U noćo sa 27/28.4.1991 hrvatski policijaci probili blokadu opkoljenog Kijeva

Hrvatsko selo Kijevo nalazilo u kninskoj opcini udaljeno dvadesetak kilometara od Knina tada epicentra srpske pobune i 'glavni grad' tzv.Srpske Krajine.Kijevo je bilo opkoljeno sa sa srpskim selima Civljanima,Polacom,Cetinom.Najblize mjesta Kijevu sa hrvatskom vecinom su bila udaljena 6,7 kilometara selo Lelasi i gradic Vrlika.Jos od balvan revolucije 17.8.1990 selo se nalazilo prakticno u blokadi a pocetkom 1991 srpski ekstremisti iz susjednih srpskih sela kao i iz Knina poceli su i sa oruzanim provokacijama u smjeru Kijeva.Samo selo nije imalo policijsku postaju koju je trebalo imati s obzirom i na velicinu i na brojnost stanovnistav jer je Kiejvo prije rata imalo oko 1300 stanovnika i bilo ej najvece hrvatsko selo u kninskoj krajini.samim time bilo je trn u oku srpskim ekstremistima iz Knina.kako sam napisao situacija se sve vise pogorsavala za Kijevo od pocetka 1991.Do probijanja blokade Kijeva od strane hrvatske policje i uspostave postaje Kijevo je branilo ili 'branilo' tek nekoliko desetaka mjestana naoruzanih pretezno lovackim oruzjem,sa ponekim pistoljem a bilo ej i onih koji su imali i starinske kubure vise nefunkcionalne ali eto bar da se vidi da nisi bio sasma goloruk.Nasuprot kiojevljanima srpski ekstremisti kako civili tako i marticevci su bili naoruzani do zuba a najveci dio ih je naoruzala tzv.jna koja je pa gotovo otvoreno jos od barikada naoruzavala srbe iz okolnih srpskih sela.Tijekom prvih mjeseci 1991 a moze se reci i od barikada srpski ekstremisti su gotovo svakodnevno provocirali Hrvate Kijeva prolazeci autima kroz selo provocirajuci na razlicite nacine a nisu se libili uporabiti i oruzje narocito u kasno nocnim satima kada su znali pucati po kucama stanovnika Kijeva a u nekim slucajevima su znali bacati i stapine dinamita i tom prilikom ucini materijalnu stetu na objektima.sa druge strane srpski ekstremisti iz sela Cetina,Civljani kao i iz Polace znali su se povremeno pribliziti Kijevu i pucati na selo tako da su sa ciljem ubijali stoku Kijevljana a pucali su i na same mjestane najcesce cobane i tom prilikom u drugom trecem mjesecu 1991 ranjena je jedna starija mjestanka Kijeva.Pocetkom cetvrtog mjeseca 1991 prilikom akcije na Plitvicima za odmazdu srpski ekstremisti iz sela Cetine gotovo su se priblizili Kijevu na nekoliko stotina metara i ispalili tri tromblonske mine ali srecom ljudskih zrtava nije bilo tek manja materijalna steta na dva civilna objekta.Uvidjevsi sve probleme mjetsana i samog sela Kijeva.Predsjednik Tuđman mna sastanku sa ministrom policije i jos nekim celnicima hrvatske vlade odlucio je da se ustroji policijska postaja u selu i samim time koliko toliko olaksa Kijevu i bar neutralizira napade i provokaciej srpskih ekstremista.Negdje polovicom cetvrtog mjeseca 1991 i tzv.JNA se ukljucuje u krizu oko Kijeva ali stavivsi se potpuno na srpsku stranu te slanjem dvadesetak oklopnih vozila iz kninskog garnizona koje su razmjestili u blizini Kijeva sa tri strane prakticno jos vise otezali situaciji mjestanima Kijeva i Kijevo stavili u potpunu blokadu.23.4.1991 odluceno je da se hrvatski redarstvenici probiju u Kijevo i uspostave PP.Tako je u noci sa 27 na 28.4.1991 pedesetak redarstvenika od kojih je polovica bilo iz samog Kijeva i svi dragovoljci iz smjera Vrlike preko hrvatskog sela Kosore i Lelasi uputila se nocu u smjeru Kijeva.Zaobivsavsi neprimjetno punkt tzv.JNA i srpskih ekstremista iz Civljana između Civljana i hrvatskog sela Kosore negdje oko cetri sata ujutro usli su u selo Kijevo i odmah uspostavili vec pripremlejn objekat u centru sela za postaju.Narod Kijeva je vec ranom zorom docekao sa velikom radoscu svoje hrvatske redarstvenike od kojih su mnogi bili samo kijevljani.

Nakon sto su uvidjeli da blokadama nisu uspjeli sprijeciti dolazak redarstvenika u Kijevu srpski eskteremisti u Kninu na celu sa zlocincem Milom Marticem zaprijetili su otvorenim napadom na Kijevo naravno ne usudivsi se napasti Kijevo sa svojim marticevcima i drugim srpskim ekstremistima za svoj zlocinacki naum zatrazio je pomoc kninski garnizon jna no tadasnji zapovjednik kninskog korpusa general spiro nikovic je odbio martica ali mu je obecao da ce poslati dodatne snage jna da jos vise pojacaju blokadu samog sela.Mile martic je bio vidno nezadovoljan odgovorm Nikovica da jna nece sudjelovati u direktnom napadu on se odlucio konzultiravsi se sa Milanom Babicem tada predsjednikom samoproglasene srpske Krajine da izvedu napadnu akciju na svoju ruku.Tako da je martci 29.4.1991 posalo oko sedamdeset marticevaca iz knina u srpska sela Polacu i Cetinu da se pridruze tamosnjim marticevcima i ekstremistima te zatrazivsi od 'kolega' iz Civljana da im iz smjera tog sela pruze potporu u napadu na Kijevo ako zaskripi na smjerovima glavnog napada iz Polace i Cetine.Za sam predviđeni napad martic je okupio oko dvjestotinjak naoruzanih marticevaca i ekstremista razmjestenih u okolnim srpskim selima oko Kijeva.Tako je 30.4.1991 iz smjera Cetine pokusan probni napad na Kijevo sa oko osamdeset srpskih ekstremista.napad je poceo oko sedam ujutro kada su srpski ekstremisti ispalili desetak tromblona te ispucali par zolja prema zaseocima Kijeva najblizih selu Cetini.Srecom ljudskih zrtava nije bilo osim jedne lakse ranjene starice mjestanke Kijeva.Hrvatski redarstvenici koji su se nalazili u smjeru napada nisu odgovorili na ovaj napad.Uvidjevsi da im oruzano neodgovaraju redarstvenici,srpski ekstremisti su otpoceli napad ljudstvom na tom smjeru ali brzo su usutkani i vracenio na pocetni polozaj tako da je taj prvi napad neslavno propao po Milu Martica i ekstremiste koji su nakon propalog napada opet zatrazili da im potpuru da JNa koja s enalazila u blizini na jednom punktu sa oklopnjacima međutim jna im se nije pridruzila vec je odluceno u Kninu da u selo Cetinu jna posalje dodatno pojacanje od nekoliko vojnih vozila sa ljdustvom i tri oklopna transportera sa kojim su provokativno promarsirali kroz Kijevo i uputili se u smjeru sela Cetina.Tako je propao ovaj prvi otvoreni napad od mnogih kasnije srpskih ekstremista a dodatno ojacao moral hrvatskih redarstvenika u Kijevu kao i samih mjestana da ih vise nece samo tako napadati i provocirati srpski ekstremisti.

Koliki je bijes izazvan kod Mile Martica koji ej inace bio opsesivno zaokupljen Kijevom ovim propalim prvim napadam na Kijevo govori i postojeci tonski zapis(zapljenjen nakon oslobađanja knina u oluji) gdje je bijesni mile martci citao bukvicu zapovjedniku marticevaca koji ej vido napad na Kijevo da ih je otjerala 'ona ustaska saka jada u Kijevu'...martic ej odmah smjenio tog zapovjednika ali nije se odlucio da ponovi napad posto je dio marticevaca i ekstremista bio demotiviran propalim napadom a vjerojatno je bilo i zrtava među njima sto govore i pronađeni krvavi tragovi i zavoji,tamponi.No Milu Martica je najvise razljutilo to sto nije general nikovic odobrio da se u napad direktno umijesa jna pa je zvao beograd milosevica,kadijevica.Kadijevic je nardio generalu Nikovicu da odrzi sastanak sa babicem i marticem koji ej odrzan 3.5.1991 u komandi kninskog korpusa u Kninu gdje je utvrđeno ili obecano od strane jna marticu i babicu da ce jna marticevce i ekstremiste dodatno naoruzati narocito tezim oruzjem minobacacima,bestrzajnim topovima a kao poklon marticevciam u kninu dat ce i pet oklopnih transportera te u slucaju sukoba sa redarstvenicima jna ce postaviti tampon zone od kojih je jdna bila namjeravana i u samom Kijevu no do toga nije doslo jer su kijevljani i drzavni vrh hrvatske porucili da ce to svim sredstvima sprijeciti.Drugi napad na Kijevo Martic i Babic su planski odredili za kraj petog mjeseca 1991.Ojacani dodatnim naoruzanjem narocito tezim te sa nekoliko oklopnih transportera te pojacanim ljudstvom narocito marticevcima smjer napada je određen kao i prvi put iz smjera polace i cetine ali i iz smjera Civljana.No ipak do napada nije doslo u vecem obimu jer se komplicirila situacija kod Benkovca i Obrovca gdje nije islo po planovima tzv.vlasti u Kninu pa su neke snage marticevaca morale biti poslane na taj prostor.Ipak 5.6.1991 zabiljezen je prvi minobacacki napad na Kijevo iz smjera Polace kada je na Kijevo ispanjeno desetak minobacackih mina i u tom napadu ranjeno je nekoliko civila i pricinjena materijalna steta na gospodarskim i stambenim objektima u Kijevu.Posto je Kijevo bilo u blokadi nastao je problem sa ranjenicima da ih se prebaci u Vrliku i dalje u Sinj i Split.Na punktu ili barikadi u Civljanima domaci ekstremisti i tzv.JNA nije htjela propustiti kola hitne pomoci iz Sinja nego su clanovi medicinskog osoblja maltretirani na barikadi i zadrzani ali nakon intervencija sa razlicitih mjesta vraceni su u Vrliku.Ipak drugi dan nakon sastanaka predstavnika hrvatskih vlasti sa oficirima jna dogovoreno je da kola hitne pomoci budu pustena u Kijevo ali pod pratnjom vojnika jna i na povratku pepracena do Vrlike sto je na koncu i ucinjeno mada opet uz zaustavljanje,maltretiranje i prijetnje narocito srpskih ekstremista iz Civljana na barikadi.

Na sastanku zapovjednika policije i garde u šibeniku polovicom sestog mjeseca 1991 dogovoreno je da se pomoc opkoljenom Kijevu u ljudstvu,lijekovima,hrani,materijalnim sredstvima usmejri na drugi pravac mnogo tezi i neprohodniji ali koliko toliko sigurniji preko brda Kozjak sa jugoistocne strane Kijeva zbog toga sto su jna i srpski odmetnici potpuno blokirali prilaz Kijevu iz smjera Vrlike i sela Kosore i time je tim smjerom postalo izuzetno opasno kako danju tako i nocu.također odluceno je da se uz policijske snage koje su tada bile jedine u Kijevu obrana dodatno pojaca pripadnicima zng-a pa je tako 20.6.1991 u smjeru Kiejva otislo cetrdesetak pripadnika zng-a koji su se prikljucili tamosnjim redarstvenicima i ukupan broj pripadnika policije i znga u Kijevu se popeo na oko stotinjak sa dogovorm da sa pojacavanjem kriznog stanja se posalju u slucaju potrebe i dodatne snage policije i zbora narodne garde.Slanje pripadnika zng-a sprovedeno je u totalnoj tajnosti posto su se slanju gardista u Kijevo ostro protivili kako iz redova jna tako i onih u Kninu koji su smatrali postrojbe zng-a za paravojne formacije.tako da su pripadnici zng-a u pocetku bili u Kijevu u civilnoj odjeci diejlom i dijelom u policjskim dorama odnosno oznakama.Dolazak gardista jos vise je oraspolozio mjestane Kijeva kao i redarstvenike jer je time ojacana obrana Kijeva dodatnim ljudstvom pa se broj branitelja Kijeva iz redova policije i garde kako sam rekao popeo na oko stotinjak plus tridesetak civilnih naoruzanih dragovoljaca mjestana Kijeva koji su imali svoje osobno naoruzanje.Kako se sve vise komplicirala situacija na podrucju sela kijevo i vrlickog kraja narocito koncem sestog mjeseca 1991 nakon sto je proveden referendum za neovisnost Hrvatske odluceno je da se posalju i dodatne snage hrvatske policje i garde u druga hravtska sela vrlickog kraja kao i samu Vrliku jer su srpski teroristi uz pomoc jna sve cesce oruzane ispade i provokacije usmjerili i na druga hrvatska sela pa i na samu Vrliku osim Kijeva vjerojatno sa ciljem da rasire hrvatske obrambene snage na tom podrucju i sprijece slanje pomoci u Kijevo.Nije mirovala ni JNA te salje također svoje dodatne snage na ro podrucje iz garnizona u Kninu i Sinju pretezno u srpska sela plus jos vise naoruzavsi pobunjene Srbe narocito tezim naoruzanjem.Također odlukom kninskih paravlasti sa zapovjednistvom kninskog korpusa odluceno je da se ustrojavaju odredi TO-a u srpskim selima vrlickog i kninskog podrucja kao i sve prisutniji dolasci pripadnika paravojnih srpskih formacija i marticeve milicije koji su se razmjestili ponajvise u srpskim selima vrlickog kraja Civljanima,Cetini,Otisicu,Koljanima.Sve te aktivnosti neprijateljske strane nagnalo je hrvatske vlasti na lokalnom ali i na drzavnom nivou da pocetkom sedmog mjeseca 1991.godine da krenu u organiziranje obrambenih aktivnosti u Vrlici i hrvatskim selima vrlickog kraja.Zbog nedostatka oruzja nije se mogao ostvariti veci obim obrambenih aktivnosti pa se pristupilo organiziranju dijela civilnog hrvatskog stanovnistva osnivanjem odreda NZ(narodne zastite) od kojih dobar dio nije imao oruzje a oni koji su imali imali su pretezno osobno lovacko naoruzanje.Odluceno je da s eprimopredaja oruzja vrsi na punktovima sa onim koji nisu imali oruzje.Pocetkom sedmog mjeseca 1991 srpski teroristi,marticevci i pripadnici lokalnih srpskih TO-a otpoceli su sa serijom oruzanih provokacija osim Kijeva i prema drugim hrvatskim selima Vrlike i to prema Vinalicu,Garjaku,Kosorima te Maljkovu iz smjera srpskog sela Otisic koje se nalazilo na cesti Vrlika-Sinj.Također oruzane provokacije i prepadi srpskih terorista zabiljezeni su i juzno od Vrlike iz smjera srpskog sela Štikovo prema hrvatskom selu Maovice.Krizni stozer za Vrliku u dogovoru sa zapovjednikom policijskih snaga u Vrlici i Sinju odlucili su da se posalju redarstvenici i gardisti u hrvatska sela Vinalic,Kosore,Jezevic i Maovice.Također da u selu Maljkovo se osnuje privremena policijska postaja kao pricuva i logisticka baza te onemoguci sve cesce provokacije prema ovom hrvatskom selu iz jakog srpskog teroristickog uporista u selu Otisic prema Maljkovu cime su srpski teroristi mogli opasno ugroziti jedinu preostalu cestovnu komunikaciju slobodnog podrucja Vrlike prema Sinju i Splitu.

Do polovice sedmog mjeseca 1991 omjer snaga na vrlickom i podrucju Kijeva bio je velik u korist neprijatelja.Snega JNA u suradnji sa srpskim terosritima,marticevcima,odredima TO-a i drugih paravojnih formacija brojcano stanje ljudstva brojkom je bilo oko 1500 pripadnika plus sto je JNA na tom podrucju imala i oko dvadeset tenkova i tridesetak oklopnjaka te dvije bitnice minobaca razlicitog kalibra od kojih je dio bio u rukama marticevaca i drugih srpskih paravojnih postrojbi.Naspram snaga neprijatelja,hrvatske postrojbe tj mup,zng i NZ brojili su sve zajedno oko 350 pripadnika od kojih je vecina bila naoruzana pjesackim i lovackim naoruzanjem a jedan dio cak nije imao oruzje.Od drugog naoruzanja imali su tri rucna bacaca sa svega tridesetak raketa i dva minobaca od 60 i 82 mm sa oko osamdeset mina.Također imali su dva borbena oklopna vozila napravljenih od jednog kamiona i autobusa tj koji su bili oklopljeni.Dakle evidentno je na ovim primjerima koliko su daleko jace snage imali jna i srpske paravojne formacije u odnosu na hrvatske branitelje.