Abrahamova dilema..

kako gledate na ovaj upečatljiv događaj u Bibliji, većina ljudi ima problem s ovime: kakav je to Bog koji traži od svojih vjernika prinošenje jedinog sina?

ali to pitanje je nezanimljivo zapravo jer se pruža u Božju sferu o kojoj možemo samo spekulirati i nema veze sa životom, središte ovog je zanemareni Abraham:
- je li bio rob primitivnih vremena koja su tražila primitivnu poslušnost i nije znao kako bi se drukčije ponio?
- je li prihvatio uzdignuti ljubav prema Bogu u odnosu na svoju ljubav prema sinu?
ili ..

moje mišljenje, kasnije..

kic wrote: kakav je to Bog koji traži od svojih vjernika prinošenje jedinog sina?

O ovome sam iznio svoje mišljenje nebrojeno puta (o prirodi tog boga Starog Zavjeta) pa da se ne ponavljam... inače, gledano kulturološki, ovaj događaj je trag, atavizam, nekih ranijih ritualističkih radnji, iz ranijeg stadija društvenog i religijskog razvoja, kad je žrtvovanje ljudi bila praksa, a bogovi u ekstremnim slučajevima (malo vjerojatno da je bilo na nekoj redovnoj bazi) zahtijevali takve žrtve, barem po tumačenju svećenika. Kad je takva praksa odbačena, sjećanje na nju nije u potpunosti nestalo, pa se i kroz lik Abrahama kao potencijalnog krvnika, odnosno prinositelja žrtve, i njegovog sina, potencijalne žrtve, pokušalo razračunati s njome, u skladu s novom moralnošću, tako da je čovjek pogrešno shvatio božje naloge i da se ljudi ne smiju žrtvovati.

Abraham je u jednu ruku iskušavao Boga, da Bog nije zaustavio ruku, definitivni zaključak je da taj Bog nije vrijedan ni ljubavi ni poslušnosti.

nikakvo glumljenje s Abrahamove strane ni neko izigravanje na spremnost žrtvovanja dječaka ne bi bilo dovoljno za kovanje saveza između više sile i čovjeka.

žrtvovanje i pristajanje na žrtvovanje je ispisalo ljudsku povijest, pristajemo li prečesto na žrtvovanje bez da iskušavamo je li to vrijedno toga?

von_Starhemberg wrote:

kic wrote: kakav je to Bog koji traži od svojih vjernika prinošenje jedinog sina?

O ovome sam iznio svoje mišljenje nebrojeno puta (o prirodi tog boga Starog Zavjeta) pa da se ne ponavljam... inače, gledano kulturološki, ovaj događaj je trag, atavizam, nekih ranijih ritualističkih radnji, iz ranijeg stadija društvenog i religijskog razvoja, kad je žrtvovanje ljudi bila praksa, a bogovi u ekstremnim slučajevima (malo vjerojatno da je bilo na nekoj redovnoj bazi) zahtijevali takve žrtve, barem po tumačenju svećenika. Kad je takva praksa odbačena, sjećanje na nju nije u potpunosti nestalo, pa se i kroz lik Abrahama kao potencijalnog krvnika, odnosno prinositelja žrtve, i njegovog sina, potencijalne žrtve, pokušalo razračunati s njome, u skladu s novom moralnošću, tako da je čovjek pogrešno shvatio božje naloge i da se ljudi ne smiju žrtvovati.

pa zanimljivo, ali mislim da ovdje ništa nije bilo pogrešno shvaćeno, Abraham je shvatio što se od njega traži.

kic wrote:žrtvovanje i pristajanje na žrtvovanje je ispisalo ljudsku povijest, pristajemo li prečesto na žrtvovanje bez da iskušavamo je li to vrijedno toga?

Pa zapravo ne znaš je li nešto žrtvovanja vrijedno ili nije dok to stvarno i ne učiniš...

kic wrote:

von_Starhemberg wrote:

kic wrote: kakav je to Bog koji traži od svojih vjernika prinošenje jedinog sina?

O ovome sam iznio svoje mišljenje nebrojeno puta (o prirodi tog boga Starog Zavjeta) pa da se ne ponavljam... inače, gledano kulturološki, ovaj događaj je trag, atavizam, nekih ranijih ritualističkih radnji, iz ranijeg stadija društvenog i religijskog razvoja, kad je žrtvovanje ljudi bila praksa, a bogovi u ekstremnim slučajevima (malo vjerojatno da je bilo na nekoj redovnoj bazi) zahtijevali takve žrtve, barem po tumačenju svećenika. Kad je takva praksa odbačena, sjećanje na nju nije u potpunosti nestalo, pa se i kroz lik Abrahama kao potencijalnog krvnika, odnosno prinositelja žrtve, i njegovog sina, potencijalne žrtve, pokušalo razračunati s njome, u skladu s novom moralnošću, tako da je čovjek pogrešno shvatio božje naloge i da se ljudi ne smiju žrtvovati.

pa zanimljivo, ali mislim da ovdje ništa nije bilo pogrešno shvaćeno, Abraham je shvatio što se od njega traži.

Abraham je shvatio, tako priča ide, ja sam se više osvrnuo na pozadinu. Svaki opisani događaj u Bibliji ima neku svoju određenu povijesnu ili kulturološku pozadinu, a što se tiče samog iskušavanja čovjeka, nije jedini primjer Abraham, tu je i Job, koji prolazi kroz razne patnje da bi dokazao kako je dostojan božje ljubavi. Opet se postavlja pitanje, kakav je to bog koji izlaže najtežim patnjama biće od kojeg traži ljubav i, navodno, prema istom gaji ljubav?

Budalaš (bolesnik) u rangu onoga koji se opaše TNT-om i zaleti u gomilu...

dilema je velika po meni, sigurno da je malo zastarjela i ostatak jednog jako starijeg društva, danas bi se rijetko tko našao tko bi žrtvovao svog jedinca, a s druge strane vlastitu djecu se prodaje u roblje i kao jeftinu radnu snagu, problemi koji nas ne uzbuđuju previše itd

možda sam skrenuo sad malo s teme, ne može se sve uspoređivati iz perspektive našeg vremena, ono što je sigurno je da je Abraham imao veliku ljubav za svog sina, pre-text je da je Isaka dobio nakon mnogo godina pokušavanja, u to vrijeme se nije ni nadao da će imati više sinova, i onda Bog koji mu je podario napokon jedinca, zatraži ga natrag kao žrtvu? sigurno da bi bar meni zabrujalo u glavi, jel se ovaj Bog igra sa mnom? možda je i Abrahamu zabrujalo to, i nije mu bilo jasno..

oldie wrote:Budalaš (bolesnik) u rangu onoga koji se opaše TNT-om i zaleti u gomilu...

Abraham? ili Bog? :^^

von_Starhemberg wrote:

kic wrote:

von_Starhemberg wrote:

kic wrote: kakav je to Bog koji traži od svojih vjernika prinošenje jedinog sina?

O ovome sam iznio svoje mišljenje nebrojeno puta (o prirodi tog boga Starog Zavjeta) pa da se ne ponavljam... inače, gledano kulturološki, ovaj događaj je trag, atavizam, nekih ranijih ritualističkih radnji, iz ranijeg stadija društvenog i religijskog razvoja, kad je žrtvovanje ljudi bila praksa, a bogovi u ekstremnim slučajevima (malo vjerojatno da je bilo na nekoj redovnoj bazi) zahtijevali takve žrtve, barem po tumačenju svećenika. Kad je takva praksa odbačena, sjećanje na nju nije u potpunosti nestalo, pa se i kroz lik Abrahama kao potencijalnog krvnika, odnosno prinositelja žrtve, i njegovog sina, potencijalne žrtve, pokušalo razračunati s njome, u skladu s novom moralnošću, tako da je čovjek pogrešno shvatio božje naloge i da se ljudi ne smiju žrtvovati.

pa zanimljivo, ali mislim da ovdje ništa nije bilo pogrešno shvaćeno, Abraham je shvatio što se od njega traži.

Abraham je shvatio, tako priča ide, ja sam se više osvrnuo na pozadinu. Svaki opisani događaj u Bibliji ima neku svoju određenu povijesnu ili kulturološku pozadinu, a što se tiče samog iskušavanja čovjeka, nije jedini primjer Abraham, tu je i Job, koji prolazi kroz razne patnje da bi dokazao kako je dostojan božje ljubavi. Opet se postavlja pitanje, kakav je to bog koji izlaže najtežim patnjama biće od kojeg traži ljubav i, navodno, prema istom gaji ljubav?

shvaćam te, ali sad smo obojica skrenuli u onu ulicu gdje svaka rasprava staje: što je Bog mislio s time?

što je Job mislio kad je pristao? :p

Možemo i ovako : koji je smisao boli i patnje ? Možemo li uopće odbiti?

Trinity wrote:Možemo i ovako : koji je smisao boli i patnje ? Možemo li uopće odbiti?

možemo li odbiti kušnju? ja mislim da većinu vremena mi prođemo kraj nje ne prepoznajući je

Ne kušnju, patnju...nemamo uvijek mogućnost izbora...

kic wrote:kako gledate na ovaj upečatljiv događaj u Bibliji, većina ljudi ima problem s ovime: kakav je to Bog koji traži od svojih vjernika prinošenje jedinog sina?

ali to pitanje je nezanimljivo zapravo jer se pruža u Božju sferu o kojoj možemo samo spekulirati i nema veze sa životom, središte ovog je zanemareni Abraham:
- je li bio rob primitivnih vremena koja su tražila primitivnu poslušnost i nije znao kako bi se drukčije ponio?
- je li prihvatio uzdignuti ljubav prema Bogu u odnosu na svoju ljubav prema sinu?
ili ..

moje mišljenje, kasnije..

U ono vrijeme to je bila praksa okolnjih naroda,,,i Bog je htjeo praktički pokazati Abrahamu koje je to zlo!
S druge strane,htjeo je vidjeti jeli Abrahamu stvarno stalo do Njega!
Uostalom,to dijete je bilo Božji dar!
Ni po kakvoj logici ga on nije mogao imati!
"Ja sam ga dao tebi i ti ga sad daj meni!"
U tom stvarnom događaju,Abraham je u stvarnosti trebao shvatiti koliko je to zlo,,,i da uči svoj narod,i ostale nerode da to Bog od njih ne traži!

kic wrote:

oldie wrote:Budalaš (bolesnik) u rangu onoga koji se opaše TNT-om i zaleti u gomilu...

Abraham? ili Bog? :^^

both

O kakvoj dilemi je tu rijec?

Ako sam Bog salje svog Sina Isusa Krista u smrt za spas svih ljudi, cemu se cudite  Abrahamovoj poslusnosti, odanosti i ljubavi prema Bogu, gdje ga Bog kusa, kako bi zabranio ritualnu zrtvu slanja djece kroz vatru, Molohu.

Ritualno ubijanje djece je tim cinom postalo smrtni grijeh, ali zrtva iz ljubavi nije nikad suvisna, nego se kod te zrtve radi o najvecem cinu ljubavi, jer ako netko dadne svoj zivot za zivot nekog koga ljubi, onda je to najsavrseniji oblik ljubavi.

Maksimilijan Kolbe je ponudio nacistima u Konc-logoru svoj zivot za zivot jednog drugog Poljaka,  koji je imao zenu i djecu, iako nije bio siguran,  da ce taj prezivjeti nacisticku plinsku komoru.

Zrtva iz ljubavi je najveca zrtva, a zrtvobvanje svog zivota kako bi spasio neciji drugi, savrsena je ljubav.

Bog nije krvolok kako to misle samozvani i samotitulirani ateisticki "bogici", koji misle da je iskljucivo ono ispravno sto oni nude i propagiraju. Koje li zablude ovih luzera,  ciji je zivot besmislen, besciljan i beznadan.

Stavljaju se za sudce Bogu, a sami su odvratni i zli, jer kroz povjest su pokazali svoje pravo lice zrtvujuci Hekatombe nevinih ljudi u osobne svrhe ili profit, ponekad cisto iz zadovoljstva, kao sto je to slucaj sa abortiranjem neduzne nerodjene djece, njih oko 50 milijuna na godinu. Zakonom licencirano ubijanje.

Debili i zlocinci svih zemalja ujedinite se!

kic wrote:kako gledate na ovaj upečatljiv događaj u Bibliji, većina ljudi ima problem s ovime: kakav je to Bog koji traži od svojih vjernika prinošenje jedinog sina?

ali to pitanje je nezanimljivo zapravo jer se pruža u Božju sferu o kojoj možemo samo spekulirati i nema veze sa životom, središte ovog je zanemareni Abraham:
- je li bio rob primitivnih vremena koja su tražila primitivnu poslušnost i nije znao kako bi se drukčije ponio?
- je li prihvatio uzdignuti ljubav prema Bogu u odnosu na svoju ljubav prema sinu?
ili ..

moje mišljenje, kasnije..

Rekao bih da je bio jedan od onih luđaka (kakvih ima i danas) koji su u stanju napraviti glupost jer misle da imaju direktan kontakt sa vrhovnim bićem. Mislim da je svatko od nas imao priliku pročitati na vjestima o nekoj pomahnitaloj osobi koja je ubila ili pokušala ubiti svoju djecu jer joj je bog tako naredio.

A sto je sa pomahnitalim zenama, koje kao na tekucoj vrpci ubijaju vlastitu, neduznu i nerodjenu djecu? Tko njima sapce u uho to zlo? Mozda njihovi satanisticko-ateisticki zakonodavci, ljudi bez osobina.

Michael1 wrote:A sto je sa pomahnitalim zenama, koje kao na tekucoj vrpci ubijaju vlastitu, neduznu i nerodjenu djecu? Tko njima sapce u uho to zlo? Mozda njihovi satanisticko-ateisticki zakonodavci, ljudi bez osobina.

Ne želim ići u off topic pa ću samo podsjetiti da si ti rekao da je oplođena jajna stanica čovjeka odnosno ovo na slijedećoj slici



Svjesnije od bonoba odnosno ovog 


Tako da je svaka rasprava s tobom  (na tu temu) totalno besmislena.

Naravno, jer je tvoje znanje i razumjevanje na nivou sedmogodisnjeg djeteta.