SVOJEDOBNO SVI U SAVEZU S HITLEROIM

Go down

SVOJEDOBNO SVI U SAVEZU S HITLEROIM

Post by mortal on Sat 29 Sep - 21:58

https://croative.net/sporazum-hitlera-i-staljina-o-prijateljstvu-kooperaciji-i-demarkaciji-28-rujna-1939-godine/



                          SPORAZUM HITLERA I STALJINA O PRIJATELJSTVU,
                     KOOPERACIJI I DEMARKACIJI, 28. RUJNA 1939. GODINE






 NA DANAŠNJI DAN… Nakon što je sklopljen “Pakt o nenapadanju i prijateljstvu između Njemačke i Saveza Sovjetskih socijalističkih Republika” (23. kolovoza 1939. godine) i prema dogovoru Hitlera i Staljina istočna Europa najvećim dijelom okupirana i podijeljena , potpisan je drugi sporazum kojim se sankcioniralo postojeće stanje i detaljnije definirali daljnji teritorijalni interesi jedne i druge strane.


On je službeno nazvan “Njemačko-Sovjetski sporazum o prijateljstvu, kooperaciji i demarkaciji”  i potpisan je također u Moskvi, 28. rujna 1939. godine od strane ministara vanjskih poslova dviju zemalja, Vjačeslava Molotova i Joachima von Ribbentropa.
[size=18]>> KOMUNISTIČKO-NACISTIČKI SAVEZ – PROŠLOST KOJA OPOMINJE

Kako je vidljivo iz mape razgraničenja, saveznici su podijelili i Litvu koja još uvijek nije bila okupirana.
SSSR je pristao na zahtjeve Njemačke da ova zadrži vlast nad Varšavom i Lublinom, budući da su nacisti već vojno okupirali ove gradove (iako su prema ranijem dogovoru oni trebali pripasti Sovjetima), a za uzvrat njemačke su trupe napustile Brest Litovsk, gdje je tim povodom upriličena svečana nacističko-sovjetska parada (22. rujna) i izvršena primopredaja grada. (Snimka nacističko-sovjetske vojne parade u Brest Litovsku: (stranica posjećena 19.9.2018.)

 

Crta demarkacije prema sporazumu Hitlera i Staljina od 28. rujna 1939.

(Izvor za foto: https://hr.wikipedia.org/wiki/Pakt_Ribbentrop-Molotov)[/size]





 
Hitler je Staljinu prepustio Litvu (iako je prema paktu od 23. kolovoza ona trebala pripasti Njemačkoj).
Tako su saveznici i prijatelji, Hitler i Staljin napravili novi korak u planiranoj podjeli svijeta – što je nepune dvije godine poslije (kako je poznato) poremetio nacistički vođa svojim brzopletim i nepromišljenim napadom na SSSR i tako pružio priliku sovjetskom vođi da se silom prilika preobrati u “antifašista”.
Postojanje ovih sporazuma i tajnog protokola između Njemačke i SSSR-a Sovjeti nisu priznavali, iako su već 1947. godine SAD objavile tekst pakta od 23. kolovoza 1939. koji je pronađen u njemačkom arhivu.
Kongres narodnih zastupnika SSSR-a, tek je 24. prosinca 1989. godine donio deklaraciju kojom se priznaje postojanje tajnog protokola i ujedno ga se proglašava pravno ništetnim.
Cjelovit tekst sporazuma od 23. kolovoza 1939. godine (“Pakt o nenapadanju i prijateljstvu između Njemačke i Saveza Sovjetskih socijalističkih Republika” ), koji uključuje i “Tajni protokol” dostupan je u engleskoj verziji na: https://sourcebooks.fordham.edu/mod/1939pact.asp; stranica posjećena 19.9.2018.)
Sporazumima iz 1939. godine, prethodio je Ugovor o neutralnosti i prijateljstvu koji je potpisan između Njemačke i SSSR-a 24. travnja 1926., a obnovljen 1931. godine.
Dva podjednako zločinačka režima (nacistički i komunistički), svojom su suradnjom i ugovorima bjelodano potvrdila svoje osvajačke namjere vezano za dogovorno komadanje Europe, što je bila samo prva etapa u njihovim planovima porobljavanja svijeta.
Dotadašnji sporazumi bili su samo logični nastavak dugogodišnje vojno-tehničke suradnje između dvije zemlje, koja je na djelu kroz gotovo cijelo razdoblje između dva svjetska rata. SSSR je bitno doprinio izgradnji njemačkog ratnog stroja od kojega će stradati deseci milijuni ljudi, uključujući i goleme žrtve sovjetskih građana.
Budući da je Njemačkoj poslije Prvoga svjetskog rata bilo zabranjeno razvijati zrakoplovstvo, njezini kadrovi (uključujući pilote i stručno osoblje) obučavaju se na poligonima SSSR-a i uz punu stručnu i tehničku pomoć sovjetskih inženjera, a suradnja je bila plodna i u drugim segmentima vojne tehnologije.
Suradnja se dalje intenzivira poslije potpisanih sporazuma (travanj 1926; ljeto/jesen 1939).
Staljin je Hitleru “držao leđa” dok je ovaj osvajao srednju i zapadnu Europu – među ostalim dao mu je na uslugu mornaričku bazu za opskrbu gorivom (u blizini Murmanska) i tako omogućio svome savezniku stvaranje nužnih gospodarskih i taktičkih preduvjeta za daljnju ekspanziju (s resursima u 10 do tada okupiranih zemalja). Njemački ratni stroj je uz pomoć Sovjeta opskrbljivan  ogromnim količinama hrane, sirovina i ratnog materijala, a pružana je i sva druga logistička potpora, što je naročito došlo do izražaja tijekom Bitke za Britaniju (u ljeto 1940. godine), kad su sovjetski brodovi slali neophodne meteorološke podatke njemačkim zračnim snagama (Luftwaffe), a Hitleru su bili na usluzi i sovjetski ledolomci na Arktiku krčeći koridore kojima su se služili Nijemci za napade na savezničke brodove.
Nikakve reakcije od strane “prve zemlje socijalizma” na pojavu talijanskog fašizma i njemačkog nacizma nije bilo, iako se ove destruktivne totalitarističke ideologije etabliraju već od sredine 20-ih godina i jasno iskazuju svoje ciljeve. Nacističko – komunistički savez jača i učvršćuje se, unatoč činjenici da je sam Hitler u svome Mein Kampf-u (tiskanom 1926. godine) otvoreno iznio svoju teoriju o Slavenima kao “nižoj rasi” i najavio osvajanje istočne Europe i SSSR-a (Drang nach Osten), s nakanom stvaranja Lebensraum-a (“Životnog prostora”) za svoju arijsku “nad rasu” na tim područjima.
Uzme li se sve to u obzir, sovjetska dvostruka igra vezano za angažiranje SSSR-a i “internacionalnih brigada” (pod paskom Kominterne) na strani republikanaca u španjolskom građanskom ratu (1936/39.), gdje su se u unaprijed izgubljeni rat s falangama generala Franca, Mussolinija i Hitlera gurali naivni komunistički “dobrovoljci”, još je prozirnija i svjedoči o cinizmu i dvoličnosti tadašnje Staljinove politike.
Dok Hitler nakon Austrije, Čehoslovačke i Poljske osvaja Norvešku, Belgiju, Dansku, Nizozemsku, Luksemburg i Francusku, Staljin prema dogovoru uzima istočni dio Poljske, Estoniju, Litvu i Latviju, a Rumunjskoj postavlja ultimatum i traži povrat Besarabije (koja je Rusiji oduzeta 1918. godine). Natezanje oko Besarabije završava popuštanjem Hitlera koji na kraju pritišće Rumunjsku i ona je primorana odreći se ove regije.
Na okupiranim područjima SSSR provodi okrutne mjere etničkog čišćenja, pri čemu se eliminiraju svi stvarni ili potencijalni protivnici sovjetskog režima (inteligencija, buržoazija, politički disidenti i oponenti, bijeli emigranti, bogati seljaci, Židovi itd.), dok veliki broj preživjelih završava u sibirskim logorima. Žrtve se broje u desecima tisuća, a Staljin je kao okorjeli antisemit naročito progonio Židove (iako su mnogi od njih bili u najužem vodstvu boljševičke partije).
Slijedi sovjetska agresija na Finsku poslije režiranog incidenta kod sela Mainile (26. studenoga 1939. godine), kad Sovjeti s vlastitog teritorija topništvom tuku svoje pogranično područje sa sedam projektila (pri čemu ubijaju 4 i ranjavaju 9 svojih vojnika). Za napad optužuju Fince i tri dana poslije objavljuju im rat. Invazija  započinje 30. studenoga.
Zbog ove otvorene i ničim izazvane agresije, prva je zemlja socijalizma isključena iz tadašnjeg Društva naroda (preteča kasnije formirane Organizacije ujedinjenih naroda). Sovjetsko-finski sukob završava porazom Sovjeta; epilog krvavog rata je 200.000 mrtvih i višestruko veći broj ranjenih i nestalih. Hitler likuje nad neuspjehom svog glavnog takmaca, smatrajući da je time dokazana nesposobnost Crvene armije. Unatoč pobjedi u „Zimskom ratu“, Finska mora potpisati sporazum kojim se u korist SSSR-a odriče dijela svoga državnog teritorija – zahvaljujući indiferentnosti glavnih zapadno-europskih sila, prije svega Velike Britanije i Francuske koje su kalkulirale čekajući rasplet.
Staljin vjeruje kako će Hitler poraziti i uništiti zapadnoeuropski imperijalizam, nakon čega će se obračunati s oslabljenom Njemačkom i uspostaviti svoje „globalno socijalističko carstvo“ (“Svjetski savez sovjetskih socijalističkih republika”), kojemu bi na čelu bio on – budući vladar svijeta. Temelj te “svjetske socijalističke zajednice” trebali su biti sovjetski “nad-ljudi”, nova ideološka “nad-bića”, što samo dokazuje kako u tom smislu između rasističkih teorija Hitlera i Staljina nije bilo nikakve suštinske razlike.
Poseban kuriozitet predstavlja to što su na sovjetskoj vojnoj paradi upriličenoj povodom  proslave 1. svibnja 1941. godine na Crvenom trgu u Moskvi, kao počasni gosti Staljina i njegove svite, u svečanoj loži ugošćeni najviši Hitlerovi časnici. Bilo je to samo 51 dan prije početka realizacije “Operacije Barbarossa” kojom je Hitler u munjevitom ratu planirao slomiti kralježnicu svom savezniku i glavnom takmacu u planiranoj podjeli svijeta. ).
Prijateljski odnosi Njemačke i Rusije imaju svoju pred-povijest i ona je uočljiva već u razdoblju prije sovjetske “Oktobarske revolucije”. U vrijeme dok je bio u egzilu (između veljače i travnja 1917. godine), “Otac revolucije” i “Veliki učitelj” Vladimir Iljič Lenjin se u pismima (koja šalje svojim političkim istomišljenicima i suradnicima u Rusiji) oštro obrušava na Privremenu vladu, ali i na zemlje zapadne Europe (pogotovu Francusku i Veliku Britaniju) i brani kolonijalne interese Njemačke.
Tako, primjerice, “Zbornik” Lenjinovih spisa, naslovljen: “Od februara do oktobra 1917.” (Naprijed – Zagreb, 1973.), na str. 43-48. objavljuje pismo br. 4. (“Kako postići mir”), u kojemu on među ostalim kaže:
“(…) Anglo-francuska grupa kapitalista hoće u prvom redu da opljačka Njemačku oduzevši joj kolonije (gotovo sve su već oduzete), a zatim Tursku…
(…) Rusija ne vodi rat svojim parama. Ruski kapital je ortak anglo-francuskog. Rusija vodi rat da bi opljačkala Armeniju, Tursku, Galiciju.
(…) A guškovsko-miljukovska vlada, osim toga, uopće ne pristaje na mir u ovom momentu, jer bi sada dobila iz ‘plijena’ ‘samo’ Armeniju i dio Galicije, a ona hoće da opljačka još Konstantinopol i još da osvoji nazad od Nijemaca Poljsku, koju je carizam uvijek tako nečovječno i bestidno ugnjetavao. Dalje, gučkovsko-miljukovska vlada je, u suštini samo agent anglo-francuskog kapitala, koji hoće da zadrži kolonije opljačkane Njemačkoj, i povrh toga da natjera Njemačku da vrati Belgiju i dio Francuske. Anglo-francuski kapital pomogao je Gučkovima i Miljuškovima maknuti Nikolaja, da bi oni njemu pomogli ‘pobijediti’ Njemačku.”
(Pismo je potpisano s N. Lenjin, pisano u Zurichu 25 ožujka 1917., uz naznaku da je isto prvi put tiskano 1924. godine u časopisu Komunističeskij Internacional, br. 3-4.; istaknuo: Z.P.)
Općepoznata je činjenica da je Lenjin u Rusiju (Petrograd) došao uz izravnu pomoć Njemačke (posebnim oklopnim vlakom i noseći pozamašnu svotu zlatnika – čime je financirana revolucija.
Sve do sada rečeno govori u prilog tomu da povijest nije crno-bijela, ma koliko se mnogi (vođeni raznim interesima) trudili da je takvom prikažu.
Današnja Europa počiva na spoznaji o štetnosti svakog totalitarističkog sustava i svake autoritarne ideologije i na civilizacijskom odmaku od takvih režima.
Nacizam i fašizam su već odavno odbačeni kao štetne i destruktivne ideologije, ali, komunizam (koji je uzrokovao višestruko veća zla – barem promatra li se broj žrtava), takvu društvenu osudu još uvijek ne doživljava.
I to je samo jedan među brojnim neobjašnjivim paradoksima koji obilježavaju današnji “razvijeni” Zapadni svijet. On uporno ostaje nedosljedan u provođenju vlastitih normi i načela  – iako je iz povijesti XX stoljeća itekako imao što naučiti.
Zlatko Pinter/Croative.net
avatar
mortal

Female
Posts : 5625
2014-04-16

Lokacija: : CROATIA

Back to top Go down

Re: SVOJEDOBNO SVI U SAVEZU S HITLEROIM

Post by bepobavulin on Thu 11 Oct - 17:44

avatar
bepobavulin

Posts : 218
2018-05-28


Back to top Go down

Re: SVOJEDOBNO SVI U SAVEZU S HITLEROIM

Post by Yehudim on Tue 23 Oct - 15:01

ISTINOM U GLAVU: Ustaša u teletekstu


Piše: Dragan Bursać za Interview.ba


HRT je na svom teletekstu partizansko oslobađanje ustaškog koncentracionog logoraJastrebarsko prozvao partizanskim napadom na dječji dom za ratnu siročad.


Ova gnusoba doslovno izgleda ovako:


"Dana 25. augusta 2018. na teletekstu HRT-a objavljena je netačna informacija da je tog dana u Jastrebarskom održana prigodna komemoracija u povodu Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima 20. stoljeća i 76. godišnjice partizanskog napada na Dječji dom za ratnu siročad u Jastrebarskom, budući da se radilo o 76. godišnjici partizanskog, a ne ustaškog napada na Dječji dom za ratnu siročad u Jastrebarskom. HRT se ispričava Hrvatskom žrtvoslovnom društvu".


Dječji pansion Jastrebarsko


Prije istine, 'ajmo rekonstruisati ovu bolesnu fašističku opsjenu i pokušati je privesti nekakvoj stvarnosti, koliko god to umobolno bilo.


Dakle, dobroćudne ustaše drže razdragani dom za ratnu siročad u kojem svako dijete nalazi utjehu i spas. Tu idilu u ljetnoj augustovskoj noći razbijaju zli partizani koji iz pansiona Jastrebarsko odvode djecu u hladnu, tamu noći. Pravdoljubivi HRT se ispričava putem teleteksta svom pučanstvu što je greškom napisao da je ovaj lijepi pansion napala kakva ustaška bojna, kad je to, svi dobro znamo napadač bio zli partizan-krvolok.


Ne, ne, ovo se udaljava od svake vrste razuma. I bolesni um je razum za ovo. Zapravo, čudi jedino još čuđenje pokojeg čovjeka koji nije kapitulirao u trijumfu revizionizma. A revizionizam je kompletan.


Jer jedini dječji koncentracioni logor, za koji se bez ikakve sumnje utvrdilo da je baš to, dječji koncentracioni logor, predstaviti kao nekakav dječji dom je sumanuto. U tom "dječjem domu" umrlo je ili ubijeno 1018 djece. U tom domu, po zapisima heroine rata Diane Budisavljević, djeca su doslovno umirala u svojim fekalijama izmučena dizenterijom. U tom domu, a Budisavljevićeva to zorno opisuje, oni jači dječaci i djevojčice su jeli kožu sa svojih vršnjaka kako bi preživjeli. Da, dobro ste pročitali. U tom «dobroćudnom» domu za djecu, ista ta djeca su od gladi pojela kartone na kojima je Diana Budisavljević ispisala njihova imena i prezimena, kao i imena roditelja. Pojeli su kartone, jer su kartoni bili delicija, poslije kože s mrtvih vršnjaka. U tom domu, ustaše su ostavljale djecu da im umiru pred očima, njih više od hiljadu, jer je «metak bio skup za Srpče i Židova». U tom domu, isprobavan je Ciklon B u «parnim kupeljama». U tom domu, tom lijepom dječjem domu djecu su šišana do glave, premlaćivana i bacana u staje koje su im bile postelja-do smrti.


Partizani od šest godina


A, eto HRT nas hoće uvjeriti kako je taj «divni» dom napadnut od strane partizana. I jeste! Napadnut je da bi se spasilo nešto dječjih života. Prema procjenama, «zli» partizani su spasili i odveli u šumu između 500 i 700 djece. U novi život. Prema ustašama današnjim, krvave partizanske ruke su ščepale djecu, odvele ih u šumu iz raja Jastrebarskog, a onda ih obukli, naoružali i spremili za borbu.


Djecu od 6 godina spremiti za borbu???


Ne haje ustaša na Teletextu za zdravu pamet. Ne haje za kap empatije, jer je nema. Na koncu, tih 3500 djece i jesu bila "genetski otpad", koja su trebala biti zatrvena. Nisu to nikakva djeca za ustaše naše svagdašnje, to su tek Srbi, Romi i Jevreji koji spas mogu naći samo u jamama logora.


U teškoj deluziji, Partizani, ti varvari su remetilački faktor, kao i ona Diana Budisavljević, koja iz pakla spasava djecu.


E, to je ono što je nedopustivo u ustaškom narativu. Nisu problem ubijena djeca, nisu problem čak ni partizani, niti Diana Budisavljević, problem je istina, koja je izašla te '42 u svijet, istina o jedinom dječjem koncentracionom logoru na planeti. Istina, koju eoni vremena ne mogu sprati. To je ta kvaka.


Zato i revizionizam naš nasušni, zato i ta potreba da se stvari, lica, obrisi i dešavanja ne zovu pravim imenom. Otuda "dječji dom", otuda "napad partizana", otuda "dobri uslovi", otuda "kreativnost u domu".


Nema niti jedne povijesti koja može i diskutovati o prepravku fakata. Ali, a to je opasnije, ovaj konstrukt revizionistički, u zadnje dvije decenije pogotovo, zaživio je u hrvatskoj državi i dostigao neslućene razmjere mejnstrima.


Druga i treća ustaška mladost


Pa tako uz časne ljude, koji dižu glas na dnevnoj bazi i koji su umorni od svog glasa i ksenofobije oko njih, Hrvatska živi neku svoju drugu i treću ustašku mladost.


Upamtite, ovo nije izolovan proces, ovo je balkasnki usud. No, nije, na žalost sud. Jer suda nema. Nema pravde za onih 68 hiljada  kozaračke djece deportovane u ustaški sistem logora smrti. Nema pravde za 3300 djece u dječjem logoru Jastrebarsko, nema pravde za ljude koji traže pravdu.


Ali zato nakaradne pravde i izvinjenja ustašama i neoustašama ima. Ima čak i priznanja države, preko svoje državne televizije (HRT-a), da su te ustaše bile zapravo u humanitarnoj misiji. Ima priznanja da su nekakvi zli partizani pokvarili idilu logora, pardon dječjeg doma.


I na koncu, kao rezultat imamo da je posve je normalno u današnjoj hrvatskoj vidjeti djecu crnokošuljaše, vidjeti pjevače i slavlja s ustaškim folklorom i čuti za tri oktave niži glas iz prikrajka kada se spomenu herojstva partizana.


Jedno ipak treba priznati ideolozima novoustaštva-pobijedili su i na krilima evropske desnice, neofašizma i revizionizma brišu, pa pišu svoju povijest.


Ali, do nas je. Uvijek je do nas. I to što ne znamo istoriju ovog Balkana, i to što ćutke aminujemo ustaško orgijanje, i to što se autogetoiziramo, i to što govorimo, proći će, uvijek je do nas.


Odnos ustaša prema majci i djetetu


O odnosu ustaša prema majkama i djeci možete pročitati ovdje. Ovo je svjedočenje Dare Banović, iz sela Veliko Palančište, Opština Prijedor, preživjele majke Kozare. Samo čitajte, ako čitati možete:


"Od jada sam pošla s njima oko desetak metara. Kada smo došli do nekih vrba, jedan od ustaša me zgrabio za vrat, iščupao nož i počeo da me kolje. Kad me je udario nožem treći put, pala sam, ali sam još uvijek bila pri svijesti. Dvadeset i devet rana su mi zadali. Bila sam sva zalivena krvlju, ali sam sve još vidjela, iako sam bila nepomična. Najteže je bilo gledati kada su krvnici klali moju djecu. Moju malu Radoslavu udarili su nožem u glavu, a zatim je bacili kraj mene i proboli nožem uza zemlju. Moga Boška tako su isto izboli nožem i bacili pored mene govoreći:


'Eto ti majke, kad se probudi, neka te podoji.'


Pošto je mali Boško još bio živ i jaukao, onaj isti ustaša što je mene klao, podigao je malog na koljena i sa nekoliko udaraca nožem odsjekao mu glavu."


Autor ovog teksta izvinjava se ako je povrijedio “tanana osjećanja» ustaša HRT-ovog teleteksta.


-----------------------------------------------------------

_________________
.
avatar
Yehudim

Posts : 3385
2018-03-06


Back to top Go down

Re: SVOJEDOBNO SVI U SAVEZU S HITLEROIM

Post by T. on Wed 24 Oct - 15:41

Dragan bursać je srbin koji piše za neko bosansko smeće...
Dakle, za pisati o ndh je relevantan kao lanjski prdac u oluji...
avatar
T.

Posts : 5885
2014-04-14

Age : 77

Back to top Go down

Re: SVOJEDOBNO SVI U SAVEZU S HITLEROIM

Post by mortal on Thu 25 Oct - 21:30

ima i naših... a gdje su tekstovi
ordenja postoje, rad izostao
avatar
mortal

Female
Posts : 5625
2014-04-16

Lokacija: : CROATIA

Back to top Go down

Re: SVOJEDOBNO SVI U SAVEZU S HITLEROIM

Post by Sponsored content


Sponsored content


Back to top Go down

Back to top


 
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum