dnevnik snova

Ja sanjao da šibam ljutom šibom Šoru po goloj guzici,a ona freneticno svrsava...eto,bar od šibe..

kaj te briga za moje svršavanje  ha ?

a meni je tema baš lijepa
jel vi koristite Sanjarice i koje
ja si nekad kad mi nije jasan san pogledam tu na netu
ima ih puno puno

duboki bazen labirint, spuštanje ronjenje nije bilo teško, voda je kristalno jasna ali ne mogu do vrha, postupak se ponavlja par puta gubim svijest, maritime..

koja mora kic...

to je bio moj prvi susret s mrtvacem, nisam imao 5 godina ali se sjećam te scene, krv na pločicama bazena, čovjek je skočio s deset metara, meni tada divovskih čak gledajući i odozdola..

Ja duvam pa većinom ni ne sanjam....

Šetam ulicom, neki nepoznati grad, ali ulica mi je poznata, već sam je sanjala. Ugledam nekog tipa i dobijem snažan osjećaj da će se raznijeti bombom. Ne znam zašto; ne pokazuje nikakve neobične znakove, ali imam taj osjećaj.

U panici pretrčavam cestu i ulijećem u tramvaj. Približavamo se stanici. Škripa kočnica. Najednom sam u Splitu, vozim se s ocem u autu i sjedim na suvozačevom mjestu. Škripa kočnica je bila jer smo na pješačkom prijelazu pokraj stanice udarili autom nekog tipa, proćelavog, otprilike u srednjim pedesetima.

Otac nastavlja voziti, a ja histeriziram da se moramo vratiti i zvati hitnu. On me uvjerava da je lik dobro, ako bude potrebno da će ljudi na stanici zvati hitnu, a sigurno je netko i zapisao broj naših tablica pa ako bude problema, netko će nas već naći.

Nastavljamo se voziti, samo odjednom skužim da smo negdje u Japanu (čije ulice, by the way, u snu izgledaju kao da smo negdje u Italiji, ali nema veze). Odjednom skužim da na cestu iskaču netom vjenčani parovi, mahom Europljani i Amerikanci, u vjenčanicama i odijelima s buketima u ruci i pokušavaju se fotografirati nasred ulice. To je, kak'ti neki običaj tog japanskog grada. Japanska policija stoji sa strane, na pločniku i piše im kazne.

Vozimo se dalje...

lol, ic oke

aj em gled ...

Rijetko kad se sjećam što sanjam (valjda i ja sanjam nešto) no dogodilo mi se dva puta nešto neobično, sanjam nešto nije ugodno ali nije ni noćna mora...dakle san ide, radnja ide ali svjesna sam i osobe pored sebe..kao neki polusan i hoću dozvati dragog, ali ne mogu, glas ne ide, totalno sam ukočena, ne mogu ni ruku pomaknuti ni glavu, ništa...paraliza i mučim se, znam da ležim u krevetu i da je sve okej ali ne mogu se pomaknuti, i uspijem ispustiti neke neartikulirane zvukove.

Poslije mi veli... kaj si ti grgljala noćas?
Našla na netu da je to nekakva "paraliza sna"

Imam i ja to nekad...

Ja sam noćas sanjala leteće mrave,one sa bijelim krilima...nisam se mogla obranit od njih...

Opet neki čudan san gdje sam uspjela spojiti ljude koje nisam vidjela i čula godinama, neke iz svakodnevice i staviti ih u začuđujući i nadrealni kontekst gdje su Zagreb, Kaštel Štafilić i Slovenija međusobno udaljeni nekoliko autobusnih stanica i 15-ak minuta vožnje. Nekad me strah moje podsvijesti.

meni je uvijek jako tesko opisat sto sanjam jer tu bude svega sto nema veze ni s cim

osobe, mjesta, vrijeme, sve je jedan veliki buckuris

Nekad mi baš bude žao što ne zapišem snove ujutro dok ne izblijede iz sjećanja.

usnuh čudan san (a kakav bi bio), dakle, gledam neku dnevno političku tv emisiju tipa otvoreno, i jedna od gostiju je bila zelena darkerica Mirela, počela je dominirati raspravu o jebemti da sam se bar probudio u snu da sve to zapišem, ali ugl, to nisu bili Mirelini principi koje inače slušamo! kao da je usisala duh Juliusa Evole, počela je koristiti francuske fraze i svi su bili u šoku otkud joj takvi Spenglerovski stavovi i skladanje rečenica, i u jednom trenutku je i sama shvatila da govori nešto skroz drugo i da se rađa neka nova filozofija upravo u tom trenutku, originalna, i onda su joj počeli ispadati bomboni iz rukava, okrugle velike loptice u svim bojama, svi su bili zatečeni i počeli su vikati na nju da je vještica i da napusti emisiju, da joj ta spačka nije smiješna, njoj nije bilo jasno, zar im nikad nije ispao bombon iz džepa?

kic wrote:usnuh čudan san (a kakav bi bio), dakle, gledam neku dnevno političku tv emisiju tipa otvoreno, i jedna od gostiju je bila zelena darkerica Mirela, počela je dominirati raspravu o jebemti da sam se bar probudio u snu da sve to zapišem, ali ugl, to nisu bili Mirelini principi koje inače slušamo! kao da je usisala duh Juliusa Evole, počela je koristiti francuske fraze i svi su bili u šoku otkud joj takvi Spenglerovski stavovi i skladanje rečenica, i u jednom trenutku je i sama shvatila da govori nešto skroz drugo i da se rađa neka nova filozofija upravo u tom trenutku, originalna, i onda su joj počeli ispadati bomboni iz rukava, okrugle velike loptice u svim bojama, svi su bili zatečeni i počeli su vikati na nju da je vještica i da napusti emisiju, da joj ta spačka nije smiješna, njoj nije bilo jasno, zar im nikad nije ispao bombon iz džepa?

  seriously...

u stvari je bilo dosta čudnije, jutros sam se ulogirao i počeo opisivati svoj san, a onda je uletio posao, pa kad sam se vratio na mob nije bilo ničeg što sam zapisao, snovi izgledaju jako pametni kad ih sanjaš :^^