Katolicizam...

Page 9 of 9 Previous  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9

Go down

Re: Katolicizam...

Post by metilda on Wed 4 Jul - 21:06



idem ća, ugodna večer svima!
avatar
metilda

Female
Posts : 6434
2015-10-10

Age : 80

Back to top Go down

Re: Katolicizam...

Post by metilda on Thu 5 Jul - 8:07

Bože ljubavi, neka se pokaže Tvoja moć i snaga koja mijenja svijet


Blagošću osvajati, poniznošću služiti, strpljivošću opraštati... Jednom riječju – ljubiti! Biram Božji dar, biram ljubav.


Nerazdvojiva je sveza – povezanost s Kristom i ljubav. Odnosno nemoguće je biti kršćanin, a ne ljubiti. To je vjerojatno već mnogima znano. Ali kako ljubiti? Je li dovoljno misliti da poštujem sve ljude, da ne bih nikad nikog mogao ubiti, da nikome ne nanosim zlo...? Naravno da nije. Promišljajući o ljubavi obično nekako nesvjesno dijelim ljubav na ljudsku i onu savršenu, Božju. Bog ljubi svakog čovjeka jednako. Nije pristran, čitam danas u prvom čitanju, već prihvaća i neobrezane Židove, i pogane.

Svima daje jednaku mogućnost da postanu Njegovi krštenici. Ali još više, povezan je s baš svakim čovjekom od njegova začeća pa čak i ako taj čovjek nije kršten. Koliko ja prihvaćam ljude koji nisu moje vjere, koji nisu iz moje obitelji, koji nisu iz mojeg grada ili države? Koliko prihvaćam i ljubim zagrižene protivnike Crkve, osobe drugačijih svjetonazora, političkih opredijeljenja, spolnih sklonosti? Bog je u svakog čovjeka udahnuo svoj Dah, za svakog želi da se spasi. Svojim primjerom poziva mene na ljubav, poštivanje, prihvaćanje svakog, baš svakog.

Nadalje, u drugom čitanju čitam ove nedjelje da ljubav upravo i jest od Boga. Ta ljubav nije ona riječ koja je danas sveprisutna u raznim prilikama i neprilikama, već je to istinski dar Božji koji oplemenjuje ljudsko biće i sva njegova nastojanja.

Ljubav od Boga je uzvišena. Može li svijet ljubiti takvom ljubavlju? Velikodušnom, dobrostivom, onom koja ne zavidi, ne hvali se, ne nadima, nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo, ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, onom koja sve vjeruje, sve podnosi, onom koja nikad ne prestaje? (iz 1 Kor 13, 4 – 8) Očito je da to nije ona „ljubav“ o kojoj svijet govori. Kad nekome čitam retke o ovakvoj ljubavi, čujem primjedbe da se radi o nečemu što „nikako nije ostvarivo“. Štoviše, „to nije ljubav“! Ali to jest ljubav kakvom je Bog mene prvi ljubio.

Mogu odustati od istinske ljubavi i dopustiti da svijet oko mene ne spozna što ljubav jest. Ali mogu izabrati i put prijateljstva s Isusom – svaki dan iznova ostajati u njegovoj ljubavi. Blagošću osvajati, poniznošću služiti, strpljivošću opraštati... Jednom riječu – ljubiti! Biram Božji dar, biram ljubav.

Bože ljubavi, ti si mene prvi ljubio, prihvatio, odabrao me za sebe sa svim mojim manjkavostima i nedostacima. Sada želiš da ja ostajem u Tvojoj ljubavi. Ne tražiš nešto preteško, nego mi nudiš radost, lakoću življenja, svoju blizinu. Nazivaš me svojim prijateljem! Nauči me ljubiti kako ti ljubiš, pomozi mi pronositi ovim svijetom ljubav koja traje, koja je iskrena i nepokolebljiva. U toj ljubavi neka se pokaže Tvoja moć i snaga koja mijenja svijet!

Amen.
avatar
metilda

Female
Posts : 6434
2015-10-10

Age : 80

Back to top Go down

Re: Katolicizam...

Post by metilda on Mon 9 Jul - 7:00

avatar
metilda

Female
Posts : 6434
2015-10-10

Age : 80

Back to top Go down

Re: Katolicizam...

Post by jastreb on Mon 9 Jul - 20:33

Jučer  sam u jednoj knjizi o IS-u čitao kako se među grupom koptskih kršćana koje su ISIL-ovci dekapitirali nalazio i jedan državljanin Čada,nekršćanin,te kako je rekao prije pogubljenja kako je Bog njegovih drugova i njegov Bog,te da ne kani uvrijediti Isusa.

Hoće li taj čovjek biti spašen po Kristu?
avatar
jastreb

Posts : 23492
2014-04-22


Back to top Go down

Re: Katolicizam...

Post by jastreb on Mon 9 Jul - 20:34

avatar
jastreb

Posts : 23492
2014-04-22


Back to top Go down

Re: Katolicizam...

Post by metilda on Tue 10 Jul - 11:33

@jastreb wrote:Jučer  sam u jednoj knjizi o IS-u čitao kako se među grupom koptskih kršćana koje su ISIL-ovci dekapitirali nalazio i jedan državljanin Čada,nekršćanin,te kako je rekao prije pogubljenja kako je Bog njegovih drugova i njegov Bog,te da ne kani uvrijediti Isusa.

Hoće li taj čovjek biti spašen po Kristu?

naravno da hoće.. postoje tri vrste krštenja - krštenje vodom, željom i krvlju .. on je kršten krvlju i ide odmah u Raj...
avatar
metilda

Female
Posts : 6434
2015-10-10

Age : 80

Back to top Go down

Re: Katolicizam...

Post by metilda on Fri 13 Jul - 8:28

ovih dana se, zahvaljujući izborniku Daliću, u medijskom prostoru stidljivo pojavila riječ poniznost ..


pa evo što bi bila poniznost:

Lk 14, 1.7-14
Piše: prof. dr. sc. fra Anđelko Domazet

Živimo u društvu koje boluje od toga da ljudi sebe uzvisuju time što će druge poniziti. Rivalstva su prisutna na sve strane. Toliko je tragikomične taštine oko nas, toliko umišljenosti, uobraženosti i lažnih veličina. Svi bi htjeli biti neki lideri ili idoli mase. Poznata imena. Na taj način se stvaraju vrijednosni kriteriji po prvim mjestima a ne po dobrim djelima! (B. Z. Šagi) Nije važno tko će više učiniti za opće dobro, nego tko će zauzeti prvo mjesto.
 
Kršćanska duhovna tradicija takvo je stanje duha nazvala oholost i ona se očituje u raznim oblicima kao što su: častohleplje, taština, bahatost, nadmoćnost, bezobzirno nadmetanje s drugima, traženje ljudske slave i slično. Oholost je grijeh duha i zato je opasan i podmukao. Oholost čovjeka vodi u svijet privida i napuhivanja vlastitog ega. Oholost otežava pristup k Bogu. "Tko je ohola i naduta srca, takvog ne trpim" (Ps 101,5).

Bog je, kaže Isus, onaj koji podjeljuje mjesta. «Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje bit će uzvišen.» Poniznost, skromnost o kojoj govori Isus i evanđelje, važna je vrlina. Što stvarno znači ova riječ?

Biti ponizan znači biti istinoljubiv, iskren pred Bogom, ljudima i pred samim sobom. Pred Bogom valja biti ponizan, a pred ljudima držati svoje dostojanstvo. Poniznost nije vrlina koja se postiže voljnim naprezanjima. Biti istinski ponizan jest proces u kojemu dopuštam da me Bog sve više i više vodi do moje vlastite istine i oslobađa me od životnih laži i iluzija. Učitelj Eckhart sjajno primjećuje kada kaže da poniznost čini čovjeka velikim a ne malenim! Ona je put najdubljeg ispunjenja.

Ponizan čovjek svjestan je svojih dobrih strana, dakle nije lažno ponizan, ali zna da je sve to dano i darovano kao zadatak i da povlači sa sobom veliku odgovornost, jer kako reče Isus, komu je mnogo dano, od njega će se mnogo i tražiti. Tko je istinski ponizan u evanđeoskom i zdravom smislu, ne čini sebe umjetno malenim i lošim, nego se vježba u tome da sebe sve više i više vidi očima Božjim i da odbaci svoje 'maske' pred drugima.

Isus je za sebe rekao da je 'blaga i ponizna srca'. Na takav nutarnji stav jednostavnosti i otvorenosti duha poziva i apostol Pavao: Rim 12, 16. Poniznost je pravilo za one koji žele sudjelovati na gozbi Kraljevstva. Istinska veličina čovjeka ne mjeri se akademskim titulama ili statusnim simbolima, nego nutarnjim i ljudskim bogatstvom, to jest sposobnošću da se ljubi i bude mudar.

Poniznost nas čini svjesnima naših dužnosti prema Zemlji i prema budućnosti. Navodi nas da se prema drugima odnosimo nepristrano i snošljivo. Čini nas razumnima i zahvalnima. Poniznost nije ponižavanje. Poniznost je poštenje prema samome sebi, osjećaj za vlastitu mjeru, skromnost. Samozaboravnost. Ona je spoznaja da uvijek možemo pogriješiti i da uvijek imamo što naučiti.

Poniznost ne znači biti zadovoljan malim. Poniznost voli ono što je veliko u očima Božjim. Zato je poniznost uvijek velikodušna suradnja na Božjim planovima.Velikodušnost znači predanost zadaći koja me nadilazi; osjetiti veličinu Božjih nacrtâ. To nisu nikada egoistični projekti samoostvarenja.
avatar
metilda

Female
Posts : 6434
2015-10-10

Age : 80

Back to top Go down

Re: Katolicizam...

Post by metilda on Sat 14 Jul - 19:40



Kad shvatite da vrijeme ne liječi rane ostaje vam pozabaviti se svojom ranjivošću i predati je Bogu!


Kad shvatite da vrijeme ne liječi rane ostaje vam pozabaviti se svojom ranjivošću i predati je Bogu.
Ostaje vam razmislili o svemu što ste prošli i dopustiti svome tijelu da pokaže što se u njemu nalazi.  Ostaje vam shvatiti da je prepuštanje stvari vremenu zapravo samo potiskivanje povreda i udaraca za neka druga vremena i zapravo odgađanje rješavanja pravoga problema, čime zapravo postajete trajni rob stanja kroz koja ste prošli i kroz koja dalje prolazite.
Kad shvatite da vrijeme ne liječi rane ostaje vam da se sa svim razočarenjima uhvatite u koštac što prije jer se s vremenom neće promijeniti i nestati. Ostaje vam da razmislite koje vas lekcije život uči, kakvu vam poruku druga osoba poručuje, te da razmislite i donesete odluku što ćete s odnosom u kojoj ste postali nečija žrtva. Ostaje vam da ne potiskujete u podsvijest svoju ranjivost već da se na površini jasno s njome suočite.
Kad shvatite da vrijeme ne liječi rane ostaje vam da kroz sva iskustva koja ste prošli, i kroz sve nepoželjne situacije svjesno sagledate sve aspekte svoga emocionalnog obrasca, preispitate zašto reagirate uvijek na isti način i možete li što promijeniti da bi u konačnici manje patili s povredama s kojima ste se suočili. Ostaje vam da shvatite da svaka bol s vremenom prođe, ali ostaju njene posljedice kao što su ožiljci koji mogu boljeti još jače.
Kad shvatite da vrijeme ne liječi rane ostaje vam očvrsnuti, prestati se žaliti za svaku malenkost, obrisati suze s lica i krenuti dalje. Jedino tako možete započeti novi put, donijeti novu odluku i početi kreirati drugačiju budućnost. Kad shvatite da vrijeme ne liječi shvatit ćete da su sve rane tu bile s razlogom i da je na vama sada da učinite ono što su vas naučile, postanete snažnija, odlučnija i bolja osoba. Na koncu sa svetim Pavlom možete reći: Kada sam slab, onda sam jak!
 
Mario Žuvela
avatar
metilda

Female
Posts : 6434
2015-10-10

Age : 80

Back to top Go down

Re: Katolicizam...

Post by metilda Today at 10:15

Biblija kaže: “Tko prijatelja nađe, našao je blago.


Nema prijateljstva na daljinu, virtualnog, preko računala i mobitela. Bog nam je poslao sina Isusa da nas nauči koliko je važno izmjenjivati dodir, pogled, pomoć u nevolji, dijeliti tugu i radost s drugima. Bliskost se dogodila u Božiću, susretu  Boga s ljudima. Neka nam bude uzor i danas Njegov način na koji je imao vremena za druge.

Kažu iz iskustva da nema onoga koji nije osjetio veću radost kad je svoj uspjeh podijelio s prijateljem i onoga koji je manje tugovao kad je tugu s nekim podijelio. Ponekad imamo puno poznanika, a malo prijatelja. Kažemo da nam je Bog prijatelj, uvijek tu za nas, jer je bez prijatelja i najjači čovjek nesiguran.
Ako pomnije čitamo Bibliju primijetit ćemo da je Isus imao vremena za pojedinca, osobu nasuprot sebi. To se očituje u susretima koje je opisala Biblija, susretima koji su  se odvijali „licem u lice“ između Isusa i Nikodema, Samarijanke na bunaru, nemoćnog na ribnjaku, žene uhvaćene u preljubu, slijepca od rođenja i drugih koje možete pročitati u Bibliji.
On je Bog i Spasitelj, što mu je to trebalo?
Ta prisnost pokazuje njegovu ljubav prema čovjeku, konkretnom, stvarnom u svakojakim trenucima života. On nije postao čovjek za nas, nego za tebe. Umro je za mene, dakako i druge koji žive. Želim istaknuti koliko smo pred Bogom važni i veliki.
Nije on jedan od onih „veličina u društvu i Crkvi“ koji ti se obraćaju preko posrednika i koje moraš čekati da te prime i do smrti im biti zahvalan za onih nekoliko minuta koje su ti posvetili. Bilo bi dobro, ako to nekoga više zanima, analizirati svaki susret potanko. Događaji su vam poznati pa ću izostaviti potankosti i objašnjenja.
On je imao vremena za svakoga i grupno i pojedinačno. Nije se obazirao na spol, rasu i mjesto rođenja, status u društvu i zajednici. Važno je bilo da ga srcem pozovu, s njime stupe u otvoren  razgovor.
To  pravi vjernik čini u molitvi.
Kako?
Potrebno se uživjeti, dočarati njegovu prisutnost, jer on je tu pred nama, s nama osobno. Ponekad  se ne uživimo da je nasuprot nama, blizak, a ne dalek, pa kako razgovarati s nekim koga pred sobom ne gledamo? Sjećam se priče o bolesnu čovjeku koji je držao praznu stolicu uz krevet za Njega. Vjerovao je da Isus tu sjedi, vjerujući da je on  tu za njega i da sluša što govori. Bolesnika su našli  mrtva s glavom na stolici. Sigurno je vjerovao da je u Njegovu naručju. Smrt mu je zaledila radostan osmijeh.
On se obraća meni i tebi, nama, opterećenima svakojakim problemima, ima rješenje, dok mi za svako rješenje nađemo  problem. Neki su od njega tražili rješenje tajne života i smrti, kao Nikodem, Samarijanka vode žive, preljubnica oproštenje i zaštitu, bolesnik ozdravljenje. Gotovo se može naslutiti da ih je u razgovoru držao za ruku da osjete bilo njegova srca.
 

Autor: vlč. Slavko Vranjković, župnik u Nuštru
avatar
metilda

Female
Posts : 6434
2015-10-10

Age : 80

Back to top Go down

Re: Katolicizam...

Post by Sponsored content


Sponsored content


Back to top Go down

Page 9 of 9 Previous  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9

Back to top


 
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum