkog čišćenja, paleža, silovanja i ubijanja, sa istovrsnim zločinima i genocidnim namjerama zločina srbijanskih postrojbi u Domovinskom ratu, o kojim smo nedavno imali priliku slušati na skupu u Vukovaru.
Vrlo štovani gospodine ministre,
Vijesti iz naše tužne Domovine svakim danom su sve jadnije i bolnije. O tim prilikama primio sam ovih dana više prvorazrednih izvještaja, pa saopćujem najvažnije stvari.

A sada Vam sa suzama pišem tragediju hrvatskog naroda u mnogim krajevima , a napose u Hercegovini, Bosni, Dalmaciji i Hrvatskom primorju. Osvajači, osobito ovi zapadni na sve načine uništavaju naš živalj i žele da ovi krajevi opuste, koje bi oni nakon rata mogli naseliti svojim kolonistima. Iz početka su huškali ustaše protiv Srba, a sada upotrebljavaju Srbe za iskorjenjivanje Hrvata…


U Hercegovini i Dalmaciji četnici pod vodstvom Dobrivoja Jevđevića i Ilije Birčanina stavili su se potpuno u službu Talijana i nemilo istrebljuju Hrvate, gdje god žele Talijani ili im oni to dozvole. I Talijani i oni tobože vode borbu protiv komunista, ali stvarno kolju Hrvate i redom pale hrvatska sela i kuće. Početkom augusta istočnohercegovački četnici preveženi talijanskim vojnim kamionima popalili su Kozicu i okolna sela oko Vrgorca i poklali 1008 osoba, gotovo sve nemoćne žene i djecu koja nisu mogla pobjeći u gore.  Na 25. septembra Talijani su razoružali sve Hrvate u Donjoj Hercegovini i do pet sati četnici su palili hrvatska sela u stolačkom i ljubinskom srezu.Za tri dana spalili su 5000 kuća i pobili oko 600 osoba…


Od 2. do 17. oktobra nastradale su Širok briješke planine i Rama.Talijani su prevezli istočnohercegovačke četnike u Gorance i Drežnicu i odavle ih uputili „protiv partizana“ u planine. No, 5. oktobra Talijani su dali četnicima vatrenom raketom znak da počnu sa svojim „operacijama“i za dva sata su planule naše planine. UDrežnici su četnici ubili 142 osobe i zapalili kuće, katoličku crkvu i župski stan. URakitnu su ubili 36 osoba, zapalili 63 kuće i silovali 32 žene, među njima čak i djecu. Zatim su prošli planinama Šćita, Rame i Prozora. Sve su kuće popalili i poklali sav hrvatski narod.


Polovicom septembra četnici su uništili Omišku krajinu…od 2. Do 4. Oktobra popalili su Dugopolje kod Splita, 261 kući i poklali sve Hrvate koji nijesu na vrijeme pobjegli. Polovicom oktrobra ove godine započeli su „čišćenje“ hrvatskih sela u  Hrvatskom primorju


U ovom uništavanju Hrvata četnici ne prave razlike…u Stocu su stradali svi Mačekovci i svi Hrvati koji su prošle godine spašavali i zaštićivali Srbe, kad su ih ustaše po naredbi neprijatelja progonili i ubijali. Ovi, misleći da su time stekli prijatelje među Srbima i da će biti pošteđeni, ostali su kod svojih kuća, ali su i oni poklani jednako kao i najzagriženiji ustaše. Nikome se nije praštalo: ni žensku, ni mladom, ni starom, ni Mačekovcu ni kome drugom ako se je samo zvao Hrvat i bio katolik. U južno istočnoj Hercegovini sve su katoličke crkve popaljene, osim u Stocu i Trebinju, gdje ustaše imaju svoje posade i vlast.


Bezuvjetno je nužno, da Kraljevska vlada (u Londonu op.) hitno preko radija i drugim putevima naredi četnicima da obustave klanje i tamanjenje Hrvata..


Odani Vam prijatelj M. rodoljub Hercegovac!
U Rimu, 29. oktobra 1942.

Izvor: narod.hr
avatar
Guest
Guest


Back to top Go down

Acta Diurna - Page 3 Empty Re: Acta Diurna

Post by Sponsored content


Sponsored content


Back to top Go down

Page 3 of 3 Previous  1, 2, 3

Back to top

- Similar topics

 
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum