Poezija i plandovanje

Page 2 of 9 Previous  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9  Next

Go down

Re: Poezija i plandovanje

Post by Vegvísir on 10/1/2016, 20:19

William Blake: The Sick Rose

O Rose thou art sick. 
The invisible worm, 
That flies in the night 
In the howling storm: 

Has found out thy bed
Of crimson joy:
And his dark secret love
Does thy life destroy.

_________________
Words, words, words, words! You may as well listen to the birds.

The dreamer is still asleep.

Moon's milk spills from my unquiet skull and forms a white rainbow.
avatar
Vegvísir

Female
Posts : 10002
2014-04-15

Lokacija: : Other lives and greater times

Back to top Go down

Re: Poezija i plandovanje

Post by metilda on 12/1/2016, 15:08

Mak Dizdar: Slovo o čovjeku


PRVO


Satvoren u tijelu zatvoren u koži
Sanjaš da se nebo vrati i umnoži

Zatvoren u mozak zarobljen u srce
U toj tamnoj jami vječno sanjaš sunce

Zarobljen u meso zdrobljen u te kosti
Prostor taj do neba

Kako da premosti?


DRUGO


Zatvoren u rebra zarobljen od srebra
I kad si visokan bjelji ni od sebra

Satvoren u tijelu zatvoren u koži
Sanjaš da se nebo sa tom zemljom složi

Otrgnut od neba žudiš hljeba vina
Al u domu tvome

Kad će domovina?


TREĆE


Zatvoren u meso zarobljen u kosti
Pa će tvoje kosti tvoje meso bosti

Otrgnut od neba želiš hljeba vina
Kamena i dima samo ima svima

Od te ruke dvije tvoja jedna nije
Jedna drugu ko da

Hoće da pobije?


ČETVRTO


Zatvoren u mozak zarobljen u srce
U toj tamnoj jami vječno zoveš sunce

Sanjaš da se nebo približi i vrati
Tijelo se kroz vlati u pijanstvu klati

U žilište slišćen zatvoren u krvi
U tom kolu bola

Potonji il’
Prvi?



PETO


U tom kolu bola ni potonj ni prvi
Igrište si strvi i ročište crvi

Zaplijenjen od tijela greb za sebe djela
Kad će tijelo samo da

Postane djelo?
avatar
metilda

Female
Posts : 8648
2015-10-10

Age : 58

Back to top Go down

Re: Poezija i plandovanje

Post by metilda on 18/1/2016, 21:50

POSLIJE

Tada će djevojke izaći
iz popaljenih gradova
njihovu će odjeću
dijeliti vjetar i šiprag

Jedna će za dragog uzet stablo
a druga zvijer
čudnovati 
porod će poklati

Tu i tamo još
četa nasmijanih ljudi
vuci ih sućutno
primaju u čopor

Jer tko ostane sam
do smrti ga gone
il ga u zimskom snu
žene zatuku

I sve će zazelenjeti
oko kostiju i kamenja
šume će se prostirati
opet sve dolje do mora

Erich Fried
avatar
metilda

Female
Posts : 8648
2015-10-10

Age : 58

Back to top Go down

Re: Poezija i plandovanje

Post by metilda on 18/1/2016, 21:52

ponekad kad pročitam ovako glupave stihove pomislim koliko bi svjetski poznati bili naši pjesnici samo da nisu hrvati
avatar
metilda

Female
Posts : 8648
2015-10-10

Age : 58

Back to top Go down

Re: Poezija i plandovanje

Post by metilda on 20/1/2016, 22:46

Nikola Šop: Molitva da svi imaju posla
 
O Bože, teško li je u doba časa snenog
prisloniti na ruku svoj umorni sluh,
i slušati u njoj zvuk posla izgubljenog,
koji nam je svet, ko neki dragi duh.
 
Ah, na nebu tvome vlada divan red.
Anđeli, sveci tvoji svaki posla ima.
I pčela mrtva gore opet skuplja med
po tvome nebeskom cvijeću i poljima.
 
Obilje posla daj i svakome čovjeku,
neka mu radošću urodi svaki sat.
I neka tebi samo, kad dani mu proteku,
blistav od rada preda svoj alat.
avatar
metilda

Female
Posts : 8648
2015-10-10

Age : 58

Back to top Go down

Re: Poezija i plandovanje

Post by metilda on 25/1/2016, 15:50

Boris Maruna: Borci iz Vukovara



Borci iz Vukovara nisu nosili zaštitne košulje
Giorgio Armani, ni odijela Pierre Cardin
Prezirali su kravate Gucci i Croata
I kad bismo ih zabačeni u naslonjače u udobnim stanovima
Tuškanca i Pantovčaka gledali na televiziji kako
Pretrčavaju ciglu razorenih domova
Mi smo nekako naslućivali da njihova nevinost
Seže dublje od našeg ponosa i da za neke važne stvari u životu
Čovjeku ne treba ništa: ni cocktail party ni neonska svjetla
Samo savršena ljubav
Totalna opasnost.
avatar
metilda

Female
Posts : 8648
2015-10-10

Age : 58

Back to top Go down

Re: Poezija i plandovanje

Post by Vegvísir on 29/1/2016, 19:02

Edgar Allan Poe: Annabel Lee

It was many and many a year ago,
   In a kingdom by the sea,
That a maiden there lived whom you may know
   By the name of Annabel Lee;
And this maiden she lived with no other thought
   Than to love and be loved by me.

I was a child and she was a child,
   In this kingdom by the sea,
But we loved with a love that was more than love—
   I and my Annabel Lee—
With a love that the wingèd seraphs of Heaven
   Coveted her and me.

And this was the reason that, long ago,
   In this kingdom by the sea,
A wind blew out of a cloud, chilling
   My beautiful Annabel Lee;
So that her highborn kinsmen came
   And bore her away from me,
To shut her up in a sepulchre
   In this kingdom by the sea.

The angels, not half so happy in Heaven,
   Went envying her and me—
Yes!—that was the reason (as all men know,
   In this kingdom by the sea)
That the wind came out of the cloud by night,
   Chilling and killing my Annabel Lee.

But our love it was stronger by far than the love
   Of those who were older than we—
   Of many far wiser than we—
And neither the angels in Heaven above
   Nor the demons down under the sea
Can ever dissever my soul from the soul
   Of the beautiful Annabel Lee;

For the moon never beams, without bringing me dreams
   Of the beautiful Annabel Lee;
And the stars never rise, but I feel the bright eyes
   Of the beautiful Annabel Lee;
And so, all the night-tide, I lie down by the side
   Of my darling—my darling—my life and my bride,
   In her sepulchre there by the sea—
   In her tomb by the sounding sea.

_________________
Words, words, words, words! You may as well listen to the birds.

The dreamer is still asleep.

Moon's milk spills from my unquiet skull and forms a white rainbow.
avatar
Vegvísir

Female
Posts : 10002
2014-04-15

Lokacija: : Other lives and greater times

Back to top Go down

Re: Poezija i plandovanje

Post by Guest on 29/1/2016, 23:35

Ponoći sam jedne tužne proučavo slab i snužden
Neobične drevne knjige, što prastari nauk skriše-
Gotovo sam u san pao, kad je netko zakucao,
Pred sobna mi vrata stao, kucajući tiho, tiše-
»Posjetilac«, ja promrmljah, “što u sobu ući ište,
Samo to i ništa više.”

Ah, da, još se sjećam jasno, u prosincu bješe kasno;
Svaki ugarak, što gasne, sablasti po podu riše.
Žudim vruće za svanućem - uzalud iz knjiga vučem
Spas od boli što me muče - jer me od Nje rastaviše
Anđeli, što divnu djevu zvat Lenorom nastaviše -
Tu imena nema više.

Od svilenog tužnog šuma iz zastora od baršuna
Nepoznati, fantastični užasi me ispuniše;
Da utišam srce svoje, ja ponavljam mirno stojeć:
»Posjetilac neki to je, što u sobu ući ište -
Posjetilac kasni koji možda traži zaklonište -
Eto to je, ništa više.«

Kad smjelosti malo stekoh, ne oklijevah nego rekoh:
»Gospodine ili gospo, oprostite, evo stižem!
Zapravo sam malo drijemo, kucali ste tako nijemo.
Tako blago, pritajeno, i od mojih misli tiše;
Gotovo vas nisam čuo« - i vrata se otvoriše –
Mrak preda mnom, ništa više.

Pogledom kroz lamu bludim; stojim, plašim se i
čudim;
Ah, ne može smrtnik sniti snove što se meni sniše! 
Al nevina bje tišina; znaka nije dala tmina,
S mojih usta riječ jedina pade poput kapi kiše,
»Lenora«, prošaptah tiho, jeka mi je vrati tiše,
Samo to, i ništa više.

U svoju se sobu vratih, dok u meni duša plamti;
Nešto jači nego prije udarci se ponoviše.
»Zacijelo«, ja rekoh, »to je na prozoru sobe moje;
Da pogledam časkom što je, kakve se tu tajne skriše.
Mirno, srce. Da vidimo kakve se tu tajne skriše –
Valjda vjetar, ništa više.«

Prozorsku otvorih kuku, kad uz lepet i uz buku
Dostojanstven ude Gavran, što iz drevnih dana stiže,
Ni da pozdrav glavom mahne, ni trenutak on da stane,
Poput lorda ili dame kroz moju se sobu diže
I na kip Palade sleti, što se iznad vrata diže.
Sleti, sjede, ništa više.

Kad ugledah pticu crnu, u smijeh luga se obrmu,
Zbog ozbiljnog dostojanstva kojim strogi lik joj diše.
*Nek si ošišana ptica«, rekoh, »nisi kukavica,
O, Gavrane, mrka lica, što sa Noćnog žala stiže,
Kako zovu te na žalu hadske noći, otkud stiže? «
Reče Gavran; »Nikad više.«

Začudih se tome mnogo, što crn stvor je zborit mogo,
Premda malobrojne riječi malo što mi objasniše. 
Al priznati mora svako, ne događa da se lako
Da živ čovjek gleda tako pticu što se nad njim njiše,
Na skulpturi iznad vrata, zvijer il pticu što se njiše, 
S tim imenom »Nikad više.«

Gavran sam na bisti sjedi; tek te riječi probesjedi,
Baš kao da cijelu dušu te mu riječi izraziše:
Više niti riječ da rekne - više ni da perom trepne –
Dok moj šapat jedva jekne: »Svi me druzi ostaviše,
Pa će zorom i on, ko što nade već me ostaviše.« 
Tad će ptica: »Nikad više.-«:

Muk se razbi, ja, zatečen - na odgovor spremno rečen
»Nema sumnje«, rekoh, » to je sve mu znanje, ništa više,
Riječ od tužna gazde čuta, koga Nevolja je kruta
Stalno pratila duž puta, pa mu sve se pjesme sliše,
Tužaljke se puste nade u jednu tegobu sliše,
U »Nikada- nikad više. «

Ali mi i opet Gavran tužne usne u smijeh nabra;
Dogurah pred kip i pticu moj naslonjač prekrit plišem;
Te u meki baršun padoh, povezivat mašte stadoh,
Na razmatranje, se dadoh - kakvu mi sudbinu piše
Grobna, kobna drevna ptica - kakvu mi sudbinu piše
Kada grakće: »Nikud više. «

Sjedah, tražeć smiso toga, al ne rekoh niti sloga
Ptici, čije žarke oči srž mi srca opržiše
Predan toj i drugoj mašti, pustih glavu mirno pasti
U taj baršun ljubičasti, kojim svjetlo sjene riše.
Sjest u baršun ljubičasti, kojim svjetlo sjene riše,
Ona neće nikad više.

Tad ko da se uzduh zgusnu, čudni miris me zapljusnu
Začuh lagan hod serafa, koji kadionik njiše.
»Bijedo«, kliknuh, »Bogu slava! Anđelima te spasava,
Šalje travu zaborava, uspomene da ti zbriše!«
Pij, o pij taj blag nepenthe, nek Lenori spomen zbriše! «
Reče Gavran: »Nikad više. «

»Proroče, kog rodi porok - vrag il ptica, ipak prorok! -
Napasnik da l posla tebe, il oluje izbaciše
Sama al nezastrašena usred kraja urečena,
U dom opsjednut od sjena, reci, mogu l da me liše
Melemi iz Gileada, mogu l jada da me liše? «
Reče Gavran: »Nikad više.«

*Proroče, kog rodi porok - vrag il ptica, ipak prorok.' -
Neba ti, i Boga, po kom obojici grud nam diše,
Smiri dušu rastuženu, neci da 1 ću u Edenu
Grlit ženu posvećenu, Lerora je okrstiše,
Djevu divnu, jedinstvenu, koju anđeli mi skriše.«
Reče Gavran: »Nikad više. «

"Rastanak je to što kažeš«, kriknuh, »ptico ili vraže!
U oluju bježi, na žal hadske Noći otkud stiže!
Niti pera ne ispusti ko trag laži, što izusti!
U samoći mene pusti!- nek ti trag se s biste zbriše!
Nosi lik svoj s mojih vrata, vadi kljun, što srce siše!«
Reče Gavran: »Nikad više. «

I taj Gavran postojano, još je tamo, još je tamo,
Na Paladi blijedoj sjedi, što se iznad vrata diže;
Oko mu je slika živa oka zloduha, što sniva,
Svjetlo, koje ga obliva, sjenu mu na podu riše;
Moja duša iz te sjene, koja se na podu riše,
Ustat neće - nikad više!


GAVRAN, POE....

Guest
Guest


Back to top Go down

Re: Poezija i plandovanje

Post by Guest on 29/1/2016, 23:44

Veg, samo me podsjećaš na pjesme koje volim uvijek i iznova iščitavati :) Ide slijedeća :) :

Sjaj u travi (William Wordsworth)
Sada, kada ništa na svijetu na može
vratiti dane prohujalog ljeta,
naš sjaj u travi i blještavost svijeta, ne
treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim
živjeti.

Zaboravimo, ne radi nas, ne radi zaborava,
zaboravimo da smo se voljeli, da smo se svađali i
da smo bili krivi…

Požurimo s danima i danima što će doći
požurimo sa shvaćanjima, sa svim što me
odvaja od tebe.

Jednom ćeš se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali i gazili
ali, tvoje ruke bit će prekratke, a noge
premorene da se vratiš … bit će kasno.

Možda ćemo se naći jedanput na malom 
vrhu života i neizrečene tajne,
htjet ćemo jedno drugom reći, al’ proći
ćemo jedno kraj drugog kao stranci.
Jedan skrenuti pogled bit će sve što ćemo
jedno drugome moći dati.

Zaboravit ću oči
i neću promatrati zvijezde koje me na
tebe neobično podsjećaju.

Ne boj se, jednom ćeš se zaljubiti,
al’ ljubit ćeš zato što će te nešto na toj ženi podsjećati na mene.

Ne otkrivaj svoje srce ljudima jer u njima vlada kob i egoizam!
Život je borba – nastoj pobijediti,
ali ako izgubiš – ne smiješ tugovati.
Cilj života je ljubav – a ona traži žrtve…

Bio si moje veliko proljeće,
uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti,
koje ću se sjećati.

Osjećat ću tugu jer sam tebe voljela,
bit će to ironija tuge …


Nestat će sjaja u travi,
nestat će veličanstvenost svijeta.
Ostat će samo blijeda slika onoga što je prošlo.

Guest
Guest


Back to top Go down

Re: Poezija i plandovanje

Post by Guest on 29/1/2016, 23:49

Pogledam unazad što sam sve iznijela i nekako se osjećam loše jer su sve depresivne, no ja se ne osjećam tako. Ide jedna meni ipak najdraža od našeg pisca, djetinja i onako, koja me najbolje opisuje :) :

NOSIM SVE TORBE, A NISAM MAGARAC


DRAGUTIN TADIJANOVIĆ
Ja se ne volim ni s kim tući
i nikad neću da dotaknem
kad me nagovaraju i kažu:
ne smiješ dodirnuti njegovo uho.

Kad nas učitelj pusti iz škole
najprije idemo svi u redu,
a poslije, čim nas ne vidi više,
tuku se s onima iz drugog sela. 

Ja ne volim o tome niti govoriti. 
Meni je najdraže kad idemo kući
a netko vikne: Tko će bit magarac?
Ja onda kažem: Metnite na me torbe!

I svi na moja ramena povješaju.
A meni nije teško, jer znam da nosim
i Jelinu torbu. Mogao bih za nju
da nosim, sigurno, trideset i tri torbe. 

Al nikom ne bih priznao da sve nosim 
zbog Jele!...Koji možda o meni misle da sam
magarac pravi, znam: vara se i ne zna...
magarac, to svi već znaju, imade dugačke uši.

Guest
Guest


Back to top Go down

Re: Poezija i plandovanje

Post by Vegvísir on 4/2/2016, 23:48

Wordsworth :tu

Evo još jedan William, ovaj put Shakespeare  :)

Sonnet LXVI

Tir'd with all these, for restful death I cry,
As, to behold desert a beggar born,
And needy nothing trimm'd in jollity,
And purest faith unhappily forsworn,
And guilded honour shamefully misplaced,
And maiden virtue rudely strumpeted,
And right perfection wrongfully disgraced,
And strength by limping sway disabled,
And art made tongue-tied by authority,
And folly (doctor-like) controlling skill,
And simple truth miscall'd simplicity,
And captive good attending captain ill:
   Tired with all these, from these would I be gone,
   Save that, to die, I leave my love alone.

_________________
Words, words, words, words! You may as well listen to the birds.

The dreamer is still asleep.

Moon's milk spills from my unquiet skull and forms a white rainbow.
avatar
Vegvísir

Female
Posts : 10002
2014-04-15

Lokacija: : Other lives and greater times

Back to top Go down

Re: Poezija i plandovanje

Post by Vegvísir on 9/2/2016, 19:17

Janko Polić Kamov: XX. vijek

O, u kraj s dogmom, kad se mozak
u bolovima majke pati;
a kad izmilji ono živo,
na koljena gdje leži mati!
O, u kraj s dozom moralizma,
kud njegova će krenut noga:
U živoj puti živa miso
i cjelov na sve s ovkraj groba!

_________________
Words, words, words, words! You may as well listen to the birds.

The dreamer is still asleep.

Moon's milk spills from my unquiet skull and forms a white rainbow.
avatar
Vegvísir

Female
Posts : 10002
2014-04-15

Lokacija: : Other lives and greater times

Back to top Go down

Re: Poezija i plandovanje

Post by Vegvísir on 11/2/2016, 21:10

Lord Byron: By the River of Babylon We Sat Down and Wept

1
We sat down and wept by the waters
Of Babel, and thought of the day
When our foe, in the hue of his slaughters,
Made Salem’s high places his prey;
And ye, oh her desolate daughters!
Were scattered all weeping away.
2
While sadly we gazed on the river
Which rolled on in freedom below,
They demanded the song; but, oh never
That triumph the stranger shall know!
May this right hand be withered for ever,
Ere it string our high harp for the foe!
3
On the willow that harp is suspended,
Oh Salem! its sound should be free;
And the hour when thy glories were
ended
But left me that token of thee:
And ne’er shall its soft tones be blended
With the voice of the spoiler by me!

_________________
Words, words, words, words! You may as well listen to the birds.

The dreamer is still asleep.

Moon's milk spills from my unquiet skull and forms a white rainbow.
avatar
Vegvísir

Female
Posts : 10002
2014-04-15

Lokacija: : Other lives and greater times

Back to top Go down

Re: Poezija i plandovanje

Post by Vegvísir on 20/4/2016, 19:54

Fernando Pessoa: If they want me to be a mystic, fine. So I’m a mystic.

If they want me to be a mystic, fine. So I’m a mystic.
I’m a mystic, but only of the body.
My soul is simple; it doesn’t think.

My mysticism consists in not desiring to know,
In living without thinking about it.

I don’t know what Nature is; I sing it.
I live on a hilltop
In a solitary cabin.
And that’s what it’s all about.

_________________
Words, words, words, words! You may as well listen to the birds.

The dreamer is still asleep.

Moon's milk spills from my unquiet skull and forms a white rainbow.
avatar
Vegvísir

Female
Posts : 10002
2014-04-15

Lokacija: : Other lives and greater times

Back to top Go down

Re: Poezija i plandovanje

Post by Guest on 21/4/2016, 02:23

An Interview with Atropos

Madam Atropos? 

That’s correct. 

Of Necesssity’s three daughters, 
you fare the worst in world opinion. 

A gross exaggeration, my dear poet. 
Klotho spins the threat of life, 
but the thread is delicate and easily cut. 
Lachesis determines its length with her rod. 
They are no angels. 

Still you, Madame, hold the scissors. 

And since I do, I put them to good use. 

I see that even as we speak … 

I’m a Type A, that’s my nature. 

You don’t get bored or tired, 
maybe drowsy working nights? 
Really, not the slightest? With no holidays, vacations, weekends, 
no quick breaks for cigarettes? 

We’d fall behind, I don’t like that. 

Such breathtaking industry. 
But you’re not given commendations, 
orders, trophies, cups, awards? 
Maybe just a framed diploma? 

Like at the hairdresser’s? No, thank you. 

Who, if anyone, assists you? 

A tidy little paradox—you mortals. 
Assorted dictators, untold fanatics. 
Not that they need me to nudge them. 
They’re eager to get down to work. 

Wars must surely make you happy 
what with all the assistance you receive. 

Happy? I don’t know the feeling. 
I’m not the one who declares them, 
I’m not the one who steers their course. 
I will admit, though, that I’m grateful, 
they do help to keep me au courant. 

You’re not sorry for the threads cut short? 

A little shorter, a lot shorter— 
Only you perceive the difference. 

And if someone stronger wanted to relieve you, 
tried to make you take retirement? 

I don’t follow. Express yourself more clearly. 

I’ll try once more: do you have a Higher-Up?

… Next question please. 

That’s all I’ve got. 

Well goodbye then. 
Or to put it more precisely 

… I know, I know. Au revoir.


Wislava Szymborska

Guest
Guest


Back to top Go down

Re: Poezija i plandovanje

Post by Guest on 23/4/2016, 20:21

*Wislawa

Guest
Guest


Back to top Go down

Re: Poezija i plandovanje

Post by Guest on 23/4/2016, 20:22

The Three Oddest Words



When I pronounce the word Future,
the first syllable already belongs to the past.

When I pronounce the word Silence,
I destroy it.

 
When I pronounce the word Nothing,
I make something no non-being can hold. 

 
 
By Wislawa Szymborska

Guest
Guest


Back to top Go down

Re: Poezija i plandovanje

Post by Guest on 23/4/2016, 20:51

On The 400th Anniversary Of Shakespeare's Death 




Guest
Guest


Back to top Go down

Re: Poezija i plandovanje

Post by Vegvísir on 23/4/2016, 21:05

:tu

Kad se već spomenuo Shakespeare, odmah se sjetih ovog:



Uz glazbu Coila Judi Dench recitira njegov 53. sonet:

What is your substance, whereof are you made,
That millions of strange shadows on you tend?
Since every one hath, every one, one shade,
And you but one, can every shadow lend.
Describe Adonis, and the counterfeit
Is poorly imitated after you;
On Helen's cheek all art of beauty set,
And you in Grecian tires are painted new:
Speak of the spring, and foison of the year,
The one doth shadow of your beauty show,
The other as your bounty doth appear;
And you in every blessed shape we know.
   In all external grace you have some part,
   But you like none, none you, for constant heart.

To je ujedno i soundtrack Jarmanovog filma Angelic Conversation

https://en.wikipedia.org/wiki/The_Angelic_Conversation_%28film%29

_________________
Words, words, words, words! You may as well listen to the birds.

The dreamer is still asleep.

Moon's milk spills from my unquiet skull and forms a white rainbow.
avatar
Vegvísir

Female
Posts : 10002
2014-04-15

Lokacija: : Other lives and greater times

Back to top Go down

Re: Poezija i plandovanje

Post by Guest on 24/4/2016, 12:51

Lajkam. :) Evo još malo Shakespeare-a: Sonnet XVIII 


Guest
Guest


Back to top Go down

Re: Poezija i plandovanje

Post by Sponsored content


Sponsored content


Back to top Go down

Page 2 of 9 Previous  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9  Next

Back to top

- Similar topics

 
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum