zanimljivi citati

Citat:

"Kad sam se prije mnogo godina suočio s tom zagonetkom, bio sam itekako zapanjen. No kad sam malo bolje promislio, ostao sam zatečen samim postojanjem zagonetke. Kako je moguće da su se dva objekta koja su nekoć bila u neposrednoj blizini - a vjerujemo da je to vrijedilo za sve stvari u vidljivom svemiru u trenutku velikog praska - razdvojila tako brzo da svjetlost koju je emitirala jedna točka još nije dosegnula drugu?

Ako svjetlost određuje gornju granicu brzine gibanja u svemiru, kako je moguće da su se objekti razdvojili toliko da svjetlost nema vremena prijeći njihovu međusobnu udaljenost? U odgovoru je naglašena pojedinost kojoj se često ne posvećuje dovoljna pažnja.

Ograničenje brzine koju postavlja svjetlost odnosi se samo na gibanje objekata KROZ PROSTOR. No galaksije se ne udaljavaju jedna od ruge zato što putuju svemirom - galaksije nisu opremljene mlaznim pogonom - već zato što se sam prostor širi i buja, a galaksije samo prate taj opći tijek kretanja.

Stvar je u tome da relativnost ne ograničava brzinu širenja prostora, pa tako nema ni ograničenja brzine međusobnog udaljavanja galaksija koje su pogurnute tim širenjem. Brzina međusobnog udaljavanja bilo kojih dviju galaksija može premašiti bilo koju brzinu, uključujući i brzinu svjetlosti."

Kraj citata.

"Skrivena stvarnost"; Brian Greene; str. 67.

Pokušao sam odgovoriti onako kako to inače činim, komentiranjem rečenicu po rečenicu, ali nije išlo. :) Moram govoriti previše općenito pa ću to na ovaj način. Idemo redom. :) Dakle, Feynmanova intepretacija mnogostrukih povijesti nema direktne veze sa multiverse modelima, ali im je vrlo bliska, makar se Feynman koliko ja znam nije direktno bavio multiverse modelima samim, ali je multiverse modele jako teško izbjeći u kvantnoj mehanici počevši još od Everettove Many worlds intepretation. U suštini Feynman nastoji govoriti o pravoj prirodi kvantne stvarnosti ili skrivene stvarnosti kako je to lijepo formulirao Brian Greene dosta kasnije. Feynman je tu potpuno na liniji kopenhaške intepretacije koja dopušta između ostalog po nekim intepretacijama i to da se svakim kvantnim mjerenjem, eksperimentom odnosno aktualizacijom jedne od kvantnih mogućnosti, svemir doslovce raskoli na dva ili više što je već naznaka multiveree modela. Ukratko, Feynman je premda se nije direktno bavio multiversom potpuno na toj liniji. :) I da, to je vrlo blisko poimanju brojnih različitih mogućnosti kao posebnih svjetova. :) I da ne zaboravim spomenuti, nije riječ o beskonačnom broju takvih svemira nego samo o nezamislivo velikom, jer realne beskonačnosti po općem stavu fizike ne postoje i ne mogu postojati.

Dalje, paralelni svemiri odnosno stvarnosti su vjerojatno ipak pomali nespretan izraz jer premda ima i takvih modela koji postuliraju postojanje takvih svemira koji nemaju dodirne točke jedni s drugim, postoje i oni poput Hawkingovog modela valne funkcije svemira koji su sa okolnima povezani crvotočinama pa su tako zapravo indirektno svi međusobno u nekoj vezi. Je li dopušteno skakati iz jedne paralelke u drugu? Pa to se zapravo neprestano događa. :) Problem je u tome što toga ne možemo biti svjesni, jer znamo da su naša osjetila previše gruba da bi mogla pohvatati neke veće količine informacija čak i iz naše neposredne okoline, a kamoli kada su zbivanja na kvantnoj razini u pitanju. Tu nam može donekle pomoći naš instrumentarij, aparatura skupa sa intepretacijama što ta opažanja do kojih nas dovode odnosno otkrića zapravo znače, a koja obavljamo putem uma kojim pokušavamo dokučiti ono što Greene naziva skrivenom stvarnošću. Inače je to cijeli taj koncept prilično blizak percepciji te nazovimo je tako prave skrivene stvarnosti na način kako to objašnjava princip holografije, a koja je kodirana na dvije dimenzije manje od ovog broja kojega mi svojim grubim alatima svijesti i spoznaje uočavamo oko sebe i prava je stvarnost zapravo informacijske prirode gdje neku vrstu projektora čine prirodni zakoni i pravila u svemiru.

Što je ono bilo dalje? :) Ne izabiremo mi svojom voljom neku od tih mogućnosti kao onu u kojoj ćemo postojati nego samo uočavamo jednu od njih kao onu u kojoj postojimo. :) Ima li to neke stvarne veze sa našom voljom, teško je reći. Moguće i da ima, ali to mi se više čini kao filozofijsko nego znanstveno pitanje, ali i cijeli koncept multiversea mnogi smatraju više filozofijskim pitanjem nego znanstvenim sa čime se ja uopće ne slažem. Mislim da je multiverse jednostavno previše elegantna opcija pomoću koje možemo izbjeći ako ne sve a ono ogroman broj kontradikcija i nepoznanica koje jednostavno nestaju upotrebom multiversea, a možda i spoznati tu famoznu pravu ali od nas do sada ipak skrivenu stvarnost.

Problem je prije svega dakle u našoj svijesti odnosno umu jer je svijest ionako samo dio uma, a to je bez obzira što predstavlja naš najbolji ipak previše grub alat da bi tu pravu, ali za nas i skrivenu stvarnost mogli neopsredno spoznati. Između ostalog i zato je multiverse tako privlačna opcija. Makar, mnogi su smatrali i kako će Riemannov model uključivanja četvrte dimenzije prostora, nakon čega bi slijedili modeli sa dodatnim dimenzijama, riješiti ili bar pojednostaviti mnoge probleme u teorijskoj fizici, ali to se baš i nije dogodilo, makar su početna obećanja bila vrlo privlačna i sve je stalo na špekulativnim modelima od kojih nije bilo velike koristi. No, živi bili pa vidjeli, dopustimo se iznenaditi mogućim iznenadnim napretkom u spoznaji.

Problem s multiveresom je u tome što ga je jako teško dokazati. Nije potpuno jasno ni kako bi to trebalo učiniti, makar ima nekih prijedloga. Ključnu ulogu bi tu trebala odigrati gravitacija i to posebno onaj njen do sada nepoznati kvantni mehanizam bez kojega izgleda nema riješenja misterije uvjeta i singularnosti Velikog praska, ali to je već poznati sveti gral moderne fizike, kvatno dešifriranje Einsteinove Opće teorije relativnosti. Također bi određenu ulogu u kreiranju modela koji bi mogli dokazati realne učinke postojanja multiversa mogla odigrati inflacija odnosno ubrzano širenje svemira, ali o tome je još rano govoriti.

Može li budućnost uzrokovati neke prošle odnosno sadašnje (grubo rečeno, jer se sadašnjost u fizikalnom smislu te riječ ionako svodi na Planckovo vrijeme) događaje? pa to se neprestano događa cijelo vrijeme. :) Uključujući tu sve moguće skokove kroz to isto vrijeme. :D Naime, sve budućnosti su po multiverse logici već određene, njihov broj je konačan, mada nezamislivo ogroman, i u njih su već uključene sa intepretacijom mnogostrukih povijesti sve moguće situacije i sve moguće staze gibanja čestica/valova pa tako i svih mogućih prividnih paradoksa koje uzrokuju vremenski skokovi u tkivu prostovremena. :) Samo je pitanje koju ćemo od tih budućnosti odnosno mogućih mi odnosno naša svijest uočiti kao onu u kojoj postojimo, a posjetimo se kako očito zbog grubosti vlastitog uma i svijesti kao dijela tog uma realno očito nismo u stanju uočiti više od jedne, a ostale doživljavamo kao skrivene. :) Možda i jeste "samo" filozofija, ali je, ako se mene pita riječ o vrlo privlačnoj filozofiji koja bi nam mogla objasniti puno toga, kao rukom odnijeti mnoge naše nedoumice i otvoriti mnoga do sada čvrsto zatvorena pa i zaključana vrata. :)

 jokerman:

Naravno da je etiketiranje ostavština komunističkog totalitarnog režima gdje su se raznim
atributima častili politički neistomišljenici. Zašto danas riječi poput '' desničar'', '' patriota'' ili ''nacijonalist''
zvuče kao pogrde, a ne legitiman izbor načina političkog mišljenja, kao svugdje u zapadnim demokracijama. Zato što su razni orijunaši, tkz. progresivna ljevica, i ostala orijunaška bagra preuzela monopol nad javnim diskursom i medijima
namećući svoje standarde u onme što bi trebalo a što ne biti govor mržnje.
I ta tolerantna ljevica i pripadajuća joj intelektualna aparataura, da te Bog sačuva, skupina debila bez ikakve svjesnosti o nacijonalnim interesima, ne samo kod nas eno uzmite Češku kao primjer: za vrijeme precjedavanja njihove zemlje pri EU i njavljenog samita i dolaska Obame, socijaldemokrati  izglašavaju nepovjerenje vladi-e pa gdje to ima.
Zanimljiva je ta autodestruktivnost ljevice, kao da im u glavama još svira internacijonala a Hrvatsku tko hebe...
 

jako fino si se izrazio joker... 

kic wrote:
ne zanima me tko je dobio rat, ne zanimaju me zločini, rasistički zakoni protjerivanja i logori.
to su mrlje na zastavi svake suverene države.
ja ću reći iskreno, ... itd

?